Magistarski radovi

Istraživanje je urađeno u JZU Dom zdravlja i Bolnice Brčko distrikta u periodu od 30 dana i predstavlja prospektivnu studiju. Ovim istraživanjem obuhvaćeno je 99 (n=99) ispitanika, od kojih je eksperimentalnu grupu činilo 88 (n=88) a 11 (n=11) pripada kontrolnoj gupi. Ovim istraživanjem obuhvaćeni su liječnici, kao eksperimentalna skupina, koji upućuju pacijente na rendgenske preglede. Liječnici su dobili pisanu anketu, s kojom će utvrđuje njihova osnovna razina znanja o zračenju, gdje su mogli izraziti svoje lično mišljenje o potrebama provođenja radioloških usluga koje iziskuju ionizirajuće zračenje, kao i o načinu utjecaja ophođenja pacijenata prema njima pri donošenju takvih odluka. Kontrolnu skupinu ispitivanika činili su stručnjaci iz oblasti radiologije JZU Doma zdravlja i Bolnice Brčko distrikta, odnosno liječnici sa specijalizacijom radiološkog usmjerenja, te inženjeri medicinske radiologije. Istraživanje s kontrolnom skupinom sprovedeno je metodom intervjua. Istraživanje je prethodno odobrio Etički odbor JZU „Zdravstveni centar Brčko“. Prilikom pružanje ankete i pristupanju intervjuiranju usmeno je objašnjen dobrovoljni karakter istraživanja, šta se od njih očekuje i koji je cilj samog istraživanja

Istraživanje je urađeno kao retrospektivna kohortna studija koja se provodila na Klinici za ginekologiju i akušerstvo UKC Tuzla a obuhvatila je sve trudnice koje su hospitalizirane na Klinici od 5.3.2020. godine i kod kojih je PCR metodom dijagnosticirana infekcija SARS-CoV 2 virusom. U istraživanju su bili korišteni protokoli i istorije bolesti Klinike za ginekologiju i akušerstvo. Gestaciona starost je određena na osnovu prvog dana posljednje menstruacije, te potvrđena ranim ultrazvučnim pregledom, a prije 20. gestacione nedelje. Ispitanice su podjeljene u 2 grupe: 1. Prva grupa asimptomatske SARS-CoV 2 pozitivne trudnice i 2. Druga grupa trudnice koje su pozitivne na SARS-CoV 2 virus a koje u trenutku porođaja imaju jedan od navedenih simptoma: povišena tjelesna temperatura, kašalj, gubitak osjeta okusa ili mirisa, grlobolja, glavobolja, bolovi u mišićima i zglobovima, proljev, osip ili promjena boje kože prstiju na rukama ili nogama, crvenilo ili nadraženost očiju. Budući da se radi o novootkrivenom virusu još uvijek je puno nepoznanica o bolesti koju uzrokuje, kako u općoj populaciji tako i kod trudnica. Dosadašnja saznanja ukazuju da je klinički tok bolesti u trudnica sličan onome u općoj populaciji, a vrlo rijetko COVID-19 pozitivne trudnice imaju tešku kliničku sliku bolesti. Zabilježen je vrlo mali rizik za vertikalni prijenos infekcije s majke na plod. S obzirom da je riječ o novom virusu, zbog predostrožnosti trudnice se uključuju u skupinu umjerenog rizika.

