Magistarski radovi

Uvod: Radioterapija je organizaciono, metodološki i tehnološki kompleksna disciplina koja se karakterizira komplikovanim lancem aktivnosti u liječenju pacijenta. Uporedo sa liječenjem pacijenta odvijaju se i aktivnosti vezane za servis, komisioniranje i kontrolu kvaliteta radioterapijske opreme. Podaci koji se izdvajaju svojom upotrebnom vrijednošću ili se pomoću kombinacija pojedinačnih podataka može dobiti novi podatak sa posebnom upotrebnom vrijednošću nazivaju se indikatorima kvaliteta (Quality Indicators – QI). Cilj: Analizirati i procijeniti indikatore kvalitete u menadžmentu radioterapijskog tretmana kao što su produktivnost, kompleksnost radioterapijskog tretmana i kvalitet zdravstvene zaštite te predložiti odgovarajuće preventivne i korektivne mjere u menadžmentu radioterapijskog procesa. Metodologija: Istraživanje je sprovedeno kao retrospektivna presječna, deskriptivno-analitička studija. Studija obuhvata sve radioterapijske tretmane koji su provedeni na Odjeljenju za radioterapiju, Klinike za onkologiju i radioterapiju UKC Tuzla u periodu 2016 – 2021 godine. Centar raspolaže sa dva linearna akceleratora (Elekta Synergy Platform) koji su opremljeni sistemom za električnu portal verifikaciju (Accuray Therview). Svi tretmani vođeni su slikom i verifikovani lokalnim protokolom. Svi uređaji i radna mjesta su u potpunosti umreženi. Kao instrument istraživanja korišten je onkološki informacioni RV (Record & Verify) sistem IMPAC MOSAIQ (Elekta AB) pomoću kojeg su prikupljeni svi podaci o navedenim indikatorima kvaliteta radioterapijskog tretmana. Trendovi unutar analiziranog perioda su procijenjeni odgovarajućim metodama standardne deskriptivne statistike i metodom linearne regresije. Svi rezultati su prikazani tabelom i grafički u formi dijagrama. Nivo signifikantnosti je 0.05. U statističkoj analizi koristi se softver za statističku obradu podataka IBM SPSS Statistics v. 20.0. for Windows. Rezultati: Rezultati istraživanja ukazuju na važnost ovih indikatora u osiguravanju efikasnog i visokokvalitetnog radioterapijskog tretmana. Procjena vrijednosti specifičnih indikatora potvrdila je njihovu relevanciju u kontekstu pružanja optimalne zdravstvene zaštite te pružaju vrijedan uvid u važnost upravljanja kvalitetom u radioterapiji i pruža smjernice za daljnja istraživanja i praksu u ovoj oblasti. Zaključak: Ispitivani specifični indikatori kvaliteta imaju veliku upotrebnu vrijednost u menadžmentu radioterapijskog tretmana. Na osnovu rezultata dobijenih njihovim uzgojem, praćenjem i analizom moguće je utvrditi specifične preventivne i korektivne mjere u menadžmentu radioterapijskog tretmana koje se odnose na organizaciju radnog toka, kadrovskih resursa te nabavci adekvatne opreme i aparata. Ključne riječi: osiguranje kvaliteta, indikatori kvaliteta, faktori produktivnosti, faktori kompleksnosti, kvalitet zdravstvene zaštite

Stavovi i mišljenja zdravstvenih radnika o primjeni umjetne inteligencije u radiologiji su ključni za razumijevanje uticaja ove tehnologije na poboljšanje dijagnostičke tačnosti, smanjenje vremena čekanja, povećanje efikasnosti radioloških usluga i liječenja pacijenata, te unapređenje kvaliteta zdravstvene zaštite. Osnovni cilj istraživanja je istražiti stavove, mišljenja i spremnost zdravstvenih radnika da prihvate i koriste umjetnu inteligenciju u radiologiji, s fokusom na poboljšanje dijagnostičke tačnosti, smanjenje vremena čekanja, povećanje efikasnosti radioloških usluga i liječenja pacijenata, te poboljšanje kvaliteta zdravstvene zaštite. Također, cilj je procijeniti njihove zabrinutosti, očekivanja i potrebe za edukacijom i obukom kako bi se povećala njihova sposobnost korištenja tehnologije umjetne inteligencije u radiologiji. Provedeno istraživanje je prospektivno istraživanje u kojem je anketirano 50 zdravstvenih radnika. Konkretnije, među ispitanicima su bili radiolozi, diplomirani inžinjeri medicinske