Magistarski radovi

Ovo istraživanje evaluiralo je primarnu prevencija kardiovaskularnih bolesti u porodičnoj medicini. Ukupan uzorak ispitanika karakterisala je izražena spolna neravnoteža, gdje su žene činile 68%, a muškarci 32% ispitanika. Najzastupljenija starosna skupina bila je između 60 i 69 godina, što ukazuje na dominaciju starijih osoba u istraživanju. Analiza nije pokazala značajnu povezanost između spola i starosnih grupa, što potvrđuje ravnomjernu distribuciju spolova unutar dobnih kategorija. Hipertenzija je zabilježena kod 40% ispitanika, što je u skladu s ranijim epidemiološkim podacima za Bosnu i Hercegovinu. Prosječne vrijednosti sistoličkog i dijastoličkog krvnog pritiska (132,55 mmHg i 82,60 mmHg) ukazuju na umjereno povišene vrijednosti u odnosu na preporučene norme. Kod ispitanika nisu zabilježene statistički značajne razlike u krvnom pritisku prema spolu i starosnim grupama. Hiperholesterolemija je utvrđena kod čak 72% ispitanika, čime se potvrđuje visoka učestalost ovog faktora rizika u populaciji porodične medicine. Spol i starosna dob nisu imali značajan uticaj na vrijednosti ukupnog holesterola. Prosječne vrijednosti LDL-holesterola bile su povišene (3,48 ± 1,13 mmol/L), sa najvišim vrijednostima u starosnoj grupi od 60–69 godina. Trigliceridi su bili iznad preporučenih vrijednosti kod 46% ispitanika, što ukazuje na prisutnost značajnog metaboličkog rizika. Analiza non-HDL holesterola pokazala je prosječnu vrijednost od 4,33 mmol/L, pri čemu je veliki broj ispitanika imao vrijednosti iznad ciljnih nivoa. Kontrola kardiovaskularnih rizičnih faktora bila je suboptimalna. Samo mali procenat ispitanika postigao je preporučene ciljne vrijednosti ključnih parametara: arterijskog krvnog pritiska (10%), ukupnog holesterola (23%), triglicerida (46%) i LDL-holesterola (4%). Najlošija kontrola zabilježena je kod non-HDL holesterola, gdje je samo 2% ispitanika dostiglo ciljne vrijednosti. Više od polovine ispitanika (56%) imalo je pozitivnu porodičnu anamnezu za nastanak kardiovaskularnih bolesti, što potvrđuje značaj genetskog faktora u procjeni rizika. Analiza pušačkog statusa pokazala je da je 22% ispitanika pušilo, a 18% bili su bivši pušači, bez značajnih razlika prema spolu i dobi. Većina ispitanika (74%) bila je fizički neaktivna, što predstavlja važan modificirajući faktor rizika. Čak 86% ispitanika imalo je prekomjernu tjelesnu težinu ili gojaznost, s prosječnim indeksom tjelesne mase (BMI) od 28,2. Analiza ukupnog kardiovaskularnog rizika pokazala je da je 68% ispitanika svrstano u kategoriju vrlo visokog rizika, što zahtijeva prioritetnu pažnju primarne zdravstvene zaštite. Postoji statistički značajna povezanost kontrole non-HDL holesterola i pušenja sa nivoom kardiovaskularnog rizika, ali ne i kontrole drugih kardiovaskularnih rizičnih faktora.