Istraživanje je imalo karakter studije poprečnog presjeka kojom su evaluirani simptomi benigne hiperplazije prostate i povezanost simptoma sa kvalitetom života, provedeno je u JZU Dom zdravlja Tuzla u periodu avgust – septembar 2023. godine. U istraživanje je uključeno 100 ispitanika, muškog spola, od 40 do 90 godina života. U istraživanje nisu bili uključeni muškarci mlađi od 40 godina, stariji od 90 godina, ispitanici sa utvrđenom dijagnozom demencije, kao i ispitanici koji boluju od malignih bolesti. Ispitanici koji su bili uključeni u ovo istraživanje dali su svoj dobrovoljni pismeni pristanak da žele učestvovati u istraživanju u skladu sa Etičkim kodeksom. Prije početka istraživanja svim ispitanicima su pružene odgovarajuće informacije koje objašnjavaju svrhu, ciljeve i značaj ovog istraživanja. Istraživanje je provedeno uz poštovanje etičnosti, povjerljivosti podataka i zaštite privatnosti, zasnovano na dobrovoljnom i anonimnom učešću ispitanika. Instrumenti istraživanja je bio strukturirani anketni upitnik vlastite izrade, kreiran za ovo istraživanje. Sadrži pitanja koja se odnose na sociodemografske karakteristike ispitanika (spol, starosna dob, mjesto stanovanja, bračni status, nivo obrazovanja). Upitnik je anoniman i povjerljiv.Za procjenu simptoma i dijagnozu BHP korišten je IPSS upitnik (engl. International Prostate Symptom Score). Ovaj upitnik se sastoji od sedam pitanja, koja se ocjenjuju od 0 („nikad“) do 5 („gotovo uvijek“) te dodatnog pitanja koje se odnosi na kvalitetu života (QoL) u odnosu na tegobe. Simptomi na kojima se zasnivaju pitanja su: učestalo mokrenje, noćno mokrenje, urgentno mokrenje, potreba za naporom da bi se akt mokrenja započeo, slab mlaz mokraće, isprekidan mlaz mokraće i osjećaj nepotpunog pražnjena mokraćnog mjehura. Zbrajanjem bodova dobijenih na osnovu odgovora dobija se ukupni skor koji ukazuje na težinu same bolesti. Maksimalan zbir bodova je 35. Ovisno o rezultatima razlikuju se tri kategorije simptoma: blagi simptomi (1-7), umjereni simptomi (8-19) i teški simptomi (20-35). Za određivanje kvaliteta života ispitanika sa BHP korišten je upitnik o sveukupnom zdravstvenom statusu – skraćena forma (SF-12; engl. Short Form Health Survey). Upitnik SF–12 je višenamjenska anketa kratkog oblika s 12 pitanja, koja su selektirana iz Upitnika o istraživanju zdravlja SF–36. Ovaj upitnik za samoprocjenu zdravstvenog stanja sastoji se iz 12 pitanja (stavki) sa višestrukim izborom odgovora koja mjere osam domena za procjenu tjelesnog i mentalnog zdravlja. Ukupni skor na Upitniku se kreće u intervalu od 0 do 100, gdje viši skor pokazuje bolje zdravlje. Dobijeni podaci su prikazani tabelarno i grafički, a u procesu obrade svi podaci su analizirani statističkim paketom SPSS 20.0 (SPSS Ins, Chichago, II, USA). Provedeni su standardni testovi deskriptivne statistike sa prikazom mjera centralne tendencije i disperzije. Za utvrđivanje distribucije ispitanika u odnosu na ispitivane varijable izračunate su apsolutne i postotne frekvence. Za potrebe testiranja značajnosti razlika aritmetičkih sredina promatranih varijabli između skupina korišten je Studentov t-test za nezavisni uzorak. Za testiranje utjecaja dviju ili više varijabli na drugu varijablu bila je korištena dvofaktorska univarijantna analiza varijanse (ANOVA). Za potrebe testiranja značajnosti razlika stvarnih i očekivanih frekvencija neparametrijskih varijabli korišten je χ2 test. Pearson-ovim koeficijentom utvrđena je statistička značajnost korelacije između promatranih parametrijskih varijabli. Svaka statistička analiza je urađena sa intervalom pouzdanosti od 95%, a vrijednost p <0.05 smatrana je statistički značajnom. Rezultati su napisani na 30 stranica i prezentirani sa 22 grafikona i 22 tabele. Ova studija poprečnog presjeka uključila je ukupno 100 muškaraca starosti od 40 do 90 godina. Ispitanici su podijeljeni u 5 skupina: 1. 40-50, 2. 51-60, 3. 61-70, 4. 71-80 i 5. 