Odbrane radova

Uvod: Bolničke infekcije su infekcije koje se prvi put javljaju 48 sati ili više nakon hospitalizacije ili u roku od 30 dana nakon pružene zdravstvene zaštite. Centar za kontrolu bolesti (CDC - Center for Diseases Control) i Nacionalna mreža za sigurnost u zdravstu (NHSN - National Haelthcare Safety Network) su bolničke infekcije podijelili u 13 tipova, koji se sastoje iz 50 specifičnih infekcija. Među njima su: infekcija hirurške rane i drugih mekih tkiva, infekcije urinarnog trakta, respiratorne infekcije, gastroenteritis i meningitis. Infekcije hirurškog mjesta primarni su izvor nozokomijalnih infekcija kod hirurških bolesnika a pneumonija povezana sa mehaničkom ventilacijom se javlja kod pacijenata koji su priključeni na mehaničku ventilaciju barem 48 sati ili više nakon prijema u bolnicu. Ukoliko navedene infekcije nisu adekvatno zbrinute onda nastaje sepsa koja je jedno veoma alarmantno stanje kada ljudski organizam kao reakciju na infekciju i prodor mikroorganizama u krvotok izazove prekomjeran i štetan inflamatorni odgovor. Nakon što su antibiotici postali široko dostupni, produžavajući očekivani životni vijek, koriste se za liječenje širokog spektra bolesti, sprječavanje širenja infekcije i smanjenje rizika od komplikacija u hospitaliziranih bolesnika. Neodgovarajuća praksa i neracionalno propisivanje dovelo do pojave multirezistentnih sojeva patogena i povećanje bakterijske rezistencije prema antibioticima koje, zahtijeva strožije napore kontrole da bi se reducirala prekomjerna upotreba istih. Zbog toga je prokalcitonin pobudio interes kao potencijalno specifičan marker bakterijske infekcije. Prokalcitonin se proizvodi kao odgovor na endotoksin ili medijatore oslobođene zbog bakterijske infekcije (IL 1-beta, TNF-alfa i IL 6) i jako korelira sa opsegom i težinom bakterijske infekcije. Dokazano je da ima prognostičku vrijednost kod bolesnika sa pneumonijom stečenom u zajednici i bolničkoj sredini, kod kritično bolesnih pacijenata sa sepsom te predstavlja obećavajući marker za dijagnozu i hitnost primjene antibiotika kod pacijenata sa sistemskom infekcijom. Ciljevi istraživanja bili su: utvrditi uticaj vrijednosti prokalcitonina na primjenu antibiotske terapije u odnosu na učestalost, vremenski period započinjanja, promjenu i dužinu upotrebe antibiotske terapije, u liječenju pacijenata sa postoperativnim infekcijama i infekcijama donjih respiratornih puteva; utvrditi ishod prokalcitonin vođene antibiotske strategije na kliničke i ekonomske parametre; utvrditi opravdanost određivanja vrijednosti prokalcitonina u toku primjene antibiotske terapije u pacijenata sa postoperativnim infekcijama i infekcijama donjih respiratornih puteva. Radne hipoteze istraživanja definisane su kao: vrijednost prokalcitonina ima uticaj na učestalost, vremenski period započinjanja i dužinu trajanja upotrebe antibiotske terapije; procalcitonin vođena strategija primjene antibiotske terapije ima uticaj na klinički i ekonomski ishod; određivanje vrijednosti prokalcitonina ima značaj u odluci o početku i završetku antibiotske terapije. 3 Ispitanici i metode: Istraživanje je provedeno u Zavodu za kliničku farmakologiju JZU UKC Tuzla, Klinici za anesteziologiju i reanimatologiju, Zavodu za mikrobiologiju i Zavodu za biohemiju Poliklinike za laboratorijsku dijagnostiku, JZU UKC-a Tuzla. Istraživanjem je obuhvaćeno 160 ispitanika podijeljenih u dvije skupine, test (80) i kontrolnu (80) skupinu, koji su podijeljeni prema vrsti infekcija na dvije podgrupe: ispitanici sa postoperativnim infekcijama i ispitanici sa infekcijom donjih respiratornih puteva. Test grupu su činili ispitanici kod kojih je, nakon dobijenih laboratorijskih parametara infekcije uz povećanu vrijednosti prokalcitonina, empirijski uključena antibiotska terapija, a nakon mikrobiološkog nalaza nastavljena, već uključena (empirijski) ili promjenjena antibiotska terapija. Kontrolnu skupini su činili ispitanici kod kojih je empirijski uključena i vođena antibiotska terapija uz parametre za infekciju bez predhodno određivanih vrijednosti prokalcitonina, a nakon dobijenog mikrobiološkog nalaza nastavljena ili promjenjena antibiotska terapija. Za sve pacijente test skupine u svrhu utvrđivanja uzročnika infekcije uzeti su slijedeći uzorci za mikrobiološko ispitivanje: jedan set hemokultura (aerobna i anerobna) kod sumnje na sepsu ili infekciju donjih respiratornih puteva, zatim respiratorni uzorci (BAL ili endotrahealni aspirat) kod sumnje na infekcije donjih respiratornih puteva i dva brisa rane kod sumnje na infekciju rane. Uzeti uzorci su obrađeni u Zavodu za mikrobiologiju standardnim mikrobiološkim tehnikama. Kod svih pacijenata test grupe uzimani su uzorci krvi radi određivanja koncentracije procalicitonina u serumu i to prvog, drugog, trećeg, sedmog, desetog i četrnaestog dana od uključenja pojedinog pacijenta u istraživanje. Određivanje procalcitonina u serumu vršeno je na Vidas imunoanalizatoru upotrebom VIDAS Brahms PCT testa (Biomerieux, Francuska). Koncentracija procalcitonina su izražene u ng/ml (μg/l), sa rasponom detekcije od 0,05-200 ng/ml. Rezultati: Poređenjem srednjih vrijednosti PCT ispitanika test grupe sa infekcijom rane i iste grupe sa infekcijom respiratornog trakta utvrđena je statistički značajna razlika (p-vrijednost = 0.015134). Najveći broj ispitanika test grupe sa infekcijom rane je primio jedan antibiotik 45% (18/40) a u grupi test ispitanika sa infekcijom respiratornog trakta najveći broj ispitanika je primio dva antibiotika i to 40% (16/40) a najmanji broj ispitanika je primio četiri antibiotika (1/40 2,5%: 0/40). Kod ispitanika kontrolne grupe sa infekcijom rane i infekcijom respiratornog trakta najveći broj ispitanika je primio dva antibiotik i to po (18/40) 40% a najmanji broj ispitanika sa infekcijom respiratornog trakta (11/40) ili 27,5% je primilo tri antibiotika. Jedan antibiotika je primilo više ispitanika sa infekcijom rane i to (13/40) 32,5% (ispitanici sa infekcijom rane p=0.26822; ispitanicisa infekcijom respiratornog trakta p=0.00183). Najveći broj ispitanika koji su bili isključeni sa antibiotske terapije u test grupi (infekcija rane i 4 infekcija respiratornog trakta) bio je u vremenskom intervalu od osmog do desetog dana 67,5% (27/40) i 60% (24/40) a od prvog do trećeg dana niti jednom pacijentu nije isključena antibiotska terapija. U kontrolnoj grupi sa infekcijom rane kod 15% (6/40) a kod ispitanika sa infekcijom respiratornog trakta kod 5% (2/40) je isključena antibiotska terapija u intervalu od osmog do desetog dana a samo kod 2,5% (1/40) ispitanika kontrolne grupe sa respiratornim infekcijama od prvog do trećeg dana (χ2 50.9884 a p<0.00001). Najveći broj ispitanika kojima je izmjenjena antibiotska terapija bila je od prvog do trećeg dana i to kod test grupe sa infekcijom rane kod 62,5% (25/40) i 50% (20/40) sa infekcijom respiratornog trakta a u kontrolnoj grupi najveći broj ispitanika sa izmjenjenom terapijom je bio između četvrtog i sedmog dana kod 75% (30/40) ispitanika sa infekcijom rane i 97.5% (39/40) sa infekcijom respiratornog trakta a najmanji broj ispitanika je bio od osmog do desetog dana u obje grupe (p<0.00001). Mann-Whitneyevim testom za ispitanike sa infekcijom rane, utvrđeno je da postoji statistički značajna razlika vrijednosti između ispitivane i kontrolne grupe kako stanja po izlasku iz bolnice (U=419.5, P<0.0001), tako i broja dana u bolnici (U=240.0, P<0.0001). Do istog zaključka se došlo i pri analognom testiranju ispitanika sa respiratornom infekcijom. Utvrđeno je da postoji statistički značajna razlika vrijednosti između ispitivane i kontrolne grupe kako stanja po izlasku iz bolnice (U=383.5, P<0.0001), tako i broja dana u bolnici (U=176.0, P<0.0001). Smrtni ishod je zabilježen kod 10 ispitanika test grupe (3 sa infekcijom rane i 7 sa respiratornom infekcijom) i 41 (18 sa infekcijom rane i 23 sa infekcijom respiratornog trakta) ispitanika u kontrolnoj grupi (p<0.00001). Zaključci: Nepouzdanost kliničkih znakova i ograničenost trenutnih dijagnostičkih tehnika u velikoj mjeri pridonosi neadekvatnom odgovoru na negativne posljedice bakterijskih infekcija. Upotreba biomarkera pruža novi pristup dijagnozi infekcija, procjeni odgovora na terapiju i ishod bolesti. U većini infekcija pravi "zlatni standard" za postavljanje dijagnoze ne postoji, ali mjerenje vrijednosti biomarkera u krvi, posebno prokalcitonina (PCT) dovelo je do značajnog poboljšanja pouzdanosti dijagnoze te smanjenja upotrebe antibiotika. U našem istraživanju smo dokazali da je smrtnost, broj bolničkih dana i stanje pri otpustu teško oboljelih ispitanika u jedinici intenzivnog liječenja povezana sa primjenom antibiotske terapije vođene vrijednostima prokalcitonina. Ključne riječi: infekcije rane, reapiratrne infekcije, bolničke infekcije, prokalcitonin, antibiotici