Diabetes mellitus tip 2 predstavlja hronično metaboličko oboljenje koje je postalo globalni zdravstveni izazov, sa značajnim implikacijama na kvalitet života i zdravstvene sisteme širom svijeta. Ovo stanje karakterizira poremećaj metabolizma glukoze i lipida, što dovodi do niza komplikacija, uključujući kardiovaskularne bolesti, neuropatiju, nefropatiju i retinopatiju. Razumijevanje spolnih razlika u patofiziologiji, kao i u terapijskim odgovorima pacijenata s dijabetesom tipa 2, može značajno unaprijediti personalizirane pristupe liječenju, što bi smanjilo učestalost i težinu komplikacija povezanih s ovim stanjem. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati spolne razlike u kontroli glikemije i lipida kod pacijenata s dijabetesom mellitusom tipa 2, analizirajući ključne parametre, uključujući vrijednosti glukoze u krvi, HbA1c, triglicerida, LDL i HDL holesterola. U istraživanje je bilo uključeno ukupno 100 ispitanika sa diabetes mellitusom tip 2: 50% žena i 50% muškaraca. Učestalost dislipidemija kod pacijenata sa diabetes mellitusom je bila visoka (92%), bez statistički značajne razlike u odnosu na spol. Najveći procenat ispitanika pripadao je dobnoj skupini od 60 do 69 godina (29%), potom dobnoj skupini od 50-59 godina (28%). Prosječna životna dob svih ispitanika bila je 62.13 ± 6.04 godina: Prosječna životna dob žena iznosila je 61.92 ± 6.48 godina. Prosječna dob muškaraca je bila nešto viša i iznosila je 63.72 ± 5.87 godina, bez statistički značajne razlike u odnosu na spol. Prosječna dužina trajanja diabetes mellitusa bila je 10.06 ± 5.43 godina: kod žena 10.15 ± 5.41 godina; kod muškaraca 9.96 ± 5.51 godina, bez statistički značajne razlike u odnosu na spol. Muškarci su imali statistički značajno viši prosječni nivo glikemije (p=0,004) i HbA1c (p=0,002) u odnosu na žene. Nije nađena statistički značajna razlika u prosječnim nivoima ukupnog holesterola, triglicerida, LDL-holesterola, HDL-holesterola i non-HDL holesterola u odnosu na spol. Postoji statistički značajna povezanost između nivoa triglicerida i kontrole glikemije u pacijenata muškog spola sa dijabetes mellitusom tip 2, ali ne i između nivoa holesterola i kontrole glikemije. Nije nađena statistički značajna povezanost između između nivoa triglicerida i holesterola i kontrole glikemije kod ispitanika ženskog spola sa dijabetes mellitusom tip 2. Učestalost drugih kardiovaskularnih faktora rizika kod ispitanika za diabetes mellitusom tip 2 je visoka: ukupno 43% ispitanika su bili gojazni, 24% je imalo hipertenziju, a 27% ispitanika su bili pušači. Statistički značajno veća proporcija žena je gojazna u odnosu na muškarce (p=0,02). Kontrola kardiovaskularnih faktora rizika u pacijenata sa diabetes mellitusom je loša: samo 7.2% ispitanika imalo je nivo glikemije <5.6 mmol/l; 37.2% ispitanika imalo je HbA1c <7.0%, cilnji nivo LDL-holesterola imalo je samo 10% ispitanika, trigliceride <1.7 mmol/l imalo je 32.7% ispitanika, kontrolisan krvni pritisak imalo je 69.1% ispitanika, 37% ispitanika su imali normalan indeks tjelesne mase, a 42.7% ispitanika nije pušilo. Sve prosječne vrijednosti nivoa glikemije, HbA1c, lipidnog profila (ukupni holesterol, trigliceridi, LDL-holesterol, HDL-holesterol i non-HDL holesterol) bili su značajno više u odnosu na preporučene ciljne vrijednosti za pacijente sa diabetes mellitusom tip 2. Nije nađena povezanost drugih kardiovaskularnih faktora rizika (hipertenzija, pušenje) i kardiovaskularnih bolesti (prisustva koronarne bolesti ili moždanog udara) i spola.