81-90 godina. Utvrđene razlike, koje postoje između prve četiri dobne kategorije nisu statistički značajne sa 95% sigurnosti (p>0,05), dok razlike u broju ispitanika između svih kategorija (odnosno četiri pomenute kategorije, uključujući i petu za ispitanike od 81 do 90 godina) jesu statistički značajne sa 99% sigurnosti (p<0,01). Procjenjuje se da aritmetička sredina ispitanog uzorka, a vezano za godine ispitanika, iznosi M=60,58 godina. U istraživanju većina ispitanika potiče iz prigradskih naselja (62,0%), manji broj ispitanika je iz gradske sredine ( 29,0%), dok najmanji dio uzorka je iz seoske sredine ( 9,0%). Razlike, koje postoje u broju ispitanika, s ozbirom na navedene kategorije, statistički su značajne (p<0,001). Postoje statistički značajne razlike u broju ispitanika u prikazanim kategorijama tj.oni koji žive u bračnoj, vanbračnoj zajednici, neoženjen, rastavljen,udovac. (p<0,001). U istraživanju broj učesnika koji su se izjasnili kao radno aktivni je nešto veći (n=58, tj. 58,0%) od broja učesnika koji su se izjasnili kao radno neaktivni ispitanici (n=42 ili 42,0%). Studija je pokazala da većina ispitanika (71,0%), boluje od nekih bolesti dok 29,0% se izjašnjava da ne boluje od nekih bolesti. Najveći broj ispitanika boluje od povišenog krvnog pritiska, a zatim od bolesti srca i krvnih sudova, te od šećerne bolesti. Većina ispitanika se izjasnila da terapiju ne uzima redovno (69,0%), dok samo (31,0%) ispitanika ima naviku redovnog uzimanja terapije. Istraživanjem je utvrđeno da 18,0% ispitanika boluje od diabetes mellitusa. Najveći broj ispitanika 48,0% je u kategoriji preuhranjenih (povećana tjelesna masa), ispitanika koji imaju normalnu tjelesnu masu je 41,0%, 11,0% ispitanika spada u kategoriju pretilih, od kojih 9,0% ispitanika je u kategoriji pretilosti I stupnja, preostalih 2,0% ispitanika u kategoriji pretilosti II stupnja. Prikazane razlike su statistički značajne. Kod 21,0% ispitanika je utvrđeno da je u porodici zastupljena benigna hiperplazija prostate, a ostalih 79,0% ispitanika negira zastupljenost ove bolesti u njihovim porodicama. Razlika je utvrđena kao statistički značajna. Utvrđeno je da 38,0% ispitanika konzumira cigarete, konzumacija alkohola među ispitanima je zastupljena u 48,0%, dok preostalih 52,0% se izjašnjava da ne konzumiraju alkohol. Ova razlika nije statistički značajna. Sa ciljem da se ispita opće zdravlje ispitanika, korišten je Upitnik o općem zdravlju (SF-12). U većem dijelu ispitanici se izjašnjavaju da su dobrog općeg zdravlja p<0,05). U istaživanju iz dobijenih podataka je vidljivo da je najveći dio (30,0%) ispitanika zadovoljan, a 21,0% uglavnom zadovoljan, djelimično zadovoljnih je 19,0%, 13,0% je uglavnom nezadovoljnih, dok 11,0% ispitanika procjenjuje da je njihov kvalitet života odličan. Najmanji broj ispitanika se izjašnjava kao nezadovoljan (6,0%). Nije bilo ispitanika koji su kvalitet svog života označili kao vrlo loš. Gledajući podatke u globalu, primjetno je da je veći broj ispitanika koji su zadovoljni trenutnim kvalitetom života (62,0%) nego ispitanika koji su nezadovoljni (19,0%). U istraživanju ispitivane su razlike u učestalosti simptoma benigne hiperplazije (mjerene Upitnikom IPSS) među ispitanicima različite dobi. Subjekti su po starosti bili podijeljeni u 5 grupa (grupa 1: od 40 do 50 godina, grupa 2: od 51 do 60 godina, grupa 3: od 61 do 70 godina, grupa 4: od 71 do 80 godina i grupa 5: od 81 do 90 godina). Utvrđena je statistički značajna razlika sa 99,9% sigurnosti (nivo p<0,001) u rezultatima koji se odnose na simptome benigne hiperplazije između ispitanih subjekata 5 starosnih grupa. Simptomi benigne hiperplazije prostate izraženiji kod ispitanika starije životne dobi. Povezanost između benigne hiperplazije prostate i kvalitete života je visoka, negativna i statistički je značajna sa 99,9% sigurnosti (p<0,001), što ukazuje da je sa izraženijim simptomima benigne hiperplazije uglavnom povezan lošiji kvalitet života, odnosno veće životno nezadovoljstvo, dok je sa blažim simptomima benigne hiperplazije uglavnom povezan bolji kvalitet života i veće živnotno zadovoljstvo.

