Magistarski radovi

Mamografija je neinvazivna radiološka metoda pregleda dojki, pomoću koje se primjenom niskih doza rendgenskih zraka omogućava stvaranje slike unutrašnjeg tkiva dojke. Iako mamografija ima određene nedostatke, ona ostaje najbolja dostupna slikovna metoda.Prikaz dojke visokim kontrastom i visokom rezolucijom uz što manju dozu zračenja glavni je cilj mamografije. Mamografija se, kao i sve ostale medicinske grane, bitno razvijala kroz povijest te se tako danas koriste specijalni mamografski uređaji s malim žarištima te poboljšanim sistemom kompresije dojke koji omogućavaju stvaranje kvalitetnih slika uz najmanju moguću dozu zračenja. Digitalna mamografija, kao novija metoda snimanja je pospješila značajno kvalitet slike i bolji interpretaciju nalaza.Osim što koristi manju dozu zračenja od sistema film-folije te na taj način smanjuje opasnost izlaganju zračenja, digitalna mamografija pruža nam mogućnost pohrane dobivenih slika na kompjuter. Samim time omogućava elektronsko slanje bitnih radioloških podataka bilo gdje u svijetu, što može biti od velike važnosti ukoliko su nam potrebne konzultacije s drugim liječnicima. Pored TNM klasifikacije zloćudnih tumora, danas se sve više upotrebljava BIRADS klasifikacija promjena na dojkama (Breast Imaging Reporting and Data System). BIRADS klasifikacija je kvalitetno osiguranje standardizacije opisa promjena na dojkama urađenih mamografijom bez subjektivnosti, jednako pristupačna i jasna u svim stručnim krugovima. Ova klasifikacija je dovela do smanjenja mogućnosti greške u razumijevanju i različitom tumačenju nađenih lezija. Uz dijagnozu opisani su i protokoli i preporuke ACR (American College of Radiology) koji standardizuju daljnje radnje vezane uz svaku od BIRADS kategorija. Kožne promjene vidljive na dojkama nisu rijetke, i kao takve utiču na kvalitet snimaka i samu dijagnostičku proceduru. Uprkos poboljšanju tehnologije i preciznosti modernih aparata, pored mamografije bitno je ukazati na značaj samopregleda dojki, te razviti svijest o njegovoj važnosti, posebno kod mlađe ženske populacije.

Istraživanje je provedeno kao retrospektivna studija na 122 odrasla pacijenta kojima je postavljena dijagnoza urinarnih infekcija (UTI) na temelju anamnestičkih podataka, fizikalnog pregleda, biohemijskih i mikrobioloških nalaza urina, ehosonografskog nalaza urinarnog sistema i drugih po potrebi rađenih radioloških i endoskopskih pretraga, a koji su liječeni u Klinici za zarazne bolesti UKC Tuzla u periodu od 1.6.2022. g. do 1.9.2023. g. Svi pacijenti sa dijagnozom UTI podijeljeni su u dvije grupe, grupa pacijenata sa UTI bez katetera (without catheter UTI, WC-UTI) i grupa pacijenata sa plasiranim urinarnim kateterom, grupa CA-UTI. Kao izvor podataka korištene su istorije bolesti pacijenata sa utvrđenim WC-UTI i CA-UTI u kojima su dostupni biohemijski i mikrobiološki nalazi urina. Analizirani i upoređeni su određeni patološki biohemijski nalazi urina između ove dvije grupe: zamućenost urina, proteinurija (prisutnost proteina u urinu), eritrociturija/hematurija (prisutnost eritrocita i krvi u urinu), glikozurija (prisutnost glukoze u urinu) i leukociturija (10 i više leukocita u vidnom polju gledanom pod velikim uvećanjem). Analizirani su i upoređeni mikrobiološki nalazi između ove dvije grupe: uzročnici UTI i njihova antimikrobna rezistencija.

