Magistarski radovi

U ovom istraživanju, kojim su evaluirani fizičko funkcionisanje, depresivnost i anksioznost u starijih osoba, bilo je ukupno 150 ispitanika: 70 žena (46.67%) i 80 muškaraca (53.33%). Nije nađena statistički značajna razlika u broju ispitanika u odnosu na spol. Rezultati ove studije pokazali su da osobe starije životne dobi imaju narušeno ukupno mentalno zdravlje i ono je najizraženije u dobi između 75-80 godina. Nije nađena statistički značajna razlika u ukupnom mentalnom zdravlju između ispitanika dobi do 70 i ≥70 godina, iako je lošije mentalno zdravlje prisutno u grupi ispitanika koji su imali stariju životnu dob (≥70). Ukupno fizičko funkcioniranje i mentalno zdravlje statistički značajno je lošije kod žena u odnosu na muške ispitanike. Ukupno fizičko funkcioniranje i mentalno zdravlje je najlošije u grupi anketiranih koji su imali starosnu dob između 75-80 godina. Postoje statistički značajne razlike u ukupnom fizičkom funkcioniranju osoba dobi do 70 i ≥70 godina, odn. osobe dobi ≥70 godina imaju lošije fizičko funkcioniranje u odnosu na osobe dobi do 70 godina. Ispitanici starije životne dobi ≥70 godina su u statistički značajno većem procentu nepažljivo obavljali radne aktivnosti nego ranije u odnosu na ispitanike dobi do 70 godina. Slabije fizičko funkcioniranje je u pozitivnoj korelaciji sa depresivnošću i anksioznošću u osoba starije životne dobi. Ispitanici dobi ≥ 70 godina imaju statistički značajno veće probleme sa spavanjem u odnosu na ispitanke dobi do 70 godina. U dimenziji depresivnih simptoma ispitanici dobi ≥70 godina imaju statistički značajno izražen ”osjećaj nestanka”. Ispitanici stariji od 70 godina su u statistički većem procentu nepažljivije obavljaju aktivnosti nego inače jer se osjećaju iscrpljeno u odnosu na ispitanike do 70 godina. Ispitanici dobi ≥70 godina su se statistički značajno razlikovali u domeni fizičkog funkcioniranja pri čemu su umjerene aktivnosti značajno ograničavale starije od 70 godina u odnosu na mlađe ispitanike. To se odnosi posebno na aktivnost uspinjanja uz stepenice, dok ograničenja u poslu i drugim aktivnostima nisu značajna. To ograničenje se može povezati sa senzacijom bola prilikom aktivnosti. U dimenziji socijalne disfunkcije starije osobe ≥70 statistički značajno manje uspijevaju biti nečim okupirane cijelo vrijeme; treba im duže vremena da završe poslove; imaju osjećaj da ne obavljaju poslove u cjelini; osjećaju manje zadovoljstvo nakon urađenog posla; osjećaju se manje sposobnim donositi odluke. Nije nađena statistički značajna razlika između skupina kada je u pitanju osjećaj da imaju važnu ulogu u poslu i u uživanju u svakodnevnim aktivnostima. Sociodemografski faktori utiču na depresivnost i anksioznost u osoba starije životne dobi. Fizičko funkcioniranje je statistički značajno bolje kod ispitanika koji su u bračnoj zajednici, u odnosu na one koji žive sami, a to isto važi i za mentalno zdravlje s obzirom na dobijene numeričke vrijednosti bez obzira što nemaju i statističku značajnost. Ukupno mentalno zdravlje je statistički zančajno lošije na selu u odnosu na grad, dok je ukupno fizičko funkcioniranje lošije u gradu, ali kao numerička procjena bez statističke značajnosti. Lošije fizičko funkcioniranje je povezano sa stepenom obrazovanja i najlošije je kod ispitanika sa manjim stepenom naobrazbe, a to isto važi i za ukupno mentalno zdravlje koje je lošije kod manje obrazovanih ispitanika. Uzimajući u obzir da zdravlje ima uticaj na svakodnevno funkcioniranje pojedinca, njegovu radnu sposobnost, te ukupan kvalitet života, dobijeni rezultati ukazuju na važnost unaprijeđenja psiholoških, psiholoških i socijalnih faktora koji utiču na zdravlje, te indirektno i na kvalitet života.