radiologije, medicinske sestre i drugi zdravstveni radnici koji su koristili različite radiološke tehnike u dijagnostici određenih bolesti. Istraživanje je provedeno u JZU “Zdravstveni centar Brčko” u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine u trajanju od 60 dana, u skladu sa etičkim principima. Svaki ispitanik je bio upoznat sa istraživanjem i procedurama koje treba obaviti, te je potpisao odgovarajući formular. Kriterijumi isključenja bili su subjekti koji nisu željeli dobrovoljno učestvovati u istraživanju. Istraživanje je odobrio Etički odbor JZU “Zdravstveni centar Brčko”. U istraživanju je učestvovalo 50 (n=50) ispitanika. Dobijeni rezultati istraživanja o percepciji umjetne inteligencije u radiologiji pružaju važne uvide o stavovima i mišljenjima zdravstvenih radnika te očekivanjima i izazovima u primjeni ove tehnologije.Većina ispitanika prepoznaje potencijal umjetne inteligencije za poboljšanje efikasnosti radioloških usluga i procesa liječenja, ali istovremeno izražava potrebu za dodatnom edukacijom i obukom radi optimalnog korištenja ove tehnologije. Uprkos pozitivnoj percepciji, dio ispitanika još uvijek nije siguran u korištenje umjetne inteligencije, što naglašava važnost kontinuiranog informisanja i edukacije zdravstvenih radnika. U konačnici, rezultati istraživanja ukazuju na važnost daljih koraka u implementaciji umjetne inteligencije u radiologiji kako bi se unaprijedila kvaliteta zdravstvene zaštite i optimizirali procesi liječenja.Ključne riječi: Umjetna inteligencija, radiološka dijagnostika, izazovi, perspektive, kvalitet zdravstvene zaštite.

Uvod: Kontrola pražnjenja mokraćnog mjehura kod ljudi je vrlo važno društveno ponašanje koje se stiče kroz treninge koji započinju u ranom djetinjstvu. Mokrenje je lična stvar koju je potrebno zadržati u privatnosti, stoga je nevoljno curenje mokraće u javnosti jedan od najgorih incidenata u društvenom životu za odrasle, što može uzrokovati osjećaj beznađa, anksioznosti i depresije. Ciljevi istraživanja: Procijeniti razlike u kvaliteti života te pojavu anksioznih i depresivnih simptoma kod pacijenata s urinarnom inkontinencijom u odnosu na pacijente sa neurogenim mokraćnim mjehurom. Ispitanici i metode: Posmatrane su osnovne demografske i kliničke karakteristike skupine od 60 pacijenata podijeljenih u dvije grupe od po 30 pacijenata kojima je potvrđena dijagnoza urinarne inkontinencije odnosno neurogenog mokraćnog mjehura u Kabinetu za urodinamiku Klinike za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju JZU UKC Tuzla. Od metoda za istraživanje korišteni su sociodemografski upitnik, Bekova skala anksioznosti, Bekova skala depresivnosti te skala kvalitete života SF-36. Rezultati: Prema rezultatima Mann-Whitney U testa, pokazalo se da ne postoji statistički značajna razlika (P<0,05) u srednjim vrijednostima ukupnog skora depresivnosti ali da su među pacijentima sa inkontinencijom u većoj mjeri zastupljeni pacijenti sa određenim stepenom depresije (66,67%) dok sa neurogenim mokraćnim mjehurom (50%). Umjeren nivo anksioznosti je veći kod pacijenata sa inkontinencijom (20%) u odnosu na svega 3,33% pacijenata sa neurogenim mokraćnim mjehurom. Rezultati iz upitnika SF-36 pokazuju niže vrijednosti odnosno lošiji kvalitet života pacijenata sa inkontinencijom kada je u pitanju fizičko i socijalno funkcionisanje u odnosu na pacijente sa neurogenim mokraćnim mjehurom. Zaključak: Pokazali smo da postoji statistički značajna razlika u pojavi umjerene anksioznosti, lošije kvalitete živote kao i viši procenat depresivnosti kod pacijenata za urinarnom inkontinencijom u odnosu na pacijente sa neurogenim mokraćnim mjehurom. Također smo prikazali potrebu za uvođenjem specijaliziranih upitnika koje bi popunjavali pacijenti na svim nivoima zdravstvene zaštite. Ključne riječi: Anksioznost; depresija; kvaliteta života; urinarna inkontinencija; neurogeni mokraćni mjehur; urodinamsko ispitivanje.

