Magistarski radovi

Direktna Digitalna Radiografija (DDR) je napredna verzija digitalne radiografije koja automatski proizvodi digitalni radiografski prikaz/sliku na kompjuteru. Širokom spektru digitalnih detektora nisu potrebni precizni faktori izloženosti kako bi se dobio dijagnostički prihvatljiv snimak. Slike sa nedovoljnom izloženosti lako se prepoznaju po izraženom pozadinskom šumu. S druge strane, slike sa prevelikom izloženosti, koje dovode do zasićenja detektora, teško se prepoznaju jer softverska korekcija može nadoknaditi prekoračenje samo 5 do 10 puta. Da bi se izbjegli ponovni pregledi, radiološki tehničari mogu nesvjesno koristiti veće doze izloženosti. Ovo znači da se dijagnostički prihvatljiva slika može dobiti sa značajno većim nivoima ulazne doze, ali po cijenu potencijalno većeg ozračivanja pacijenta. Stoga je ključno imati pouzdan indeks ekspozicije (EI). U savremenoj digitalnoj radiografiji, to je indikator koji daje povratnu informaciju o količini zračenja koja je došla do detektora. Međutim, cijeli koncept gubi smisao ako indeks ekspozicije (EI) nije tačna mjera doze primljene od strane pacijenta. EI se koristi za mjerenje odgovora detektora na zračenje u relevantnim područjima slike, a zatim se ti podaci obrađuju u digitalnom rentgenskom sistemu. Ovo istraživanje je provedeno da bi se utvrdilo da li indeks ekspozicije (EI) ovisi o vrsti radiološke procedure i dobiju li se preporučene vrijednosti, te da li dob i spol pacijenta imaju uticaj na EI vrijednosti. Ključnе rijеči: indeks ekspozicije (EI), kompjuterizovana radiografija (CR), radiološke procedure, zaštita pacijenata, kvalitet slike.

Genetski modificirani organizmi (GMO) i njihova primjena u prehrambenoj industriji izazivaju podijeljena mišljenja među potrošačima i stručnom zajednicom. Ovaj rad istražuje percepciju javnosti o GMO hrani, s posebnim naglaskom na razlike u stavovima između opće populacije i studenata zdravstvenog fakulteta. Istraživanje je provedeno metodom anketnog ispitivanja kako bi se ispitala razina informiranosti, percepcija rizika i spremnost na konzumaciju GMO hrane. Dobiveni rezultati ukazuju na to da obrazovanje i pristup naučnim izvorima informacija igraju ključnu ulogu u formiranju stavova o GMO hrani. Iako studenti zdravstvenog fakulteta pokazuju veći nivo informiranosti u odnosu na širu populaciju, kod obje skupine prisutna je određena doza opreza i nesigurnosti u vezi s potencijalnim posljedicama GMO hrane. Većina ispitanika podržava jasno označavanje GMO proizvoda i naglašava potrebu za dodatnom edukacijom kako bi se omogućilo donošenje informiranih odluka. Rezultati istraživanja ističu važnost objektivne i dostupne komunikacije o GMO hrani te potrebu za balansiranim pristupom koji uzima u obzir kako znanstvene činjenice, tako i stavove potrošača. Ključne riječi: GMO, percepcija javnosti, genetski modificirana hrana, obrazovanje, prehrambena sigurnost

Uvod: COVID-19 je heterogena bolest sa mnogo različitih kliničkih manifestacija. Brojna istraživanja ukazaju su na povezanost nedostatka vitamina D sa težim kliničkim tokom COVID-19 pneumonije. Briksia zbir je numerički parametar procjene težine radiografskih promjena COVID-19 pneumonije. Uloga radioloških tehničara je presudna za tehnički zadovoljavajući radiogram. Ciljevi: Analizirati nepravilnosti prilikom izrade radiograma pluća oboljelih od COVID-19 pneumonije; Odrediti težinu COVID-19 pneumonije, procijenjenu Briksia zbirom, na tehnički ispravno urađenom radiogramu pluća; Utvrditi učestalost deficita vitamina D; Analizirati korelaciju između koncentracije vitamina D i težine pneumonije u odnosu na kliničke podatke pacijenta, te trajanje