Magistarski radovi

Uvod: Tarlove ciste (TC-e) su perineuralne ciste koje se najčešće nalaze na razini sakralne kralježnice, a nastaju između pokrovnih slojeva perineurija i endoneurija u blizini ganglija dorzalnog korijena. Definirane su kao ekstraduralne meningealne ciste sa nervnim vlaknima. Obično su benigne, asimptomatske lezije, ali mogu se prezentovati kliničkom slikom koja uključuje neurološke simptome. Cilj: Istraživanje je imalo za cilj utvrditi prevalencu, karakteristike i vizualizaciju TC-i na pojedinim sekvencama magnetne rezonance (MR) lumbosakralnog dijela kičme. Ispitanici i metode: U retrospektivnoj studiji bilo je uključeno 267 pacijenata (71 muškarac i 196 žena) kojima je pregledom MR lumbosakralnog dijela kičme verifikovana jedna ili više TC-i. MR pregledi su rađeni na MR uređaju tipa “Siemens Magnetom Sempra 1.5T”, te je korišten protokol koji se sastoji od: localizer-a u tri ravni (sagitalna, coronalna i transverzalna ravan), T2 TSE sagitalne sekvence, T1 TSE sagitalne sekvence, T2 STIR sagitalne sekvence, T2 TSE coronalne sekvence i T2 TSE msma transverzalne sekvence. Analizirani su: dobna i spolna struktura ispitanika, broj pojedinačnih TC-i po pacijentu, lokalizacija, veličina i vizualizacija na T1 TSE i T2 TSE sekvencama. U statističkoj obradi korištena su testiranja na nivou signifikantnosti od a=0^5; tj. razlike na nivou p<0.05 smatrane su statistički značajnim. Rezultati: Kod 267 (24,2%) od 1102 pacijenta kojma je urađen MR lumbosakralnog dijela kičme verifikovano je postojanje TC-e. Od 267 ispitanika, 71(26,6%) su bili muškog pola, a ostalih 196 (73,4%) su bili ženskog pola (χ2=22,50; df=1; p0,05). Mod A-P dijametra TC-i je 5mm, a aritmetička sredina 6,86±4,13mm, dok C-C mod 6mm, a aritmetička sredina 9,71±7,51mm. Najveća TC je pronađena kod ispitanika muškog pola sa dimenzijama od 33mm u A-P dijametru i 117mm u C-C dijametru. Vizualizacija je statistički značajno bolja kod T2 TSE sekvence, gdje se značajna većina cisti (87,64%) vizualizira sa jasnim granicama, dok se na T1 TSE sekvenci značajan dio slabo vizualizira, ili vizualizira bez jasnih granica (χ2=141,81; df=2; p<0,001). Zaključak: Prevalenca TC-e u našoj populaciji nešto je veća u odnosu na rezultate drugih studija. Značajno češće se javljaju kod ženskog pola sa prevalencijom od 73,4%, što je u skladu sa rezultatima drugih studija. Unifokalne TC-e se javljaju češće u odnosu na multifoklane ciste. Najčeća lokacija TC-e je na nivou drugog sakralnog pršljena i pretežno su kranio-kaudalno duguljastog oblika. T2 TSE je signifikantno senzitivnija sekvenca za detekciju TC-e u odnosu na T1 TSE. Ključne riječi: Tarlova cista, ekstraduralne meningealne ciste, perineuralne ciste, učestalost, vizualizacija, magnetna rezonanca.

