Doktorske disertacije

Uvod: Prethodne studije su pokazale da SARS-CoV-2 infekcija dovodi do promjena na nivou retinalne mikrocirkulacije Cilj: Cilj ove studije bio je ispitati dugotrajne promjene retinalne mikrocirkulacije kod ispitanika koji su imali COVID-19 i to najmanje tri mjeseca nakon infekcije sa ne-invazivnom metodom optičkom koherentnom tomografijom-angiografijom (OCTA) Metode: U ovoj presječnoj kontroliranoj studiji, komparirano je pedeset ispitanika koji su imali COVID-19 sa pedeset zdravih ispitanika podudarnih u odnosu na spol i dob. Nakon kompletnog oftalmološkog pregleda, svim ispitanicima je urađeno OCTA snimanje (RTVue XR Avanti, Optovue, Fremont, CA, USA). Rezultati: Prosječno vrijeme između urađenog pozitivnog PCR test na SARS-CoV-2 i oftalmološkog pregleda bilo je 479.20 } 197.1 (126 - 754 days). Oftalmološki pregled svih ispitanika koji su imali COVID-19 je bio uredan. Utvrđena je značajna redukcija gustoće protoka (VD) u superficijalnom sloju (p = 0,046) i dubokom sloju (0,044) fovealne regije kod očiju ispitanika koji su imali COVID-19 u odnosu na zdravu kontrolnu grupu. Također je utvrđeno da je površina i prečnik fovealne avaskularne zone (FAZ) značajno veći kod ispitanika koji su imali COVID-19 (p < 0.001). Zaključak: Ispitanici koji su imali COVID-19 imaju dugotrajne promjene gustoće protoka makule u površnom i dubokom sloju u predjelu fovealne regije i uvećanje FAZ površine i prečnika u poređenju sa zdravom kontrolnom grupom. Ključne riječi: SARS-CoV-2; retinalna mikrocirkulacija; COVID-19; OCTA.

Karcinom mokraćnog mjehura često se dijagnosticira u muškoj populaciji, predstavljajući sedmi najčešći karcinom globalno i deseti najčešći karcinom uzimajući u obzir oba spola. Incidenca je viša kod muškaraca. Razumijevanje epidemiologije ovog karcinoma ključno je za prevenciju i rano otkrivanje bolesti. Malignitet, stadijum razvoja i stratifikacija rizika igraju ključnu ulogu u odabiru odgovarajuće strategije liječenja, posebno za mišićno-neinvazivne karcinome mokraćnog mjehura (NMIBC). Razlike u incidenci i mortalitetu među državama objašnjavaju se različitim riziko faktorima, praksom dijagnostike i pristupačnošću tretmana. Unatoč varijacijama, primijećen je opći trend smanjenja incidence i mortaliteta u nekim registrima. Epitelni karcinomi čine većinu karcinoma mokraćnog mjehura, dok su sarkomi rijetki. Većina pacijenata ima oboljenje ograničeno na mukozu ili submukozu. Mlađi pacijenti često imaju veći postotak oboljenja u ranijim stadijima, ali unatoč lokalnom liječenju, imaju visok postotak recidiva i progresije. Liječenje mišićno neinvazivnog karcinoma mokraćnog mjehura zahtijeva značajne troškove, s obzirom na čestu pojavu bolesti, potrebu za doživotnim praćenjem i visok postotak recidiva koji zahtijevaju ponovni operativni tretman. Glavni cilj je smanjiti broj recidiva kako bi se smanjili ukupni troškovi tretmana. Cilj ovog istraživanja je uporediti razliku između adjuvantne kemoterapije i adjuvantne imunoterapije u njihovoj učinkovitosti u smanjenju broja recidiva tumora. U ovoj prospektivnoj kliničkoj studiji, koja je uključila 99 bolesnika s NMIBC od marta 2018. - marta 2023., objavljuju se rezultati za sve skupine rizika bolesnika liječenih intravezikalnom kemoterapijom Epirubicinom ili BCG imunoterapijom, nakon TURBT-a (Trans uretralne resekcije tumora mokraćnog mjehura) unutar 1 godine. Bolesnici su stratificirani u 2 skupine. Prva skupina liječena je epirubicinom (1 doza unutar 24 sata od operacije, zatim 6 sedmičnih instilacija i 3 doze održavanja), a druga skupina liječena je BCG-om (2-3 sedmice nakon TURBT-a 6 sedmičnih instilacija i 3 doze održavanja) . Razdoblje praćenja bilo je 24 mjeseca. U bolesnika liječenih intravezikalnom kemoterapijom recidiv se javio u 9 bolesnika (17,64%), a u bolesnika liječenih BCG-om recidiv se javio u 7 bolesnika (14,58%). Uočena je slična pojava recidiva bolesti u obje skupine (p=0,787). Rezultati istraživanja pokazuju sličan terapijski odgovor svih skupina rizika bolesnika liječenih kemoterapijom i imunoterapijom. Troškovi kemoterapije znatno su niži. Budući da će proizvodnja BCG-a u budućnosti prestati, zadatak urologa je uvesti intravezikalnu kemoterapiju u širu primjenu te je osuvremeniti kao sigurnu i učinkovitu metodu adjuvantnog liječenja mišićno-neinvazivnog karcinoma mokraćnog mjehura. Ključne riječi: Mišićno-neinvazivni karcinom mokraćnog mjehura; kemoterapija; imunoterapija; epirubicin; Bacillus Calmette-Guerin;