Istraživanje je sprovedeno sa ciljem utvrdjivanja odsutnosti sa posla (apsentizma) u dvogodišnjem periodu 2022. – 2023. godine u radnika zaposlenih u Rudniku i Termoelektrani Ugljevik. Kao izvor podataka za istaživanje koristili smo Izvještaje o privremenoj sprečenosti za rad („hranarinske liste“). Za ovo istraživanje tražili smo pisanu dozvolu i odobrenje za uvid u Izvještaje o privremenoj sprečenosti za rad, uz napomenu da se prilikom istraživanja u skladu sa etičkim kodeksom zaštićeni individualni podaci i anonimnost radnika. Takođe su pribavljeni podaci o prosječnom broju zaposlenih u posmatranim godinama, broju radnih dana i broju radnih časova za posmatrani period. Pokazatelji sa kojima smo procjenjivali apsentizam su bili stopa dnevne odsutnosti sa posla, prosječna stopa slučajeva odsutnosti sa posla na 100 radnika, struktura učestalosti dana bolovanja zbog određene grupe, podgrupe ili pojedinačnog bolovanja (Bradford skor). Prilikom obrade podataka korišten je IBM SPSS Statistics v29.02.2. Analiza podataka obuhvatila je metode deskriptivne statistike. Rezultati istražiivanja prikazani su u radu tabelarno i grafički.Istraživanjem smo došli do sledećih zaključaka da ispitacini koji su koristili privremenu sprečenost za rad su pretežno muškog spola i srednje dobi 45 godina. Jedna polovina ispitanika je imala manje od 10 godina radnog staža, a samo 8% iskusnih ispitanika sa >30 godina radnog staža je koristilo bolovanje.U odnosu na radnu jedinicu najviše ispitanika je koristilo privremenu sprečenost za rad iz radne jedinice Rudnik iz samog procesa proizvodnje. Stopa dnevne odsutnosti u posmatranom periodu je bila 7.46% za 2022. godinu i 5.98 % za 2023. godinu.Prosječna stopa odsutnosti sa posla na 100 radnika za posmatrani period iznosi 103. Vodeći razlog bolovanja jeste bolest (71,66%).U strukturi učestalosti apsentizma u odnosu na MKB klasifikaciju vodeće mjesto zauzimaju bolesti mišićno koštanog sistema (22,9%).Srednja vrijednost Bradford skora za 2022. godinu iznosi 55,38% i 2023. godinu 38,97%. Analizom privremene sriječenosti za rad u dvogodišnjem periodu, koo jednog od indikatora zdravlja radno aktivnog stanovništva pomogla nam je da utvrdimo specifični morbiditet, što nam je omogućilo da kreiramo ciljani preventivni program u cilju očuvanja zdravlja i očuvanja radne sposobnosti. Ključne riječi: apsentizam, bolest, morbiditet.

Uvod: Adolescencija predstavlja prijelaz iz djetinjstva u odraslu dob, obuhvatajući tri faze: ranu, srednju i kasnu adolescenciju. Svaka faza donosi specifične promjene i izazove, uključujući fizičke, psihičke, emocionalne i socijalne aspekte. Emocionalni razvoj, uključujući promjene u odnosima s porodicom i vršnjacima, te potrebu za nezavisnošću, igra ključnu ulogu. Rizični faktori, kao što su genetske predispozicije i socijalni pritisci, mogu uticati na emocionalne i ponašajne probleme, uključujući internalizirane i eksternalizirane poremećaje. Cilj rada: Cilj istraživanja je procijeniti emocionalne i bihejvioralne probleme kod adolescenata u Tuzlanskom kantonu i razviti preporuke za preventivne programe u obrazovnom i zdravstvenom sistemu, zbog rastuće prevalencije poremećaja u ponašanju među adolescentima. Metode i ispitanici: Istraživanje je retrospektivno, sakupljeno tokom skrininga Zavoda za javno zdravstvo Tuzlanskog kantona od septembra 2019. do januara 2020. godine. Uzorak obuhvata 1500 učenika 8. i 9. razreda i 50 nastavnika. Procjena emocionalnih i bihejvioralnih problema urađena je pomoću Upitnika snaga i teškoća (SDQ) i Skale vršnjačkog nasilja. Statističke analize obavljene su korišćenjem SPSS-a verzija 20.0, uključujući deskriptivnu statistiku, Studentov t-test, ANOVA, Pearsonov koeficijent korelacije i višestruku regresijsku analizu. Rezultati: Oko 39% učenika i 38% učenica ocjenjuju svoje prosocijalno ponašanje kao vrlo izraženo. Manje od 20% smatra da nemaju emocionalne probleme, dok oko 1% priznaje izražene emocionalne probleme. Oko 32% učenika i 33,3% učenica prijavljuje probleme sa vršnjacima, a povremeni ispadi ponašanja zabilježeni su kod 28,7% učenika i 26% učenica. Nastavnici su prijavili višu prevalenciju emocionalnih problema i poremećaja u ponašanju u odnosu na učenike. Više od polovine učenika pokazuje normalno ponašanje, dok 19% ima abnormalno ponašanje. Emocionalni problemi značajno doprinose ukupnim teškoćama učenika (β= 0,472; p˂0,001). Kombinacija različitih faktora objašnjava 66% varijanse u ponašanju učenika. Zaključak: Rezultati ukazuju na značaj prosocijalnog ponašanja, emocionalnih problema i problema sa vršnjacima u procjeni ponašanja adolescenata. Razlike između procjena učenika i nastavnika ukazuju na potrebu za dodatnim istraživanjima i prilagodbom preventivnih strategija. Preporučuje se razvoj ciljanih intervencija u obrazovnim i zdravstvenim institucijama za poboljšanje emocionalnog blagostanja adolescenata i smanjenje rizičnih faktora ponašanja. Ključne riječi: adolescencija, emocionalni rizici, poremećaji ponašanja, Tuzlanski kanton.