Trauma je vodeći uzrok morbiditeta i mortaliteta bolesnika mlađih od 35 godina i šesti vodeći uzrok smrtnosti u svijetu. Trauma je svaka ozljeda koja može izazvati dugotrajni invaliditet ili smrt. Prema vrsti, trauma abdomena može biti tupa ili oštra. Tupa trauma, također poznata kao nepenetrirajuća trauma ili trauma od tupe sile, odnosi se na ozljedu tijela snažnim udarom, padom ili fizičkim napadom tupim predmetom. Stremeći tome procijenjena je učestalost ove dijagnoze dobivenih rezultata i neophodno je bilo odrediti najčešće traumom ozlijeđene organe. Osnovni cilj je dokazati tačnost dijagnoze CT pregleda abdomena kod tupe traume abdomena. Ovo istraživanje je sprovedeno retrospektivno. Mjerenje je vršeno u periodu od 1.1.2020. do 31.12.2021. godine. Zdravstvena ustanova u kojoj je provedeno istraživanje je Klinika za hirurgiju UKC Tuzla. Prikupljanje podataka je vršeno analizom CT dijagnostičkih snimaka abdomena. Pregledi su obavljeni na CT Siemens 64 slajsnom aparatu. Za potrebe testiranja značajnosti razlika aritmetičkih sredina promatranih varijabli između skupina korišten je Studentov t-test za nezavisni uzorak. Za testiranje uticaja dvije ili više varijabli na drugu varijablu koristila se dvofaktorska univarijantna analiza (ANOVA). Za potrebe testiranja značajnosti razlika stvarnih i očekivanih frekvencija neparametrijskih varijabli koristila se x2 test. Svaka statistička analiza se radila sa intervalom pouzdanosti od 95%. Istraživanjem je dokazano da se tupa ozljeda abdomena najčešće javljala u starosnoj dobi od 18-34 godine. Utvrđeno je da muškarci predstavljaju vodeću polnu skupinu pri dijagnostici tupe traume abdomena. Učestalost ozljede jetre iznosila je 26,19% s 11 pozitivnih slučajeva i predstavlja najčešći ozlijeđeni organ. Kao najčešći mehanizam povrede kako ispitivane skupine tako i pri dijagnozi tupe traume abdomena navodi se saobraćajna nesreća. Dobiveni rezultati našeg istraživanja mogu pridonijeti značaju osviještenosti lokalne zajednice, kao i društva u cjelini, od opasnosti i ozbiljnosti stanja tupe traume abdomena, te prevenciji i važnosti brze dijagnostike. Ključne riječi: CT-kompjuterizovana tomografija, trauma, tupa trauma abdomena, MR-magnetna rezonanca

U istraživanje je bilo uključeno 60 pacijenata sa verificiranom lumbalnom diskus hernijom koji su metodom randomizacije raspoređeni u dvije grupe od po 30 pacijenata..U grupi ispitanika (n=30) sa primjenjenom fizikalnom terapijom, bilo je 10 ispitanika muškog spola (33%) sa srednjom vrijednošću godina 51,10 15,73, i 20 ispitanika ženskog spola (67%) sa srednjom vrijednošću godina 44,70 11,09. Pacijenti kojima je primijenjena dekompresivna terapija (n=30), bilo je 18 ispitanika muškog spola (60%) sa srednjom vrijednošću godina 42,78 13,135, i 12 ispitanika ženskog spola (40%) sa srednjom vrijednošću godina 49,50 9,249. Prva grupa je bila tretirana interferentnom strujom, ultrazvučnom terapijom te Brunkovim vježbama, dok je druga grupa primala interferentnu struju, ultrazvučnu terapiju te dekompresivnu terapiju u trajanju od 10 dana. Za mjerenje funkcionalne sposobnosti korišten je Oswestry upitnik, dok je za procjenu bola i globalnu procjenu bolesnika korištena VAS skala, te vlastiti upitnik. Svi testovi su sprovedeni prije te nakon sprovedenog tretmana. U obje grupe koje smo pratili došlo je do statistički značajnog smanjenja bola, smanjenja funkcionalne onesposobljenosti (p<0.001), te statistički značajnog zadovoljstva pacijenata na kraju tretmana u odnosu na početno stanje (p=0.046). Pored navedenog, rezultati istraživanja pokazala su statistički značajno bolji oporavak pacijenata koji su sproveli tretman dekompresivnom terapijom kičme u odnosu na pacijente koji su sproveli klasični fizikalni tretman (p<0.001).Ovo istraživanje pokazalo je da su oba načina tretmana efikasna u liječenju pacijenata sa lumbalnom diskus hernijom, ali da je dekompresivna terapija uspješnija metoda.

