Magistarski radovi

Uvod: Kontrastna sredstva (KS) su tvari koje se unose u organizam tijekom radioloških pretraga radi poboljšanja kontrastnosti prikaza različitih tkiva. Informiranost liječnika o karakteristikama KS-ava, njihovoj upotrebi i neţeljenim reakcijama izuzetno je bitna budući da se njihova upotreba drastično povećava. Cilj: Istraţivanje je imalo za cilj procijeniti informiranost liječnika o vrstama i upotrebi KS-ava, mogućim nuspojavama, njihovoj prevenciji i liječenju s obzirom na liječničke specijalnosti, godine radnog staţa i učestalosti upućivanja pacijenata na kontrastne radiološke pretrage. Ispitanici i metode: U studiji presjeka bilo je uključeno 67 liječnika. Liječnici su bili podijeljeni u grupe prema: specijalnostima, godinama radnog staţa u praksi te prema učestalosti upućivanja pacijenata na kontrastne radiološke pretrage. Informiranost liječnika o kontrastnim sredstvima procijenjena je kroz sustav bodovanja nakon izvršenog anketiranja. U statističkoj obradi korišteni su hi-kvadrat test, studentov T- test i Z-test. Razlike na nivou p<0,05 smatrane su statistički značajnim. Rezultati: Najveći broj ispitanika činili su liječnici opće medicine (23.88%) i specijalisti interne medicine (14.93%). 58.21% liječnika imalo je preko 10 godina radnog staţa. S obzirom na to da je više od polovine liječnika smatralo svoje znanje o KS-ima, njihovoj sigurnoj upotrebi i nuspojavama zadovoljavajućim, rezultati ukazuju na sveukupno nezadovoljavajuće znanje o sigurnoj upotrebi KS-ava. Prosjek točnih odgovora od ukupno 1072 odgovora iznosio je 34.49%. Najveći broj točnih odgovora dali su fizijatri sa (43.75%). Liječnici opće medicine (33.98%) su bolje informirani o KS-ima za razliku od liječnika specijalista (29.04%). Informiranost liječnika specijalista s duţim radnim staţom je signifikantno bolja (25.12%) (p=0.0393, 2=4.0075) u odnosu na liječnike specijaliste s kraćim radnim staţom (8.33%). Nije dokazana signifikantna razlika znanja liječnika opće medicine s obzirom na godine radnog staţa (p=0.4193, 2 =0.6112). 62.69% liječnika bilo je adekvatno informirano o upotrebi KS-ava. Postoji signifikantna razlika (p= 0.0003) u znanju liječnika koji često upućuju pacijente na kontrastne pretrage tj. liječnici koji često upućuju pacijente na kontrastne pretrage manje su informirani o upotrebi KS-ava. 74.63% liječnika imalo je nizak nivo znanja o vrstama i razlikama KS-ava koji se upotrebljavaju u radiologiji. Specijalisti s duţim radnim staţom bili su bolje informirani (26.47%) od specijalista s kraćim radnim staţom (4.9%) dok su liječnici opće prakse s kraćim radnim staţom bili bolje informirani (28.13%) od liječnika opće prakse s duţim radnim staţom (6.25%). Dokazana je inverzna linearna korelacija (p=0.000053, r=-1) izmeĎu znanja liječnika o nuspojavama na KS s obzirom na specijalnost i godine radnog staţa tj. liječnici opće medicine s kraćim radnim staţom (28.13%) su bolje informirani o nuspojavama na KS-a za razliku od liječnika specijalista s duţim radnim staţom (26.47%). Postoji velika razlika u znanju liječnika o prevenciji i liječenju nuspojava i neţeljenih reakcija na KS (p=0, Z= -8.3318), 79.10% liječnika je nizak nivo znanja imalo. S obzirom na stavove liječnika u odabranim situacijama prema sigurnoj upotrebi kontrastnih sredstava i njihovim nuspojavama rezultati su pokazali da je 69.32% liječnika imalo neadekvatne stavove prema odabranim situacijama tijekom upotrebe KS-ava, s tim da liječnici specijalisti imaju bolje stavove od liječnika opće prakse. Zaključak: Liječnici posjeduju nizak nivo znanja o KS-ima, njihovim nuspojavama i prevenciji neţeljenih reakcija.Takva razina znanja moţe utjecati na sigurnost pacijenta ili odgaĎanje potrebne kontrastne radiološke pretrage. Za sigurnu upotrebu KS najveću odgovornost snosi specijalista radiolog, ali i liječnici koji upućuju pacijenta na kontrastnu pretragu trebaju biti svjesni potencijalnih rizika kako bi radiolozima pruţili sve potrebne kliničke informacije. Ključne riječi: informiranost liječnika, kontrastna sredstva, nuspojave, prevencija, liječenje.