Antimikrobna rezistencija (AMR) predstavlja jednu od najvećih prijetnji javnom zdravstvu, a bakterije iz porodice Enterobacteriaceae i roda Acinetobacter, kao vodeći uzročnici nozokomijalnih infekcija, pokazuju izražen potencijal razvoja multirezistencije usljed primjene antibiotika. U radu je izvršena retrospektivna, farmakoepidemiološka analiza povezanosti potrošnje antibiotika i razvoja antimikrobne rezistencije bakterija iz porodice Enterobacteriaceae i roda Acinetobacter u UKC Tuzla u periodu 2014-2018. Analizirana je potrošnja antibiotika prema ATC/DDD metodologiji SZO (DDD/100 bolničkih dana) i učestalost multirezistentnih (MDR) sojeva na odjeljenjima intenzivne i poluintenzivne njege više klinika UKC Tuzla. Praktični dio obuhvata statističku obradu podataka primjenom deskriptivne statistike, Mann-Whitney U testa, linearne regresije i ARIMA modela. Petogodišnja analiza ukazuje na intenzivan antimikrobni pritisak i dinamiku rezistencije, što odražava širi obrazac složenosti bolničke potrošnje antibiotika prisutnu širom Evrope. Iako regionalna varijabilnost i izazovi zdravstvene infrastrukture i dalje postoje, dobijeni rezultati pokazuju snažnu ekološku i vremensku povezanost između potrošnje širokospektralnih antibiotika - posebno karbapenema i fluorokinolona - i pojave MDR gram-negativnih patogena. Primjena ARIMA vremenske analize potvrđuje da prekomjeran selekcijski pritisak pokreće širenje rezistentnih izolata u uslovima intenzivnog liječenja. Razumijevanje obrazaca potrošnje i ekoloških pokretača rezistencije od ključnog je značaja za kreiranje ciljanih intervencija koje ublažavaju rezistenciju uz istovremeno očuvanje ishoda liječenja pacijenata. Ključne riječi: antimikrobna rezistencija, potrošnja antibiotika, ATC/DDD sistem, Enterobacteriaceae, Acinetobacter, multirezistentni sojevi (MDR), antimikrobni stewardship, jedinice intenzivne njege, UKC Tuzla.

Uvod: Karcinom dojke i karcinom grlića materice su najćešći maligni tumor kod žena u svijetu. Iglena biopsija tumora dojke (CNB) i biopsija grlića materice predstavlja zlatni standard u postavljanju konačne dijagnoze. Trenutno ne postoji opšteprihvaćen, jedinstveno definisan, broj inicijalnih tkivnih rezova dovoljan za brzo i tacno postavljanje mikroskopske dijagnoze. Cilj istraživanja: Procijeniti adekvatnost broja tkivnih rezova CNB tumora dojke i biopsija grlića na inicijalnim tkivnim rezovima, pri rutinskoj obradi biopsijskih uzoraka i utvrditi potrebu za dodatnim narezivanjem tkiva iz parafinskih blokova. Materijal i metode: Istraživanje je bilo retrospektivnio-prospektivnog tipa. Podaci su prikupljeni iz Uputnica za patohistološku analizu, Nalaza, Naloga za laboratoriju i uvidom u mikroskopske preparate. Analizirano je 150 slučajeva CNB dojke i 70 slučajeva biopsija grlića obrađenih rutinskim laboratorijskim protokolima. U obje grupe procjenjivani su broj inicijalnih, hemalaun-eozin (HE) tkivnih rezova i potreba za dodatnim, ponovljenim HE rezovima, te povezanost sa brojem tkivnih uzoraka, uputnom kliničkom dijagnozom, za CNB tumora dojke i biopsijskim kategorijama, a za biopsije grlića uterusa i sa konačnom patohistološkom dijagnozom. Rezultati: Ponovno narezivanje tkivnih rezova bilo je potrebno u 6,71% slučajeva CNB tumora dojke. Nije utvrđena statistički značajna razlika u broju inicijalnih rezova između uzoraka sa i bez ponovnog narezivanja rezova (U test, U=716; p=0,788, za p <0,05). Statistički značajno češće su dodatno narezivani uzorci grupe biopsijskih kategorija B1-B3 u odnosu na grupu B4-B5c, dok značajna povezanost sa brojem tkivnih cilindara i grupisanim BI-RADS kategorijama nije utvrđena. Ponovno narezivanje tkivnih uzoraka biopsije grlića bilo je potrebno u 12,86% slučajeva. Utvrđena je statistički značajna razlika u inicijalnom broju rezova između grupa biopsija grlića materice sa ponovnim i bez ponovnog narezivanja (U= 204,5; p=0,0271 za p <0,05). Potreba za ponovnim narezivanje nije statistički znacajno povezana sa brojem tkivnih uzoraka, kao ni patohistološkom dijagnozom. Zaključak: Iglene biopsije dojke mogu se smatrati tehnički standardizovanijim i dijagnostički predvidljivijim uzorcima, dok biopsije grlića materice zahtijevaju individualizovan pristup pri tehničkoj obradi i evaluaciji. Ključne riječi: iglena biopsija tumora dojke (CNB), BI-RADS, biopsija grlića materice, SIL/CIN, inicijalni broj tkivnih rezova, broj tkivnih uzoraka