Srčana insuficijencija ili zatajenje srca (SI) karakterizira se nesposobnošću srca da pumpa dovoljnu količinu krvi. Dijagnoza se daje na temelju: prisutnosti kliničkih simptoma (dispneje), znakova srčane insuficijencije (edem, tahikardija, tahipneja) također i na temelju dokaza o strukturnoj bolesti srca. Postoje različiti aspekti za klasifikaciju srčane insuficijencije kao što su: insuficijencija desne ili lijeve komore, akutna ili hronična, te globalna insuficijencija ili srčana insuficijencija. Edukacija pacijenata predstavlja proces u kojem naučni profesionalci pružaju informacije pacijentima i osobama koje o njima skrbe da bi se unaprijedilo njihovo zdravstveno stanje i poticalo ih se na donošenje odluka u području zdravstva. Cilj ovog rada je utvrditi povezanost edukacije pacijenta sa srčanom insuficijencijom sa kvalitetom života pacijenata, ako i stopom hospitalizacija odnosno rehospitalizacija. Istraživanje je rađeno kao prospektivna studija koja je obuhvatila 2 grupe ispitanika. Prvu grupu ispitanika čine pacijenati sa postavljenom dijagnozom srčane insuficijencije sa oslabljenom ejekcionom frakcijom lijeve komore koji su educirani (prevashodno od strane medicinske sestre -tehničara) o optimalnom stilu života u ovoj bolesti, a drugu grupu bi činili pacijenata koji sa istom dijagnozom i optimiziranom terapijom, ali koji nisu bili podvrgnuti navedenoj edukaciji. Edukacija se sastojala od detaljnog razgovora sa pacijentom i porodicom o optimalnom unosu tečnosti u organizmu, unosu soli, praćenju simptoma, osobito gušenja i otoka, titraciju doze diuretika, savjetima u kojim slučajevima se bar telefonski javiti sestri ili ljekarima, vaganju i praćenju prirasta tjelesne težine, kretanju i fizičkoj aktivnosti i sl. Nakon 3 mjeseca na kontrolnim pregledima procjenjivao se kvalitet života pacijenata u obje grupe. Kvalitet života se procjenjivao setom pitanja, putem intervjua odnosno ankete, po uzoru na anketni upitnik Evropskog udruženja kardiologa. Podaci su obrađivani statistički a prikazivani tabelarno i grafički. Rezultati su pokazali da ispitanici muškog spola više obolijevaju od srčane insuficijencije u odnosu na ispitanike ženskog spola (p<0,0001). Srčanainsuficijencija se javlja kod ispitanika starije dobne skupine između 56-65 godina (preko 50%). Postoji statistički signifikantna razlika kod needuciranih pacijenata koji imaju velike probleme prilikom obavljanja svakodnevnih uobičajenih životnih aktivnosti u odnosu na one koji imaju male probleme (p = 0,0015). Ne postoji statistički značajna razlika kod needuciranih pacijenata između onih kojima hodanje ili šetanje predstavlja veliki problem i onih kojima predstavlja umjereni problem (p=0,91). Needucirani pacijenti osjećaju umjerene bolove ili nelagodu u prsima za razliku od educiranih pacijenata, pri čemu postoji statistički značajna razlika među grupama. Postoji signifikantna razlika između educiranih i needuciranih pacijenata prilikom obavljanja uobičajenih životnih aktivnosti pri razini od 5% gdje p vrijednost iznosi 0,02. Postoji značajna razlika između educiranih i needuciranih pacijenata za tvrdnju da im hodanje ili šetanje predstavlja veliki problem p=0,038 (u korist educiranih pacijenata). Pacijenti koji su imali edukaciju nisu imali rehospitalizacije; dok je 34% needuciranih pacijenata imalo rehospitalizaciju, što potvrđuje drugu radnu hipotezu istraživanja da skupina educiranih pacijenata sa HfrEF ima manji broj hospitalizacija od needuciranih pacijenata. Ključne riječi: srčana insuficijencija, anketni uptnik, edukacija, tjelesna aktivnost, VAS skala

