Magistarski radovi

Uhranjenost je jedan od značajnih pokazatelja zdravstvenog stanja i tjelesne sposobnosti pojedinca i cijele populacije, te psihofizičkih mogućnosti i potencijala za normalan i zdrav rast i razvoj. Nepravilna ishrana i loši stilovi života su uzrok poremećaja stanja uhranjenosti adolescenata, što predstavlja javnozdravstveni problem. Glavni uzroci problema sa težinom ostaju često neprimijećeni, jer se procjena stanja uhranjenosti ne smatra prioritetom u adolescenciji, kao ni kod djece. Doprinos ovog rada je dobijanje podataka o stanju uhranjenosti adolescenata u našoj sredini/zemlji, odnosu između procjene stanja uhranjenosti korištenjem indeksa tjelesne mase i percentilne krivulje, te o navikama u ishrani i fizičkoj aktivnosti kod adolescenata. Cilj rada je ispitati stanje uhranjenosti prema indeksu tjelesne mase i percentilnim krivuljama SZO, prehrambene i životne navike adolescenata Srednje medicinske škole Tuzla.

U retrospektivnoj studiji evaluirana je učestalost akutnog infarkta miokarda u pacijenata sa arterijskom hipertenzijom u Službi opšte/porodične medicine Doma zdravlja “Dr Mustafa Šehović” Tuzla u odnosu na spol, dob, dužinu trajanja hipertenzije, udruženo oboljenje (atrijska fibrilacija i diabetes mellitus tip 2), te faktore rizika od kojih su uzeti u obzir pušenje cigareta i gojaznost. Istraživanje je provedeno u periodu od marta do maja 2021. Godine i uključilo je 160 ispitanika oba spola, starosne dobi od 40 do 80 godina života sa arterijskom hipertenzijom kod kojih se u jednom momentu razvio akutni infarkt miokarda. Svi ispitanici su podijeljni u dvije skupine: kntrolnu skupinu koju su činili ispitanici saverifikovanom arterijskom hipertenzijom kod kojih se u jednom momentu razvio akutni infarkt miokarda i eksperimentalnu skupinu koju su činili ispitanici koji su uz arterjsku hipertenziju imali neko od udruženiho boljenja (fibrilacija atrija i/ili diabetes mellitus tip 2). Rezultati istraživanja su pokazali da je veći bro ispitanika bio ženskog spola (51,88 %). Najveći broj ispitanika (55,63 %) je imalo verifikovanu hipertenziju u trajanju od 10 do 20 godina, 38,75 % ispitanika su konzumirali cigarete, sa podjednakim procentualnim udjelom kontrolnoj i eksperimentalnoj skupini. Infarkt miokarda se razvio kod 46,88 % ispitanika. U odnosu na spol, u eksperimentalnoj skupini, je bio veći procenat muških ispitanika sa infarktom miokarda (74,36%; p = 0,006), u odnosu na kontrolnu skupinu gdje nije zabilježena statistički signifikantna razlika (p = 0,205). U odnosu na dob, 50,38% ispitanika starosne dobi preko 55 godina života je doživjelo infarkt miokarda u odnosu na isptianike starosne dobi do 55 godina (31,03%) (P<0,05). U eksperimentalnoj skupini 70,83 % ispitanika kod kojih se razvio infarkt miokarda su imali hipertenziju u trajanju od 10 do 20 godina (p = 0,006), dok je u kontrolnoj skupini veći procenat ispitanika sa infarktom miokarda(50 %) zabilježen kod ispitanika sa dužinom trajanja hipertenzije preko 20 godina (p = 0,205). Infarkt miokarda se razvio kod 35 % ispitanika bez udruženogo boljenja, u odnosu na ispitanike sa udruženim oboljenjem, gdje se infarkt miokarda razvio kod 57,85 % ispitanika (p = 0,006). Od ukupnog uzorka, gojaznih je bilo 145, gdje je kod 73 ispitanika (50,34%) zabilježen infarkt miokarda. Pušenje cigareta bilo je dokazano kao faktor rizika kako u kontrolnoj, tako i u eksperimentalnoj skupini (p< 0,005). U kontrolnoj skupini ispitanika koji su konzumirali cigarete, kod 51,61 % se