Uvod: Trudnoća je normalno fiziološko stanje zrele žene, žene u dobi reprodukcije. Tokom trudnoće dešavaju se velike fizičke i psihičke promjene. Redovna, umjerena tjelovježba održava trudnicu gipkom, učvršćuje mišiće i pomaže tijelu da se bolje nosi s različitim bolovima koje donosi trudnoća. Vježba u trudnoći ublažava probleme poput bolova u leđima, bolova u karlici, zatvora i oticanja nogu. U trudnoći dolazi do porasta tjelesne mase i zavisi od mnogih faktora kao što su prehrambene navike, tjelesna građa i način raspoređivanja masnog tkiva, veličini fetusa i zadržavanje tekućine. Također i tjelesna težina i postotak masnog tkiva prije trudnoće utiču na određivanje normalnih parametara prirasta tjelesne težine. Ciljevi istraživanja: Utvrditi prirast tjelesne težine, prisustvo bolova u leđima, karlici i preponama te vrstu porođaja kod trudnica koje su vježbale tokom trudnoće u odnosu na trudnice koje nisu vježbale tokom trudnoće. Utvrditi tjelesnu težinu novorođenčadi kod trudnica koje su vježbale tokom trudnoće u odnosu na trudnice koje nisu vježbale tokom trudnoće i utvrditi najčešću fizičku aktivnost i najčešće vježbe koje provode trudnice tokom trudnoće i ko najčešće preporučuje vježbe u trudnoći. Ispitanice i metode rada: Istraživanje je sprovedeno online, putem anketnog upitnika koji sadrži 30 pitanja (Upitnik u prilogu). U istraživanju su učestvovavale porodilje, prvorotkinje i višerotkinje starosne dobi od 18 do 37 godina. Anketni upitnik je podijeljen putem društvenih mreža. Upitnik je izrađen u formi Google obrasca (Facebook, Instangram, online grupe za mame i trudnice) sa linkom za pristup i ispunjavanje anketnog upitnika. Istraživanje je sprovedeno u periodu početak jula do kraja septembra 2024. godine. Ispitivanu grupu činile su 75 ispitanica koje su vježbale, a kontrolnu grupu činilo je 75 ispitanica koje nisu vježbale u trudnoći. Grupe su formirane nakon prikupljenih podataka. Istraživanje je sprovedeno putem anonimnog anketnog upitnika. Upitnik je napravljen za potrebe ovog istraživanja, u vidu Google Forms. Pitanja su uglavnom tipa zaokruživanja uz mogućnost nadopunjavanja. Upitnik se sastojao od 30 pitanja. Prvi dio upitnika predstavljao je demografska pitanja (godine i stručna sprema). Potom slijede pitanja o savjetovanju za vježbanje od strane ginekologa i učestalost kao i vrsti fizičke aktivnosti u trudnoći. Pitanja o vježbama u trudnoći su koncipirana tako da je navedeno vrijeme i učestalost vježbi koje su ispitanica trebale zaokružiti ili navesti sopstveni podatak. Poseban dio su problemi u trudnoći kao što su bolovi u leđima, preponama, karlici i nogama, problemi sa proširenim venama, strije na trbuhu, oticanje nogu i nestabilnost u hodu. Na kraju upitnika su pitanja o ishodu porođaja, dužini porođaja i komplikacijama, te oporavku nakon trudnoće sa iznošenjem stava ispitanice o značaju vježbanja u trudnoći. Anketni upitnik je bio podijeljen na društvenim mrežama (Google, Facebook, Instagram te Škole za trudnice i porodilje). Poseban akcenat je bio na Školu za trudnice i porodilje.Statističke analize su se obavile pomoću statističkog paketa SPSS for Windows. Dobiveni rezultati su obrađeni korištenjem metoda deskriptivne statistike, studentovog t testa i X2 testa. T-test se koristio u testiranju razlika kod varijabli dobi. Mann-Whitney se koristio kod nenormalne distribucije, tačnije