Procjena histološkog stanja jetre predstavlja temelj bilo kakvom ozbiljnijem pristupu dijagnostici i terapiji hroničnog hepatitisa B i C. Biopsija jetre je nesavršen zlatni standard za određivanje stadija fibroze jetre, povezan sa brojnim problemima u primjenjivosti, tačnosti i pogodnosti za pacijenta. Kao alternativa su upotrebi brojni opisani neinvazivni modaliteti za procjenu jetrene fibroze i ciroze. Međutim, postavlja se pitanje koji od besplatnih i lako primjenjivih neinvazivnih skorova ima najveću tačnost u kliničkoj praksi, odnosno koji od skorova odabrati prilikom pripreme pacijenta za pregled specijaliste? Primarni cilj rada je dakle, ispitati koji od neinvazivnih skorova primijeniti i dobiti najtačnije rezultate u procjeni postojanja jetrene fibroze i ciroze u hroničnom hepatitisu B i C. U retrospektivnoj studiji koja je evaluirala oboljele od hroničnog virusnog hepatitisa B i C godine obuhvaćeno je 106 oboljelih od hroničnog hepatitisa B (48,%) i 114 (51,8%) oboljelih od hroničnog hepatitisa C, a koji su liječeni uOdjelu gastroenterologije i hepatologije Klinike za interne bolesti, Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla. Svim ispitanicima je rutinski u sklopu dijagnostičke evaluacije hroničnog hepatitisa B i C urađena biopsija jetre pod kontrolom ultrazvuka (UZ) uz evaluaciju od strane patologa i gradiranje biopsijskog uzorka koristeći METAVIR klasifikaciju. Svim bolesnicima su na osnovu rutinski dobijenih parametara izračunati neinvazivni markeri fibroze i ciroze jetre koristeći orignialne formule (APRI, GUCI, Forns, FIB-4, HALT-C i Hui skor). Performanse svih prediktivnih skorova su analizirane koristeći receiveroperatingcharacteristic (ROC) analizu. U cjelokupnom uzorku je bilo 167 (75,9%) ispitanika muškog i 53 (24,1%) ispitanika ženskog spola sa odnosom muškarci:žene od 3,15:1.Prosječna dob ispitanika u kompletnom uzorku je iznosila 40 godina (SD: 12 godina) i kretala se od minimuma od 18 do maksimuma od 66 godina. Posmatrajući ukupni udio pojedinih stadija fibroze jetre, ocijenjenih nakon biopsije jetre, a prema METAVIR bodovnom sistemu, više od polovine uzorka (54,1%) je imalo klinički signifikantnu fibrozu jetre (F2 ili viši). Za dijagnostiku klinički signifikantne fibroze jetre (F2 ili veći), kada je u pitanju bio hepatitis C, najbolje performanse je pokazao Forns-ov skor sa AUC od 0,802, sa tačnošću detekcije od 80%. Kod pacijenata sa HBV, najbolje perfomanse je imao GUCI skor sa AUC od 0,858, odnosno sa tačnošću detekcije značajne fibroze od 85,8%. Za dijagnostiku tačnosti uznapredovale fibroze (F3 ili veći), kada je u pitanju bio hepatitis C, ponovno je najbolje performanse je pokazao Forns-ov skor sa AUC od 0,813, odnosno sa tačnošću detekcije od 81,3%. Kod pacijenata sa HBV, najbolje perfomanse je opet imao GUCI skor sa AUC od 0,829, odnosno tačnošću detekcije ekstenzivne/uznapredovale fibroze od 82,9%. Na poslijetku za dijagnostiku jetrene ciroze (F4), za hepatitis C, ponovno je najbolje performanse je pokazao Forns-ov skor sa AUC od 0,955, odnosno sa tačnošću detekcije od 95,5%. Kod pacijenata sa HBV, najbolje perfomanse je imao FIB-4 skor sa AUC od 0,918, odnosno sa tačnošću detekcije ciroze jetre od 91,8%, te GUCI skor sa AUC od 0,910. Sumarno posmatrajući, za HBV, čini se da najbolje performanse cijelo vrijeme ima GUCI skor, dok je za HCV to ipak Forns-ov skor. U ukupnom uzorku podjednake performanse za dijagnozu sva 3 stadija fibroze dijele GUCI skor, Forns-ov skor i FIB-4 