Prijevremeni porođaj je među ključnim zdravstvenim problemima u svijetu, s incidencom od 5% do 18% širom svijeta. Kako bi se odgovorilo na razvojne potrebe nedonoščadi uspostavljeni su programi rane intervencije s ciljem stimulacije i normalizacije njihovog razvoja. Filozofija vođenja nedonoščadi u jedinicama intenzivne terapije se promijenila tokom vremena od minimalnog rukovanja s nedonoščadi do promovisanja rane stimulacije.Perinatalno oštećenje mozga je neprogresivno, i zato, zahvaljući plastičnosti mozga rana habilitacija nedonoščadi može voditi ka oporavku psihomotornih funkcija, tim više što je nedonešenost sama po sebi značajan faktor rizika za oštećenje mozga. U jednogodišnjem vremenskom periodu u Klinici za dječije bolesti u Tuzli, provedeno je retrospektivno-prospektivno istraživanje s ciljem da se analiziraju dodatni faktori neurorizičnosti nedonoščadi i učešće fizioterapeuta u tretmanu nedonoščadi i edukaciji majki za nastavak fizikalnog tretmana po otpustu kući. Istraživanjem je obuhvaćeno 169 živorođene nedonoščadi, koji su podijeljeni u 3 grupe: Grupa 1: Rana nedonoščad: 28 do 31 (6/7 dana) gestacijske sedmice (n=28); Grupa 2: Umjerena nedonoščad: 32 do 33 (6/7 dana) gestacijske sedmice (n=52); Grupa 3: Kasna nedonoščad: 34 do 36 (6/7 dana) gestacijskih sedmica (n=89). Nedonoščad sa velikim urođenim anomalijama i smrtnim ishodom su isključena iz istraživanja. Naši rezultati su u dobroj mjeri potvrdili naša očekivanja. Sva analizirana nedonoščad su imala neki od prenatalnih i perinatalnih riziko faktora za oštećenje mozga. Najčešći prenatalni riziko faktori su bili: infekcija majke u trudnoći (41%), potom EPH gestoza (29%) i prethodni pobačaj (28%). Nije nađena statistički značajna razlika u prenatalnim riziko faktorima za oštećenje mozga između analiziranih grupa nedonoščadi. Analizom perinatalnih faktora rizika za oštećenje mozga, najčešći su bili: RDS (75%), fototerapija (65%), sepsa (56%), mehanička ventilacija (52%), intrakranijalna hemoragija (49%), potom su slijedili Apgar skor manji od 7 (36%), anemija (22%), HIE (11%) i intrauterini zastoj u rastu (8%). RDS su imala sva rana i umjerena nedonočad, te 53% kasne nedonoščadi, uz statistički značajnu razliku (p=0,0371). 100% rane nedonoščadi je mehanički ventilirano, 71% umjerene i svega 26% kasne, uz statistički značajnu razliku (p<0,0001). Zabilježena je značajna zastupljenost sepse u rane nedonoščadi (86%) u odnosu na umjerenu (40%) i kasnu nedonoščad (56%) (p<0,0001). Rana nedonoščad su statistički značajno češće imala intrakranijalnu hemoragiju (79%) u poređenju sa umjerenom (48%) i kasnom nedonoščadi (40%) (p=0,0020). Od 150 preživjele nedonoščadi konsultaciju fizijatra je imalo 114 nedonoščadi (76%) i to najviše u grupi rane nedonoščadi (100%), potom u umjerene (96%) i 60% kasne nedonoščadi, uz statistički značajnu razliku (p<0,0001). Utvrđena je umjerena pozitivna korelacija između mehaničke ventilatorne potpore i početka fizikalnog tretmana (rho=0,742;p<0,0001). Dani provedeni na mehaničkoj vantilaciji su bili u izvrsnoj pozitivnoj korelaciji sa početkom fizikalnog tretmana (r=0,954; p<0,0001). Kao faktori dobre korelacije sa vremenom početka fizikalnog tretmana izdvojili su se: gestacijska dob (r= -0,635;p=<0,0001); respiratorni distres sindrom (rho=0,631;p<0,0001); hipoksično ishemijska encefalopatija (rho=0,546;p<0,0001).Multiplom