terapije do radiološke rezolucije aktivnih promjena pneumonije, te potrebu za hospitalizacijom i smrtnost. Ispitanici i metode: U opservacijsko-retrospektivnu studiju, od 01.01.2020. do 31.12.2022. godine uključeno je 1200 ispitanika sa COVID-19 pneumonijom, podijeljenih u 2 grupe (ispitivana – snižene vrijednosti vitamina D) i kontrolna (uredne vrijednoti vitamina D). Ispitavani su i međusbno poređeni tehnička ispravnost radiograma pluća, epidemiološki podaci ispitamika i klinički parametri COVID-19 pneumonije. Rezultati: Pol, dob, koncentracija vitamina D, klinička težina COVID-19 pneumonije i ishod liječenja su bili značajno povezani. COVID-19 pneumonija je bila značajno češća u muškaraca. ~9% urađenih radiograma pluća je bilo neadekvatno, najčešće zbog rotacije pacijenta. Snižena vrijednosti vitamina D u COVID-19 pneumoniji je iznosila 44,25%. Briksia zbir i koncentracija vitamina D su negativno korelirali. Lakšapneumonija je bila najčešća, a zatim umjereno teška, te teška pneumonija. Mlađi ispitanici su imali višu koncentraciju vitamina D. Ispitanici sa lakšom COVID-19 pneumonijom su bili značajno mlađi nego ispitanici sa umjereno teškom ili teškom pneumonijom. Što je koncentracije vitamina D bila viša, utoliko je saturacija kiseonikom bila viša, a terapija kraća. Ispitanici sa teškom COVID-19 pneumonijom su bili tretirani hospitalno. Oni su imali značajno nižu koncentraciju vitamina D nego ambulanti bolesnici. Mortalitet je zabilježen u hospitalno tretiranih ispitanika (18,18%), a ovi ispitanici su imali značajno nižu serumsku koncentraciju vitamina D u odnosu na ispitanike bez letalnog ishoda. Zaključci: Uloga radioloških tehničara i njihova edukacija su presudni za tehnički zadovoljavajući radiogram pluća. Praćenje i korekcija vitamina D bi mogli imati ulogu u prevenciji i ublažavanju težine COVID-19 pneumonije, ali zbog limitacija studije potrebna su dodatna klinička ispitivanja. Ključne riječi: COVID-19 pneumonija, značaj radioloških tehničara, Briksia zbir, serumska koncentracija vitamina D

Bol predstavlja subjektivno neugodno iskustvo i kompleksan doživljaj koji zavisi od emocija, prethodnog iskustva, okoline i individualnih karakteristika. Uklanjanje ili ublažavanje bola smatra se osnovnim načelom dobre kliničke prakse. Svi hirurški zahvati uzrokuju određeni nivo postoperativnog bola, a strah od tog bola jedna je od najvećih briga pacijenata koji idu na operaciju. Neadekvatno tretiran postoperativni bol može dovesti do ozbiljnih komplikacija koje značajno narušavaju kvalitet života pacijenata. Kontrola postoperativnog bola je ključna za uspješno liječenje pacijenata. Cilj je olakšati tegobe pacijentu, skratiti vrijeme liječenja i smanjiti troškove. U poslednjih nekoliko decenija razvijene su brojne kliničke smjernice i akreditacijski programi za poboljšanje praksi u postoperativnoj analgeziji. Cilj ovog prospektivnog istraživanja bio je analizirati zastupljenost procjene intenziteta postoperativnog bola u svakodnevnom radu medicinskih sestara/tehničara, analizirati faktore koji utiču na procjenu postoperativnog bola i uticaj nivoa obrazovanja i dužine radnog staža na nivo znanja medicinskih sestara tehničara u procjeni i tretmanu akutnog postoperativnog bola. U istraživanje je uključeno 90 medicinskih sestara/tehničara koje rade na hirurškim odjelima JZU UKC Tuzla najmanje 6 mjeseci. Rezultati naglašavaju potrebu za kontinuiranom edukacijom, obukom i unapređenjem protokola, kako bi se poboljšala praksa procjene i tretmana postoperativnog bola što može poslužiti kao osnova za buduće intervencije i strategije koje će poboljšati kvalitet zdravstvene njege i zadovoljstvo pacijenata.