Istraživanje je provedeno kao retrospektivno – prospektiva studija u koju je uključeno 50 trudnica koje su svoj porod ostvarile u Plavoj bolnici Centar Tuzla, u sklopu PZU Specijalne bolnice ”PLAVA MEDICAL GROUP” tokom 2023. godine. Istraživanje je prethodno odobreno od strane Etičkog komiteta PZU Specijalna bolnica ”PLAVA MEDICAL GROUP”, broj odluke: 312-2/23 od 08.02.2023. godine. Kriterij za uključivanje trudnica u ispitivanu skupinu je hipotireoidizam koji je dijagnosticiran prije ili na početku trudnoće. Kriterij za uključivanje trudnica u kontrolnu skupinu je zdrava trudnoća. Kriterij isključenja za sve trudnice je prisustvo drugih značajnih komorbiditeta. Sve trudnice sa hipotireoidizmom u istraživanju su bile podvrgnute terapiji Euthyrox-om tokom trudnoće. Uzorci krvi za određivanje vrijednosti hormona štitne žlijezde (TSH, FT3, FT4) te hematoloških parametara (broj eritrocita, hemoglobin), uzorkovani su u I i III trimestru trudnoće. Prisustvo hipotireoidizma u trudnica utvrđeno je na osnovu referentnih vrijednosti koje su specifične za trimestar trudnoće: I trimestar: TSH (0,1-2,5 miu/l), FT3 (4,1-4,4 pg/ml), FT4 (10,30-15,5 pmol/l), III trimestar: TSH (0,3-3,0 miu/l), FT4 (6,5-10,3 pmol/l). Postavljanje dijagnoze anemije ostvareno je na osnovu referentnih vrijednosti koje su specifične za trimestar trudnoće: I trimestar: Hb (11,0-14,3 g/dl), Er (3,52-4,52 10*12/L), III trimestar: Hb (9,8-13,7 g/dl), Er (3,1-4,44 10*12/L ). Određivanje vrijednosti hormona štitne žlijezde (TSH, fT3, fT4) te hematoloških parametara (broj eritrocita, hemoglobin) provedeno je tokom rutinskog praćenja trudnoće, a dobivene vrijednosti su preuzete iz medicinske dokumentacije. Rezultati analiza su prikupljeni u svrhu ispitivanja povezanosti hipotireoidizma i anemije u trudnoći. Venepunkcijom je uzorkovano 6 mL krvi u epruvetu sa ”clot” aktivatorom, nakon centrifugiranja tokom 10 minuta na 3500 obrtaja/minuti dobijen je serum za analizu hormona štitne žlijezde Određivanje koncentracije hormona štitne žlijezde se izvršilo na imunohemijskom analizatoru Siemens Advia Centaur CP, koji radi na principu direktne hemiluminiscentne metode uz visoku specifičnost i osjetljivost. Ispitivane su slobodne frakcije hormona štitne žlijezde, jer na koncentraciju ukupnih hormona u krvi može uticati nivo transportnih proteina za koje se hormoni vežu. Kompletna krvna slika je određivana nakon venepunkcije kojom je uzorkovano 3mL pune krvi u epruvetu sa dodatkom EDTA antikoagulansa, nakon invertiranja epruvete 8-10 puta pristupilo se izvođenju analize. Korišten je automatizirani hematološki analizator Medonic M32, koji računa diferencijalnu krvnu sliku (trodijelnu) metodom impedancije ili mjerenjem električnog otpora. Za statističku obradu dobijenih podataka, bit će korištena softverska aplikacija SPSS verzija 26 primjenom odgovarajućih statističkih testova, sa pragom statističke značajnosti p <0,05.

Akutni apendicitis predstavlja najčešći uzrok pojave upale crvuljka, naročito u osoba starosti 10-19 godina, te prognoza oboljevanja iznosi 8,6 % za mušku, a 6,7 % za žensku populaciju. Smatra se da su progresija mukozne ishemije (povišen intraluminalni pritisak), bakterijska infekcija i okluzija lumena, faktori odgovornosti nastajanja akutnog apendicitisa. U toku životnog vijeka, muškarci imaju 12%, a žene 23% rizika za intervenciju uklanjanja crvuljka, s tim da su atipični simptomi bolesti prisutni u oko 30% (po nekim istraživanjima i 50%) slučajeva, a negativne apendektomije sa stopom od 15%, u žena čak 26%, čime rana dijagnoza biva složen i zahtjevan proces, koji je uprkos uvođenju novih pristupnih metoda i modaliteta još uvijek ozbiljan hirurški izazov. C reaktivni protein (CRP) opšte je poznati nespecifični marker inflamacije te u hitnim okolnostima liječenja široko primjenljiv pri ranom detektovanju, praćenju toka bolesti te učinka terapije i uspjeha u liječenja. Sastavni je elemenat kontinuiranog upalnog stanja, esencijalno bitan u procjeni istog, a kao laboratorijski nalaz lako dostupan i jeftin. Osnovni cilj našeg istraživanja bila je procjena kliničkog