razvio infarkt miokarda. U eksperimentalnoj skupini ispitanika sa pozitivnim pušačkim statusom zabilježen je infarkt miokarda kod 77,42 % ispitanika. Najučestaliji prateći simptom kod ispitanika kontrolne skupine je bilo otežano disanje (61,70 %), dok je kod ispitanika eksperimentalne skupine dominantan simptom bio bol u prsima (71,43 %). Ispitanici esksperimentalne skupine imaju 2,82 puta veću šansu za nastanak i razvoj infarkta miokarda u odnosu na ispitanike kontrolne skupine. Ispitanici stariji od 55 godina imaju 1,20 puta veću šansu za nastanak i razvoj infarkta miokarda u odnosu na pacijente do 55 godina. Muškarci imaju 1,20 puta veću šansu za nastanak i razvoj infarkta miokarda u odnosu na žene. Ključne riječi: arterijska hipertenzija, infarkt miokarda, faktori rizika

Karcinom grlića materice je vodeći uzrok smrti od malignih tumora u žena u zemljama u razvoju. U 90% slučajeva nastaje preko preinvazivnih lezija koje se mogu dijagnosticirati Papa testom koji predstavlja standardnu metodu skrininga. Cilj je utvrditi stopu primarnog skrininga, udio normalnih i abnormalnih Papa nalaza, značaj sprovođenja unutrašnje kontrole kvaliteta, te značaj standardizacije u preanalitičkoj i analitičkoj fazi dijagnostike. Retrospektivno su korišteni citološki nalazi Papa testova za period od 2015 – 2017. godine. Primarni skrining i validacija urednih Papa nalaza je izvršena od strane citoskrinera, a reskrining i validaciju Papa nalaza sa abnormalnostima je izvršio patolog. Korištena je Bethesda 2001 klasifikacija. Na osnovu prikupljnih podataka izračunali smo stopu primarnog skrininga, a koja iznosi 87% uzoraka i 72% samostalno potpisanih nalaza od strane citoskrinera. Zabilježeno je 86,30% urednih i 13,70% abnormalnih Papa nalaza. Dokazana je značajna pozitivna korelacija i podudarnost između rezultata citoskrinera na primarnom skriningu i patologa na reskriningu. Rezultati su pokazali 4,85% lažno negativnih nalaza na primarnom skriningu. Najčešći razlog neadekvatnosti uzoraka jesu prekrivenost leukocitima i eritrocitima, slaba fiksacija i debljina razmaza. Primarni skrining, edukacija i iskustvo citoskrinera u analizi Papa testova je od velikog značaja u prevenciji karcinoma grlića materice.

Ovo istraživanje, kojim je procijenjen kvalitet života osoba oboljelih od šećerne bolesti, uključilo je 104 ispitanika: 57 žena (54,8%) i 47 muškaraca (45,2%). Ne postoji značajna razlika u ukupnom mentalnom zdravlju i fizičkom funkcioniranju u odnosu na spol ispitanika, iako je lošije mentalno zdravlje prisutno kod ženskog spola. Rezultati ove studije pokazali su da osobe starije životne dobi imaju narušeno fizičko funkcioniranje, što je najviše izraženo kod ispitanika starijih od 70 godina. Nije nađena statistički značajna razlika u kvalitetu života oboljelih od diabetesa u odnosu na tip diabetesa, što se može pripisati nedovoljnom broju ispitanika oboljelih od DM tip 1. Ukupno fizičko funkcioniranje značajno je lošije kod ispitanika koji imaju diabetes 10-19 ili<10 godina. Ukupno mentalno zdravlje je lošije kod ispitanika koji navode da se nikada ne bave fizičkom aktivnošću što se odnosi i na fizičko funkcioniranje koje statistički najlošije kod ispitanika koji se ne bave fizičkom aktivnošću. Naše istraživanje je pokazalo da ispitanici s višim stepenom obrazovanja imaju manje izraženu fizičku nesposobnost. Rezultati ove studije pokazuju da se TIA i hiperlipidemija češće javljaju kod osoba ženskog spola. Nije nađena statistički značajna razlika u učestalosti hroničnih