Polip je izraz koji potiče od grčke riječi „polypous“ što znači „žarnjak“. Generalno, ovaj izraz opisuje svaku masu koja strši u lumen šupljine, bilo gdje u gastrointestinalnom, genitourinarnom ili respiratornom traktu. Kolorektalni polipi su abnormalne izrasline tkiva koje izlaze iz sluzokože kolona. Najčešće se otkrivaju dijagnostičkim procedurama koje su sprovedene iz drugih razloga kao npr. gastrointestinalno krvarenje. Najpoznatija je Pariška i Kudo klasifikacija polipa. Patohistološka klasifikacija kolorektalnih polipa ih dijeli na neoplastične, ne-neoplastične i subepitelne tvorbe. Benigni se dalje dijele na tubularne, vilozne, tubulovilozne i nazubljene ili „serratne“. Ne-neoplastični se dijele na: hiperplastične, juvenilne, inflamatorne, mukozne i Petz-Jaegersove polipe. Kliničke karakteristike polipa su veličina, broj, lokacija i dostupnost polipa. Prevalencija kolorektalnih adenomatoznih polipa uveliko varira od zemlje do zemlje. Savremene procjene prevalencije adenoma zasnivaju se na studijama kolonoskopije, koje generalno prijavljuju adenome kod 20% do 53% osoba starijih od 50 godina. Istraživanje je sprovedeno kao prospektivna studija, koja je obuhvatila podatke o socio-demografskim podacima pacijenata koji su podvrgnuti kolonoskopskom pregledu u endoskopskoj jedinici Klinike za interne bolesti Javne zdravstvene ustanove Univerzitetski klinički centar Tuzla u periodu od 01.01.2021. do 31.12.2022. godine, te podatke koji se odnose na rezultate kolonoskopskog i patohistološkog nalaza. Rezultati ovog istraživanja su pokazali da je na područiju Tuzlanskog kantona zastupljenost polipa kolona češća kod mušaraca nego kod žena i u dobnoj skupini preko 50 godina. Najčešća indikacija za kolonoskopiju je kontrola nakon prethodno dijagnostikovanog polipa kolona i urađene polipektomije, a najčešće dijagnostikovan je tubularni adenom. Najčešća lokalizacija je sigmoidni dio kolona, a dijagnostikovani polipi po veličini spadaju u kategoriju <5mm i po broju je najviše dijagnostikovanih pojedinačnih polipa. Stopa otkrivanja adenoma (Adenoma detection rate – ADR) je znatno niža od preporučenog, što znači da je potrebno unaprijediti skrining populacije na prisustvo polipa kolona koji su prediktori nastanka karcinoma kolona. Ključne riječi: polipi, kolon, karcinom kolona, adenomi, stopa otkrivanja adenoma.

Cervikobrahijalni sindrom nastaje iritacijom korijena vratnog živca, često zbog mehaničkog pritiska. Najčešći uzroci kompresije cervikalnih živčanih korijena su cervikalna spondiloza, degeneracija diska i hernija diska. Cervikobrahijalni sindrom pripada skupini vertebrogenih sindroma, što znači da se bol manifestira izvan užeg područja kralješnice. Najčešće zahvaćene razine na kojima se događa hernijacija diska na vratnoj kralješnici su C6/C7 (45-60% slučajeva), C5/C6 (20-25% slučajeva), a potom C4/C5 i C7/Th1 koji se događaju u 10% slučajeva. Najveći postotak (36,1%) cervikobrahijalnog sindroma događa se zbog lezije segmenta C5-C6 (Syversen, 2013.). Ciljevi ovog istraživanja bili su utvrditi efekte terapije manuelnom trakcijom u kombinaciji sa manuelnom masažom, sonoterapijom, kineziterapijom po autoru McKenzie, vakuum terapijomna smanjenje bola i poboljšanje pokretljivosti vratne kičme. Utvrditi efekte terapije manuelnom masažom, sonoterapijom, kineziterapijom po