značaja serumskog CRP-a u ranoj dijagnozi akutnog apendicitisa, korelacija sa leukocitima, te saznanje da li razlike u koncentracijama, imaju učinkovitu ulogu u evaluaciji simptoma odnosno prepoznavanju nastanka akutnog nekompliciranog ili kompliciranog – perforirajućeg apendicitisa, te sprovođenju ispravnih medota liječenja. Zanimalo nas je, da li postoje i jesu li evidentne razlike izmjerenih vrijednosti CRP-a, leukocita u nekompliciranom i akutnom perforirajućem apendicitisu, te na osnovu statističkih proračuna utvrditi da li CRP u odnosu na leukocite ima veći prediktivni značaj u prepoznavanju perforirajućeg apendicitisa. U ovu retrospektivnu studiju, uključili smo laboratorijske podatke 41 pacijenta hirurške ambulante Opće bolnice „Dr Mustafa Beganović“ u Gračanici , koji su zbog simptoma (12-24 sata) i bolova u donjem dijelu abdomena, interventno pregledani, dijagnostički obradjeni, te u konačnici hospitalizirani i hirurškim disciplinama liječeni sa dijagnozama akutnog nekompliciranog ili akutnog perforirajućeg apendicitisa (period 2020-2021 godine). Svi pacijenti su podvrgnuti apendektomiji, s tim da je u 19 dijagnosticiran nekomplicirani appendicitis acuta, a u 22 pacijenta appendicitis acuta perforativa, te smo ih na osnovu navedenih dijagnoza odvojili u dvije ispitaničke grupe; NAap (Grupa sa nekompliciranim akutnim apendicitisom) i PAap (Grupa sa perforirajućim akutnim apendicitisom). Prikupljene podatke obradili smo koristeći statističke aplikacije SPSS (ver.26) sa pragom značajnosti p<0,05 , Mann-Whitney U testom te Spearman-ovim testom korelacije, te smo dobivenim rezultatima odredili statističke i korelacijske značajnosti. Diskusiju smo prezentirali kroz komparaciju sa drugim istraživačkim studijama iste ili slične tematike, utvrdili razlike i sličnosti rezultata, te donijeli određene zaključke. Našom studijom utvrdili smo da u odnosu na granične vrijednosti zdravih osoba, koncentracije CRP-a u obje grupe su bile povišene, naročito u ispitanika grupe perforirajućeg akutnog apendicitisa, te pokazale statističke razlike p=0,0001. Vrijednosti Lkc su takođe bile povišene ali sa malom razlikom izmedju grupa ispitanika (p=0,003), a CRP pokazao se kao bolji dijagnostički pokazatelj perforirajućeg akutnog apendicitisa u odnosu na leukocite. Korelacije izmedju CRP-a i LKc nisu bile statistički značajne (NAap: p=0,140 a PAap: p=0,412), ali CRP se pokazao kao bolji dijagnostički marker, te smatramo da ga treba posmatrati i interpretirati odvojeno kao nespecifični prognostički parametar u apendicitisu.

Virus hepatitisa B (HBV) i virus hepatitisa C (HCV) infekcije su jedne od glavnih globalnih zdravstvenih problema koji izazivaju značajan morbiditet i smrtnost širom svijeta, često kroz posljedice hronične infekcije. Infekcija virusom hepatitis B prenosi se najviše krvlju i tjelesnim tekućinama kao ubodni incident ili ugriz, a zatim seksualnim putem i perinatalno. Glavni put prenosa C hepatitisa je parenteralno. Najefikasnija mjera primarne prevencije i prevencije uopšte, u suzbijanju zaraznih bolesti je vakcinacija. Ovim poprečno-presječnim istraživanjem je procijenjena informisanost i stavovi učenika završnih razreda srednjih škola na području Tuzlanskog i Zeničko-Dobojskog kantona o važnosti virusnog hepatitisa B i C. Istraživanje je provedeno u srednjim školama u školskoj 2023/2024. godini. Ukupni uzorak ovog istraživanja činilo je pet stotina i dvadeset ispitanika. Ispitanici su srednjoškolci završnih razreda srednjih škola. Većina ispitanika (64,9%) je ostvarila ispodprosječne rezultate vezano za stepen informisanosti i stavove učenika završnih razreda srednjih škola vezano za važnost hepatitisa B i C, rezultati su pokazali da učenici nisu u dovoljnoj mjeri informisani o važnosti bolesti hepatitis B i C. (p<0,001). Razlika u stepenu informisanosti i stavovima srednjoškolaca s obzirom na kanton u kome učenici žive, postoji. Učenici Zeničko-dobojskog kantona su ostvarili bolje rezultate u odnosu na učenike Tuzlanskog kantona Razlika između učenika Zeničko-dobojskog kantona i učenika Tuzlanskog kantona statistički je