CILJ ISTRAŽIVANJA: Utvrditi efikasnost Menpromove procedure o učestalosti i načinu čišćenja radnih površina proizvodne linije, koji su podvrgnuti propisanom Zakonskom legislativom. VRSTA STUDIJE: Istraživanje je prospektivnog karaktera. MATERIJALI I METODE: Istraživanje je bilo sprovedeno u mesnici Menprom d.o.o. u mjesecu novembru 2024. godine. Svaki dan tokom mjeseca novembra uzimati su brisevi radnih površina i brisevi ruku radnika. Brisevi radnih površina uzeti su po zonama rizika. Briseve sam uzimala jedanput dnevno u vremenskom periodu od 8h. Kada su u pitanju uzorci mesa, prvi uzorci su se uzimali kao uzorak sirovine u vremenskom intervalu od 10h, a drugi uzorci su bili kao gotovi oblikovani proizvod koji se uzimao odmah nakon završetka obrade. Svaki uzorak je sadržavao po 50 grama mesa. REZULTATI: Ukupan broj istraživačkih dana iznosio je 30. Kod briseva površina, aerobne mezofilne bakterije imaju referentnu vrijednost ≤ 30 cfu/cm², s tim da su tokom istraživanja bile dvije oscilacije, tačnije dva dana su pokazala prisustvo aerobnih mezofilnih bakterija, bile su iznad referentnih vrijednosti, dok su sve ostale tražene bakterije, Enterobacteriaceae i Listeria species, čije su referentne vrijednosti Enterobac.- 0-1 cfu/cm² i Listeria spp.- n.n./100 cm², pokazale negativne nalaze. Brisevi ruku, tu su se analizirale iste balterije kao i kod briseva površina, te su pokazale nalaze ispod graničnih vrijednosti, dakle bez prisustva podložnih mikroorganizama. U uzorcima mljevenog mesa ali i gotovog proizvoda-ćevapa, tražena je Salmonella species gdje nije detektovan nijedan postotak tog mikroorganizma, potom je tražena Escherichia coli čije su referentne vrijednosti m=5×10 cfu/g; M=5×10² cfu/g ali također nije pronaš+đeno E.coli iznad referentnih vrijednosti. Kod aerobnih mezofilnih bakterija bilo je varijabilnosti u vrijednostima, ali sve su bile u propisanim granicama.

Koronarna bolest srca predstavlja vodeći uzročnik smrtnosti od oboljenja u današnjem dobu, te obzirom da koronarna bolest srca zahvaća širok dobno-polnu raspon, veoma je važno osvijestiti populaciju o važnosti redovnih zdravstvenih pregleda. Sljedeći tome procijenjena je učestalost pozitivne dijagnoze koronarne bolesti dobijenih rezultata te je važno bilo odrediti rizičnu skupinu. Ovo istraživanje se sprovodi retrospektivno. Mjerenje je vršeno inicijalno u periodu od 1.1.2024. do 1.12.2024. godine. Zdravstvena ustanova koja je podvrgnuta ispitivanju je „JZU Sveti Vračevi“ u Bijeljini. Prikupljanje podataka je vršeno analizom snimaka koronarografije i istorija bolesti pacijenta. Za potrebe testiranja značajnosti razlika aritmetičkih sredina promatranih varijabli između skupina korišten je Studentov t-test za nezavisni uzorak. Za testiranje uticaja dvije ili više varijabli na drugu varijablu koristi se dvofaktorska univarijantna analiza varijanse (ANOVA). Za potrebe testiranja značajnosti razlika stvarnih i očekivanih frekvencija neparametrijskih varijabli koristi se x2 test. Svaka statistička analiza se radi sa intervalom pouzdanosti od 95%. Istraživanjem je dokazano da se koronarna bolest srca najčešće javlja u starosnoj dobi od 50. do 80. godina života. Zatim je utvrđeno da muškarci u radno aktivnoj dobi čine 59% i time predstavljaju vodeću grupu u odnosu na ostale dobne skupine m/ž ispitanika, dok generalno prema učestalosti