McKenzieju, vakuum terapijom na smanjenje bola i poboljšanje pokretljivosti vratne kičme bez manuelne trakcije. Uporediti efekte terapije sa i bez manuelne trakcije. Utvrditi ishod oba rehabilitaciona tretmana u odnosu na dob, spol, tjelesnu težinu i zanimanje. Ovo istraživanje je provedeno u JZU Dom zdravlja “Izudin Mulabećirović – Izo” CBR za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, Tešanj, te u ordinaciji za fizioterapiju ”Fiziomed”, Sivša, Usora. Istraživanje je provođeno u periodu od 14.5.2023. do 05.01. 2024. godine. Pratili smo prisutnost otoka i bola na području od C4 do C7. U obzir je uzimano dob, spol, radno mjesto, tjelesna težina i visina klijenta, dužinu trajanja simptoma cervikobrahijalnog sindroma. Od metoda za istraživanje korišteni su vizualna analogna skala (VAS), goniometar i Spurlingov test. Goniometrom i kliničkim pregledom je praćen anapredak ekstenzije, rotacije, fleksije i lateralne fleksije u predjelu vratne kralježnice. Body mass index je korišten na početku i na kraju terapija. Za statističku analizu dobivenih podataka koristio se programski paket SPSS for Windows (verzija 21.0, SPSS Inc, Chicago, Illinois, SAD) i Microsoft Excell (verzija 11. Microsoft Corporation, Redmond, WA, SAD). Nominalne i ordinalne varijable u istraživanju analizirane su pomoću ꭓ 2 testa, T testa i Anova testa. Za vezu i smjer veze između promjenjivih kategorija koristio se korelacijski test (Pearson). Za granicu statističke značajnosti uzeta je vrijednost α=0,05. Fizioterapijski postupci koje smo koristili prilikom istraživanja o djelovanju manualne trakcije uz masažu trigger-točki, vakuum-terapiju, sonoterapiju i kineziterapiju po McKenzieu izuzetno efektivno djeluju na cervikobrahijalni sindrom. Nabrojane metode fizikalne terapije smanjuju bol i povećavaju opseg pokreta u cervikalnoj kralješnici olakšavajući obavljanje svakodnevnih životnih aktivnosti. Nije utvrđena statistički signifikantna razlika u procjeni bola između grupa: kontrolna skupina (pacijenata koji su dobili terapiju masaže trigger točki, vakuum terapiju, sonoterapiju, kineziterapiju po McKenzieju) i ispitna skupina (pacijenata koji su uz navedene procedure dobili i terapiju manuelne trakcije) prije i poslije terapije. Body mass index je imao negativan učinak prije terapije, a pozitivan nakon terapije, što znači da kod smirenja bola nakon terapije, veći stepen bola su ipak prijavljivali ispitanici sa većim Body mass indexom. Na osnovu hi kvadrat testa nije utvrđena statistički siginifikantna razlika u životnom dobu ispitanika po grupama (p>0,05). Utvrđena je statistički signifikantna razlika u procjeni bola kod pacijenata prije i poslije terapije. Statistički značajno bol je manji nakon provedenog tretmana masaža trigger points, sonoterapija, vakuum terapija, kineziterapija po McKenzieju i bez i sa manualnom trakcijom. Na osnovu hi kvadrat testa nije utvrđena statistički siginifikantna razlika u spolnoj strukturi ispitanika po grupama (p>0,05). Postoji statistički signifikantna razlika u svim pokretima vratne kičme u odnosu na prije i poslije terapije, u obje grupe ispitanika (p=0,0001). Ključne riječi: cervikobrahijalni sindrom, manuelna trakcija, istraživanje, signifikantna