Medicinska dokumentacija predstavlja jedan od ključnih elemenata savremene zdravstvene zaštite i ima značajnu ulogu u planiranju, provođenju i interpretaciji radioloških pretraga. Kvalitet kliničkih informacija koje prate pacijenta prilikom upućivanja na kompjuteriziranu tomografiju (CT) može značajno uticati na dijagnostičku tačnost, izbor odgovarajuće dijagnostičke procedure i kvalitet zdravstvene zaštite. Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti adekvatnost medicinske dokumentacije kod pacijenata upućenih na CT pregled te ispitati povezanost između kvaliteta dokumentacije i podudarnosti između uputne i radiološke dijagnoze. Istraživanje je provedeno retrospektivnom analizom medicinske dokumentacije 150 pacijenata koji su bili podvrgnuti CT pretragama. Rezultati istraživanja pokazali su da je medicinska dokumentacija bila adekvatna kod 83,3% ispitanika, dok je kod 16,7% ispitanika ocijenjena kao neadekvatna. Podudarnost između uputne i radiološke dijagnoze utvrđena je kod 81,3% ispitanika. Statističkom analizom utvrđena je značajna povezanost između adekvatnosti medicinske dokumentacije i podudarnosti dijagnoza (χ²=4,006; p=0,045). Također, utvrđena je statistički značajna povezanost između vrste uputne dijagnoze i podudarnosti sa radiološkim nalazom (χ²=19,178; p=0,014), kao i između vrste CT pretrage i adekvatnosti medicinske dokumentacije (χ²=16,873; p=0,001). Dobijeni rezultati potvrđuju da kvalitet medicinske dokumentacije predstavlja važan faktor uspješnosti radiološkog dijagnostičkog procesa. Kvalitetne kliničke informacije omogućavaju precizniju interpretaciju radioloških nalaza, veću podudarnost između kliničke i radiološke dijagnoze te racionalnije korištenje CT dijagnostike. Unapređenje kvaliteta medicinske dokumentacije, standardizacija radioloških uputnica i primjena elektronskih zdravstvenih sistema mogu doprinijeti povećanju dijagnostičke tačnosti i unapređenju kvaliteta zdravstvene zaštite. Ključne riječi: medicinska dokumentacija, kompjuterizirana tomografija, radiološka dijagnostika, uputna dijagnoza, radiološki nalaz, dijagnostička tačnost, kvalitet zdravstvene zaštite.

Suicidalno ponašanje predstavlja značajan javnozdravstveni i klinički problem koji je povezan s nizom bioloških, psiholoških i socijalnih determinanti. Cilj ovog istraživanja bio je analizirati socio-epidemiološke i medicinske karakteristike pacijenata hospitaliziranih zbog pokušaja suicida na Klinici za psihijatriju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, te identificirati ključne rizične faktore povezane s ovim oblikom ponašanja. Istraživanje je provedeno retrospektivnom analizom medicinske dokumentacije hospitaliziranih pacijenata. Posmatrani su sociodemografski pokazatelji, prisustvo psihijatrijskih i somatskih komorbiditeta, način pokušaja suicida, kao i drugi relevantni klinički i socijalni faktori. Posebna pažnja posvećena je razlikama u obrascima suicidalnog ponašanja u odnosu na spol, dob, bračni i radni status te nivo socijalne podrške. Rezultati istraživanja ukazuju da suicidalno ponašanje predstavlja kompleksan i multifaktorijalan fenomen. U ispitivanoj populaciji identificirani su brojni rizični faktori, uključujući prisustvo psihijatrijskih poremećaja, somatskih komorbiditeta poput arterijske hipertenzije i dijabetesa, kao i nepovoljne socioekonomske i porodične okolnosti. Uočene su i spolne razlike u načinu pokušaja suicida, pri čemu su žene češće koristile trovanje lijekovima kao metodu pokušaja. Značajan dio pacijenata nije imao dijagnosticirane somatske komorbiditete, što potvrđuje heterogenost populacije osoba koje pokušavaju suicid. Dobijeni nalazi naglašavaju potrebu za individualiziranim pristupom u procjeni rizika, pravovremenim prepoznavanjem suicidalnih ideja i ponašanja te multidisciplinarnim pristupom u tretmanu i prevenciji. Unapređenje dostupnosti mentalnozdravstvenih usluga, jačanje sistema socijalne podrške i kontinuirana edukacija zdravstvenih radnika predstavljaju ključne mjere za smanjenje rizika suicidalnog ponašanja u lokalnoj zajednici.