Prospektivnim istraživanjem obuhvaćeno je 50 ispitanika, oba spola sa lumbalnim bolnim sindromom. Ispitanici su podijeljeni u dvije grupe po 25 pacijenata. U prvoj grupi bili su ispitanici koji su prošli tretman manuelne masaže i elektroterapije (TENS), u trajanju od 10 radnih dana, a u drugoj grupi ispitanici kojima je, osim ove dvije fizikalne procedure, sprovedena kinezio-taping metoda. Aparat koji je korišten za elektroterapiju (TENS) je ENRAF NONIUS model Sonoplus 492. Bifazne pulsne struje (TENS) su se primjenjivale sa impulsima od 80 Hz na frekvenciji od 100 ɱs, sa intenzitetom dovoljnim da proizvede ugodan osjećaj kod ispitanika. U istraživanje nisu biti uključeni pacijenti koji uz lumbalni bolni sindrom imaju dijagnostikovane sistemske bolesti i neurološka oboljenja, neuropatska bol, prijelomi pršljena, spondilolisteza, tumori, osteoporoza, infekcije, trudnoća, provedena ranija fizikalna terapija u zadnjih 12 sedmica, pacijenti koji su alergični na kinesio traku, kao i oni koji imaju promjene na koži (dermatitis) u predjelu lumbo-sakralne regije. Istraživanje je sprovedeno u ordinaciji za fizioterapiju „Vita“, Tuzla, a svi ispitanici su upoznati sa istraživanjem i dali su informirani pristanak za učešće u istraživanju. Istraživanjem je dokazano da fizioterapijske intervencije zajedno sa kinesio-tapingom mogu značajno poboljšati stanje kod pacijenata sa lumbalnim bolnim sindromom.

Istraživanje je urađeno kao retrospektivna studija i provedeno je u period od 1.2. do 1.4.2021. godine u Opštoj bolnici “Sveti vračevi” u Bijeljini. U studiju je uključeno 60 ispitanika u dobi od 18 do 65 godina koji su podijeljeni u dvije grupe: 1) ispitivana grupa COVID-19 30 oboljelih pacijenata 2) kontrolna grupa osobe koje pripadaju zdravoj populaciji 30 osoba. Istraživanjem je utvrđeno da je visok nivo feritina u serumu povezan s težim oboljenjem i negativnim/loškim ishodom kod COVID-19. Stoga nivo feritina u serumu može poslužiti kao važan prediktivni biomarker u liječenju COVID-19.

Istraživanje je urađeno kao retrospektivna studija i provedeno je na području 13 općina Tuzlanskog kantona tokom školske 2022./2023. godine. U studiju je uključeno 3.600 učenika svih šestih razreda osnovnih škole na području Tuzlanskog kantona u dobi od 11 do 13 godina. Na poduzorku od ukupno 350 učenika ispitivani su najčešći faktori koji pogoduju nastanku skolioze kao i procjenu znanja o defomitetu kičme kod učenika. Istraživanjem je utvrđeno da učenici šestog razreda osnovnih škola na području Tuzlanskog kantona imaju prisustvo faktora rizika deformiteta skolioze kičmenog stuba i da ne posjeduju znanje o skoliozi.