komplikacija diabetes mellitusa u odnosu na dob ispitanika, niti tip DM. Učestalost hroničnih komplikacija poput angine pectoris, TIA te nefropatija su povezane s dužinom trajanja diabetesa. Prema našem istraživanju, nije uočena statistički značajna razlika u učestalosti hroničnih komplikacija u odnosu na ispitanike koji su na dijetalnoj prehrani ili na terapiji oralnih hipoglikemicima. Pojava angine pectoris i hiperlipidemije je, prema istraživanju, znatno češća kod ispitanika na terapiji inzulinima. Prema našem istraživanju nema statističkih značajnih razlika u utjecaju pojedinih mikro i makrovaskularnih komplikacija na kvalitet života oboljelih od diabetes mellitusa. Stvarnost je da diabetes utiče na živote pacijenata. Sama prisutnost diabetesa pogoršava kvalitet života osobe. Prisutnost komplikacija šećerne bolesti je najvažnija odrednica kvaliteta života. To su glavni uzroci morbiditeta i mortaliteta i značajno utiču na produktivnost oboljelog. Stoga je potrebno usredotočiti se na program probira i edukaciju dijabetičara na razini zajednice kako bi se ograničile njene komplikacije i povećao kvalitet života bolesnika s diabetes mellitusom.

Zadovoljstvo pružanja radiološke zdravstvene njege značajno doprinosi poboljšanju i kvalitetu zdravstvene njege u zdravstvenim ustanovama, u vanrednim situacijama kakvim se opisuje virusno oboljenje SARS-CoV-2 infekcije, gdje vladaju posebni uslovi ophođenja prema pacijentima. Vrlo često može doći do problema prilikom komunikacije ili u samom razumijevanju pacijenata sa zdravstvenim radnicima. Osnovni cilj istraživanja je utvrditi zadovoljstvo pacijenata s pruženom uslugom na odjelu radiološke dijagnostike, kao i ispitati odnos zdravstvenih radnika, inžinjera medicinske radiologije, prema pacijentima pozitivnim na COVID-19, a samim tim i izvršiti mjerenje zadovoljstva pacijenata pruženim uslugama od strane inžinjera medicinske radiologije. Istraživanje je provedeno u Javnoj zdravstvenoj ustanovi Dom zdravlja Brčko distrikt, u Dispanzeru za plućne bolesti i TBC (ATD). U istraživanju je sudjelovalo 700 (n=700) ispitanika. Istraživanje je provedeno tokom maja, juna i jula 2020. godine. Istraživanje je provedeno koristeći anonimni anketni upitnik. Anketni upitnik sadržavao je 19 pitanja. Šest pitanja se odnosilo na sociodemografske podatke ispitanika (dob, spol, stručna sprema, radni status, zdravstveno osiguranje), te 13 istraživačkih pitanja Lickerovog tipa (1- loše, 2 – dovoljan, 3 – dobar, 4 – vrlo dobar, 5 – odličan). U svrhu analize rada korištene su prilagođeni, standardizovani Laschingerov HASAHPS (Hospital Consumer Assessment of Healthcare Providers and Systems) upitnik o zadovoljstvu pacijenata kvalitetom zdravstvene njege (Laschinger et al., 2005). Za statističku obradu podataka korišteni su Pearsonov test i test korelacije ANOVA. Dobiveni rezultati su pokazali da su pacijenti kvalitet zdravstvene njege ocijenili vrlo dobrom ocjenom. Nešto nižu razinu zadovoljstva pacijenti su pokazali za medicinske sestre/tehničare u odnosu na inžinjere medicinske radiologije prilikom dolaska na snimanje i na pitanja da su zdravstveni radnici pružili im adekvatnu skrb. Dobiveni rezultati mogu doprinijeti boljem razumijevanju pacijenata kao i unapređenju zdravstvenih sistema u vidu novih reformi zdravstva i rada na edukaciji zdravstvenih radnika prilikom odnosa s pacijentima u toku pružanja zdravstvene njege i rada prilikom snimanja u cilju postavljanja konačne dijagnoze i praćenja ishoda terapijskih učinaka.