kod testiranja indeksa tjelesne mase, pariteta i trajanja porođaja. Razlika za vrijednost p<0,5 smatrala se statistički značajnim, a razlike p<0,01 statistički visoko značajnim. Rezultati: Prosječna starosna dob svih ispitanica je 30±5,5, ispitanice koje su vježbale su nešto mlađe 28,1±3,0 od ispitanica koje nisu vježbale 32,2±2,5 ali ne postoji statistički značajna razlika između grupa p>0,05.Ispitujući stručnu spremu nađeno je da najveći broj ispitanica ima srednju stručnu spremu 52,6% (N-79), potom visoku sturučnu spremu 42,6% (N-64) i višu stručnu spremu 4,6% (N-7). Ispitanice sa VSS 34,6% (N-52) najčešće su vježbale i postoji statistički značajna razlika u odnosu na SSS i VŠS ispitanica. Prosječna tjelesna težina svih ispitanica je bila 69,6±3,2, a ispitanice koje su vježbale imale su manju tjelesnu težinu 60,7±1,2 u odnosu na one koje nisu 78,5±1,5 ali ne postoji statistički značajna razlika p>0,05. Tjelesna težina i na kraju trudnoće je bila manja kod ispitanica koje su praktikovale vježbe 71,2±02, dok je kod ispitanica koje nisu bila 93,05±5,1 ali se statistički nije razlikovala. Prosječan prirast TT kod ispitanica koje su vježbale bio je 10,5±09 kg a koje nisu 15,0±3,5kg i ne postoji statistički značajna razlika p>0,05. Priridni porođaj bio zastupljen kod 64,6% (N-97) a carski rez kod 35,3% (N-53) svih ispitanica. Porođaj završen prirodnim putem značajno je češći kod ispitanica koje su vježbale 36% (E-54) u odnosu koje nisu 28% (K-43) p<0,05, dok je kod ispitanica koje nisu vježbale češće zastupljen porođaj carskim rezom u 21% (K-32) u odnosu na ispitanice koje su vježbale 14% (E-21). Prosječna tjelesna težina beba na rođenju je iznosila 3515±1,2 gr. ispitanice koje su vježbale imale su bebe sa manjim tjelesnom težinom TT- 3160±0,7gr. dok ispitanice koje nisu vježbale rodile su bebe prosječne TT-3870±0,5 gr. što se statistički razlikovalo p<0,05. Preporuke od strane ginekologa za fizičku aktivnost u trudnoći dobilo je samo 52% (N-78), a 48% (N-72) nije. Veći broj ispitanica koji je bio fizički aktivan je dobio preporuke od ginekologa 46% (E-69), dok 44% (K-66) ispitanica koje nisu bile fizički aktivne nisu ni dobile preporuke od strane ginekologa i postoji značajna razlika između grupa p<0,05. Upražnjavanje vježbi tokom nedjelje bila je najviša 3x nedjeljno i iznosila je 37% (E-28), potom 2x nedjeljno kod 36% (E-27) i 1x nedjeljno 26% (E-20). Najveći broj ispitanica je vježbe praktikovao 3x nedjeljno, a najmanji 1x nedjeljno. Najčešća aktivnost u trudnoći je bila šetnja, i to kratke šetnje od 10 minuta su praktikovale 76% (E-57), nešto duže šetnje od 20 minuta je praktikovalo 13% (E-10), a šetnje od 30 minuta 10% (E-8). Aerobik je bio značajno zastupljen i 26% (E-20) je vježbalo 10 minuta, 29% (E-22) 20 minuta, a 25% (N-19) 30 minuta i duže. Plivanje kao aktivnost od 10 minuta je nađena kod 20% (E-15) ispitanica, 20 minuta je plivalo 13% (E-10) a 6,6% (E-5) upražnjavalo je plivanje 30 minuta i duže. Plesanje od 30 minuta je zabilježeno kod 20% (E-15), a 20 minuta je plesalo 16 % (E-12) ispitanica, dok je kraći ples od 10 minuta imalo 14% (E-11) ispitanica. 