značajna ( p<0,01). Stepen informisanosti učenika Medicinske škole o važnosti hepatitisa B i C, u najvećoj mjeri razlikuje u odnosu na ostale tri grupe (tri škole), tj.u odnosu na Stručnu školu ( p<0,001), na Tehničku školu (p<0,001) i Gimnaziju (p<0,001). Učenici Medicinske škole po stepenu informisanosti o važnosti hepatitisa B i C se sa 99,9% sigurnosti statistički značajno razlikuju u odnosu na učenike ostalih škola (p<0,001). Učenici sa Tuzlanskog kantona se smatraju u većoj mjeri informisanim o spolno prenosivim bolestima (62,5%) u odnosu na učenike Zeničko-dobojskog kantona (51,1%), (p=0,01). Podaci ukazuju da je nešto veći udio učenika iz Tuzlanskog kantona (36,5%) u odnosu na udio učenika Zeničko dobojskog kantona (22,8%) koji su se izjasnili da su u posljednjih godinu dana imali edukaciju o spolno prenosivim bolestima. Bez obzira na ukazane razlike, učenici oba kantona jasno ukazuju na potrebe o informisanju vezano za hepatitis B i C i seksualnom reproduktivnom zdravlju. Najefikasnija mjera primarne prevencije i prevencije uopšte, u suzbijanju zaraznih bolesti je vakcinacija. Važna mjera primarne prevencije je i edukacija i informiranje o samoj bolesti. Promocija zdravlja usmjerena je pojedincu i populaciji, kako u lokalnoj tako i u široj zajednici, a za neke preventivne aktivnosti potrebno je početi što ranije, čak u školskoj dobi.

Uvod: Tarlove ciste (TC-e) su perineuralne ciste koje se najčešće nalaze na razini sakralne kralježnice, a nastaju između pokrovnih slojeva perineurija i endoneurija u blizini ganglija dorzalnog korijena. Definirane su kao ekstraduralne meningealne ciste sa nervnim vlaknima. Obično su benigne, asimptomatske lezije, ali mogu se prezentovati kliničkom slikom koja uključuje neurološke simptome. Cilj: Istraživanje je imalo za cilj utvrditi prevalencu, karakteristike i vizualizaciju TC-i na pojedinim sekvencama magnetne rezonance (MR) lumbosakralnog dijela kičme. Ispitanici i metode: U retrospektivnoj studiji bilo je uključeno 267 pacijenata (71 muškarac i 196 žena) kojima je pregledom MR lumbosakralnog dijela kičme verifikovana jedna ili više TC-i. MR pregledi su rađeni na MR uređaju tipa “Siemens Magnetom Sempra 1.5T”, te je korišten protokol koji se sastoji od: localizer-a u tri ravni (sagitalna, coronalna i transverzalna ravan), T2 TSE sagitalne sekvence, T1 TSE sagitalne sekvence, T2 STIR sagitalne sekvence, T2 TSE coronalne sekvence i T2 TSE msma transverzalne sekvence. Analizirani su: dobna i spolna struktura ispitanika, broj pojedinačnih TC-i po pacijentu, lokalizacija, veličina i vizualizacija na T1 TSE i T2 TSE sekvencama. U statističkoj obradi korištena su testiranja na nivou signifikantnosti od a=0^5; tj. razlike na nivou p<0.05 smatrane su statistički značajnim. Rezultati: Kod 267 (24,2%) od 1102 pacijenta kojma je urađen MR lumbosakralnog dijela kičme verifikovano je postojanje TC-e. Od 267 ispitanika, 71(26,6%) su bili muškog pola, a ostalih 196 (73,4%) su bili ženskog pola (χ2=22,50; df=1; p0,05). Mod A-P dijametra TC-i je 5mm, a aritmetička sredina 6,86±4,13mm, dok C-C mod 6mm, a aritmetička sredina 9,71±7,51mm. Najveća TC je pronađena kod ispitanika muškog pola sa dimenzijama od 33mm u A-P dijametru i 117mm u C-C dijametru. Vizualizacija je statistički značajno bolja kod T2 TSE sekvence, gdje se značajna većina cisti (87,64%) vizualizira sa jasnim granicama, dok se na T1 TSE sekvenci značajan dio slabo vizualizira, ili vizualizira bez jasnih granica (χ2=141,81; df=2; p<0,001). Zaključak: Prevalenca TC-e u našoj populaciji nešto je veća u odnosu na rezultate drugih studija. Značajno češće se javljaju kod ženskog pola sa prevalencijom od 73,4%, što je u skladu sa rezultatima drugih studija. Unifokalne TC-e se javljaju češće u odnosu na multifoklane ciste. Najčeća lokacija TC-e je na nivou drugog sakralnog pršljena i pretežno su kranio-kaudalno duguljastog oblika. T2 TSE je signifikantno senzitivnija sekvenca za detekciju TC-e u odnosu na T1 TSE. Ključne riječi: Tarlova cista, ekstraduralne meningealne ciste, perineuralne ciste, učestalost, vizualizacija, magnetna rezonanca.