Karcinomi štitne žlijezde nastaju iz dva tipa ćelija prisutnih unutar same štitne žlijezde. Papilarni, folikularni i najvjerovatnije anaplastični tip karcinoma nastaju iz folikularnih ćelija, a iz svijetlih C ćelija nastaju medularni karcinomi. Tireoidni limfomi nastaju iz intratiroidnog limfoidnog tkiva, a sarkomi nastaju iz veziva koje je prisutno u štitnoj žlijezdi. Procjenom Svjetske zdravstvene organizacije, na svijetu je otprilike dvije milijarde ljudi koji su oboljeli, te se nose s nekim od poremećaja štitnjače, a 20 % oboljelih otpada na stanovnike Evrope. U Evropi je oboljelo nešto manje od 53.000 osoba, a umrlo ih je oko 6.300. Cilj naše studije je bio utvrditi i opisati trend incidencije karcinoma štitne žlijezde na području Tuzlanskog kantona u periodu od 2010 do 2020 godine, i prikazati važnost adekvatne zdravstvene njege koju sprovodi medicinska sestra bolesnicima sa karcinomom štitne žlijezde. Dostupna procjena incidence karcinoma štitnjače u BiH je kroz Pregled malignih neoplazmi, Registar raka FBiH 2012, a na području Tuzlanskog kantona iz Magistarskog rada Epidemiologija i prognoza karcinoma štitnjače na području Tuzlanskog kantona u periodu od 1999 do 2008 godine,i kroz GLOBOCAN 2020 koji ujedno i predstavljaju najpotpuniju statističku bazu o epidemiološkim kretanjima maligniteta u Evropi. Prema ovoj procjeni, BiH nema tačne brojeve, nego su procjene napravljene na osnovu prosjeka dobijenog iz incidenci okolnih zemalja. Podaci dobiveni našim istraživanjem govore da je prosječna godišnja incidenca karcinoma štitnjače na području Tuzlanskog kantona nešto niža kod muškaraca u odnos na GLOBOCAN procjene i iznosila je 1,57/10 stanovnika za muškarace, dok je nešto viša kod žena i iznosila 5 je 5,88/10 . 5 U toku 11-godišnjeg perioda (2010-2020) je ukupno regrutovano 206 slučajeva karcinoma štitnjače ili u prosjeku 18,7 slučajeva godišnje, prosječne dobi 54 godine, a u rasponu od 16 do 87 godina. U cjelokupnom uzorku je bilo 164 (79,6%) ženskih ispitanika, odnos muškarci:žene je iznosio 1:3,9. Diferencirani karcinomi štitnjače čine 94% svih slučajeva karcinoma štitne žlijezde. Prosječna godišnja incidenca karcinoma štitnjače za kompletan uzorak u toku posmatranog perioda je iznosila 3,77/ stanovnika (%95 CI=3,25-4,29). Kada je u pitanju tip tretmana (73,8%) pacijenata je tretirano kombinacijom operativnog zahvata i radioaktivnog joda, dok je preostalih (26,2%) tretirano isključivo operativnim tretmanom.U cjelokupnom uzorku (79,1%) je tretirana totalnom tiroidektomijom, (0,5%) pacijenata je tretirano subtotalnom, a preostalih (20,4%) pacijenta su tretirani parcijalnom tiroidektomijom. Kada je u pitanju tip postoperativnih komplikacija nije bilo niti jednog slučaja infekcija, krvarenja su zabilježena u 11 slučaja (92%), dok je permanentna pareza zabilježena u jednom slučaju (8%). U cjelokupnom uzorku je registrovano 90 (43%) ispitanika sa pojavom hipokalcemije nakon operativnog zahvata. Medijalno vrijeme hospitalizacije u svih ispitanika je iznosilo 6 dana (IQ raspon :4-8 dana). Nije nađena signifikantna razlika u dužini hospitalizacije, a sukladno tipu operativnog zahvata (p=0,28) i tipu primijenjenog tretmana (p=0,31). Svojim kopetencijama koje uključuju znanje, vještine, sposobnosti medicinske sestre -tehničari teže cilju pravovremeno izvođene, sigurne i na etičkim načelima zasnovane zdravstvene njege bolesnika sa karcinomom štitne žlijezde.Studija pokazuje da adekvatna preoperativna njega bolesnika ima uticaj na postoperativni oporavak i dužinu hospitalizacije. Medicinske sestre – tehničari su ravnopravni članovi multidisciplinarnog tima i njihovo znanje i vještine kod prepoznavanja ranih simptoma i znakova mogućih postoperativnih komplikacija, te pravovremene intervencije su od velikog značaja za što brži oporavak bolesnika. Ključne riječi: karcinom štitne žlijezde, tip tretmana, vrijeme hospitalizacije, postoperativne komplikacije, kompetencije medicinske sestre u postoperativnoj njezi.