Mamografija je neinvazivna radiološka metoda pregleda dojki, pomoću koje se primjenom niskih doza rendgenskih zraka omogućava stvaranje slike unutrašnjeg tkiva dojke. Iako mamografija ima određene nedostatke, ona ostaje najbolja dostupna slikovna metoda.Prikaz dojke visokim kontrastom i visokom rezolucijom uz što manju dozu zračenja glavni je cilj mamografije. Mamografija se, kao i sve ostale medicinske grane, bitno razvijala kroz povijest te se tako danas koriste specijalni mamografski uređaji s malim žarištima te poboljšanim sistemom kompresije dojke koji omogućavaju stvaranje kvalitetnih slika uz najmanju moguću dozu zračenja. Digitalna mamografija, kao novija metoda snimanja je pospješila značajno kvalitet slike i bolji interpretaciju nalaza.Osim što koristi manju dozu zračenja od sistema film-folije te na taj način smanjuje opasnost izlaganju zračenja, digitalna mamografija pruža nam mogućnost pohrane dobivenih slika na kompjuter. Samim time omogućava elektronsko slanje bitnih radioloških podataka bilo gdje u svijetu, što može biti od velike važnosti ukoliko su nam potrebne konzultacije s drugim liječnicima. Pored TNM klasifikacije zloćudnih tumora, danas se sve više upotrebljava BIRADS klasifikacija promjena na dojkama (Breast Imaging Reporting and Data System). BIRADS klasifikacija je kvalitetno osiguranje standardizacije opisa promjena na dojkama urađenih mamografijom bez subjektivnosti, jednako pristupačna i jasna u svim stručnim krugovima. Ova klasifikacija je dovela do smanjenja mogućnosti greške u razumijevanju i različitom tumačenju nađenih lezija. Uz dijagnozu opisani su i protokoli i preporuke ACR (American College of Radiology) koji standardizuju daljnje radnje vezane uz svaku od BIRADS kategorija. Kožne promjene vidljive na dojkama nisu rijetke, i kao takve utiču na kvalitet snimaka i samu dijagnostičku proceduru. Uprkos poboljšanju tehnologije i preciznosti modernih aparata, pored mamografije bitno je ukazati na značaj samopregleda dojki, te razviti svijest o njegovoj važnosti, posebno kod mlađe ženske populacije.

Istraživanje je provedeno kao retrospektivna studija na 122 odrasla pacijenta kojima je postavljena dijagnoza urinarnih infekcija (UTI) na temelju anamnestičkih podataka, fizikalnog pregleda, biohemijskih i mikrobioloških nalaza urina, ehosonografskog nalaza urinarnog sistema i drugih po potrebi rađenih radioloških i endoskopskih pretraga, a koji su liječeni u Klinici za zarazne bolesti UKC Tuzla u periodu od 1.6.2022. g. do 1.9.2023. g. Svi pacijenti sa dijagnozom UTI podijeljeni su u dvije grupe, grupa pacijenata sa UTI bez katetera (without catheter UTI, WC-UTI) i grupa pacijenata sa plasiranim urinarnim kateterom, grupa CA-UTI. Kao izvor podataka korištene su istorije bolesti pacijenata sa utvrđenim WC-UTI i CA-UTI u kojima su dostupni biohemijski i mikrobiološki nalazi urina. Analizirani i upoređeni su određeni patološki biohemijski nalazi urina između ove dvije grupe: zamućenost urina, proteinurija (prisutnost proteina u urinu), eritrociturija/hematurija (prisutnost eritrocita i krvi u urinu), glikozurija (prisutnost glukoze u urinu) i leukociturija (10 i više leukocita u vidnom polju gledanom pod velikim uvećanjem). Analizirani su i upoređeni mikrobiološki nalazi između ove dvije grupe: uzročnici UTI i njihova antimikrobna rezistencija.