Trauma je vodeći uzrok morbiditeta i mortaliteta bolesnika mlađih od 35 godina i šesti vodeći uzrok smrtnosti u svijetu. Trauma je svaka ozljeda koja može izazvati dugotrajni invaliditet ili smrt. Prema vrsti, trauma abdomena može biti tupa ili oštra. Tupa trauma, također poznata kao nepenetrirajuća trauma ili trauma od tupe sile, odnosi se na ozljedu tijela snažnim udarom, padom ili fizičkim napadom tupim predmetom. Stremeći tome procijenjena je učestalost ove dijagnoze dobivenih rezultata i neophodno je bilo odrediti najčešće traumom ozlijeđene organe. Osnovni cilj je dokazati tačnost dijagnoze CT pregleda abdomena kod tupe traume abdomena. Ovo istraživanje je sprovedeno retrospektivno. Mjerenje je vršeno u periodu od 1.1.2020. do 31.12.2021. godine. Zdravstvena ustanova u kojoj je provedeno istraživanje je Klinika za hirurgiju UKC Tuzla. Prikupljanje podataka je vršeno analizom CT dijagnostičkih snimaka abdomena. Pregledi su obavljeni na CT Siemens 64 slajsnom aparatu. Za potrebe testiranja značajnosti razlika aritmetičkih sredina promatranih varijabli između skupina korišten je Studentov t-test za nezavisni uzorak. Za testiranje uticaja dvije ili više varijabli na drugu varijablu koristila se dvofaktorska univarijantna analiza (ANOVA). Za potrebe testiranja značajnosti razlika stvarnih i očekivanih frekvencija neparametrijskih varijabli koristila se x2 test. Svaka statistička analiza se radila sa intervalom pouzdanosti od 95%. Istraživanjem je dokazano da se tupa ozljeda abdomena najčešće javljala u starosnoj dobi od 18-34 godine. Utvrđeno je da muškarci predstavljaju vodeću polnu skupinu pri dijagnostici tupe traume abdomena. Učestalost ozljede jetre iznosila je 26,19% s 11 pozitivnih slučajeva i predstavlja najčešći ozlijeđeni organ. Kao najčešći mehanizam povrede kako ispitivane skupine tako i pri dijagnozi tupe traume abdomena navodi se saobraćajna nesreća. Dobiveni rezultati našeg istraživanja mogu pridonijeti značaju osviještenosti lokalne zajednice, kao i društva u cjelini, od opasnosti i ozbiljnosti stanja tupe traume abdomena, te prevenciji i važnosti brze dijagnostike. Ključne riječi: CT-kompjuterizovana tomografija, trauma, tupa trauma abdomena, MR-magnetna rezonanca

U istraživanje je bilo uključeno 60 pacijenata sa verificiranom lumbalnom diskus hernijom koji su metodom randomizacije raspoređeni u dvije grupe od po 30 pacijenata..U grupi ispitanika (n=30) sa primjenjenom fizikalnom terapijom, bilo je 10 ispitanika muškog spola (33%) sa srednjom vrijednošću godina 51,10 15,73, i 20 ispitanika ženskog spola (67%) sa srednjom vrijednošću godina 44,70 11,09. Pacijenti kojima je primijenjena dekompresivna terapija (n=30), bilo je 18 ispitanika muškog spola (60%) sa srednjom vrijednošću godina 42,78 13,135, i 12 ispitanika ženskog spola (40%) sa srednjom vrijednošću godina 49,50 9,249. Prva grupa je bila tretirana interferentnom strujom, ultrazvučnom terapijom te Brunkovim vježbama, dok je druga grupa primala interferentnu struju, ultrazvučnu terapiju te dekompresivnu terapiju u trajanju od 10 dana. Za mjerenje funkcionalne sposobnosti korišten je Oswestry upitnik, dok je za procjenu bola i globalnu procjenu bolesnika korištena VAS skala, te vlastiti upitnik. Svi testovi su sprovedeni prije te nakon sprovedenog tretmana. U obje grupe koje smo pratili došlo je do statistički značajnog smanjenja bola, smanjenja funkcionalne onesposobljenosti (p<0.001), te statistički značajnog zadovoljstva pacijenata na kraju tretmana u odnosu na početno stanje (p=0.046). Pored navedenog, rezultati istraživanja pokazala su statistički značajno bolji oporavak pacijenata koji su sproveli tretman dekompresivnom terapijom kičme u odnosu na pacijente koji su sproveli klasični fizikalni tretman (p<0.001).Ovo istraživanje pokazalo je da su oba načina tretmana efikasna u liječenju pacijenata sa lumbalnom diskus hernijom, ali da je dekompresivna terapija uspješnija metoda.