Traheotomija spada u najurgentniju minimalno invazivnu terapijsku metodu kojom se stvara hirurškim putem otvor ili traheostoma na prednjem zidu vratnog djela dušnika, te se tim putem omogućava disanje, koje je bilo poremećeno brojnim faktorima i uzrocima respiratorne insuficijencije. Za izvođenje traheotomije postoje različite indikacije kao što su: opstrukcije dišnih puteva, nemogućnost intubacije pacijenta prije izvođenja operativnog zahvata i produžena intubacija kod pacijenata koji borave u jedinicama intenzivne njege, i veći hirurški zahvati u području glave i vrata gdje se formira kod pacijenta trajna traheostoma. Cilj magistarskog rada bio je da se utvrde najćešće indikaciju za izvođenje traheotomije, zatim analizirati odnos broja urađenih traheotomija u toku operativnog zahvata, hitnih traheotomija i broja urađenih traheotomija kod produžene intubacije, te da se analizira efikasnost dobre zdravstvene njege kod pacijenata sa urađenom traheotomijom kroz broj nastalih komplikacija i da se analizira značaj edukacije pacijenta i porodice o njegi traheostome i kanile u kućnim uslovima. Istraživanje je bilo sprovedeno u periodu od šest godina (2016-2021god.) i predstavlja retrospektivnu studiju konsekutivnih pacijenata. U istraživanje je uključeno ukupno 344 ispitanika, od kojih je 239 (69,5%) bilo muškog i 105 (30,5%) bilo ženskog spola. Odnos muškarci naprema žene je iznosio 2,28:1. Prosječna dob ispitanika (SD) u uzorku je iznosila 62 godina i kretala se od minimuma od 0 do maksimuma od 90 godina. 225/344 (2/3, 65,4%) ispitanika je konzumiralo cigarete u trenutku evaluacije za ovo istraživanje. Nešto više od 1/3 ispitanika odnosno je konzumiralo alkohol. Postojala je dosta uravnotežena distribucija ispitanika po hitnosti indikacije za traheotomiju, sa nešto višim udjelom ispitanika koji su traheotomirani zbog produžene intubacije (124/344; 36%). Međutim, ova blago viša učestalost indikacije za traheotomiju, ipak nije bila statistički signifikantna. Najviše traheotomija (36%) je urađeno pacijentima kod produžene intubacije, i pacijentima sa Ca laryngis, Ca hemilaryngis, Ca epiglotidis, Tm plicae vocalis (nadalje u radu ova oboljenja će se navoditi kao maligna oboljenja larinksa) (35,8%). Učestalost postoperativnih komplikacija u smislu krvarenja je 121/344 (35,2%), komparirajući između grupa ispitanika prema indikaciji/hitnosti traheotomije, nađena je signifikantna razlika u učestalosti, sa najvećom učestalošću krvarenja nakon traheotomije u grupi ispitanika koja je traheotomirana zbog produžene intubacije (53,2%). Analizom se došlo do zaključka da je kod tih pacijenata došlo do pojave krvarenja zbog korištenja antikoagulantnih lijekova tokom boravka u jedinicama intenzivne njege. Rehospitalizacija je bila neophodna u 27,9% ispitanika, nađena je statistički signifikantna razlika učestalosti rehospitalizacije prema redu hitnosti odnosno indikacijama za traheotomiju, sa najvišim brojem rehospitalizacija u grupi ispitanika koji su imali elektivnu/planiranu traheotomiju. Medijano vrijeme hospitalizacije u cjelokupnom uzorku je iznosilo 17 dana. U grupi ispitanika koja je imala hitnu/neplaniranu traheotomiju, medijano vrijeme hospitalizacije je iznosilo 7 dana, u grupi koja je imala planiranu/elektivnu traheotomiju 16 dana, a u grupi koja je imala produženu intubaciju, iznosilo je 22 dana. Komparacija medijanih vremena hospitalizacije između ove 3 grupe je pokazala statistički signifikantnu razliku, sa najdužim vremenom hospitalizacije u zadnjoj grupi. Bris je uzet u 65,1% ispitanika, od