Prijevremeni porođaj je među ključnim zdravstvenim problemima u svijetu, s incidencom od 5% do 18% širom svijeta. Kako bi se odgovorilo na razvojne potrebe nedonoščadi uspostavljeni su programi rane intervencije s ciljem stimulacije i normalizacije njihovog razvoja. Filozofija vođenja nedonoščadi u jedinicama intenzivne terapije se promijenila tokom vremena od minimalnog rukovanja s nedonoščadi do promovisanja rane stimulacije.Perinatalno oštećenje mozga je neprogresivno, i zato, zahvaljući plastičnosti mozga rana habilitacija nedonoščadi može voditi ka oporavku psihomotornih funkcija, tim više što je nedonešenost sama po sebi značajan faktor rizika za oštećenje mozga. U jednogodišnjem vremenskom periodu u Klinici za dječije bolesti u Tuzli, provedeno je retrospektivno-prospektivno istraživanje s ciljem da se analiziraju dodatni faktori neurorizičnosti nedonoščadi i učešće fizioterapeuta u tretmanu nedonoščadi i edukaciji majki za nastavak fizikalnog tretmana po otpustu kući. Istraživanjem je obuhvaćeno 169 živorođene nedonoščadi, koji su podijeljeni u 3 grupe: Grupa 1: Rana nedonoščad: 28 do 31 (6/7 dana) gestacijske sedmice (n=28); Grupa 2: Umjerena nedonoščad: 32 do 33 (6/7 dana) gestacijske sedmice (n=52); Grupa 3: Kasna nedonoščad: 34 do 36 (6/7 dana) gestacijskih sedmica (n=89). Nedonoščad sa velikim urođenim anomalijama i smrtnim ishodom su isključena iz istraživanja. Naši rezultati su u dobroj mjeri potvrdili naša očekivanja. Sva analizirana nedonoščad su imala neki od prenatalnih i perinatalnih riziko faktora za oštećenje mozga. Najčešći prenatalni riziko faktori su bili: infekcija majke u trudnoći (41%), potom EPH gestoza (29%) i prethodni pobačaj (28%). Nije nađena statistički značajna razlika u prenatalnim riziko faktorima za oštećenje mozga između analiziranih grupa nedonoščadi. Analizom perinatalnih faktora rizika za oštećenje mozga, najčešći su bili: RDS (75%), fototerapija (65%), sepsa (56%), mehanička ventilacija (52%), intrakranijalna hemoragija (49%), potom su slijedili Apgar skor manji od 7 (36%), anemija (22%), HIE (11%) i intrauterini zastoj u rastu (8%). RDS su imala sva rana i umjerena nedonočad, te 53% kasne nedonoščadi, uz statistički značajnu razliku (p=0,0371). 100% rane nedonoščadi je mehanički ventilirano, 71% umjerene i svega 26% kasne, uz statistički značajnu razliku (p<0,0001). Zabilježena je značajna zastupljenost sepse u rane nedonoščadi (86%) u odnosu na umjerenu (40%) i kasnu nedonoščad (56%) (p<0,0001). Rana nedonoščad su statistički značajno češće imala intrakranijalnu hemoragiju (79%) u poređenju sa umjerenom (48%) i kasnom nedonoščadi (40%) (p=0,0020). Od 150 preživjele nedonoščadi konsultaciju fizijatra je imalo 114 nedonoščadi (76%) i to najviše u grupi rane nedonoščadi (100%), potom u umjerene (96%) i 60% kasne nedonoščadi, uz statistički značajnu razliku (p<0,0001). Utvrđena je umjerena pozitivna korelacija između mehaničke ventilatorne potpore i početka fizikalnog tretmana (rho=0,742;p<0,0001). Dani provedeni na mehaničkoj vantilaciji su bili u izvrsnoj pozitivnoj korelaciji sa početkom fizikalnog tretmana (r=0,954; p<0,0001). Kao faktori dobre korelacije sa vremenom početka fizikalnog tretmana izdvojili su se: gestacijska dob (r= -0,635;p=<0,0001); respiratorni distres sindrom (rho=0,631;p<0,0001); hipoksično ishemijska encefalopatija (rho=0,546;p<0,0001).Multiplom