Anemija uzrokovana nedostatkom željeza (IDA) predstavlja jedno od najčešćih i najvažnijih zdravstvenih stanja koje mogu imati ozbiljne posljedice za zdravlje majke i djeteta tokom trudnoće. Trudnoća je stanje povećane potrebe za željezom, usljed čega dolazi do čestog razvoja sideropenične anemije, naročito ako trudnice ne primaju adekvatnu nutritivnu podršku ili nemaju odgovarajući terapijski pristup. Ovaj magistarski rad ima za cilj istražiti ulogu i efikasnost primjene preparata željeza u prevenciji anemije u trudnoći, s fokusom na hematološke promjene, učestalost anemije po trimestrima, te prepreke i izazove u terapiji. U okviru retrospektivne studije analizirana je medicinska dokumentacija 444 trudnice koje su vodile trudnoću tokom 2023. godine u JZNU Dom zdravlja „Dr Mustafa Šehović” Tuzla. Praćeni su hematološki parametri (hemoglobin, hematokrit, eritrociti, serumsko željezo) u različitim gestacijskim fazama. Podaci su statistički obrađeni korištenjem ANOVA testa i Pearsonove korelacije, uz prag značajnosti p < 0.05. Rezultati su prikazani tabelarno i grafički, uz detaljna tumačenja koja su omogućila uvid u obrasce i promjene kroz trudnoću. Rezultati jasno pokazuju da postoji statistički značajna povezanost između gestacijske dobi i promjena u vrijednostima hematoloških parametara, s najizraženijim padom vrijednosti u trećem trimestru. Zaključeno je da je unos preparata željeza, uz edukaciju i individualizirani pristup pacijentici, ključan faktor u prevenciji anemije u trudnoći.

Studija je ispitivala učestalost postoperativnog delirija (POD) i efikasnost primjene dexmedetomidina u njegovoj prevenciji kod pacijenata podvrgnutih operaciji aneurizme abdominalne aorte. Postoperativni delirijum je ozbiljna komplikacija koja značajno utiče na dužinu boravka u bolnici, oporavak i ukupni ishod liječenja. Studija je provedena kao retrospektivno-prospektivno istraživanje na uzorku od 100 pacijenata liječenih u Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla u periodu od maja 2023. do oktobra 2024. godine. Pacijenti su podijeljeni u tri terapijske skupine: oni koji su primili dexmedetomidin, haloperidol, i pacijenti bez specifične terapije. Ukupna incidenca delirija iznosila je 27%, a najniža učestalost je zabilježena u skupini koja je primala dexmedetomidin (15.2%), dok je u grupi bez terapije iznosila 35.3%. Multivarijantna analiza identifikovala je starost iznad 70 godina, pušenje, hipertenziju i preoperativnu upotrebu sedativa kao značajne faktore rizika za razvoj POD. Također, intraoperativna hemodinamska nestabilnost, gubitak krvi i transfuzije pokazali su značajnu povezanost sa pojavom delirija. Dexmedetomidin je pokazao superiornost nad haloperidolom i simptomatskom terapijom u smanjenju učestalosti delirija i komplikacija kao što su produžena mehanička ventilacija, hemodinamska nestabilnost i dužina boravka u jedinici intenzivne njege. Iako razlike u mortalitetu nisu bile statistički značajne, zabilježena je niža smrtnost u dexmedetomidin grupi. Posebno je istaknuta uloga medicinske sestre u ranom prepoznavanju i tretmanu delirija. Zaključeno je da primjena dexmedetomidina može smanjiti učestalost delirija i poboljšati kliničke ishode, posebno kod starijih i visokorizičnih pacijenata, čime se preporučuje individualizirani terapijski pristup u perioperativnom zbrinjavanju. Ključne riječi: dexmedetomidin, postoperativni delirij, operacija aneurizme abdominalne aorte