čega je 67% bilo pozitivnih nalaza. Medijano vrijeme hospitalizacije u bolesnika sa pozitivnim brisom je iznosilo 27 dana, u onih sa negativnim brisom 15 dana, te u onih u kojih bris nije uzet 7 dana, a što je bilo statistički signifikantno. Komparirajući učestalost rehospitalizacija, a prema nalazu brisa, nađena je statistički signifikantna razlika, sa najmanjim udjelom rehospitalizacija među ispitanicima u kojih je bris bio pozitivan. Analogno ovome, komparirana je i učestalost krvarenja nakon traheotomije, te je i ovdje nađena statistički signifikantna razlika, sa najvećom stopom krvarenja, opet u grupi sa pozitivnim brisom. Ključne riječi: traheotomija, indikacije za traheotomiju, zdravstvena njega i edukacija pacijenata.

Teški akutni respiratorni sindrom novog koronavirusa (SARS-CoV-2) brzo je napredovao od izbijanja do globalne pandemije, s novim varijantama koje se brzo pojavljuju. Koronavirusna bolest 2019 (COVID-19), bolest uzrokovana SARS-CoV-2infekcija, može dovesti do multiorganskog oštećenja. Zbog izuzetno zarazne i fatalne prirode virusa, prioritet medicinskih istraživanja bilo je pronalaženje djelotvornih sredstava liječenja. Usred ove pretrage, raspravljalo se o ulozi vitamina D u modulaciji različitih aspekata urođenog i adaptivnog imunološkog sistema. Cilj rada: konsolidacija istraživanja o ulozi vitamina D u liječenju i prevenciji COVID-19. Iako postoje izvjesni oprečni rezultati, konsenzus je da vitamin D ima niz imunomodulatornih učinaka koji mogu biti korisni u kontekstu COVID-19 i da nizak nivo vitamina D može rezultovati disfunkcijom ključnih antimikrobnih učinaka, potencijalno doprinoseći lošoj prognozi. Cilj rada jeste istražiti uticaj i značaj vitamina D kod pacijenata sa korona virusnom pregledom literature i studija provedenih na tu temu. Metode rada: Tokom ovog retrospektivnog istraživanja korišteni su podaci koji su preuzeti iz Registra testiranih na prisustvo virusa SARS-CoV2, ZU Specijalističkog centra „Kuća Zdravlja“ u Bijeljini. Istraživanjem je obuhvaćeno 30 pacijenata pozitivnih na prisustvo virusa SARS-CoV2 i 30 pacijenata negativnih na prisustvo virusa SARS-CoV2, dobne grupe od 1938. pa do 2003. godišta (za pozitivne i negativne pacijente), od čega je veća zastupljenost žena. U istraživanju posmatrani se sljedeći parametri: godine, pol i vrijednosti vitamina D podaci o tjelesnoj temperaturi pacijenata i dužina trajanja bolesti, te dobijeni rezultati upalnih parametra (Le i CRP).Podaci svih pacijeta su će anonimni. Svi pacijenti testirani su molekularnom metodom lančane reakcije polimeraze poznate kao RT- PCR ( Reverse transcription polymerase chain reaction). Odvojeni uzorci testirani su sa Arhitectt Vitamin D reagensom metodom hemiluminiscencije (CMIA), proizvođača Abott Arhitectt i 1000sr. Referentne vrijednosti Vitamina D su od 75 do 150 nmol/L. Rezultati: Koncentracija vitamina D je snižena u grupi pacijenata sa koronavirusnom bolešću (COVID-19) u odnosu na idividue sa odsusutvom koronavirusne bolesti. Postoji tendenca ka negativnoj korelaciji između koncentracije vitamina D i dužine trajanja bolesti u grupi pacijenata sa koronavirusnom bolešću (COVID-19). Postoji tendenca ka negativnoj korelaciji između koncentracije vitamina D i tjelesne temperature u grupi pacijenata sa koronavirusnom bolešću (COVID-19). Postoji tendenca ka negativnoj relaciji između koncentracije vitamina D i parametara inflamacije (CRP, Le) u grupi pacijenata sa koronavirusnom bolešću (COVID-19). Ključne riječi: vitamin D, Covid 19, otpornost, obolijevanje, pacijenti.