10 minuta je trčalo 13,3% (E-11), a 2,6% (E-2) 20 i 30 minuta. Aktivnosti navedeno pod drugo nisu navedene ali ih je imalo značajan broj ispitanica koje su vježbale i to kod 36% (E-27) u trajanju od 10 minuta, potom 26% (E-20) u trajanju od 20 minuta i 13% (E-10) u trajanju od 30 minuta. Najčešće vježbe koje su ispitanice praktikovale su vježbe za trbuh i leđne mišiće u 96% (N-72), na drugom mjestu su vježbe za mišiće donjih ekstremiteta 92% (N-69), a na trećem mjestu su vježbe glutealne regije 78% (N-59), na četvrtom mjestu su vježbe za mišiće ramena i gornjeg dijela leđa 49% (N-37) i vježbe za prsne mišiće u 42% (N-32). Tegobe u trudnoći imalo je 90% (N-136) ispitanica, a 10% (N-14) je tvrdilo da nije imalo tegobe. Tegobe u trudnoći su imale češće ispitanice koje nisu bile fizički aktivne, pa tako najčešće je bila prisutna bol u leđima kod ispitanica koje nisu vježbale 35% (K-53), u odnosu na 16% (E-25) koje su vježbale. Bolovi u mišićima nogu su također češće bili kod ispitanica koje nisu vježbale 20% (K-30) u odnosu na ispitanice koje su vježbale 7% (E-11). Problemi sa oticanjem nogu su bili prisutni kod 28% (K-43) ispitanica koje nisu vježbale i kod 7% (E-11) koje su vježbale. Strije na trbuhu su imale 24% (K-37) ispitanica koje nisu vježbale i 10% (E-15) koje jesu. Probleme sa mokrenjem imalo je 4% (N-6) ispitanica, probleme sa stolicom 7% (N-11) ispitanica i nestabilnost u hodu 2% (N-3). Prosječna dužina porođaja je iznosila 12±2,5h h, ispitanice koje su vježbale u prosjeku su imale porođaj koji je trajao 11±1,5h, dok ispitanice koje nisu vježbale imale su nešto duži porođaj od 13±1,0h ali nije postojala statistički značajna razlika p>0,05. Prosječno vrijeme oporavka ili ustajanje nakon vaginalnog porođaja kod ispitanica iznosilo je 3,25±2,8h. Ispitanice koje su vježbale su ustajale nakon 2,1±1,3h, a koje nisu nakon 4,4±1,5h. Komplikacije nakon porođaja su nađene kod 26% ispitanica (N-40) i to kod ispitanica koje su vježbale 10% (E-15) i 16% (K-25) kod ispitanica koje nisu vježbale u trudnoći. Stav o značaju vježbi u trudnoći je pokazao da 64% (N-48) trudnica tvrdi da su vježbe u trudnoći pomogle da se lakše porodi, 28% (N-21) da su vježbe pomogle da nema bolove u trudnoći a 8% (N-6) smatra da vježbe nisu značajno pomogle. Zaključci: Fizička aktivnost u trudnoći utiče na bolji kvalitet života trudnice. Ispitanice koje su bile fizički aktivne u trudnoći rijeđe su imale bolove u leđima, karlici i preponama u odnosu na fizički neaktivne trudnice. Prirast tjelesne mase kod ispitanica fizički aktivnih u trudnoći i onih koje nisu nije se razlikovao. Porođaj prirodnim putem češći je kod ispitanica koje su bile fizički aktivne u trudnoći. Tjelesna težina beba kod ispitanica koje su vježbale u trudnoći je manja u odnosu na ispitanice koje nisu bile fizički aktivne u trudnoći. Najčešća fizička aktivnost u trudnoći je bila šetnja, potom aerobik i plivanje. Fizičku aktivnost u trudnoći najčešće preporučuje ginekolog. Mišljenja ispitanica koje su bile fizički aktivne u trudnoći su da fizička aktivnost u trudnoći olakšava porođaj i smanjuje bolove. Ključne riječi: trudnoća, vježbe, problemi, preporuke