skor.Prema dobijenim rezultatima i u cilju simplifikacije i praktičnosti inicijalne obrade pacijenata, za skor za isključenje i potvrdu značajne fibroze je uzet FIB-4, a za isključenje ciroze GUCI. Prema ovakvom pristupu za dijagnozu značajne fibroze, bilo da se radi o potvrdi ili isključenju 68/220 (31%) pacijenata bi moglo sa prediktivnom vrijednošću >95% biti „oslobođeno“ potrebe za elastografijom ili biopsijom. Takođe, primjenom GUCI skora na pražnoj vrijednosti od 1,8 – 86,7% pacijenata bi bilo ispravno dijagnosticirano da nemaju cirozu jetre. Najoptimalniji skor za dijagnostiku klinički značajne fibroze jetre bez obzira na etiologiju je bio FIB-4 skor.Najoptimalniji skor za dijagnostiku ciroze jetre bez obzira na etiologiju je bio GUCI skor.Primjenom FIB-4 skora za potvrdu/isključenje jetrene fibroze bi se oko 1/3 pacijenata mogla proslijediti na dalju dijagnostiku bez primjene elastografije ili biopsije jetre, već na sestrinskom skriningu.Primjenom GUCI skora za isključenje ciroze jetre bi se oko 90% pacijenata moglo dijagnosticirati da nema cirozu, već na sestrinskom skriningu.

Kroz istoriju nam je poznato da su zarazne bolesti oduvijek ljudima prestavljale veliku prijetnju. U ne tako davnoj prošlosti teške pošasti kolere, kuge, tuberkuloze, velikih boginja odnijele su veliki broj života, kako mladih tako i onih starije životne dobi. Zahvaljujući nizu pozitivnih razvojnih okolnosti kao što su masovno vakcinisanje, podizanje higijensko-zdravstvenog standarda i primjene antimikrobnih lijekova navedene zarazne bolesti više nisu pošast. Nažalost i u savremenom dobu, izbijanja novih zaraznih bolesti stalna su pojava, iako su samo neke od njih dostigle pandemijske razmjere kao što je imao COVID-19. Covid-19 je virus iz porodice Corona virusa koji izaziva teške komplikacije respiratornog trakta sa velikim procentom smrtnosti. Virusu podložne su osobe sa prirodno oslabljenom otpornošću organizma ili je oslabljen organizam uzrok postojanja neke od akutnih ili hroničnih bolesti. Diabetes mellitus je hronična bolest koja nastaje kao posljedica nemogućnosti tijela da proizvodi ili koristi inzulin.Inzulin jehormon kojeg proizvodi gušterača.On djeluje kao ključ koji otključava stanice kako biglukoza iz krvi u njih mogla ući i proizvesti energiju.Bez inzulina, nivo šećera u krvi raste i u dužem periodu, ukoliko se ne reguliše, može uzrokovati akutne i hroničnekomplikacije. Akutne komplikacije (Dijabetična ketoacidoza (DKA) i dijabetična koma, Hiperosmolarno neketotično stanje (NKHS) i koma, Acidoza mliječnom kiselinom, Hipoglikemijska kriza i hipoglikemijska koma) su privremenog karaktera ali ništa manje značajne od hroničnih (vaskularnih koje mogu biti mikro i makro vaskularne, te ne vaskularnih u koje spadaju gastropareza, seksualna disfunkcija i kožne promjene) koje se zadržavaju tokom cijelog života. Diabetesmellitus je složena i teška bolest, poremećaj koji se ne može izliječiti, ali se može kontrolisati i tako osigurati kvalitetniji život. Kontrola dijabetesa je praćena i obaveznom kontrolom laboratorijskih parametara. Osnovni laboratorijski parametri u kontroli dijabetesa su oni koji su vezani za samu bolest, a to su glukoza natašte, postprandijalno, HbA1c, glukoza i aceton u urinu. Kada je bolest dijagnostikovana, kako bi se pratile mogućnosti nastanka sekundarnih bolesti koje nastaju kao posljedica primarne bolesti, spektar kontrolnih analita se proširuje. Najčešće kontrolisani laboratorijski parametri, pored osnovnih