Biomedicinski potpomognuta oplodnja predstavlja skup medicinskih i laboratorijskih postupaka kojima se omogućava začeće u slučajevima kada se trudnoća ne može ostvariti prirodnim putem. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, između 10 i 15% parova reproduktivne dobi suočava se s problemom infertiliteta, što liječenje čini važnim javnozdravstvenim segmentom i prioritetom u savremenim zdravstvenim sistemima. Rađena je retrospektivna studija na Klinici za ginekologiju i akušerstvo i na Klinici za dječije bolesti UKC Tuzla u periodu od 01.01.2020. - 31.12.2024. godine. Ispitivanu grupu su činila novorođenčad koja su začeta iz IVF postupaka (53), a kontrolnu grupu novorođenčad koja su prirodno začeta (89). Prosječna masa u IVF grupi iznosila je 2857 ± 860 g, dok je u grupi sa prirodnim začećem iznosila 3314 ± 588 (p < 0.001). Vrijednosti Apgar scora u 1. minuti (7.7 vs. 8.6) i 5. minuti (8.2 vs. 8.8) nakon porođaja su bile statistički značajne. U IVF grupi zabilježen je veći udio prijevremenih porođaja (32%) u poređenju s prirodnim trudnoćama (9%) (p < 0.05). U grupi pacijentica koje su začele iz IVF postupka je u 91% slučajeva završena carskim rezom, dok je u grupi pacijentica koje su začele prirodnim putem učestalost carskog reza 33% (p < 0.001). Višeplodne trudnoće su bile signifikantno češće u postupcima potpomognute oplodnje nego u prirodnom začeću. Nije nađena signifikantna razlika u učestalosti kongenitalnih anomalija između ispitivanih grupa. IVF postupci predstavljaju efikasnu i sigurnu metodu liječenja infertiliteta, pri čemu perinatalni ishod u najvećem broju slučajeva ostaje povoljan, posebno uz adekvatnu prenatalnu i perinatalnu zdravstvenu zaštitu. Dalja istraživanja sa većim uzorkom ispitanika i dugoročnim praćenjem djece koja su začeta iz ART postupaka, neophodna su kako bi se dodatno razjasnili suptilni efekti ove metode na perinatalno i kasnije zdravstveno stanje djece. Ključne riječi: infertilitet, biomedicinski potpomognuta oplodnja, perinatalni ishod, novorođenče

Doktorska disertacija dr.dent.med. Belkise Hodžić, pod nazivom: „Oralno zdravlje i kvalitet života šestogodišnjaka na području grada Živinice” napisana je na 130 stranica. Sačinjena je od standardnih metodoloških poglavlja: Sažetak na bosanskom i engleskom jeziku, Uvod, Pacijenti i metode rada, Rezultati, Diskusija, Zaključak i Literatura. Sažetak doktorske disertacije u kome su objašnjeni osnovni ciljevi studije, metode, dobiveni rezultati i zaključak, a napisan je na bosanskom i engleskom jeziku. U Uvodu koji je napisan na 41 stranici adekvatno je elaboriran problem istraživanja kroz slijedeća podpoglavlja: Oralno zdravlje djece, Zubni karijes ( Dijagnostika karijesa; Rani dječiji karijes; Parodontalno zdravlje i oboljenja kod djece), Kvalitet života ( Mjerenje kvaliteta života i metoda evaluacije prisustva zubnog karijesa kod djece), Geopolitički i administrativni podaci Grada Živinice, Formulacija problema istraživanja. Ciljevi istraživanja su bili: 1.Utvrditi nivo oralnog zdravlja kroz kep i pufa indeks šestogodišnjaka na području Grada Živinice 2.Analizirati faktore rizika lošeg oralnog zdravlja: nivo oralne higijene, način ishrane, i socioekonomski status porodice ispitanika 3.Utvrditi utjecaj oralnog zdravlja na kvalitet života šestogodišnjaka na području Grada Živinice Na osnovu postavljenih ciljeva postavljene su slijedeće radne hipoteze: H1: Nepravilne prehrambene navike i nepravilne oralno-higijenske navike povezane su s lošijim oralnim zdravljem kod djece uzrasta od šest godina H2: Lošije oralno zdravlje negativno utiče na kvalitet života kod djece uzrasta od šest godina. Poglavlje Pacijenti i metode je napisano na 3 stranice. U ovom istraživanju je obuhvaćeno 307 pacijenta. Istraživanje je provedeno na području Grada Živinice, i obuhvatilo je pacijente uzrasta od 6 godina, a koji su u periodu od septembra 2022-2024. godine došli na stomatološki pregled u Službu za zaštitu zdravlja usta i zuba djece i odraslih u JZU „Dom zdravlja“ Živinice. Kriterijumi za uključivanje su bili sljedeći: djeca uzrasta od 6 godina (raspon od 5,5 do 6,4 godine) iz ruralnog i urbanog područja grada Živinice. Kriterijumi