regresionom analizom perinatalnih faktora neurorizičnosti jedini neovisan prediktor vremena početka fizikalnog tretmana je bio broj dana mehaničke ventilacije u analizirane nedonoščadi (p<0,0001). Što je prijevremeni porod nastupio ranije roditelji su imali viši nivo brige za ishod svog djeteta, ali su zbog duže hospitalizacije lakše prihvatali ranu habilitaciju i lakše je nastavljali po otpustu kući, dok su roditelji kasne nedonoščadi trebali više uputa i suporta za nastavak fizikalnog tretmana u kućnim uslovima. Dani koje je majka provela u Klinici sa svojim djetetom bili su u dobroj pozitivnoj korelaciji sa shvatanjem uputa za ranu habilitaciju i dobar prediktor nastavka fizikalnog tretmana po dolasku kući (r=0,798;p<0,0001). Majke su trebale na otpustu dodatne upute o ranoj habilitaciji u kućnim uslovima, najbolje u vidu videa sa detaljnim načinom sprovođenja vježbi, posebno majke koje su porođene u periodu od 34-36 gestacijske nedjelje. Naši rezultati ukazuju na važnost učešća fizioterapeuta u svakodnevnom tretmanu nedonoščadi. Nedonoščad imaju značajan udio dodatnih faktora rizika za oštećenje mozga, a zahvaljujući neuroplastičnosti mozga, ranom habilitacijom u prilici smo modificirati psihomotorni razvoj u pozitivnom smjeru. Od ključnog je značaja što ranije uključivanje roditelja u procese habilitacije, kako bi nastavili fizikalni tretman po otpustu kući.Video ili brošura sa detaljnim uputama na otpustu pomoći će roditeljima u lakšem prihvatanju postupaka rane habilitacije. Smanjenje stresa i nivoa anksioznosti u roditelja može imati pozitivan efekt na njihovu interakciju sa svojim djetetom i poboljšati konačan ishod u nedonoščadi. Ključne riječi: nedonošče, faktori rizika za oštećenje mozga, roditelji, rana habilitacija.

Ljudska šaka ima 27 kostiju koje su podijeljene u tri grupe: kosti pešća (ossa carpi) ili karpalne, kosti zapešća (ossa metacarpi) ili metkarpalne te članke prstiju ili falange (phalanges digitorum manus). Prijelom distalnog radijusa, uobičajeno poznat kao prijelom ručnog zgloba, definiše se zahvaćenošću metafize distalnog radijusa. Zračenje se može podijeliti na jonizirajuće i nejonizirajuće, s obzirom na to da li prilikom interakcije sa materijom izaziva jonizaciju. Tehnike snimanja igraju važnu ulogu u procjeni složene anatomije kostiju i mehkih tkiva ručnog zgloba. Za postavljanje dijagnoze često nisu dovoljne samo tipične snimke. Kompjuterizirana tomografija konusnog zraka (eng. Cone Baem Computed Tomography – CBCT) razvijena je tehnika snimanja, poznata i kao digitalna volumetrijska tomografija koja se sastoji od rendgenske kompjuterizovane tomografije, koja nudi visokokvalitetne, brze i trodimenzionalne slike tijela s niskom dozom zračenja. Efektivna doza (E) je dozimetrijska veličina koja opisuje učinak ionizirajućega zračenja na cijelo ljudsko tijelo, ona je predstavlja zbir ekvivalentnih doza u pojedinim dijelovima tijela pomnoženih empirijski određenim modifikacijskim faktorima ozračenosti. Mjerna je jedinica efektivne doze je sivert (Sv). CBCT se pokazao kao pouzdan alat u dijagnostici prijeloma ručnog zgloba. Može se lako instalirati, ima visoku prostornu rezoluciju i potencijalno nižu dozu zračenja u poređenju sa multislajsnom kompjuterizovanom tomografijom (MCT) ili nizom običnih rendgenskih zraka. Ključne riječi: ručni zglob, konvencionalna rendgenografija, cone beam metoda, efektivna doza zračenja