navedenih za glukozu (glukoza prije i poslije jela, glikolizirani hemoglobin..), su oni koji se odnose na praćenje nastanka mogućih komplikacija same bolesti. -Predmetom istraživanja obuhvaćen je jedan od značajnih problema današnjice koji je vezan za COVID pandemiju, a tiče se procjene kontrole laboratorijskih parametara kod oboljelih od diabetes mellitusa na području općine Banovići, kao i novooboljelih u periodu Covid pandemije. -U istraživanje je uključeno ukupno 68 ispitanika, podijeljenih u dvije grupe, od kojih je 34 ispitanika sa dijabetesom tipa 1, a 34 ispitanika sa dijabetesom tipa 2. -Istraživanje obuhvata, period godinu dana prije pandemije Corona virusom i godinu dana za vrijeme pandemije, odnosno period 2019 i 2020 godine. -Kriteriji za dijagnozu dijabetesa kao i vremenski interval praćenja laboratorijskih parametara su određeni prema Smjernicama za tretman dijabetesa iz 2017 godine izdatih od stane Udruženja endokrinologa i dijabetologa u Bosni i Hercegovini. Laboratorijska evaluacija preporučuje kontrolu HbA1c na tri mjeseca kod ne kontrolisane, a na 6 kod kontrolisane glikemije. Na godišnjem nivou potrebno je kontrolisati lipidni profil natašte, testove funkcije jetre, odnos albumina/kreatinina u urinu, kreatinin u serumu i procjenu stope glomerularne filtracije (eGFR), a kod pacijenata sa dijabetesom tipa jedan, i tireostimulirajući hormon (TSH). Periodično mjerenje koncentracije vitamina B12, potrebno je kod pacijenata liječenih metforminom. Cilj istraživanja je : 1.Uporediti broj oboljelih od diabetes mellitusa u ispitivanom periodu za vrijeme Covid pandemije (2020) u odnosu na period prije pandemije (2019). 2. Utvrditi na osnovu uvida u kartone ispitanika, za period prije i za vrijeme pandemije, učestalost kontrole laboratorijskih analiza oboljelih od dijabetesa tipa 1 i 2. Obradom podataka na području općine Banovići, završno sa 2021 godinom registrovano je ukupno 22.291 stanovnik, od čega je 1.906 oboljelih od diabetes mellitusa. Od ukupnog broja oboljelih 34 je sa dijabetesom tip-a 1, a 1872 sa dijabetesom tip-a 2. Opšta stopa morbiditeta iznosila je 885,05/10.000 stanovnika. -Broj oboljelih (prevalenca) od diabetes mellitusa za vrijeme trajanja Covid pandemije u 2020 godini je u porastu za 3%, sa prevalencom od 792,2/10.000, u odnosu na period prije pandemije 2019 godine sa prevalencom od 772,0/10.000 stanovnika. -Prema broju rađenih laboratorijskih analiza, na godišnjem nivou, za period prije i za vrijeme Covid pandemije (2019/2020.), kontrolisane skupine pacijenata tip-a 1 i 2 dijabetesa, ne ispunjavaju preporuke godišnje kontrole, prema Smjernicama za dijabetes, BiH 2017, u kontrolisanom dijabetesu za HbA1c 2 x godišnje, a za ostale analize 1x godišnje. Upoređujući godine, češće su kontrolisani pacijenti za vrijeme trajanja pandemije 2020 godine, sa procentom od 4,8%, u odnosu na iste prije pandemije u 2019 godini. -Za vrijeme Covid pandemije 2020 godine broj novooboljelih (incidenca) je manji za 44% sa incidencom od 20,0/10.000, u odnosu na isti period 2019 prije pandemije sa incidencom od 30,6/10.000 stanovnika. -Prema broju rađenih analiza za vrijeme trajanja Covid pandemije, rjeđe su kontrolisani pacijenti sa dijabetesom tipa-a 1 u odnosu na pacijente sa tip-om 2 dijabetesa. Obzirom da su opovrgnute radne, a potvrđene nulte hipoteze, možemo reći da Covid pandemija u 2020 godini nije imala uticaja na kontrolu laboratorijskih parametara oboljelih od diabetes mellitusa na području općine Banovići.