regresionom analizom perinatalnih faktora neurorizičnosti jedini neovisan prediktor vremena početka fizikalnog tretmana je bio broj dana mehaničke ventilacije u analizirane nedonoščadi (p<0,0001). Što je prijevremeni porod nastupio ranije roditelji su imali viši nivo brige za ishod svog djeteta, ali su zbog duže hospitalizacije lakše prihvatali ranu habilitaciju i lakše je nastavljali po otpustu kući, dok su roditelji kasne nedonoščadi trebali više uputa i suporta za nastavak fizikalnog tretmana u kućnim uslovima. Dani koje je majka provela u Klinici sa svojim djetetom bili su u dobroj pozitivnoj korelaciji sa shvatanjem uputa za ranu habilitaciju i dobar prediktor nastavka fizikalnog tretmana po dolasku kući (r=0,798;p<0,0001). Majke su trebale na otpustu dodatne upute o ranoj habilitaciji u kućnim uslovima, najbolje u vidu videa sa detaljnim načinom sprovođenja vježbi, posebno majke koje su porođene u periodu od 34-36 gestacijske nedjelje. Naši rezultati ukazuju na važnost učešća fizioterapeuta u svakodnevnom tretmanu nedonoščadi. Nedonoščad imaju značajan udio dodatnih faktora rizika za oštećenje mozga, a zahvaljujući neuroplastičnosti mozga, ranom habilitacijom u prilici smo modificirati psihomotorni razvoj u pozitivnom smjeru. Od ključnog je značaja što ranije uključivanje roditelja u procese habilitacije, kako bi nastavili fizikalni tretman po otpustu kući.Video ili brošura sa detaljnim uputama na otpustu pomoći će roditeljima u lakšem prihvatanju postupaka rane habilitacije. Smanjenje stresa i nivoa anksioznosti u roditelja može imati pozitivan efekt na njihovu interakciju sa svojim djetetom i poboljšati konačan ishod u nedonoščadi. Ključne riječi: nedonošče, faktori rizika za oštećenje mozga, roditelji, rana habilitacija.

Ljudska šaka ima 27 kostiju koje su podijeljene u tri grupe: kosti pešća (ossa carpi) ili karpalne, kosti zapešća (ossa metacarpi) ili metkarpalne te članke prstiju ili falange (phalanges digitorum manus). Prijelom distalnog radijusa, uobičajeno poznat kao prijelom ručnog zgloba, definiše se zahvaćenošću metafize distalnog radijusa. Zračenje se može podijeliti na jonizirajuće i nejonizirajuće, s obzirom na to da li prilikom interakcije sa materijom izaziva jonizaciju. Tehnike snimanja igraju važnu ulogu u procjeni složene anatomije kostiju i mehkih tkiva ručnog zgloba. Za postavljanje dijagnoze često nisu dovoljne samo tipične snimke. Kompjuterizirana tomografija konusnog zraka (eng. Cone Baem Computed Tomography – CBCT) razvijena je tehnika snimanja, poznata i kao digitalna volumetrijska tomografija koja se sastoji od rendgenske kompjuterizovane tomografije, koja nudi visokokvalitetne, brze i trodimenzionalne slike tijela s niskom dozom zračenja. Efektivna doza (E) je dozimetrijska veličina koja opisuje učinak ionizirajućega zračenja na cijelo ljudsko tijelo, ona je predstavlja zbir ekvivalentnih doza u pojedinim dijelovima tijela pomnoženih empirijski određenim modifikacijskim faktorima ozračenosti. Mjerna je jedinica efektivne doze je sivert (Sv). CBCT se pokazao kao pouzdan alat u dijagnostici prijeloma ručnog zgloba. Može se lako instalirati, ima visoku prostornu rezoluciju i potencijalno nižu dozu zračenja u poređenju sa multislajsnom kompjuterizovanom tomografijom (MCT) ili nizom običnih rendgenskih zraka. Ključne riječi: ručni zglob, konvencionalna rendgenografija, cone beam metoda, efektivna doza zračenja