muška populacija znatno vodi prema broju pozitivnih slučaja u odnosu na žensku populaciju. Dobijeni rezultati mogu doprinijeti značaju osvješćivanja lokalne zajednice, kao i društvo u cjelini, te se mora ozbiljno pozabaviti ovim problemom kako bi se smanjio broj oboljelih od koronarne bolesti srca. Neophodno je podizati svijest o povećanom riziku pojave korornarne bolesti srca u kasnijim godinama života. Pored svijesti populacije, otkrivanjem faktora rizika povezanih s koronarnom arterijskom bolešću (CAD) moguće je pružiti detaljniji uvid u njihovu povezanost s ozbiljnošću bolesti. To može doprinijeti boljem razumijevanju CAD-a i omogućiti razvoj personaliziranih strategija prevencije, dijagnostike i liječenja. Osim toga, istraživanje može pružiti korisne podatke o tipičnom uzorku stenoze koronarnih arterija, što može uticati na kliničku praksu i poboljšati ishode pacijenata s CAD-om. Konačno, rezultati istraživanja mogu imati značajan uticaj na javno zdravstvo, pružajući osnove za razvoj programa prevencije usmjerenih na smanjenje faktora rizika povezanih s CAD-om i smanjenje incidencije ove bolesti.

Celijakija je hronična autoimuna bolest koja zahvata tanko crijevo i uzrokuje inflamatorne promjene koje se mogu registrovati na MR enterografskim snimcima. S obzirom na porast učestalosti celijakije, značajno je ispitati radiološke karakteristike bolesti koje mogu olakšati dijagnostiku i praćenje stanja pacijenata. Istraživanje je sprovedeno kao retrospektivno-prospektivna studija u periodu do 31.12.2023. godine u Javnoj zdravstvenoj ustanovi Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla . U istraživanje je uključeno 62 pacijenta adultne dobi sa potvrđenom dijagnozom celijakije. Podaci su prikupljeni analizom MR enterografskih nalaza i medicinske dokumentacije pacijenata. Za statističku obradu podataka korišteni su Studentov t-test za nezavisne uzorke, jednofaktorska ANOVA analiza varijanse, Mann – Whitney U test, χ2 test, Pearsonov koeficijent korelacije i linearna regresija. Sve analize su izvođene sa intervalom pouzdanosti od 95%. Rezultati su pokazali da MR enterografija predstavlja pouzdanu ineinvazivnu metodu koja omogućava precizan prikaz tankog crijeva i otkrivanje različitih tipova promjena. Od ukupno 62 ispitanika, 23(37%) imali su mezenterijalne promjene, 4 (6,5%) intramuralne, 4 (6,5%) akcidentalne, dok kod 31 (50%) pacijenata nisu zabilježene patološke promjene. Kod ispitanika muškog spola zabilježene su 2 akcidentalne promjene, te 15 mezenterijalnih promjena; kod ispitanica ženskog spola 2 akcidentalne, 4 intramuralne, te 8 mezenterijalnih promjena. Statistički značajna razlika je utvrđena između posmatranih i očekivanih frekvencija pojedinih nalaza (χ2 = 19.90, p < 0.001). Prosječna dob ispitanika iznosila je 56.43 ± 22.36 godina, a prosječna dužina liječenja 20.77 ± 16.90 godina, bez značajnih razlika između spolova (p > 0.05). Dobijeni rezultati potvrđuju važnost MR enterografije u dijagnostici i praćenju pacijenata oboljelih od celijakije. Pravovremeno otkrivanje promjena može doprinijeti boljem razumijevanju toka bolesti i personalizaciji terapije, čime se smanjuje rizik od komplikacija. Rezultati istraživanja imaju značaj za kliničku praksu i javno zdravstvo jer ukazuju na potrebu šire primjene MR enterografije kao standardne metode u evaluaciji celijakije.