Istraživanje je provedeno kao retrospektivna studija koja je obuhvatala period od 1. juna 2022. godine do 1. juna 2024. godine, a koja je obavljena u privatnoj poliklinici “Dr Al Tawil“ u Sarajevu. Istraživanje je odobreno od strane Etičkog komiteta PU Poliklinka “Dr. Al Tawil”, Sarajevo. U studiju su uključeni pacijenti sa dijagnozom tumora mozga koji su operisani i postoperativno tretirani zračenjem, a koji su u navedenom periodu podvrgnuti MR snimanju mozga na aparatu 3 Tesla (SIEMENS Magnetom Lumina, 3 T, Erlangen, Germany), a čiji se MR snimci nalaze u PACS-u (eng. Picture Archiving and Communication System) poliklinike. U studiju je uključeno 50 pacijenata. Svi pacijenti koji su uključeni u istraživanje, bili su adekvatno upućeni na pretragu, imali su ispunjen informirani pristanak, uputnicu, nalaz i mišljenje ljekara specijaliste koji je indicirao pretragu. Po prijemu je bila izvršena identifikacija pacijenta, uzeta anamneza i objašnjena su pravila ponašanja tokom snimanja. Svi pacijenti su zavedeni u protokol. Prikupljeni podaci su pohranjivani u bazu podataka izrađenu u programu Microsoft Excel. Istraživanje je provedeno metodom analize sadržaja medicinske dokumentacije i nalaza dobivenih MR pretragama. Cilj statističke analize je bio utvrditi da li postoji statistički značajna razlika između rezultata dobivenih MRI pregledom korištenjem standardnog protokola, kontrastne MRI, difuzionog slikanja (DWI) i MR spektroskopije, u smislu udjela pozitivnih ishoda. Pozitivni ishod je označen binarnom varijablom “1”, a negativan binarnom varijablom “0”. Razmotrane su mogućnosti korištenja nekog od neparametrijskih testova za zavisne uzorke, npr. Wilcoxon signed rank test ili Cochran Q test. Ispitana je prikladnost korištenja Cochran Q testa, koji je također i posebna verzija Friedman neparametrijskog testa koji se koristi kao neparametrijska verzija analize varijance (ANOVA). Friedman test ujedno postaje Cochran Q test u slučaju kada je odgovor ili ishod binaran. Statističke hipoteze bile su testirane na nivou α <0,05, što znači da se razlika između uzoraka smatrala značajnom ako je p <0,05. Analizom rezultata ovog istraživanja dokazano je da je MR spektroskopija značajan dijagnostički alat u praćenju i evaluaciji postoperativnih margina nakon hirurškog i postoperativnog onkološkog tretmana bolesnika sa tumorom mozga.

Bolesti karotidnih arterija uključuju širok dijapazon promjena na tim krvnim žilama kao što su: stenotično-okluzivne promjene, aneurizme i disekcije. S obzirom da je incidencija pojave ovakvih promjena na krvnim žilama svakim danom sve veća, potrebno je poznavati osnove njihova nastanka i dijagnostičke modalitete koji će pravovremeno i tačno utvrditi postojanje bolesti, kako bi se na ispravan način pristupilo liječenju i na taj način poboljšao kvalitet života pacijenata. Uvođenjem novih neinvazivnih radioloških metoda u dijagnostičku medicinu, kompjuterizovana tomografska angiografija (CTA) postala je važan alat u procjeni stenoza karotidnih arterija, što je ključno za identifikaciju pacijenata s povećanim rizikom od cerebrovaskularnih bolesti. U ovoj studiji ispitivane su mogućnosti, prednosti i nedostatci upotrebe različitih neinvazivnih radiodijagnostičkih postupaka (CTA, DSA i UZ) za jasno otkrivanje bolesti karotidnih arterija. U tu svrhu ispitivana je specifičnost i senzitivnost pojedinačnih dijagnostičkih metoda u dijagostici stenoze karotidnih arterija. Na osnovu sprovedenih ispitivanja i dobivenih rezultata određeni su radiodijagnostički modaliteti koji daju najbolje rezultate za utvrđivanje stepena stenoze karotidnih arterija. Specifičnost CTA je iznosila 82,76%, i veoma dobro se slagala sa rezultatima drugih autora. CTA je senzitivnija metoda u dijagnostici stenoza karotidnih arterija u odnosu na ultrazvučnu sonografiju. Postoji pozitivna korelacija između sva tri dijagnostička modaliteta, pri čemu CTA bolje korelira sa rezultatima dobivenim na DSA od UZ. Ključne riječi: karotidna arterija, stenoza, CTA, DSA, UZ, specifičnost i senzitivnost.