Istraživanje je uraðeno kao studija presjeka sa ciljem identifikacije mikroorganizama u ekspermentalnoj i kontrolnoj grupi, formalin-fiksiranim i u 10% formalinu pohranjenim uzorcima anatomskih humanih modela, namijenjenih na izvođenje pokaznih i disekcijskih vježbi na Zavodu za Anatomiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli. Eksperimentalna i kontrolna grupa je obuhvatila po 15 uzoraka, a načinjeno je po 15 briseva površine tkiva (n/1) i 15 uzoraka formalina (n/2) (slobodna površina formalina) (30 briseva u svakoj grupi). U eksperimentalnoj grupi, uzorci su bili pohranjeni u plastične kade, sa jednostavnim mehanizmom pokrivanja, i korišteni su za izvođenje praktičnih vježbi iz nasatvnog predmeta Anatomija. Uzorci kontrolne grupe su pohranjeni duži vremenski period, ali bez manipuliranja istim. Uzorci su bili pohranjeni u staklenim bocama sa brušenim čepom ili pokriveni staklenim poklopcima. Uzorkovanje je izvršila stručna osoba, diplomirani inžinjer sanitarnog zdravstva, u skladu sa općim pravilima uzorkovanja. Brisevi su uzeti sterilnim štapićima sa namotanom vatom, te su nakon uzorkovanja uloženi u sterilne epruvete ispunjene do Ľ ukupne zapremine sterilnom fiziološkom otopinom. Svaki uzorak numerisan je oznakon n/1 – bris površine tkiva i n/2-uzorkovana tekućina. Kompletan postupak mikrobiološke obrade i analize uzoraka obavljen je u mikrobiološkoj laboratoriji Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Tuzli. Za poticanje rasta bakterijskih kolonija korištene su tečne podloge Selenit F bujon, Sabouraud dekstrozni bujon i Tioglikolatni bujon a za identifikaciju odgovarajuće čvrste podloge za izolaciju bakterija iz porodica Enterobacteriaceae, Staphylococcaceae, Baccilaceae, Streptococcaceae i Enterococcaceae te kvasnica iz roda Saccharomycetes. Nakon kultivacije u tečnim podlogama (18-24h, na temepraturi 370C), izvršeno je zasijavanje čvrstih podloga SS agar, CPS hromogena podloga (ChromidTMCPS Elite agar) i krvni agar, iste su inkubirane 24h na 370C. Za izolaciju kvasnica i plijesni Sabouraud dekstrozni bujon je presijan na Sabouraud dekstrozni agar i inkubirana od 48h do 72h na 370C u aerobnoj sredini. Identifikacija poraslih bakterija i gljivica je izvršena po standardnoj mikrobiološkoj proceduri. Uraðena je kratka biohemijska serija; trostruki šeæer, laktoza, manitol, indol, urea, citrat, te su nakon inkubacije 24-48 sati na 37°C oèitani rezultati. Osjetljivost identificiranih mikroroganizama je ispitana disk difuzionom metodom izlaganjem standardizirane koncentracije mikroorganizma specifičnim koncentracijama antibiotika, te su mikroorganizmi određeni kao senzitivni odnosno rezistentni na primijenjeni antibiotik. Istraživanjem je dokazano da 10% otopina gasa formaldehida (standardni 10% formalin) kao stabilizator uzoraka u anatomiji efikasno sprječava rast mikroorganizama ukoliko su uzorci uredno pohranjeni i istim se ne manipulira, ali je značajno umanjena efikasnost formalina za inaktivaciju i sprječavanje rasta gljivica u uzorcima koji se koriste od strane osoblja i studenata. Formalin sprječava razvoj određenih patogena kao što su Salmonela, Enterokoke u obje grupe uzoraka. Formalin u uslovima standardnog skladištenja u laboratorijama anatomije pokazuje zadovoljavajuću efikasnost u sprječavanju razvoja umjereno patogenih bakterija.