Istraživanje je uraðeno kao studija presjeka sa ciljem identifikacije mikroorganizama u ekspermentalnoj i kontrolnoj grupi, formalin-fiksiranim i u 10% formalinu pohranjenim uzorcima anatomskih humanih modela, namijenjenih na izvođenje pokaznih i disekcijskih vježbi na Zavodu za Anatomiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli. Eksperimentalna i kontrolna grupa je obuhvatila po 15 uzoraka, a načinjeno je po 15 briseva površine tkiva (n/1) i 15 uzoraka formalina (n/2) (slobodna površina formalina) (30 briseva u svakoj grupi). U eksperimentalnoj grupi, uzorci su bili pohranjeni u plastične kade, sa jednostavnim mehanizmom pokrivanja, i korišteni su za izvođenje praktičnih vježbi iz nasatvnog predmeta Anatomija. Uzorci kontrolne grupe su pohranjeni duži vremenski period, ali bez manipuliranja istim. Uzorci su bili pohranjeni u staklenim bocama sa brušenim čepom ili pokriveni staklenim poklopcima. Uzorkovanje je izvršila stručna osoba, diplomirani inžinjer sanitarnog zdravstva, u skladu sa općim pravilima uzorkovanja. Brisevi su uzeti sterilnim štapićima sa namotanom vatom, te su nakon uzorkovanja uloženi u sterilne epruvete ispunjene do Ľ ukupne zapremine sterilnom fiziološkom otopinom. Svaki uzorak numerisan je oznakon n/1 – bris površine tkiva i n/2-uzorkovana tekućina. Kompletan postupak mikrobiološke obrade i analize uzoraka obavljen je u mikrobiološkoj laboratoriji Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Tuzli. Za poticanje rasta bakterijskih kolonija korištene su tečne podloge Selenit F bujon, Sabouraud dekstrozni bujon i Tioglikolatni bujon a za identifikaciju odgovarajuće čvrste podloge za izolaciju bakterija iz porodica Enterobacteriaceae, Staphylococcaceae, Baccilaceae, Streptococcaceae i Enterococcaceae te kvasnica iz roda Saccharomycetes. Nakon kultivacije u tečnim podlogama (18-24h, na temepraturi 370C), izvršeno je zasijavanje čvrstih podloga SS agar, CPS hromogena podloga (ChromidTMCPS Elite agar) i krvni agar, iste su inkubirane 24h na 370C. Za izolaciju kvasnica i plijesni Sabouraud dekstrozni bujon je presijan na Sabouraud dekstrozni agar i inkubirana od 48h do 72h na 370C u aerobnoj sredini. Identifikacija poraslih bakterija i gljivica je izvršena po standardnoj mikrobiološkoj proceduri. Uraðena je kratka biohemijska serija; trostruki šeæer, laktoza, manitol, indol, urea, citrat, te su nakon inkubacije 24-48 sati na 37°C oèitani rezultati. Osjetljivost identificiranih mikroroganizama je ispitana disk difuzionom metodom izlaganjem standardizirane koncentracije mikroorganizma specifičnim koncentracijama antibiotika, te su mikroorganizmi određeni kao senzitivni odnosno rezistentni na primijenjeni antibiotik. Istraživanjem je dokazano da 10% otopina gasa formaldehida (standardni 10% formalin) kao stabilizator uzoraka u anatomiji efikasno sprječava rast mikroorganizama ukoliko su uzorci uredno pohranjeni i istim se ne manipulira, ali je značajno umanjena efikasnost formalina za inaktivaciju i sprječavanje rasta gljivica u uzorcima koji se koriste od strane osoblja i studenata. Formalin sprječava razvoj određenih patogena kao što su Salmonela, Enterokoke u obje grupe uzoraka. Formalin u uslovima standardnog skladištenja u laboratorijama anatomije pokazuje zadovoljavajuću efikasnost u sprječavanju razvoja umjereno patogenih bakterija.