Akutna upala pluća ima veliku ulogu u poremećaju metabolizma željeza i održavanju njegove homeostaze. Željezo igra dvostruku ulogu u inflamatornim stanjima: rast, razmnožavanje i virulenca patogena u velikoj mjeri zavise od količine željeza u organizmu domaćina i njegove dostupnosti patogenu; a s druge strane višak željeza smanjuje imuni odgovor domaćina na infekciju. Zato se u stanjima inflamacije i stresa uključuju regulatorni putevi koji smanjuju resorpciju željeza iz tankog crijeva, inhibišu recikliranje eritrocita u slezini i jetri, a istovremeno favorizuju i njegovo zadržavanje u makrofagama. Na ovaj način se pojačava odbrambena sposobnost domaćina, a željezo neophodno za proliferaciju patogena postaje nedostupno. To dovodi do smanjenja serumske koncentracije željeza što može upućivati da se radi o njegovoj deficijenciji i razvoju sideropenijske anemije. Ciljevi ovog istraživanja su bili: da se ispita da li akutna upala pluća dovodi do smanjenja serumske koncentracije željeza, koliko jačina upale korelira s dobijenim vrijednostima željeza, ta da li ovo smanjenje koncentracije željeza dovodi i do razvoja sideropenijske anemije u ovih pacijenata. Prospektivnom studijom je obuhvaćeno 80 ispitanika oba spola, starosti između 18-65 godina: 40 ispitanika s potvrđenom dijagnozom akutne upale pluća (ispitivana grupa) i 40 zdravih ispitanika sličnih demografskih karakteristika (kontrolna grupa). Svim ispitanicima određivani su slijedeći parametri: ukupan broj leukocita, ukupan broj i udio neutrofila, ukupan broj i udio limfocita, odnos neutrofili/limfociti, koncentracija CRP-a, broj eritrocita, MCV, MCHC, koncentracija hemoglobina, hematokrit, koncentracija željeza, vrijednosti totalnog kapaciteta za vezivanje željeza (TIBC) i indirektnog kapaciteta za vezivanje željeza (UIBC), koncentracija transferina i koncentracija feritina.Ispitanici s akutnom upalom pluća su imali statistički značajno niže vrijednosti željeza (8,88±6,97 µmol/L) u poređenju sa zdravim ispitanicima (17,70±6,80 µmol/L) (t=5,73, p=0,000). Iako nisu nađene značajne razlike u ukupnom broju leukocita, ispitanici s akutnom upalom pluća su imali značajno veći broj (p=0,047) i udio neutrofila (p=0,000), odnosa neutrofili/limfociti (p=0,000), kao i izmjerenih vrijednosti CRP-a (p=0,003) u odnosu na zdrave ispitanike. Koncentracija željeza u krvi je bila u statistički značajnoj negativnoj korelaciji s procentom neutrofilnih granulocita (r=-0,491, p=0,001), kao i s koncentracijom CRP-a u krvi (r=-0,346, p=0,029). Ispitanici s akutnom upalom pluća su imali i statistički značajno niže vrijednosti MCHC-a (p=0,001), TIBC-a (p=0,001) i trasferina (p=0,026), dok su vrijednosti feritina bile statistički značajno više (p=0,000) u odnosu na zdrave ispitanike. Nađena je pozitivna korelacija između vrijednosti MCV-a i koncentracije željeza (r=0,505, p=0,001), kao i vrijednosti TIBC-a i željeza (r=0,415, p=0,008) u ispitanika s akutnom upalom pluća. Iako akutna upala pluća u većine ovih pacijenata dovodi do sniženja vrijednosti koncentracije željeza (hipoferemije) u serumu, procjenom i drugih laboratorijskih parametara (ukupnog broja eritrocita, hemoglobina, hematkrita, TIBC-a, UIBC-a, koncentracije transferina i feritina) može se potvrditi da li se radi o stvarnoj deficijenciji željeza i pravoj sideropenijskoj anemiji. To može biti od pomoći i kliničarima (ljekarima) ali i samim pacijentima. Kliničarima ovo može biti od velikog značajna pri donošenju odluka o potrebi liječenja ovih pacijenata sa preparatima željeza. Na ovaj način može se izbjeći nepotrebno liječenje u onih pacijenata koji nemaju pravu sideropenijsku anemiju, a smanjit će se i potreba za naknadnim kontrolama i izvođenjem ponovnih analiza uzoraka kod ovih pacijenata. Navedeno može dovesti i do racionalizacije troškova u zdravstvenim ustanovama.