Istraživanje je bazirano na retrospektivnoj studiji. Korišteni su podaci iz dostupne medicinske dokumentacije Klinike za Ortopediju i traumatologiju Univerzitetskog kliničkog centra (UKC) Tuzla, pacijenata koji su hospitalizirani u vremenskom periodu od 01.01.2018 – 31.12.2018 godine i u vrijeme COVID pandemije u periodu 01.01.2020-31.12.2020. U istraživanju su bile zastupljene dvije grupe pacijenata. Eksperimentalnu grupu činili su svi pacijenti hopsitalizirani tokom pandemije (2020 godina) sa prelomom vrata butne kosti i podjeljeni su u 3 grupe: I – mlađi (pacijenti srednje životne dobi od 55 - 65 godina starosti) II – starije osobe ( 65 - 75 godina) III – jako stari pacijenti (75 i više godina starosti). Kontrolnu grupu činili su svi pacijenti koji su hospitaliziranu u toku 2018 godine, sa prelom vrata butne kosti, također podjeljeni u tri grupe kao i pacijenti u eksperimentalnoj grupi. Pored ove analize, dodatno su posmatrani: - vremenski period koji je protekao od prijema do operacije - vrijeme proteklo od prijema do otpusta, - vrsta primjenjenog tretmana (konzervativni i operativni), - vrsta urađene osteosinteze (DHS, parcijalna, totalna, kutna ploča, PFN, PEP), - komplikacije koje proizilaze direktno iz nedovoljno pružene zdravstvene njege (dekubitus). Rezultati istraživanja pokazali su da u ispitivanoj grupi koj aobuhvata period 2020. godine, tokom pandemije, ukupan broj hospitaliziranih pacijenata je 317, dok je u periodu 2018. godine ta broj bio nešto veći, odnosno 335 pacijenata. Ženski spol je dominantije bio zastupljen u odnosu na muški. Muških pacijenata je bilo 252, od toga 121 iz ispitivane i 131 iz kontrolne grupe. U toku pandemije bilo je manje hospitaliziranih pacijenata sa prelomom vrata butne kosti u odnosu na period prije pandemije. Tokom COVID pandemije starosna struktura pacijenata sa prelomom vrata butnek osti je mlađe životne dobi u odnosu na starosnu strukturu pacijenata prije pandemije. Konzervtivno liječenje preloma vrata butnekosti je češće primjenjivan tokom nego prije pandemije

Studija je retrospektivna, provedena u PZU Lječilište “Aqua Bristol” u razdoblju od 2019.-2022. godine. Istraživanje je obuhvatilo 159 ispitanika nakon operativnih zahvata na srcu (od toga grupa od 109 ispitanika koji su imali operaciju koronarne premosnice - CABG i grupa od 50 ispitanika koji su imali operaciju srčanih valvula). Kod obje grupe ispitanika mjeren je ishod rehabilitacije prema zadanim ciljevima istraživanja, budući da su grupe homogene, rezultate obje smo komparirali. Svi ispitanici su imali pregled od strane interniste i fizijatra na početku i na kraju tretmana. U studiju su uključeni pacijenti oba spola, dobi iznad 18 godina, sa dužinom trajanja rehabilitacije 10 i 14 dana. Svim ispitanicima je prilikom prvog i kontrolnog pregleda nakon završenog programa kardiološke rehabilitacije izvršena procjena funkcionalnog kapaciteta pomoću testa: 6-minutni test hoda (6 MWT). Test 6 MWT je razvilo Američko torakalno društvo (American Thoracic Society) i službeno je uveden 2002. godine uz opsežne smjernice. Najvažnija i definicijska indikacija za 6 MWT je mjerenje odgovora na medicinske intervencije kod pacijenata sa umjerenom do teškom srčanom i plućnom bolešću. Indikacije za 6MWT možemo, ovisno od svrhe provođenja testa, svrstati u neku od sljedeće tri kategorije: poređenje stanja prije i poslije liječenja, procjena funkcionalnog kapaciteta te predviđanje morbiditeta i mortaliteta. Kontraindikacije možemo podijeliti na apsolutne i relativne. Apsolutne kontraindikacije su: nestabilna angina i infarkt miokara tokom prethodnog mjeseca. Relativne kontraindikacije su: puls u mirovanju veći od 120 otkucaja u minuti, sistolički krvni pritisak viši od 180 mmHg i dijastolički krvni pritisak viši od 100 mmHg. Pacijenti koji imaju bilo šta od navedenog se javljaju ljekaru, koji ih je uputio na izvođenje testa, radi dalje kliničke ocjene i odluke oko samog izvođenja testa (ATS Statement, 2002). Ovaj test je jednostavan i siguran te mjeri distancu koju osoba može da pređe u roku od 6 minuta. Može se koristiti kod djece predškolskog uzrasta (2-5 godina), djece (6-12 godina), odraslih (18-64 godina), kao i starijih osoba (65+) sa širokim spektrom dijagnoza. Može biti i upozorenje da je možda došlo do pogoršanja stanja te se smatra dobrim načinom da se reaguje na vrijeme i zaustavi negativna progresija bolesti (E klinika, 2021). Mjeri se stanje organizma prije i poslije testa, a rezultati služe da se ustanovi ide li oporavak svojim tokom. Kardiološka rehabilitacija, kao sastavni i obavezni dio postoperativnog tretmana bolesnika operisanih od srčanih bolesti je na našem prostoru novijeg datuma iako se u razvijenim državama već dugo koristi. Naši bolesnici su u postoperativnom toku do sada bili sami i proživljavali ga u strahu da će im se nešto desiti ako budu vježbali ili bilo kako bili fizički aktivni. Kardiološka rehabilitacija skratit će postoperativni tok i pomoći pacijentima da se ranije uključe u svoje uobičajene životne tokove.