Intrakranijalna krvarenja su ozljede mozga novorođenčeta. Imaju veliku učestalost javljanja i mogu ostaviti trajne posljedice i oštećenja, koja se manifestuju u kasnijoj životnoj dobi u vidu cerebralne paralize, zaostajanja u mentalnom razvoju ili različitih formi epilepsije. Istraživanjem smo dokazali koliko je bitno za neurološki razvoj dojenčeta što ranije početi sa fizikalnim tretmanom kako bi se spriječile razne komplikacije usljed različitih oblika krvarenja. U naše istraživanje je bilo uključeno 110 ispitanika, novorođenčadi i djece do navršene 1 godine života. Na osnovu vremena započetog fizioterapeutskog tretmana, naše ispitanike smo podijelili u tri grupe, prvu grupu su sačinjavali ispitanici, kod kojih je započet fizioterapeutski tretman u bolnici, u prvih 7 dana, druga grupa su ispitanici kod kojih je tretman započet od 14. do 28. dana, i treća grupa su bili ispitanici kod kojih nije započet fizioterapeutski tretman, u neonatalnom periodu, nego poslije 1 mjeseca života. Od ukupno 110 ispitanika, 32 (29%) naša ispitanika tokom boravka u Odjeljenju intenzivne terapije je pregledano od strane fizijatra i kod njih je započet fizioterapeutski tretman u ranoj neonatalnoj dobi tj. u periodu < 7 dana života. Naša 58 (52%) ispitanika su pregledana i započet im je fizikalni tretman u periodu >7 dana i <28 dana života. Dok 20 (18%) ispitanika u ranom neonatalnom periodu nisu zahtjevala pregled fizijatra niti fizioterapeutski tretman, ali im je započet fizikalni tretman poslije novorođenačkog perioda, u 2. mjesecu života i poslije. Značajno je veća učestalost započinjanja fizioterapeutskog tretmana 3,5 veća [OR=2,685; 95%CI (1,494-4,827)] u neonatalnom periodu kod naših ispitanika u donosu na ispitanike kod kojih nije započet. Značajno (p=0,012) je manje ispitanika u kojih je u ranom neonatalnom, u periodu < 7. dana života započet fizioterapeutski tretman. Sve naše ispitanike smo podijelili u dvije grupe na osnovu oblika i stadija intrakranijalnog krvarenja. Prvu grupu su sačinjavala djeca sa I i II stepenom HIC, dok su u drugoj grupi bila djeca sa III i IV stepenom HIC-a. 2. Tokom našeg istraživanja najviše smo imali djece sa intrakranijalnim krvarenjem drugog stepena (67,3 %) te uz fizioterapeutski tretman prateći, dobrog daljeg neuromotornog razvoja. Na osnovu neurološkog deficita i neurorazvojnih odstupanja također smo ispitanike podijelili u dvije grupe, prva grupa su bila djeca sa blažim, a druga sa težim neurološkim deficitom i neurorazvojnim odstupanjima. Retrospektivno smo iz kartona fizioterapeuta, te iz istorija bolesti i specijalističkih nalaza fizijatra, pedijatra i neuropedijatra analizirali podatke novorođenčadi i dojenčadi: o životnoj dobi djeteta pri započinjanju fizioterapijskog tretmana, načinu i vrsti provedenog fizioterapijskog tretmana, te neurološkom nalazu djeteta prije započinjanja i poslije 1., 3., 6. i 12. mjeseca života. Također smo prikupljali podatke o gestacijskoj nedelji rođenja, životnoj dobi hospitalizacije, porođajnoj masi i dužini, APGAR scoru, uz nalaze biohemijskih, mikrobioloških i radioloških pretraga. Tokom kontrolnih pregleda se popunjavao obrazac “Minhenska funkcionalna dijagnostika razvoja”, kojom se pratio motorni razvoj djeteta tokom prve godine života, uključujući razvoj puzanja, okretanja, stajanja i hoda, te razvoj