Osnovni cilj ovog istraživanja je ispitati učestalost stenoze spinalnog kanala lumbalne kralježnice i neuroloških simptoma u odnosu na stepen stenoze spinalnog kanala lumbalne kralježnice i odrediti nivo najčešćeg javljanja stenoze spinalnog kanala lumbalne kralježnice. Ovim istraživačkim radom željelo bi se uticati na podizanje svijesti u kontekstu prepoznavanja superiornosti dijagnostike magnetne rezonanse koja doprinosi uspješnijoj dijagnozi, a samim tim i postupku daljeg procesa liječenja osoba oboljelih od stenoze spinalne kralježnice. Tačnije, rad može da pomogne u rasvjetljavanju cjelokupne kliničke slike osoba oboljelih od stenoze spinalnog kanala, adekvatnije dijagnostičke procedure i samog ishoda liječenja. Istraživanje je provedeno u PU Plava Medical Group, kabinetu radiologije. Uzorak čini 60 ispitanika, od kojih je 30 simptomatskih ispitanika i 30 ispitanika iz kontrolne grupe (asimptomatski ispitanici). Broj ispitanika popolu je sljedeći: žene 12 (simptomatski), 17 (kontrolna), a muškarci 18 (simptomatski) i 13 (kontrolna). Starosna dob se kretala od 25-65 godina. Istraživanje je provedeno u periodu mjeseca juni-decembar 2021. godine. Svi ispitanici su podvrgnuti snimanju magnetne rezonanse na aparatu jačine 1,5 Tesla firme Siemens SOMATOM. Za testiranje signifikantnosti razlika korišteni su Chi-kvadrat test I T-TEST. Rezultati istraživanja su pokazali da je na dijagnostičkom aparatu magnetne rezonanse moguće dijagnosticirati stepen stenoze spinalnih kanala lumbalne kralježnice gdje su verifikovane stenoze.

Menopauza predstavlja izostanak menstruacija za period duži od godinu dana a posljedica je promjene u funkciji jajnika. Obično se javlja između 45. i 55. godine života. To je optimalan period za ispitivanje općeg zdravlja žene i praćenje fizioloških promjena koje dolaze sa menopauzom. Uzvišeni cilj koji postavljamo pred sebe je sretna i zdrava žena. Cilj ovog istraživanja je bio utvrditi uticaj menopauze na koncentraciju pojedinih lipida, C reaktivnog proteina, kao i uticaj BMI i odnosa obima struk/kukovi na lipidni profil žena u menopauzi. Istraživanjem je obuhvaćeno 50 zdravih žena u menopauzi životne dobi od od 45-55 godina života, s područja Županije Posavske, dok je kontrolnu grupu činilo 50 žena s redovnim menstruacijama životne dobi od 45-55 godina. Žene u menopauzi imale su značajno više vrijednosti holesterola, triglicerida i LDL-a, kao i veći obim struka i WHR-a u odnosu na žene sa redovnim menstruacijama, ali je shodno tom vidljiva i razlika u stilu života kod obje skupine žena. Nije nađena razlika u vrijednostima HDL-a u odnosu na žene s redovnim menstruacijama. Žene u menopauzi značajno su manje prakticirale tjelovježbu, isto tako imale su neadekvatnije prehrambene navike u odnosu na žene s redovnim menstruacijama. Kod svih žena treba poticati usvajanje navika zdravog načina prehrane, redovite tjelovježbe, kontrole tjelesne težine, mentalnog treninga i redovitog probira na maligne bolesti.