Moždani udar predstavlja treći vodeći uzročnik smrtnosti od oboljenja u današnjem dobu,obzirom da moždani udar zahvaća širok dobno-polni raspon, veoma je važno osvijestiti populaciju o važnosti redovnih zdravstvenih pregleda. Stremeći tome procijenjena je učestalost pozitivne dijagnoze moždanog udara dobivenih rezultata i neophodno je bilo odrediti rizičnudobnu skupinu.Osnovni cilj je dokazati učestalost dijagnoze akutnog moždanog udara u privatnoj ustanovi. Ovo istraživanje je sprovedeno retrospektivno. Mjerenje je vršeno inicijalno u periodu od 1.1.2020. do 1.12.2021. godine. Zdravstvena ustanova u kojoj je provedeno istraživanje je ZU Specijalistički centar„Gala Medica“ u Bijeljini. Prikupljanje podataka je vršeno analizom CT dijagnostičkih snimaka glave. Pregledi su obavljeni na Siemens Somatomemotion 16 CT. Za provođenje istraživanja dobivena je saglasnost menadžmenta ZU Specijalistički centar „Gala Medica“ u Bijeljini. Svi ispitanici koji odgovaraju kriterijima istraživanja su kontaktirani i tražen je njihov dobrovoljni pristanak ili pristanak obitelji. Za potrebe testiranja značajnosti razlika aritmetičkih sredina promatranih varijabli između skupina korišten je Studentov t-test za nezavisni uzorak. Za testiranje uticaja dvije ili više varijabli na drugu varijablu koristi se dvofaktorskaunivarijantna analiza (ANOVA). Za potrebe testiranja značajnosti razlika stvarnih i očekivanih frekvencija neparametrijskih varijabli koristi se x2 test. Svaka statistička analiza se radi sa intervalom pouzdanosti od 95%. Istraživanjem je dokazano da se moždani udar najčešće javlja u strarosnoj dobi od 65 do 79 godina života. Utvrđeno je da muškarci u radno aktivnoj dobi čine 23% onih kod kojih se javio moždani udar i time predstavljaju vodeću grupu u odsnosu na ostale dobne skupine muških ispitanika, generalno prema učestalosti muška populacija prema broju pozitivnih slučaja je više pogođena u odnosu na žensku populaciju. Učestalost ishemijskog moždanog udara u odnosu na hemoragijski tip dokazao je očekivanu hipotezu, u istraživanju čime je utvrđena dominanta hemoragijskog tipa koji zauzima 91%.U privatnu kliniku „Gala Medica“ je 30% ispitanika pristiglo s hitnim akutnim stanjem, što čini značajan postotak. Dobiveni rezultati našeg istraživanja mogu doprinjeti značaju osvješćivanja lokalne zajednice, kao i društvo u cjelini, koji bi se morao ozbiljno pozabaviti ovim problemom kako bi se smanjio broj oboljelih od moždanog udara. Stalnim zdravstvenim prosvječivanjem neophodno je podizati svijest o povećanom riziku pojave moždanog udara u kasnijim godinama života Pored ovih aktivnosti u eri novih tehnologija težiti u svim kako u državnim tako i u privatnim ustanovama nabavku novih generacija radioloških aparata sa boljim performansama a manjim zračenjem. Ključne riječi: CT-kompjuterizovana tomografija, moždani udar, ishemijski moždani udar, hemoragijski moždani udar, subarahnoidalno krvarenje, akutni, subakutni, hronični, MR-magnetna rezonanca.