funkcije šake, ali i način socijalizacija kroz komunikaciju sa djetetom. U našem istraživanju nismo našli statistički značajnu razliku među grupama naših ispitanika sa različitim stepenima HIC pri puzanju, ali uz provođenje fizioterapeutskog tretmana. Također, nađena je samo poslije 1.mjeseca statistički značajna razlika kod testa posjedenja, koja sa fizioterapeutskim tretmanom i tokom pregleda u 3.,6., i 12. mjesecu života nije signifikatna. Nije nađena je statistički značajna razlika poslije 12. mjeseca života djece, pri samostalnom stojanju i hodanju djeteta tokom fizioterapeutskog tretmana. Gotovo svi naši ispitanici su imali normalan nalaz motornog razvoja testa hvatanja šake pregledom poslije 1., 3., 6. i 12. mjeseca života, tokom fizioterapeutskog tretmana. Prijevremeno rođena djeca imaju češće intrakranijalna krvarenja različitog stepena, tako da je sprječavanje prijevremenog poroda možda i najvažnije u primarnoj prevenciji intraventrikularnog krvarenja. Ključne riječi: intrakranijalna kravrenja, fizioterapeutski tretman, novorođenče i dojenče

Hipotireoza je jedno od najčešćih endokrinoloških oboljenja koje je posljedica smanjenog lučenja trijodtironina ( T3 ) i tiroksina ( T4 ), a povećanog tireostimulijarućeg hormona (TSH). Prethodna istraživanja su pokazala da negativna psihološka stanja, poput anskioznosti i depresije, mogu predstavljati rizične faktore za oboljevanje od hipotireoze mijenjajući koncentraciju tiroidnih hormona i TSH. Cilj ovog rada je bio utvrđivanje zastupljenosti depresije i anksioznosti kod osoba sa hipotireozom. Nadalje, nastojala se ispitati i uloga anksioznosti i depresije u predviđanju koncentracije tiroidnih hormona i TSH. Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 81 ispitanika, gdje je kod 41 ispitanika hipotireoza tek otkrivena (netretirana grupa), a preostalih 40 ispitanika je bilo na supstitucionoj terapiji hipotireoze (tretirana grupa). Podaci su prikupljeni na osnovu rezultata laboratorisjkih nalaza hormona štitne žlijezde i tireostimulirajućeg hormona i subskala anksioznosti i depresije iz DASS-21 upitnika. Rezultati ovog istraživanja ukazuju na povezanost između funkcionalnog statusa štitne žlijezde i prisustva anksiozno – depresivnih simptoma, pri čemu se pokazalo da je anksioznost zastupljenija od depresije. Pacijenti koji su već bili na susptitucionoj terapiji hipotireoze su pokazali nižu frekvencu i intenzitet depresivnih i anksioznih simptoma u poređenju sa neliječenim osobama, što ukazuje na važnost adekvatnog liječenja hipotireoze kako za fiziološku tako i za psihološku stabilnost pacijenta. Nadalje, anksioznost i depresija su ostvarili kombinovanu ulogu u predviđanju hormona štitne žlijezde i TSH, s tim da je njihov prediktivni doprinos bio mnogo veći u kontekstu T3 i TSH. Sa druge strane, nije uočen individualni doprinos ova dva prediktora. Dakle, depresija i anksioznost mogu predstavljati faktore rizika u razumijevanju diskfunkcije tiroidnih hormona kao specifičnim fizioloških indikatora psihološkog distresa. Ovo istraživanje ukazuje na važnost multidisciplinarnog pristupa koji uključuje endokrinološku i psihološku procjenu u razumijevanju i pružanju kvalitetnijeg tretmana osobama sa hipotireozom. Ključne riječi: Hipotireoza, depresija, anksioznost, hormoni štitne žlijezde, tireostimulirajući hormon.