Ubrzani ekonomski, tehnološki i industrijski razvoj i povećana potreba za energijom na području Tuzlanskog kantona, naročito općine Lukavac izazvala je porast aerozagađenja i uticaj na životnu sredinu, narušavajući kvalitet podzemnih i površinskih vodotoka, promjenu kvaliteta zraka i trajnom uništavanju zemljišta. U okviru ovog rada obrađeni su dostupni podaci o koncentracijama zagađujućih materija u urbanom i industrijskom dijelu općine Lukavac za 2018. i 2019. godinu. U okviru rada obrađeni su podaci Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okolice Tuzlanskog kantona, pod čijim je nadzorom mjerna stanica stacionirana u urbanom dijelu Lukavca. Podaci o mjerenjima zagađujućih materija u industrijskom dijelu su dobijeni od fabrike “Global Ispat Koksna Industrija” Lukavac. Obrađeni podaci za 2018. godinu za urbani dio grada Lukavca ukazuju na prekoračene granične vrijednosti sumpor dioksida. Vrijednost suspendovanih čestica (PM₂․₅) i azotnih oksida prelaze granične vrijednosti naročito tokom zimskih mjeseci kao posljedica prirodnih i antropogenih procesa. Ugljen monoksid ne prekoračuje granične vrijednosti tokom 2018. godine. Vrijednosti sumpor dioksida i suspendovanih čestica tokom 2019. godine prelaze granične vrijednosti u određenim mjesecima, dok su azotni oksidi, ozon i ugljen monoksid ispod graničnih vrijednosti. Godišnje vrijednosti ugljen monoksida, sumpor dioksida, sumpor vodonika i čvrstih čestica u industrijskom dijelu tokom 2018. i 2019. godine prelaze granične vrijednosti regulisane okolinskom dozvolom i važećim pravilnicima. Sumpor dioksid i azotni oksidi zadovoljavaju važeću zakonsku regulativu. Negativan uticaj aerozagađenja povećava rizik od respiratornih i srčanih oboljenja kod stanovništva. Štetnije utiče na osobe sa narušenim zdravstvenim stanjem, a najosjetljivije kategorije stanovništva su starije osobe, dojenčad i mala djeca, trudnice, fetusi, pothranjene osobe, osobe sa određenim hroničnim bolestima i radnici zaposleni u industrijskim postrojenjima. Ključne riječi: aerozagađenje, zagađujuće materije, urbani dio, industrijski dio

Uhranjenost je jedan od značajnih pokazatelja zdravstvenog stanja i tjelesne sposobnosti pojedinca i cijele populacije, te psihofizičkih mogućnosti i potencijala za normalan i zdrav rast i razvoj. Nepravilna ishrana i loši stilovi života su uzrok poremećaja stanja uhranjenosti adolescenata, što predstavlja javnozdravstveni problem. Glavni uzroci problema sa težinom ostaju često neprimijećeni, jer se procjena stanja uhranjenosti ne smatra prioritetom u adolescenciji, kao ni kod djece. Doprinos ovog rada je dobijanje podataka o stanju uhranjenosti adolescenata u našoj sredini/zemlji, odnosu između procjene stanja uhranjenosti korištenjem indeksa tjelesne mase i percentilne krivulje, te o navikama u ishrani i fizičkoj aktivnosti kod adolescenata. Cilj rada je ispitati stanje uhranjenosti prema indeksu tjelesne mase i percentilnim krivuljama SZO, prehrambene i životne navike adolescenata Srednje medicinske škole Tuzla.