Uvod: Uspješna transplantacija je metoda izbora u liječenju pacijenata koji se nalaze u završnom stadiju hronične bubrežne bolesti i omogućava bolju kvalitetu života i preživljavanje pacijenata. Ipak, ove prednosti dolaze sa sve većim rizikom metaboličkih abnormalnosti, koje negativno utiču na ishod transplantacije. Metabolički sindrom nakon transplantacije bubrega (PTMS) ima visoku prevalencu i može negativno uticati na ishod grafta. Cilj ovog istraživanja bio je analizirati prevalencu metaboličkog sindroma (MS) i procijeniti efikasnost savremene terapije metaboličkog sindroma na postizanje ciljne metaboličke kontrole u primaoca nakon transplantacije bubrega, te analizirati uticaj imunosupresivne terapije i funkcije bubrežnog grafta na pojavu metaboličkih poremećaja nakon transplantacije bubrega. Metode: U jednogodišnjem prospektivnom istraživanju ispitivali smo efikasnost primjene savremene terapije metaboličkog sindroma u 142 primaoca transplantiranog bubrega u Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla (UKC Tuzla). Podaci ispitanika su prikupljeni tokom protokolarnih posttransplantacijskih periodičnih kontrola u jednogodišnjem periodu praćenja. Uključivali su podatke iz medicinske dokumentacije, aktuelnog kliničkog pregleda I laboratorijskih analiza. Rezultati: Učestalost metaboličkog sindroma nakon transplantacije bubrega je visoka (60%), a značajno se smanjuje nakon provedene terapije za metabolički sindrom (53%). Novonastali dijabetes neakon transplantacije (NODAT) je zabilježen u 17% ispitanika. Nakon provedene terapije za metabolički sindrom uočeno je statistički zmačajno smanjenje u prosječnim vrijednostima glikemije i HA1C ispitivanih skupina. Hiperlipoproteinemija je zabilježena u 44% ispitanika a nakon provedene terapije za metabolički sindrom dolazi do blagog smanjenja na 42% ispitanika i statististički značajnog smanjenja prosječnih vrijednosti holesterola, triglicerida, LDL, BMI i obima struka dok nije uočena statistički značajna razlika u prosječnim vrijednostima HDL. Arterijska hipertenzija je zabilježena u 59% ispitanika na početku ispitivanja, a nakon jednogodišnjeg praćenja je došlo do neznatnog povećanja na 61% i zabilježena je statistički značajna razlika u prosječnim vrijednostima ciljnog tlaka prije i poslije terapije MS. U našoj studiji većina ispitanika (90%) je primala takrolimus, kao dio trojne imunosupresivne terapije, sa zabilježenom većom učestalosti NODAT i IGT u poređenju sa ostalim ispitanicima koji su primali ciklosporin (10%) i imali veću učestalost MS, TxHTA i TxHLP. Između ove dvije skupine su uočene statistički značajne razlike prije i poslije terapije MS. Metabolički sindrom je povezan sa smanjenom funkcijom grafta i evidentno je blago poboljšanje sa statistički značajnom razlikom prije i nakon terapije za MS. Zaključak: Adekvatan tretman mataboličkog sindroma koji je uključivao: modifikaciju životnog stila, primjenu antihipertenziva, hipolipemika, oralnih antidijabetika/inzulina, nakon jednogodišnjeg praćenja se pokazao efikasnim u kontroli lipidnog profila, postizanja ciljne glikemijske kontrole i ciljnog arterijskog tlaka, te smanjenja BMI, obima struka i proteinurije. Stoga rano prepoznavanje, pravovremena dijagnoza i efektivan tretman PTMS doprinosi boljem očuvanju funkcije grafta i kvaliteta života nakon tranplantacije bubrega.