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati promjene laboratorijskih parametara (FT3, FT4, TSH i TRAb) kod oboljelih od Morbus Graves–Basedow nakon postizanja remisije bolesti različitim terapijskim pristupima — medikamentoznom terapijom, radiojodnom terapijom i totalnom tireoidektomijom. Studija je sprovedena retrospektivnim pristupom u periodu 2021–2025. godine na Odjeljenju nuklearne medicine UKC-a Tuzla, obuhvativši 60 pacijenata s potvrđenom dijagnozom bolesti. Rezultati su pokazali da Graves–Basedow bolest značajno češće pogađa žene (81,7%) te da se najčešće javlja u srednjem životnom dobu. Nakon liječenja, vrijednosti FT3 i FT4 su se normalizovale, TSH je pokazao porast, dok su TRAb titri bili smanjeni, što odražava stabilizaciju hormonskog i imunološkog statusa. Statistički značajne promjene laboratorijskih parametara uočene su kod pacijenata liječenih radiojodnom terapijom (porast TSH, p=0,0136) i totalnom tireoidektomijom (smanjenje FT3, p=0,0044; TRAb, p=0,0003), dok su promjene nakon medikamentozne terapije bile blaže i bez značajne razlike. Korelacione analize potvrdile su negativan odnos između TSH i perifernih hormona (FT3, FT4), te snažnu povezanost između FT3 i FT4, dok TRAb pokazuje slabiju povezanost s hormonskim parametrima. Na osnovu dobijenih rezultata može se zaključiti da invazivniji terapijski pristupi (radiojodna terapija i tireoidektomija) postižu stabilniju remisiju i izraženije biohemijske promjene, dok medikamentozna terapija zahtijeva duže praćenje i postupniji oporavak. Ključne riječi: Graves–Basedow bolest, hipertireoza, štitna žlijezda, TSH, FT3, FT4, TRAb, radiojodna terapija, tireoidektomija, remisija.

Deformiteti lokomotornog sistema i odstupanja u grubim motoričkim funkcijama donjih ekstremiteta česti su problemi u djece predškolske dobi, koji mogu imati dugoročne posljedice na njihov razvoj i funkcionalnu sposobnost. Ovim istraživanjem procijenjena je učestalost deformiteta lokomotornog sistema, odstupanja u grubim motoričkim funkcijama, te povezanost tih faktora s uhranjenostima i fizičkom aktivnošću djece predškolske dobi na području Brčko distrikta. Istraživanje je obuhvatilo 60 djece u dobi od 5 do 7 godina, koji su bili podijeljeni u grupe prema različitim parametrima (spol, stanje uhranjenosti, fizička aktivnost). U analizi su korišteni GMFM test za procjenu grubih motoričkih funkcija donjih ekstremiteta, te različite mjere za procjenu uhranjenosti i vremena provedenog u fizičkoj aktivnosti. Također, razmatrana je korelacija između različitih varijabli, poput uhranjenosti i fizičke aktivnosti, sa stanjem motoričkih funkcija i deformitetima. Rezultati su pokazali da su deformiteti lokomotornog sistema česti, pri čemu su odstupanja u grubim motoričkim funkcijama donjih ekstremiteta također prisutna u značajnom postotku djece. Statistički značajna negativna korelacija između fizičke aktivnosti i odstupanja u motorici sugerira da djeca sa smanjenom motoričkom funkcijom provode manje vremena u fizičkoj aktivnosti. Također, utvrđena je umjerena pozitivna korelacija između stanja uhranjenosti i odstupanja u grubim motoričkim funkcijama, što ukazuje da djeca s boljim stanjem uhranjenosti imaju više zabilježenih odstupanja u motorici. Ključne riječi: deformiteti lokomotornog sistema, grube motoričke funkcije, uhranjenost, fizička aktivnost, predškolska doba.