U retrospektivnoj studiji evaluirana je učestalost akutnog infarkta miokarda u pacijenata sa arterijskom hipertenzijom u Službi opšte/porodične medicine Doma zdravlja “Dr Mustafa Šehović” Tuzla u odnosu na spol, dob, dužinu trajanja hipertenzije, udruženo oboljenje (atrijska fibrilacija i diabetes mellitus tip 2), te faktore rizika od kojih su uzeti u obzir pušenje cigareta i gojaznost. Istraživanje je provedeno u periodu od marta do maja 2021. Godine i uključilo je 160 ispitanika oba spola, starosne dobi od 40 do 80 godina života sa arterijskom hipertenzijom kod kojih se u jednom momentu razvio akutni infarkt miokarda. Svi ispitanici su podijeljni u dvije skupine: kntrolnu skupinu koju su činili ispitanici saverifikovanom arterijskom hipertenzijom kod kojih se u jednom momentu razvio akutni infarkt miokarda i eksperimentalnu skupinu koju su činili ispitanici koji su uz arterjsku hipertenziju imali neko od udruženiho boljenja (fibrilacija atrija i/ili diabetes mellitus tip 2). Rezultati istraživanja su pokazali da je veći bro ispitanika bio ženskog spola (51,88 %). Najveći broj ispitanika (55,63 %) je imalo verifikovanu hipertenziju u trajanju od 10 do 20 godina, 38,75 % ispitanika su konzumirali cigarete, sa podjednakim procentualnim udjelom kontrolnoj i eksperimentalnoj skupini. Infarkt miokarda se razvio kod 46,88 % ispitanika. U odnosu na spol, u eksperimentalnoj skupini, je bio veći procenat muških ispitanika sa infarktom miokarda (74,36%; p = 0,006), u odnosu na kontrolnu skupinu gdje nije zabilježena statistički signifikantna razlika (p = 0,205). U odnosu na dob, 50,38% ispitanika starosne dobi preko 55 godina života je doživjelo infarkt miokarda u odnosu na isptianike starosne dobi do 55 godina (31,03%) (P<0,05). U eksperimentalnoj skupini 70,83 % ispitanika kod kojih se razvio infarkt miokarda su imali hipertenziju u trajanju od 10 do 20 godina (p = 0,006), dok je u kontrolnoj skupini veći procenat ispitanika sa infarktom miokarda(50 %) zabilježen kod ispitanika sa dužinom trajanja hipertenzije preko 20 godina (p = 0,205). Infarkt miokarda se razvio kod 35 % ispitanika bez udruženogo boljenja, u odnosu na ispitanike sa udruženim oboljenjem, gdje se infarkt miokarda razvio kod 57,85 % ispitanika (p = 0,006). Od ukupnog uzorka, gojaznih je bilo 145, gdje je kod 73 ispitanika (50,34%) zabilježen infarkt miokarda. Pušenje cigareta bilo je dokazano kao faktor rizika kako u kontrolnoj, tako i u eksperimentalnoj skupini (p< 0,005). U kontrolnoj skupini ispitanika koji su konzumirali cigarete, kod 51,61 % se razvio infarkt miokarda. U eksperimentalnoj skupini ispitanika sa pozitivnim pušačkim statusom zabilježen je infarkt miokarda kod 77,42 % ispitanika. Najučestaliji prateći simptom kod ispitanika kontrolne skupine je bilo otežano disanje (61,70 %), dok je kod ispitanika eksperimentalne skupine dominantan simptom bio bol u prsima (71,43 %). Ispitanici esksperimentalne skupine imaju 2,82 puta veću šansu za nastanak i razvoj infarkta miokarda u odnosu na ispitanike kontrolne skupine. Ispitanici stariji od 55 godina imaju 1,20 puta veću šansu za nastanak i razvoj infarkta miokarda u odnosu na pacijente do 55 godina. Muškarci imaju 1,20 puta veću šansu za nastanak i razvoj infarkta miokarda u odnosu na žene. Ključne riječi: arterijska hipertenzija, infarkt miokarda, faktori rizika