isključenja su bili sljedeći: dob djece, djeca koja ne dolaze sa područja grada Živinice, djeca koja dolaze zbog tretmana urgentnog stanja u stomatološku ordinaciju, djeca sa mentalnim i neurorazvojnim poremećajima. Djeca su pregledana u stomatološkim ordinacijama po standardiziranim uvjetima i kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije za obavljanje stomatoloških pregleda (WHO, 2013), u uslovima kontrolisane higijene i uz prikladan ambijent. Istraživanje je obuhvatilo vizuelno-taktilni pregled usne šupljine ispitanika prema kriterijima SZO uz upotrebu FDI stomatološke sonde, ogledala i pustera, uz izvor ovjetljenja. Podaci iz pregleda upisivani su u karton SZO za procjenu stanja oralnog zdravlja šestogodišnjaka, kao i u karticu za procjenu pufa indeksa. Tokom pregleda svakom pacijentu se pristupilo individualno i objasnilo koji će se koristiti instrumentarij kao i njegovu svrhu pri pregledu. Svakom djetetu se nakon sudjelovanja u istraživanju demonstrirala pravilna tehnika četkanja zuba, date upute za pravilno održavanje oralne higijene kao i preporuke za pravilne prehrambene navike. Istraživanje je provedeno sukladno Helsinškoj deklaraciji o pravima pacijenata (World Medical Association, 2013) i u skladu sa postojećim znanstvenim standardima, vodeći računa da se ne učini ništa na štetu ispitanika, uz obavezu tačnog i iscrpnog izvještavanja o dobivenim rezultatima i poštujući načelo navođenja izvora kao i povjerljivost podataka. U radu je prikazano i Etičko odobrenje od ustanove u kojoj su prikupljani podaci JZU „Dom zdravlja“ Živinice, a roditelji pacijenata su potpisali pismeni pristanak na dobrovoljno bazi, za učestvovanje u istraživanju dječijih ispitanika. Tokom pregleda pacijenata roditelji/staratelji su ispunjavali anketne upitnike u ime svoje djece. Anketni upitnici su podijeljeni u četiri dijela: dijelovi o prehrambenim navikama ispitanika, njegovim oralno-higijenskim navikama, i o socioekonomskom statusu porodice ispitanika. Rezultati ovih upitnika su kodirani na način da lošije navike/lošiji status porodice ispitanika bile vrednovane sa višim skorovima, i obrnuto. Za anketni upitnik o utjecaju oralnog zdravlja na kvalitet života ispitanika koristio se mjerni instrument, preveden također od strane sudskog tumača, i imao je ukupno 10 pitanja koja se odnose na fizičku, emocionalnu, socijalnu i obrazovnu komponentu. Na pitanja se odgovaralo na dva načina, i to koliko često su se dešavala navedena stanja (vrijednosti od 0-3), kao i koliko su navedena stanja smetala (vrijednosti od 0-4), sa ukupnim skorom od 70. Statistička obrada podatka je napisana na 2 stranice. Za statističku obradu podataka koristila se Microsoft Office Excel 2023 za Windows (Microsoft Corporation, Redmond, WA, SAD) za unos podataka o statusu oralnog zdravlja i podataka dobijenih iz upitnika, te za izradu tabela deskriptivnih pokazatelja posmatranih varijabli. Podaci su statistički analizirani korištenjem programa SPSS 23.0 za Windows (SPSS Inc., Chicago, IL, SAD). Kao nivo statističke značajnosti određena je vrijednost od 0,05, odnosno pouzdanost od 95 %. Deskriptivni pokazatelji posmatranih varijabli prikazani su tabelarno u apsolutnim i relativnim vrijednostima (procenti). Distribucije dobijenih rezultata analizirane su pomoću Kolmogorov-Smirnovljev testa. Shodno utvrđenoj asimetričnoj distribuciji, korišteni su neparametrijski testovi za analize postojanja statistički značajnih razlika i povezanosti varijabli. Tako je za ispitivanje postojanja statistički značajnih razlika posmatranih relativnih vrijednosti u odnosu na očekivane kod kategorijskih varijabli korišten χ2 test za jedan uzorak. Za ispitivanje postojanja statistički značajnih razlika između nezavisnih kategorijskih varijabli korišten je Mann-Whitney test. Za ispitivanje postojanja statistički značajnih razlika između zavisnih kategorijskih varijabli korišten je Friedmanov test. Ispitivanje postojanja statistički značajnih povezanosti između posmatranih varijabli rađeno je određivanjem Spearmanovog koeficijenta korelacije . Ispitivanje pouzdanosti skale Kvaliteta života povezanog sa oralnim zdravljem kod djece izvršeno je određivanjem Cronbachovog