Osteoarthritis (OA) je najčešći oblika artritisa sinovijalnih zglobova koji uzrokuje hroničnu bol i invalidnost velikog broja ljudi širom svijeta. Najčešće su osteoartritisom zahvaćeni zglobovi koljena, kukova, kičme i šaka. Global Burden of Disease (GBD, 2021) procjenjuje da će osteoarthritis 2030. godine biti četvrti vodeći uzrok invaliditeta, sa ogromnim zdravstvenim troškovima za liječenje, a isto toliko indirektnih troškova zbog gubitka poslovne sposobnosti i prijevremenog penzionisanja. Cilj ove doktorske studije je da utvrdi koji su najčešći faktori rizika za pojavu osteoartritisa, uzimajući u obzir starosnu dob, spol, tjelesnu masu, profesiju, te da li su metabolički poremećaji dodatni faktor rizika za nastanak i progresiju OA. Prospektivna klinička studija je provedena u JZU Dom zdravlja Živinice, od jula 2022. g. do maja 2024.g na nasumičnom uzorku od 200 pacijenata sa potvrđenom kliničkom dijagnozom osteoartritisa jednog od sinovijalnih zglobova (koljena, kukovi i šake), koji su podijeljeni u grupu sa metaboličkim sindromom i bez metaboličkog sindroma na osnovu NCEP ATP III, AHA, NHLBI (engl. National Cholesterol Education Program Adult Treatment Panel III, American Heart Association i National Heart Lung and Blood Institute) panela dijagnostičkih kriterija za metabolički sindrom. Svim pacijentima je načinjena i radiološka potvrda dijagnoze OA standardnom anteroposteriornom (AP) radiografijom ispitivanih zglobova, a težina oboljenja je ispitivana na koljenom zglobu, na osnovu Kellgren-Lawrence radiološke skale od I-IV stepena. Rezultati su pokazali da je prevalenca osteoartritisa bila skoro dvostruko veća kod ženskog spola u odnosu na muški. OA koljena je bio najzastupljeniji (78,5%), dok su OA kukova i šaka bili mnogo manje zastupljeni (11.5% kukova i 10% šaka). Zabilježen je porast prevalence osteoartritisa svih zglobova ispitanika do 70 godina starosti, dok je kod ispitanika starijih od 70 godina zabilježena čak trostruko veća učestalost osteoartritisa kukova kod muških ispitanika, u odnosu na mlađe ispitanike. OA šaka je bio zastupljen samo u ženskoj populaciji najviše u starosnoj dobi 51-60 godina. Naše istraživanje je ukazalo na veoma veliki postotak (oko 70%) prisustva prekomjerne tjelesne mase i metaboličkog sindroma. Bodi mass index (BMI) se pokazao kao nezavisni riziko-faktor za pojavu, ali i progresiju OA (kod bolesnika sa najvišim stepenom BMI osteoartritis koljena javalja se sa 100% vjerovatnoćom). Pridruženost metaboličkih poremećaja, naročito centralne gojaznosti, inzulinske rezistencije i aterogene dislipidemije, je bila velika, a njihovo međusobno djelovanje je statistički potvrđeno. Studijom je utvrđeno da su prevalenca svih ispitivanih oblika OA, naročito OA koljena, ali i OA šaka u žena i OA kukova u muškaraca, kao i stepen oštećenja OA koljena, bili u pozitivnoj korelaciji sa metaboličkim sindromom. Također, potvrđena je i pozitivna korelacija između povišenoga krvnog pritiska i stepena težine OA koljena, što nije slučaj kod OA šaka i kukova. Na kraju, studija je dala zaključiti da nije bilo izražene sistemske upalne reakcije prikazano na osnovu indikatora (brzina sedminetacije-ESR, C-reaktivni protein-CRP, mokraćna kiselina-UA), ali su povećane vrijednosti CRP-a i UA i ESR sa većim stepenima OA koljena u grupi sa metaboličkim sindromom, indikator upalnog dešavanja niskog stepena, za koji se tvrdi da igra ulogu u etiopatogenezi OA. Ključne riječi; osteoartritis, metabolički sindrom, body mass index, centralna gojaznost, diabetes mellitus tip 2.