Srčana insuficijencija ili zatajenje srca (SI) karakterizira se nesposobnošću srca da pumpa dovoljnu količinu krvi. Dijagnoza se daje na temelju: prisutnosti kliničkih simptoma (dispneje), znakova srčane insuficijencije (edem, tahikardija, tahipneja) također i na temelju dokaza o strukturnoj bolesti srca. Postoje različiti aspekti za klasifikaciju srčane insuficijencije kao što su: insuficijencija desne ili lijeve komore, akutna ili hronična, te globalna insuficijencija ili srčana insuficijencija. Edukacija pacijenata predstavlja proces u kojem naučni profesionalci pružaju informacije pacijentima i osobama koje o njima skrbe da bi se unaprijedilo njihovo zdravstveno stanje i poticalo ih se na donošenje odluka u području zdravstva. Cilj ovog rada je utvrditi povezanost edukacije pacijenta sa srčanom insuficijencijom sa kvalitetom života pacijenata, ako i stopom hospitalizacija odnosno rehospitalizacija. Istraživanje je rađeno kao prospektivna studija koja je obuhvatila 2 grupe ispitanika. Prvu grupu ispitanika čine pacijenati sa postavljenom dijagnozom srčane insuficijencije sa oslabljenom ejekcionom frakcijom lijeve komore koji su educirani (prevashodno od strane medicinske sestre -tehničara) o optimalnom stilu života u ovoj bolesti, a drugu grupu bi činili pacijenata koji sa istom dijagnozom i optimiziranom terapijom, ali koji nisu bili podvrgnuti navedenoj edukaciji. Edukacija se sastojala od detaljnog razgovora sa pacijentom i porodicom o optimalnom unosu tečnosti u organizmu, unosu soli, praćenju simptoma, osobito gušenja i otoka, titraciju doze diuretika, savjetima u kojim slučajevima se bar telefonski javiti sestri ili ljekarima, vaganju i praćenju prirasta tjelesne težine, kretanju i fizičkoj aktivnosti i sl. Nakon 3 mjeseca na kontrolnim pregledima procjenjivao se kvalitet života pacijenata u obje grupe. Kvalitet života se procjenjivao setom pitanja, putem intervjua odnosno ankete, po uzoru na anketni upitnik Evropskog udruženja kardiologa. Podaci su obrađivani statistički a prikazivani tabelarno i grafički. Rezultati su pokazali da ispitanici muškog spola više obolijevaju od srčane insuficijencije u odnosu na ispitanike ženskog spola (p<0,0001). Srčanainsuficijencija se javlja kod ispitanika starije dobne skupine između 56-65 godina (preko 50%). Postoji statistički signifikantna razlika kod needuciranih pacijenata koji imaju velike probleme prilikom obavljanja svakodnevnih uobičajenih životnih aktivnosti u odnosu na one koji imaju male probleme (p = 0,0015). Ne postoji statistički značajna razlika kod needuciranih pacijenata između onih kojima hodanje ili šetanje predstavlja veliki problem i onih kojima predstavlja umjereni problem (p=0,91). Needucirani pacijenti osjećaju umjerene bolove ili nelagodu u prsima za razliku od educiranih pacijenata, pri čemu postoji statistički značajna razlika među grupama. Postoji signifikantna razlika između educiranih i needuciranih pacijenata prilikom obavljanja uobičajenih životnih aktivnosti pri razini od 5% gdje p vrijednost iznosi 0,02. Postoji značajna razlika između educiranih i needuciranih pacijenata za tvrdnju da im hodanje ili šetanje predstavlja veliki problem p=0,038 (u korist educiranih pacijenata). Pacijenti koji su imali edukaciju nisu imali rehospitalizacije; dok je 34% needuciranih pacijenata imalo rehospitalizaciju, što potvrđuje drugu radnu hipotezu istraživanja da skupina educiranih pacijenata sa HfrEF ima manji broj hospitalizacija od needuciranih pacijenata. Ključne riječi: srčana insuficijencija, anketni uptnik, edukacija, tjelesna aktivnost, VAS skala