Ventilator-povezana pneumonija (VAP) predstavlja jednu od najčešćih i klinički najznačajnijih intrahospitalnih infekcija u odjeljenjima intenzivne terapije (OIT), posebno kod pacijenata na mehaničkoj ventilaciji. Usna šupljina, kao prirodno mikrobiološko okruženje, može postati izvor patogene flore koja kolonizira donje disajne puteve putem mikroaspiracije, naročito kod intubiranih bolesnika. Nedovoljna ili nepravilno sprovedena oralna njega značajno povećava rizik od razvoja VAP-a. Cilj ovog prospektivnog istraživanja bio je ispitati efekat različitih antiseptičkih sredstava i režima oralne njege na prisustvo patogenih bakterija u usnoj šupljini i traheobronhijalnom stablu kod pacijenata na mehaničkoj ventilaciji. U istraživanje je uključeno 120 pacijenta, podijeljena u četiri grupe u zavisnosti od korištenog antiseptika (hlorheksidin ili Skinsept Mucosa) i učestalosti toalete (svakih 6h ili 12h). Mikrobiološki uzorci (bris i aspirat) uzimani su u tri vremenske tačke po prijemu (0h), nakon 24h i nakon 72h boravka u JIT. Analiza je obuhvatila deskriptivne metode, Cochranov Q test, McNemar test, χ² test, Fisherov egzaktni test, te napredne regresione modele – Firthovu penaliziranu logističku regresiju i negativno binomnu regresiju. Rezultati su pokazali da upotreba kombinovanih antiseptika i veća učestalost toalete značajno utiču na smanjenje kolonizacije patogenom florom, posebno nakon 72h. Prisutnost bakterija u toj fazi bila je statistički značajno povezana s nepovoljnim ishodom liječenja i produženim boravkom u jedinici intenzivne terapije. Dobijeni nalazi ukazuju na važnost implementacije standardizovanih protokola oralne njege, prilagođenih individualnim potrebama pacijenata, kao ključne preventivne mjere u smanjenju učestalosti VAP-a i poboljšanju ukupnih kliničkih ishoda. Ključne riječi: oralna higijena, ventilator-povezana pneumonija, mikrobiološka kolonizacija, antiseptici, intenzivna njega.

Radnici u koksarama potencijalno su izloženi emisijama koksne peći, koje sadrže stotine hemikalija i prvenstveno se sastoje od aromatskih ugljikovodika i isparljivih organskih jedinjenja. U okviru ovog rada, primarni cilj je bio istražiti uticaj isparavanja aromatskih ugljikovodika na funkcionalno stanje jetre i hematopoetskog sistema te utvrditi povezanost profesionalne izloženosti aromatskim ugljikovodicima i toksičnog oštećenja jetre i hematopoetskog sistema. Profil funkcije jetre je uključivao serumske nivoe jetrenih enzima aspartat aminotransferaze (AST), alanin aminotransferaze (ALT), gama-glutamil transpeptidaze (GGT) te ukupnog bilirubina.Za funkcionalno stanje hematopoetskog sistema određivani su osnovni krvni parametri (eritrociti, leukociti, hemoglobin i trombociti). Ova studija je provedena kao retrospektivna studija u koju je uključeno 100 radnika koksne industrije koji su bili podjeljeni u dvije grupe: eksperimentalnu grupu koja uključuje 50 radnika koksne industrije, koji rade na radnim mjestima koja su izložena isparavanjima aromatskih ugljikovodika, i kontrolnu grupu koju čini 50 radnika koji rade poslove administracije i druge poslove na kojima nisu izloženi isparavanjima aromatskih ugljikovodika. Dobijeni rezultati ukazuju da postoji značajna statistička razlika AST, ALT, GGT i ukupnog bilirubina između eksperimentalne i kontrolne grupe ispitanika. Vrijednosti AST-a su za 39% veće kod eksperimentalne grupe u odnosu na kontrolnu grupu, vrijednosti ALT-a za 67,7%, vrijednosti GGT za 91,5% te vrijednosti ukupnog bilirubina za 14,5% su veće kod eksperimentalne grupe u odnosu na kontrolnu grupu ispitanika. Statistički značajne razlike u vrijednostima krvnih parametara (eritrocita, hemoglobina, leukocita i trombocita) između eksperimentalne i kontrolne grupe ispitanika nisu pronađene.