Karcinom grlića materice je vodeći uzrok smrti od malignih tumora u žena u zemljama u razvoju. U 90% slučajeva nastaje preko preinvazivnih lezija koje se mogu dijagnosticirati Papa testom koji predstavlja standardnu metodu skrininga. Cilj je utvrditi stopu primarnog skrininga, udio normalnih i abnormalnih Papa nalaza, značaj sprovođenja unutrašnje kontrole kvaliteta, te značaj standardizacije u preanalitičkoj i analitičkoj fazi dijagnostike. Retrospektivno su korišteni citološki nalazi Papa testova za period od 2015 – 2017. godine. Primarni skrining i validacija urednih Papa nalaza je izvršena od strane citoskrinera, a reskrining i validaciju Papa nalaza sa abnormalnostima je izvršio patolog. Korištena je Bethesda 2001 klasifikacija. Na osnovu prikupljnih podataka izračunali smo stopu primarnog skrininga, a koja iznosi 87% uzoraka i 72% samostalno potpisanih nalaza od strane citoskrinera. Zabilježeno je 86,30% urednih i 13,70% abnormalnih Papa nalaza. Dokazana je značajna pozitivna korelacija i podudarnost između rezultata citoskrinera na primarnom skriningu i patologa na reskriningu. Rezultati su pokazali 4,85% lažno negativnih nalaza na primarnom skriningu. Najčešći razlog neadekvatnosti uzoraka jesu prekrivenost leukocitima i eritrocitima, slaba fiksacija i debljina razmaza. Primarni skrining, edukacija i iskustvo citoskrinera u analizi Papa testova je od velikog značaja u prevenciji karcinoma grlića materice.

Ovo istraživanje, kojim je procijenjen kvalitet života osoba oboljelih od šećerne bolesti, uključilo je 104 ispitanika: 57 žena (54,8%) i 47 muškaraca (45,2%). Ne postoji značajna razlika u ukupnom mentalnom zdravlju i fizičkom funkcioniranju u odnosu na spol ispitanika, iako je lošije mentalno zdravlje prisutno kod ženskog spola. Rezultati ove studije pokazali su da osobe starije životne dobi imaju narušeno fizičko funkcioniranje, što je najviše izraženo kod ispitanika starijih od 70 godina. Nije nađena statistički značajna razlika u kvalitetu života oboljelih od diabetesa u odnosu na tip diabetesa, što se može pripisati nedovoljnom broju ispitanika oboljelih od DM tip 1. Ukupno fizičko funkcioniranje značajno je lošije kod ispitanika koji imaju diabetes 10-19 ili<10 godina. Ukupno mentalno zdravlje je lošije kod ispitanika koji navode da se nikada ne bave fizičkom aktivnošću što se odnosi i na fizičko funkcioniranje koje statistički najlošije kod ispitanika koji se ne bave fizičkom aktivnošću. Naše istraživanje je pokazalo da ispitanici s višim stepenom obrazovanja imaju manje izraženu fizičku nesposobnost. Rezultati ove studije pokazuju da se TIA i hiperlipidemija češće javljaju kod osoba ženskog spola. Nije nađena statistički značajna razlika u učestalosti hroničnih komplikacija diabetes mellitusa u odnosu na dob ispitanika, niti tip DM. Učestalost hroničnih komplikacija poput angine pectoris, TIA te nefropatija su povezane s dužinom trajanja diabetesa. Prema našem istraživanju, nije uočena statistički značajna razlika u učestalosti hroničnih komplikacija u odnosu na ispitanike koji su na dijetalnoj prehrani ili na terapiji oralnih hipoglikemicima. Pojava angine pectoris i hiperlipidemije je, prema istraživanju, znatno češća kod ispitanika na terapiji inzulinima. Prema našem istraživanju nema statističkih značajnih razlika u utjecaju pojedinih mikro i makrovaskularnih komplikacija na kvalitet života oboljelih od diabetes mellitusa. Stvarnost je da diabetes utiče na živote pacijenata. Sama prisutnost diabetesa pogoršava kvalitet života osobe. Prisutnost komplikacija šećerne bolesti je najvažnija odrednica kvaliteta života. To su glavni uzroci morbiditeta i mortaliteta i značajno utiču na produktivnost oboljelog. Stoga je potrebno usredotočiti se na program probira i edukaciju dijabetičara na razini zajednice kako bi se ograničile njene komplikacije i povećao kvalitet života bolesnika s diabetes mellitusom.