Ciljevi istraživanja: 1.Utvrditi CT karakteristike promjena koje imaju radiološka obilježja malignoma pluća; 2.Utvrditi značaj morfoloških karakteristika CT-om verificiranih promjena na plućima kod patohistološki potvrđenog nemikrocelularnog karcinoma pluća; 3.Utvrditi značaj morfoloških karakteristika CT-om verificiranih promjena na plućima kod patohistološki potvrđenog mikrocelularnog karcinoma pluća; 4.Utvrditi postoji li razlika između CT nalaza i patohistološke dijagnoze za promjene na plućima, između dvije osnovne grupe malignih oboljenja pluća i to mikrocelularnog karcinoma pluća i nemikrocelularnog karcinoma pluća, u odnosu na spol, dob, pušenje, mjesto boravka; Metodologija istraživanja: Prema tipu istraživanja studija je retrospektivna analiza CT-om verificiranih infiltracija na plućima. Retrospektivno istraživanje obavljeno je na Klinici za plućne bolesti, Poliklinici za radiologiju UKC RS i Klinici za patologiju u periodu januar-maj 2019. U obzir su uzimani: starost pacijenta, spol, faktori rizika, mjesto boravka. Istraživanje je obuhvatilo dvije grupe pacijenata. Jedna grupa se sastojala od pacijenata kojima je dijagnostikovan mikrocelularni karcinom pluća a druga grupa od pacijenati kojima je dijagnostikovan nemikrocelularni karcinom pluća. Pri istraživanju, je korišten CT aparat putem kojeg su se vršili radiološki pregledi grudnog koša na Poliklinici za radiologiju UKC RS. CT aparat je od proizvođača General electric – 64 slojni. Kontrastno sredstvo koje je korišteno, a potrebno za dijagnostiku, aplicirano I.V. putem je od proizvođača Bayer, marke Ultravist 370. Korišten je kompjuterizovani sistem RIS (Radiology Information System) – PACS (Pictures Archyving and Comunication System) koji nam daje digitalizovanu sliku, a radiološki opisi su se vršili na Barco monitorima od 3.0 MP. Također, korišteni su patohistološki nalazi pacijenata oboljelih od malignoma pluća, a podaci su dobijeni sa Klinike za patologiju UKC RS. Rezultati: Rezultati ovog istraživanja dali su značajne podatke o epidemiologiji maligniteta pluća, pacijenata u Banja Luci. Uticati će na odabir daljih dijagnostičkih i terapijskih opcija kod oboljelih od malignih oboljenja pluća. Utvrđen je uticaj životne sredine ispitivanih pacijenata kao rizike za odabir budućih potencijalnih pacijenata. Uprkos značajnom razvoju savremenih dijagnostičkih tehnika za dijagnostiku raka pluća, CT grudnog koša je glavni standard u dijagnostici i praćenju malignih promjena na plućima. Promjene na plućima imaju svoj značaj prema strukturi i karakteru rubova. Budući da su promjene na plućima detektovane CT-om u obliku čvorova, tema ima veću važnost nego što se ranije pretpostavljalo u kontekstu CT probira za rak pluća, ali je te promjene potrebno detaljnije proučiti. Potrebno je uraditi kvantifikaciju opsega čvrste komponente i načina rasta a zatim i značenje tih određivanja. Radiološko – patološka korelacija ovih promjena i informacija o eventualnim potencijalnim biomarkerima otvorit će dalje akademske diskusije. Rezultat naše studije pokazali su vezu između karaktera sjene opisane na CT-u i vrste karcinoma što će imati značaj u budućem definisanju karaktera promjene.