Uvod: Kontrastna sredstva (KS) su tvari koje se unose u organizam tijekom radioloških pretraga radi poboljšanja kontrastnosti prikaza različitih tkiva. Informiranost liječnika o karakteristikama KS-ava, njihovoj upotrebi i neţeljenim reakcijama izuzetno je bitna budući da se njihova upotreba drastično povećava. Cilj: Istraţivanje je imalo za cilj procijeniti informiranost liječnika o vrstama i upotrebi KS-ava, mogućim nuspojavama, njihovoj prevenciji i liječenju s obzirom na liječničke specijalnosti, godine radnog staţa i učestalosti upućivanja pacijenata na kontrastne radiološke pretrage. Ispitanici i metode: U studiji presjeka bilo je uključeno 67 liječnika. Liječnici su bili podijeljeni u grupe prema: specijalnostima, godinama radnog staţa u praksi te prema učestalosti upućivanja pacijenata na kontrastne radiološke pretrage. Informiranost liječnika o kontrastnim sredstvima procijenjena je kroz sustav bodovanja nakon izvršenog anketiranja. U statističkoj obradi korišteni su hi-kvadrat test, studentov T- test i Z-test. Razlike na nivou p<0,05 smatrane su statistički značajnim. Rezultati: Najveći broj ispitanika činili su liječnici opće medicine (23.88%) i specijalisti interne medicine (14.93%). 58.21% liječnika imalo je preko 10 godina radnog staţa. S obzirom na to da je više od polovine liječnika smatralo svoje znanje o KS-ima, njihovoj sigurnoj upotrebi i nuspojavama zadovoljavajućim, rezultati ukazuju na sveukupno nezadovoljavajuće znanje o sigurnoj upotrebi KS-ava. Prosjek točnih odgovora od ukupno 1072 odgovora iznosio je 34.49%. Najveći broj točnih odgovora dali su fizijatri sa (43.75%). Liječnici opće medicine (33.98%) su bolje informirani o KS-ima za razliku od liječnika specijalista (29.04%). Informiranost liječnika specijalista s duţim radnim staţom je signifikantno bolja (25.12%) (p=0.0393, 2=4.0075) u odnosu na liječnike specijaliste s kraćim radnim staţom (8.33%). Nije dokazana signifikantna razlika znanja liječnika opće medicine s obzirom na godine radnog staţa (p=0.4193, 2 =0.6112). 62.69% liječnika bilo je adekvatno informirano o upotrebi KS-ava. Postoji signifikantna razlika (p= 0.0003) u znanju liječnika koji često upućuju pacijente na kontrastne pretrage tj. liječnici koji često upućuju pacijente na kontrastne pretrage manje su informirani o upotrebi KS-ava. 74.63% liječnika imalo je nizak nivo znanja o vrstama i razlikama KS-ava koji se upotrebljavaju u radiologiji. Specijalisti s duţim radnim staţom bili su bolje informirani (26.47%) od specijalista s kraćim radnim staţom (4.9%) dok su liječnici opće prakse s kraćim radnim staţom bili bolje informirani (28.13%) od liječnika opće prakse s duţim radnim staţom (6.25%). Dokazana je inverzna linearna korelacija (p=0.000053, r=-1) izmeĎu znanja liječnika o nuspojavama na KS s obzirom na specijalnost i godine radnog staţa tj. liječnici opće medicine s kraćim radnim staţom (28.13%) su bolje informirani o nuspojavama na KS-a za razliku od liječnika specijalista s duţim radnim staţom (26.47%). Postoji velika razlika u znanju liječnika o prevenciji i liječenju nuspojava i neţeljenih reakcija na KS (p=0, Z= -8.3318), 79.10% liječnika je nizak nivo znanja imalo. S obzirom na stavove liječnika u odabranim situacijama prema sigurnoj upotrebi kontrastnih sredstava i njihovim nuspojavama rezultati su pokazali da je 69.32% liječnika imalo neadekvatne stavove prema odabranim situacijama tijekom upotrebe KS-ava, s tim da liječnici specijalisti imaju bolje stavove od liječnika opće prakse. Zaključak: Liječnici posjeduju nizak nivo znanja o KS-ima, njihovim nuspojavama i prevenciji neţeljenih reakcija.Takva razina znanja moţe utjecati na sigurnost pacijenta ili odgaĎanje potrebne kontrastne radiološke pretrage. Za sigurnu upotrebu KS najveću odgovornost snosi specijalista radiolog, ali i liječnici koji upućuju pacijenta na kontrastnu pretragu trebaju biti svjesni potencijalnih rizika kako bi radiolozima pruţili sve potrebne kliničke informacije. Ključne riječi: informiranost liječnika, kontrastna sredstva, nuspojave, prevencija, liječenje.