koeficijenta unutrašnje konzistencije . Ispitivanje valjanosti spomenute skale rađeno je pomoću faktorske analize sa Varimax rotacijom. Poglavlje Rezultati je napisano na 28 stranica i prikazano ilustracijama od 52 tabele. U istraživanje je bilo uključeno 307 ispitanika, uzrasta od 6 godina. U uzorku bilo je 161 ispitanik muškog spola, i 146 ispitanika ženskog spola. U uzorku je nešto više ispitanika iz ruralnih područja Grada Živinice. S obzirom da se stomatologu treba prvi put javiti već po nicanju prvog zuba, a najkasnije do prve godine života djeteta, većina roditelja ispitanika se za odlazak stomatologu odlučila kasno, ili zbog odontalgije. Sa pranjem zuba kod djeteta treba započeti već po nicanju prvog miječnog zuba, a u istraživanju većina roditelja ispitanika se izjasnila da je pranju zuba pristupila je kasno, uglavnom u periodu nakon prve godine života i kasnije. Iako pranje zuba kod djeteta trebaju obavljati isključivo roditelji, sve do polaska u školu, pa i kasnije, većina roditelja ispitanika pranje zuba je djelomično ili u potpunosti prepustila svojoj djeci. Većina ispitanika roditelja je izjavilo da oralno zdravlje nije na vrlo dobrom/izvrsnom nivou, a preko 40% njih je izjavilo da je oralno zdravlje njihove djece na (ispod)prosječnom nivou. Samo petina roditelja ispitanika je izjavila da je njihovo dijete u posljednjih 12 mjeseci posjetilo stomatologa redovno (minimalno tri puta godišnje, optimalno 4-6 puta godišnje). Trećina roditelja je izjavila da svoje dijete nije vodilo stomatologu u posljednjih 12 mjeseci, odnosno nikada. Nešto malo preko trećine ispitanika je izjavilo da su im djeca stomatologa posjetila radi rutinskog pregleda ili tretmana, a većina zbog problema u oralnom zdravlju koji su se pojavili ili su bili u fazi rješavanja problema. Svi ispitanici su izjavili da se kod njihove djece četkica za zube upotrebljava kao osnovno sredstvo za oralnu higijenu. Samo nešto preko četvrtine roditelja ispitanika je sa sigurnošću izjavilo da im je poznato da pasta za zube koja se koristi kod njihove djece sadrži preparate fluora, dok se kod petine upotrebljavaju paste za zube bez fluorida. Preko polovine roditelja ispitanika je izjavilo da ne obraćaju pažnju da li paste za zube koju koriste njihova djeca sadržavaju fluoride. Preko četvrtine djece je imalo problema sa griženjem tvrde hrane. Skoro petina djece je imala problema sa žvakanjem. Većina djece je konzumirala voće bar nekoliko puta sedmično. Većina djece je konzumirala keks, torte, kolače i čokoladne kreme bar nekoliko puta sedmično. Većina djece je konzumirala slatkiše i čokoladu bar nekoliko puta sedmično. Preko 60% djece je rijetko ili nikako konzumiralo mlijeko sa šećerom. Skoro 60% djece je koristilo bočicu (flašicu). Većina ispitanika je izjavila da su djeca u bočici (flašici) koristila kariogen sadržaj, a samo petina vodu ili čaj bez šećera kao dozvoljeni nekariogeni sadržaj. Skoro 60% djece je koristilo flašicu nakon prve godine života, a skoro petina njih povremeno i stalno po noći. Preko dvije trećine je za međuobroke konzumiralo voće ili slanu hranu, preko četvrtine slatkiše. Porodica ispitanika broji prosječno 4,27 (±1,04) članova domaćinstva. U uzorku je dominantna srednja stručna sprema oca. Otac je dominantno član domaćinstva zaposlen na puno radno vrijeme. Majka je dominantno član domaćinstva nezaposlena i prijavljena na biro. Stomatološka zdravstvena zaštita za djecu je u većini slučajeva bila u potpunosti dostupna neovisno da li je u pitanju javni ili privatni sektor. Kod dječijih ispitanika najviše su bili onemogućeni fizičko i emocionalno funkcionisanje, zatim socijalno funkcionisanje, a najmanje funkcionisanje uloge, kako generalno tako i prema učestalosti javljanja i ometanja svakodnevnog života. U istraživanju je veći uticaj na kvalitet života povezan s oralnim zdravljem bio kod djece sa ruralnog područja Grada Živinice, kako generalno, s obzirom na socijalnu, fizičku i emocionalnu komponentu skale, tako i s obzirom na učestalost i ometenost kvaliteta života. Skala za mjerenje kvaliteta života povezanog s oralnim zdravljem kod djece pokazala se kao pouzdan i valjan instrument. Na dijelu skale koji se bavi ispitivanjem