Uvod: Slikovna vizualizacija paratireoidnih žlijezda predstavlja složen i dvosmislen problem. Zbog svoje male veličine i različitog položaja, normalne, zdrave paratireoidne žlijezde nisu vidljive ni u jednoj tehnici snimanja. Paratireoidne žlijezde je moguće vizualizirati samo kada su povećane i/ili hiperfunkcionalne.Primarni hiperparatireoidizam nastaje kao posljedica povećanog i nekontrolisanog lučenja paratireoidnog hormona (PTH), zbog hiperfunkcije jedne ili više paratireoidnih žlijezda. Unatoč razvoju slikovnih tehnika, još uvijek postoje kontroverze oko toga kako odrediti dijagnostički algoritam kod bolesnika sa hiperparatireoidizmom. Tehnike snimanja koje se najčešće koriste u dijagnozi hiperparatireoidizma su ultrazvuk i scintigrafija. Ultrazvuk je dragocjena metoda u slučajevima kada su paratireoidne žlijezde na svom tipičnom položaju a također i za popratnu patologiju tireoidne žlijezde. S druge strane ultrazvuk je od niskog značaja za ektopične paratireoidne žlijezde, s toga scintigrafija predstavlja korisnu nadopunu ultrazvučnom pregledu. Scintigrafija paratireoidnih žlijezda se izvodi u svrhu lokalizacije jedne ili više hiperfunkcionlanih žlijezda, te igra važnu ulogu u funkcionalnoj procjeni raznih poremećaja tireoidne i paratireoidne žlijezde. Izvodi se radiofarmaceutskim agensom tehnecij (99mTc) MIBI (metoksi-izobutil-izonitril) i zasniva se na razičitoj brzini eliminacije radiofarmaka akumuliranog u tkivu tireoidne i paratireoidne žlijezde. Cilj ovog istraživanja jeste procijeniti važnost upotrebe ovih slikovnih metoda kod pacijenata sa hiperparatireoidizmom, te time doprinijeti što ranijoj i preciznijoj dijagnozi tako čestog kliničkog oboljenja. Metodologija: Istraživanje ima karakter retrospektivne studije kojom je obuhvaćeno 60 ispitanika sa ultrazvučno verifikovanim nodusima u parenhimu ili izvan parenhima tireoidne žlijezde. Svi ispitanici su liječeni u UKC Tuzla, Klinika za radiologiju i nuklearnu medicinu u periodu od 2020-2024. godine.Studijom koja je rađena,obuhvatila je odrasle ispitanike, oba spola,koji su podvrgnuti MIBI scintigrafiji vrata i medijastinuma uz primjenu dvofaznog pregleda kao i ultrazvučnom pregledu prednje vratne regije u B modu.Faktor za isključenje ispitanika iz studije bili su ispitanici kod kojih je prethodno urađena paratireoidektomija. Rezultati: Istraživanje je pokazalo da je senzitivnost i specifičnost scintigrafije kao dijagnostičke metode iznosila 62,22%, odnosno 73,33%, dijagnostička tačnost iznosila je 65%. Senzitivnost ultrazvuka bila je 55,56%, specifičnost 86,67% a dijagnosička tačnost 63,33%. Kombinacijom rezultata scintigrafije i ultrazvuka dobijena je senzitivnost 75,56%, specifičnost 66,67% te dijagnostička tačnost 73,33%. Zaključak: U ovom istraživanju scintigrafija je pokazala veću senzitivnost i dijagnostičku tačnost od ultrazvuka kod pacijenata sa hiperparatireoidizmom dok je ultrazvuk ipak karakteriziran većom specifičnošću. Kombinirana upotreba scintigrafije i ultrazvuka omogućila je postizanje veće senzitivnosti i dijagnostičke tačnosti u odnosu na pojedinačno korištene dijagnostičke metode. Na osnovu svega navedenog možemo potvrditi da su MIBI scintigrafija i ultrazvuk metode izbora, te metode koje su komplementarne i trebaju se koristiti zajedno u detekciji povećanih i/ili hiperfunkcionalnih paratireoidnih žlijezda. Ključne riječi: Hiperparatireoidizam, mibi scintigrafija, ultrazvuk, paratireoidne žlijezde.