Moždani udar predstavlja treći vodeći uzročnik smrtnosti od oboljenja u današnjem dobu,obzirom da moždani udar zahvaća širok dobno-polni raspon, veoma je važno osvijestiti populaciju o važnosti redovnih zdravstvenih pregleda. Stremeći tome procijenjena je učestalost pozitivne dijagnoze moždanog udara dobivenih rezultata i neophodno je bilo odrediti rizičnudobnu skupinu.Osnovni cilj je dokazati učestalost dijagnoze akutnog moždanog udara u privatnoj ustanovi. Ovo istraživanje je sprovedeno retrospektivno. Mjerenje je vršeno inicijalno u periodu od 1.1.2020. do 1.12.2021. godine. Zdravstvena ustanova u kojoj je provedeno istraživanje je ZU Specijalistički centar„Gala Medica“ u Bijeljini. Prikupljanje podataka je vršeno analizom CT dijagnostičkih snimaka glave. Pregledi su obavljeni na Siemens Somatomemotion 16 CT. Za provođenje istraživanja dobivena je saglasnost menadžmenta ZU Specijalistički centar „Gala Medica“ u Bijeljini. Svi ispitanici koji odgovaraju kriterijima istraživanja su kontaktirani i tražen je njihov dobrovoljni pristanak ili pristanak obitelji. Za potrebe testiranja značajnosti razlika aritmetičkih sredina promatranih varijabli između skupina korišten je Studentov t-test za nezavisni uzorak. Za testiranje uticaja dvije ili više varijabli na drugu varijablu koristi se dvofaktorskaunivarijantna analiza (ANOVA). Za potrebe testiranja značajnosti razlika stvarnih i očekivanih frekvencija neparametrijskih varijabli koristi se x2 test. Svaka statistička analiza se radi sa intervalom pouzdanosti od 95%. Istraživanjem je dokazano da se moždani udar najčešće javlja u strarosnoj dobi od 65 do 79 godina života. Utvrđeno je da muškarci u radno aktivnoj dobi čine 23% onih kod kojih se javio moždani udar i time predstavljaju vodeću grupu u odsnosu na ostale dobne skupine muških ispitanika, generalno prema učestalosti muška populacija prema broju pozitivnih slučaja je više pogođena u odnosu na žensku populaciju. Učestalost ishemijskog moždanog udara u odnosu na hemoragijski tip dokazao je očekivanu hipotezu, u istraživanju čime je utvrđena dominanta hemoragijskog tipa koji zauzima 91%.U privatnu kliniku „Gala Medica“ je 30% ispitanika pristiglo s hitnim akutnim stanjem, što čini značajan postotak. Dobiveni rezultati našeg istraživanja mogu doprinjeti značaju osvješćivanja lokalne zajednice, kao i društvo u cjelini, koji bi se morao ozbiljno pozabaviti ovim problemom kako bi se smanjio broj oboljelih od moždanog udara. Stalnim zdravstvenim prosvječivanjem neophodno je podizati svijest o povećanom riziku pojave moždanog udara u kasnijim godinama života Pored ovih aktivnosti u eri novih tehnologija težiti u svim kako u državnim tako i u privatnim ustanovama nabavku novih generacija radioloških aparata sa boljim performansama a manjim zračenjem. Ključne riječi: CT-kompjuterizovana tomografija, moždani udar, ishemijski moždani udar, hemoragijski moždani udar, subarahnoidalno krvarenje, akutni, subakutni, hronični, MR-magnetna rezonanca.