učestalosti uticaja na kvalitet života, Cronbachov koeficijent unutrašnje konzistencije je iznosio =0,903, a na dijelu skale koji se bavi ispitivanjem nivoa ometenosti na svakodnevni život Cronbachov koeficijent unutrašnje konzistencije je iznosio =0,909. Vrijednosti indeksa oralnog zdravlja su visoke, odnosno prikazano je da je oralno zdravlje djece iz uzorka loše. Više (lošije) vrijednosti indeksa oralnog zdravlja (kep, pufa, PBI stalnih zuba) imala su djeca iz ruralnih područja grada Živinice. Postojala je slabija, statistički značajna povezanost indeksa oralnog zdravlja (kep, pufa, PBI) sa kvalitetom života povezanog s oralnim zdravljem kod dječijih ispitanika (kako generalno, s obzirom na socijalnu, fizičku i emocionalnu komponentu skale, tako i s obzirom na učestalost i ometenost kvaliteta života) (Spearmanov koeficijent korelacije u rasponu od 0,246 pa sve do 0,407 na nivou značajnosti od p=0,01; korelacija je bila najniža za kep, viša za pufa, a najviša za PBI). Stanje oralnog zdravlja djece u uzorku prema kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije je bilo izuzetno loše. Prosječno je karijesnim oboljenjem bilo zahvaćeno skoro 13 od 20 prisutnih mliječnih zuba kod djece, što je prevalenca od 63,93%. Dominirao je netretirani karijes (40,54%) u odnosu na prijevremene ekstrakcije (23,08%) te zube sa ispunima u tragovima (0,28%). Kod skoro svakog karioznog zuba (94,94%) došlo je do dubinske propagacije infekcije i zahvaćenosti pulpe. Otprilike četvrtina gingivalnog tkiva oko mliječnih zuba i otprilike osmina gingivalnog tkiva oko stalnih zuba kod djece bili su zahvaćeni upalnim promjenama. Djeca iz ruralnih područja grada Živinice imala su lošije stanje oralnog zdravlja. Više (lošije) vrijednosti indeksa oralnog zdravlja kod djece su bile u slabijoj značajnoj korelaciji sa lošijim kvalitetom života povezanog sa njihovim oralnim zdravljem. Poglavlje Diskusija sadrži 20 stranica gdje kandidatkinja kritički analizira dobivene rezultate i komparira ih sa sličnim studijama objavljenim u relevantnoj literaturi. Zaključci su napisani na 1 stranici. Pravilno su izvedeni iz rezultata istraživanja i odgovaraju postavljenim ciljevima istraživanja i radnim hipotezama. Najvažniji zaključci su: 1.Očekivani porast epidemioloških indeksa za praćenje kvaliteta oralnog zdravlja najvjerovatnije je posljedica reforme primarne zdravstvene zaštite u kojoj se izgubila sistemska dentalna preventivna zaštita djece školskog uzrasta, a dugo vremena nije bio izgrađen novi sistem. Prema rezultatima iz istraživanja, kvalitet života povezan s oralnim zdravljem načelno je segment koji je zanemaren na našim prostorima, a kojem se treba dati važan značaj u cjelokupnom postizanju što boljeg oralnog zdravlja stanovništva. 2. Na osnovu provedenog istraživanja, potvrdena je prva istraživačka hipoteza: Nepravilne prehrambene i oralno-higijenske navike povezane su sa lošijim oralnim zdravljem kod djece uzrasta od šest godina. Prikazani profil dječijih ispitanika s dokazanim statistički značajnim prisustvom nepravilnih prehrambenih i oralno-higijenskih navika praćen je jako lošim stanjem njihovog oralnog zdravlja, kako tvrdih zubnih tkiva tako i mehkih tkiva usne šupljine. 3.Analizom urađenog istraživanja utvrđeno je postojanje slabije statistički značajne korelacije loših indeksa oralnog zdravlja kod dječijih ispitanika s pogoršanjem njihovog kvaliteta života povezanog s oralnim zdravljem. Na osnovu navedenog, potvrďena je i druga istraživačka hipoteza: Lošije oralno zdravlje utiče negativno na kvalitet života kod djece uzrasta od šest godina. 4.Ovo istraživanje predstavlja polazište za kontinuirano praćenje nivoa oralnog zdravlja djece dobi od šest godina u Živinicama. 5.U narednom periodu potrebno je mnogo rada u daljnjem razvoju kvalitetnog sistema praćenja oralnog zdravlja svih dobnih skupina i kategorija stanovništva i njegove zaštite na temelju saradnje mnogobrojnih sudionika u tom procesu. Nakon kreiranja spomenutog sistema i dobivanja ulaznih podataka o nivou oralnog zdravlja i kvaliteta života, stvorile bi se pretpostavke za sistematsko planiranje preventivne stomatološke zaštite djece na teritoriji Grada Živinice.