Istraživanje je provedeno u cilju procjene odnosa organizacijske kulture na zadovoljstvo poslom u pružatelja zdravstvene zaštite. Drugi veoma važan za istražiti bio je odnos zadovoljstva poslom sa percepcijom sigurnosti pacijenata u primarnoj zdravstvenoj zaštiti upravo zato ovo je jedno od rijetkih istraživanja u području zdravstvenog menadžmenta u Bosni i Hercegovini i regionu Jugoistočne Evrope. Sa porastom nezadovoljstva poslom povećava se pojavnost Sindroma sagorijevanja. Sa nezadovoljstvom poslom raste želja za napuštanje posla. Preduslovi za nezadovoljstvo poslom su pad empatije zdravstvenih radnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, neadekvatan lični dohodak ili nagrađivanje i nizak nivo ogranizacijske culture. Preduslovi za razvoj nesigurnosti pacijenata u institucijama primarne zdravstvene zaštite su: neuvođenje mjera za unapređenje sigurnosti pacijenta i kontinuirano rad po kriznoom modelu. Vrijeme je da nadređeni čini sve da bi svi radnici bili zadovoljni poslom u interesu kvalitete pružanja zdravstvene zaštite, sigurnog i zadovoljnog pacijenta i zadovolnog i zdravog zdravstvenog radnika.

Pandemija COVID-19 uzrokovana je SARS-CoV-2 virusom iz porodice koronavirusa jednolančanog RNK lanca, obavijenog pozitivnom ovojnicom, koji kod ljudi i drugih sisara, te nekih vrsta ptica izaziva simptome kao što su temperatura, kašalj, dispneja, te rjeđe gastrointestinalne simptome. Virus može kod imunokompromitovanih, starijih osoba te osoba s drugim osnovnim bolestima uzrokovati i komplikacije, kao što su zatajenje disanja, aritmije, zatajenje bubrega, kardiovaskularni šok ili zatajenje jetre. Zbog lakog prenosa virusa s čovjeka na čovjeka putem respiratornih kapljica zaražene osobe, tj. kašljanjem i kihanjem, do danas je zaraženo preko 635 miliona ljudi, a broj preminulih prelazi 6,5 miliona. Kao najučinkovitiji način prevencije razvoja komplikacija pokazala se primjena vakcina protiv SARS-CoV-2, međutim neodlučnost oko vakcina postala je jedna od glavnih prepreka u imunizaciji stanovništva. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi razlike u znanjima i stavovima studenata medicinskih i nemedicinskih fakulteta, svih studijskih godina I ciklusa i integrisanog I i II ciklusa o COVID-19 vakcinama. Popunjavanjem anketnog upitnika koji se sastojao od četiri glavna dijela, i ukupno 45 pitanja došli smo do zaljučka da studenti iz skupine biomedicine i zdravstva imaju nešto viši nivo znanja o vakcinaciji općenito i vakcinama protiv bolesti COVID-19. Međutim nije utvrđena statistički značajna razlika u nivou znanja između analiziranih skupina kada se odgovori na sva pitanja uzmu u obzir. Na osnovu dobijenih rezultata može se zaključiti da studenti Univerziteta u Tuzli imaju zadovoljavajuću obrazovnu pozadinu kada je u pitanju opšte znanje o vakcinama, ali pokazuju nešto niži nivo znanja kada su u pitanju činjenice koje se odnose na vakcine protiv bolesti COVID-19. Izveden je zaključak na koji se način treba usmjeriti edukacija mladih ljudi o vakcinama općenito, kao i o vakcinama protiv bolesti COVID-19, kako bi se njihova znanja proširila. Ključne riječi: SARS-CoV-2, pandemija, anketni upitnik, znanja i stavovi, studenti.