Upala srednjeg uha je veoma česta pojava koja pogađa sve dobne skupine. Pojave holesteatoma kod upale srednjeg uha ili nakon operacije su relativno česti, a svaka klinička sumnja na pojavu novog ili recidiva holesteatoma podrazumijeva dalju obradu i pripremu za operativni zahvat. Standardnoj otološkoj obradi pacijenta prije operacije dodaje se i snimanje temporalne kosti kompjuterizovanom tomografijom (CT) u svrhu analize postojećeg stanja i planiranja operativnog zahvata. Cilj ove studije bio je uporediti preoperativne CT nalaze s operativnim nalazima kod operacije srednjeg uha. Studija je obuhvatila 45 pacijenata, a bila je strukturirana kao retrospektivno istraživanje. Statističkom analizom utvrđena je povezanost CT-om verificiranog holestatoma s određenim značajkama operativnog nalaza i s izborom modificirane radikalne timpanomastoidektomije (‘’canal wall down’’ operacije). Može se općenito zaključiti da postoji sličnost u otkrivanju CT i intraoperativnih nalaza piramida temporalne kosti kod pacijenata s upalom srednjeg uha. Poveznice između CT lokalizacija i nalaza u operaciji imaju kliničko značenje i mogu se smatrati vrijednim indikatorima u planiranju operativnog zahvata, kao i izboru opsega hirurškoga liječenja. Ključne riječi: Otohirurgija, radiološke pretrage, upala uha.

Istraživanjem su obuhvaćeni pacijenti koji su hospitalizirani u KBC Podgorica, Odjeljenje za reumatologiju, alergologiju i imunologiju, u vremenskom period od januara do decembra 2021. godine. Kriteriji za uključivanje pacijenata u istraživanje bili su hospitalizovani boelsnici koji su imali dijagnozu neke od hroničnih dermatoza, a iz istraživanja su isključenipacijenti koji su hospitalizovani zbog deratoza ali kod kojih nije utvrđena alergijska etiologija.Prilikom prikupljanja, obrade i interpretacije rezultata istraživanja u radu su korištene slijedeće metode istraživanja: 1) Metoda analize sadržaja – konsultovanje naučnog fonda i 2) Anketa – među oboljelima od alergijskih dermatoza, za prikupljanje podataka u istraživanju korišten je upitnik Skindex 29. Društveni cilj ovog istraživanja odnosi se na primjenu istraživanja u praksi, odnosno kako ovo istraživanje može pomoći oboljelima i medicinskomo soblju da alergijske dermatoze svedu na m inimum. Obzirom da je u velikom broju slučajeva teško apsolutno isključiti određeni alergen, veoma je bitno raditi na socijalnoj i psihološkoj potpori oboljelih u prevalizaženju osjećaja stigmatizacije i diskriminacije. Na osnovu sprovedenog istraživanja zapaža se da je optrećenje bolešću kod osoba sa alergijskim dermatozama na uzorku od 76 pacijenata. Najveći stepen opterećenja je izmjeren kod mlađih osoba, kao i kod osoba ženskog pola. Najevći pbrolem oboljelih je bilo opterećenje simptomima, zatim socijalno i fizičko funkconisanje dok je emotivni status bio manji problem. Upoređujući alergijske dermatoze i psorijazu, pacijenti sa alergijskim dermatozama imaju bolji kvalitet života. Imajući u vidu rezultate istraživanja, prije svega se javlja potreba za većim obuhvatom istraživanja i detaljnijom analizom opterećanja, al i i individualnijem pristupu liječnju i edukaciji.

Nova hrana, koja obuhvata inovativne proizvode i tehnologije u prehrambenoj industriji, često nailazi na otpor kod potrošača zbog fenomena poznatog kao neofobija hrane. Neofobija predstavlja psihološku pojavu u kojoj ljudi iskazuju otpor prema novim ili nepoznatim namirnicama. Ovaj fenomen može značajno uticati na prihvatanje i usvajanje novih prehrambenih proizvoda, čime se ograničavaju inovacije u prehrambenoj industriji. Ovaj rad proučava povezanost između nove hrane i neofobije, ističući važnost razumijevanja ovog fenomena za daljnji razvoj prehrambene industrije. Kroz pregled relevantne literature, istražuju se faktori koji utiču na razvoj neofobije kod potrošača, uključujući sociodemografske karakteristike, kulturne faktore, prethodna iskustva s hranom i medijske uticaje. Važnost saradnje između prehrambene industrije, akademske zajednice i potrošača naglašena je kao ključni element u promicanju zdravih prehrambenih navika i poticanju inovacija u prehrambenom sektoru. Kroz interdisciplinarni pristup, ovaj rad pruža uvid u kompleksnost odnosa između nove hrane i neofobije te ističe važnost razvoja efikasnih strategija za prevladavanje ovog fenomena.