Uvod: Konvencionalna uveličavajuča endoskopija u kombinaciji sa NBI hromoendoskopijom analizirajući mikroskopska svojstva tijela želučane sluznice prikazuje vaskularnu komponentu (zvjezdaste venule, subepitelijalnu kapilarnu mrežu) i želučane jamice. Cilj: Evaluacija učinkovitosti novog endoskopskog modaliteta dvostruko fokusiranje – uveličavajući fokus i NBI hromoendoskopije u analizi mikroskopskih svojstava tijela želulane sluznice u poređenju sa tradicionalnim konvencionalnim uveličavanjem. Metode: U toku 2021. i 2022. godine 68 pacijenata je podvrgnuto proksimalnoj gastrointestinalnoj endoskopiji korištenjem naprednih endoskopskih modaliteta kao što su uveličavajući fokus i NBI hromoendoskopija nakon čega je primijenjena sirćetna kiselina. Za ispitivanje želučane sluznice korišten je gastroskop serije GIF-190HQ sa mogućnošću dvostrukog fokusa. Za vrijeme gastroskopije, želučana sluznica korpusa svih pacijenata je fotografisana pomoću bijelog svijetla visoke rezolucije, uveličavajućeg fokusa, NBI hromoendoskopije i naprednih endoskopskih modaliteta sa sirćetnom kiselinom. Rezultati: Endoskopski modaliteti bijelo svijetlo visoke rezolucije, uveličavajući fokus i NBI hromoendoskopija za sve pacijente (ukupno 204 slike) klasificirani su istim redoslijedom u tri grupe. Dvije slike za svakog pacijenta za endoskopske modalitete AA-NF i AA-NF-NBI klasificirane su istim redoslijedom. Sva tri posmatrača neovisno jedan od drugog došli su do zaključka da je NF način rada superiorniji od WLE (P < 0,01), a NF-NBI način rada bio je značajno superiorniji od NF (P < 0,01). Nakon primjene sirćetne kiseline, tri posmatrača neovisno jedan od drugog su zaključila da je AA-NF-NBI način rada značajno superiorniji od 84 AA-NF (P < 0,01). Prema Kappa analizi vrijednosti za dijagnostičko slaganje među posmatračima za WLE su bile 0,609, 0,704 i 0,598, odnosno 0,600, 0,721 i 0,637 za NF način rada. Za NF-NBI način rada vrijednosti su bile 0,378, 0,471, odnosno 0,553. Za AA-NF način rada vrijednosti su bile 0,453, 0,603, odnosno 0,480. Za AA-NF-NBI način rada vrijednosti su bile 0,643, 0,506 i 0,354. Zaključak: Kod vizualizacije mikroskopskih svojstava tijela želučane sluznice, među pet endoskopskih modaliteta koji su uzeli učešće u ovom istraživanju NF-NBI način rada pokazao je najveću superiornost za procjenu zvjezdastih venula, subepitelijalne kapilarne mreže i želučanih jamica. AA-NF-NBI način rada pokazao je najveću superiornost za procjenu želučanih kripti i međuprostora.

Spondiloartritisi (SpA) su grupa reumatskih, inflamatornih bolesti kičme i zglobova koja se odlikuju širokim spektrom kliničkih, laboratorijskih i slikovnih manifestacija. Ove bolesti dijele genetska, klinička, serološka, radiološka i prognostička obilježja. Inflamatorno zbivanje u SpA zahvaća aksijalni skelet, sakroilijakalne zglobove, zglobove ekstremiteta ali ima i vanzglobne manifestacije. Bolest ima promjenjiv tok i različite oblike, pa su funkcionisanje, ograničenost u svakodnevnim životnim aktivnostima i društveno učešće definisani njenim tokom, što određuje kvalitetu života pacijenta. Pod pokroviteljstvom ASAS, u svrhu procjene indeksa zdravlja pacijenata sa svim oblicima SpA-a (posebno radiografskim i neradiografskim axSpA-om, kao i perifernim SpA-om) razvijen je tzv. indeks zdravlja (eng. The ASAS Health Index-ASAS HI). AS Disease Activity Score (ASDAS) je kreiran s ciljem da kliničari bolje i pouzdanije procjenjuju efikasnost primjenjenog tretmana, ali i radi mogućnosti kompariranja efekata tretmana, jedinstvenim mjernim alatom. Cilj istraživanja: Metodom presječne studije cilj istraživanja je procjeniti kliničke karakteristike