Prospektivnim istraživanjem obuhvaćeno je 50 ispitanika, oba spola sa lumbalnim bolnim sindromom. Ispitanici su podijeljeni u dvije grupe po 25 pacijenata. U prvoj grupi bili su ispitanici koji su prošli tretman manuelne masaže i elektroterapije (TENS), u trajanju od 10 radnih dana, a u drugoj grupi ispitanici kojima je, osim ove dvije fizikalne procedure, sprovedena kinezio-taping metoda. Aparat koji je korišten za elektroterapiju (TENS) je ENRAF NONIUS model Sonoplus 492. Bifazne pulsne struje (TENS) su se primjenjivale sa impulsima od 80 Hz na frekvenciji od 100 ɱs, sa intenzitetom dovoljnim da proizvede ugodan osjećaj kod ispitanika. U istraživanje nisu biti uključeni pacijenti koji uz lumbalni bolni sindrom imaju dijagnostikovane sistemske bolesti i neurološka oboljenja, neuropatska bol, prijelomi pršljena, spondilolisteza, tumori, osteoporoza, infekcije, trudnoća, provedena ranija fizikalna terapija u zadnjih 12 sedmica, pacijenti koji su alergični na kinesio traku, kao i oni koji imaju promjene na koži (dermatitis) u predjelu lumbo-sakralne regije. Istraživanje je sprovedeno u ordinaciji za fizioterapiju „Vita“, Tuzla, a svi ispitanici su upoznati sa istraživanjem i dali su informirani pristanak za učešće u istraživanju. Istraživanjem je dokazano da fizioterapijske intervencije zajedno sa kinesio-tapingom mogu značajno poboljšati stanje kod pacijenata sa lumbalnim bolnim sindromom.

Istraživanje je urađeno kao retrospektivna studija i provedeno je u period od 1.2. do 1.4.2021. godine u Opštoj bolnici “Sveti vračevi” u Bijeljini. U studiju je uključeno 60 ispitanika u dobi od 18 do 65 godina koji su podijeljeni u dvije grupe: 1) ispitivana grupa COVID-19 30 oboljelih pacijenata 2) kontrolna grupa osobe koje pripadaju zdravoj populaciji 30 osoba. Istraživanjem je utvrđeno da je visok nivo feritina u serumu povezan s težim oboljenjem i negativnim/loškim ishodom kod COVID-19. Stoga nivo feritina u serumu može poslužiti kao važan prediktivni biomarker u liječenju COVID-19.

Istraživanje je urađeno kao retrospektivna studija i provedeno je na području 13 općina Tuzlanskog kantona tokom školske 2022./2023. godine. U studiju je uključeno 3.600 učenika svih šestih razreda osnovnih škole na području Tuzlanskog kantona u dobi od 11 do 13 godina. Na poduzorku od ukupno 350 učenika ispitivani su najčešći faktori koji pogoduju nastanku skolioze kao i procjenu znanja o defomitetu kičme kod učenika. Istraživanjem je utvrđeno da učenici šestog razreda osnovnih škola na području Tuzlanskog kantona imaju prisustvo faktora rizika deformiteta skolioze kičmenog stuba i da ne posjeduju znanje o skoliozi.