pacijenata sa spondiloartritisom, procjena aktivnosti bolesti primjenom ASDAS-a u ispitivanim grupama pacijenata, procijeniti aktivnosti spondiloartritisa, primjenom ASDAS-a, u pacijenata u podgrupama. Cilj rada je i procjena zdravstvenog indeksa, najčešćih aspekata i nivoa oštećenja funkcioniranja pacijenata sa spondiloartritisom primjenom ASAS HI-a, te korelaciju dužine trajanja SpA i vrijednost ASAS HI-a, a ujedno procjeniti postojanje korelacije ASDAS-a i ASAS HI-a u pacijenata sa SpA. Ispitanici i metode: Urađena je studija presjeka na Klinici za interne bolesti Tuzla od januara do juna 2021. godine. Kriteriji za uključenje ispitanika u istraživanje bili su: dijagnoza SpA postavljena ispunjavajući ASAS dijagnostička kriterija za SpA, da su potpisali informativni pristanak za uvrštavanje u istraživanje. Kriterij za isključivanje ispitanika iz istraživanja; neispunjavanje dijagnostičkih ASAS kriterija za SpA, akutna infekcija ili podatak o primjeni antibiotika posljednjih mjesec dana, pridruženo maligno oboljenje, pridružena psihijatrijska oboljenja, pacijenti koji su odbili da učestvuju u istraživanju i potvrđena trudnoća. Procenjena je aktivnosti bolesti (ASDAS-CRP). Međunarodni indeks zdravlja društva (ASAS HI) za procjenu zdravlja i funkcioniranja pacijenata sa spondiloartritisom (SpA) korišten je za procjenu zdravlja i funkcioniranja pacijenata sa spondiloartritisom (SpA) uključujući aspekte fizičkog, emocionalnog i socijalnog funkcioniranja. Rezultati : Osamnaest tri pacijenta (43 muškarca i 40 žena) ispunila su kriterijume studije, sa srednjom starošću od 54 godine. Srednja vrijednost skora aktivnosti bolesti ankilozirajućeg spondilitisa s vrijednostima C reaktivnog proteina (ASDAS-CRP) bila je 2,15, budući da je ASAS HI imao medijan od 8 (puni naziv skraćenica; IQR: 2-13) bodova. Pacijenti sa neaktivnom bolešću i pacijenti sa niskom aktivnošću bolesti imali su ASAS HI medijan od 2 (IQR: 0-6) i 5 (IQR: 1-9) bodova, respektivno. Značajno veće vrednosti ASAS HI bile su kod pacijenata sa umerenom i visokom aktivnošću bolesti, muškaraca (13,5 i 16) i žena (13 i 14), respektivno. Analizirali smo i pozitivitet, vrijednost svakog od parametara ASDAS-a u ispitivanim grupama pacijenata sa SpA-om. uočili smo snažnu, statistički značajnu korelaciju za parametre “aktivnosti bolesti” u ispitivanim grupama pacijenata sa niskom, umjerenom i visoko aktivnom bolesti. Vrijednosti CRP-a u grupi pacijenata u kojih bolest nije bila aktivna ali i u grupama pacijenata sa umjereno i vioko aktivnom bolesti, bile su u statistički značajnoj korelaciji sa vrijednostima ASDAS-a. Satatistički značajna korelacija nađena je za parametar “jutarnja ukočenost“ u grupi pacijenata sa neaktivnom bolesti, te za parametar “bol u zglobovima“ u grupi pacijenata u kojih je bolest bila niske aktivnosti. Korelacija između ASDAS-CRP i ASAS HI, (r=0,62; p<0,0009) bila je pozitivna i statistički značajna. Međutim, značajna korelacija između trajanja bolesti i ASAS HI vrijednosti nije pronađena (r=0,11; p=0,28). Zaključak : Naše istraživanje je pokazalo da je verzija prevedena na hrvatski jezik prihvatljiva i da se može koristiti u svakodnevnoj praksi u našim uslovima, jer se ASAS HI uglavnom prikuplja u studijama, a njegova upotreba u ambulantama nije dovoljno poznata. Ukupni rezultat različitih nivoa funkcioniranja daju pravu sliku o trenutnom statusu pacijenta. Klinička primjena ASAS HI, hrvatska verzija, je u istraživanju validan i pouzdan upitnik specifičan za bolest za procjenu zdravstvenog statusa pacijenata sa SpA na bosanskom govornom području. Ključne riječi: Indeks zdravlja Kvalitet života, Spondiloartritis,