Preoperativni prediktori pojave teških postoperativnih komplikacija nakon cefalične pankreatikoduodenektomije (Odbrana doktorske disertacije)
mr.sci. Ahmetašević dr Emir
Dr.sci. Šefik Hasukić, redovni profesor
mr.sci. Ahmetašević dr Emir
Dr.sci. Šefik Hasukić, redovni profesor
mr.sci. Pilavdžić dr Adisa
Dr.sci. Suzana Pavljašević, vanredni profesor
Admira Padžić, dipl. medicinski tehničar/sestra
Dr.med.sc. Almedina Ramaš, docent
Traheotomija spada u najurgentniju minimalno invazivnu terapijsku metodu kojom se stvara hirurškim putem otvor ili traheostoma na prednjem zidu vratnog djela dušnika, te se tim putem omogućava disanje, koje je bilo poremećeno brojnim faktorima i uzrocima respiratorne insuficijencije. Za izvođenje traheotomije postoje različite indikacije kao što su: opstrukcije dišnih puteva, nemogućnost intubacije pacijenta prije izvođenja operativnog zahvata i produžena intubacija kod pacijenata koji borave u jedinicama intenzivne njege, i veći hirurški zahvati u području glave i vrata gdje se formira kod pacijenta trajna traheostoma. Cilj magistarskog rada bio je da se utvrde najćešće indikaciju za izvođenje traheotomije, zatim analizirati odnos broja urađenih traheotomija u toku operativnog zahvata, hitnih traheotomija i broja urađenih traheotomija kod produžene intubacije, te da se analizira efikasnost dobre zdravstvene njege kod pacijenata sa urađenom traheotomijom kroz broj nastalih komplikacija i da se analizira značaj edukacije pacijenta i porodice o njegi traheostome i kanile u kućnim uslovima. Istraživanje je bilo sprovedeno u periodu od šest godina (2016-2021god.) i predstavlja retrospektivnu studiju konsekutivnih pacijenata. U istraživanje je uključeno ukupno 344 ispitanika, od kojih je 239 (69,5%) bilo muškog i 105 (30,5%) bilo ženskog spola. Odnos muškarci naprema žene je iznosio 2,28:1. Prosječna dob ispitanika (SD) u uzorku je iznosila 62 godina i kretala se od minimuma od 0 do maksimuma od 90 godina. 225/344 (2/3, 65,4%) ispitanika je konzumiralo cigarete u trenutku evaluacije za ovo istraživanje. Nešto više od 1/3 ispitanika odnosno je konzumiralo alkohol. Postojala je dosta uravnotežena distribucija ispitanika po hitnosti indikacije za traheotomiju, sa nešto višim udjelom ispitanika koji su traheotomirani zbog produžene intubacije (124/344; 36%). Međutim, ova blago viša učestalost indikacije za traheotomiju, ipak nije bila statistički signifikantna. Najviše traheotomija (36%) je urađeno pacijentima kod produžene intubacije, i pacijentima sa Ca laryngis, Ca hemilaryngis, Ca epiglotidis, Tm plicae vocalis (nadalje u radu ova oboljenja će se navoditi kao maligna oboljenja larinksa) (35,8%). Učestalost postoperativnih komplikacija u smislu krvarenja je 121/344 (35,2%), komparirajući između grupa ispitanika prema indikaciji/hitnosti traheotomije, nađena je signifikantna razlika u učestalosti, sa najvećom učestalošću krvarenja nakon traheotomije u grupi ispitanika koja je traheotomirana zbog produžene intubacije (53,2%). Analizom se došlo do zaključka da je kod tih pacijenata došlo do pojave krvarenja zbog korištenja antikoagulantnih lijekova tokom boravka u jedinicama intenzivne njege. Rehospitalizacija je bila neophodna u 27,9% ispitanika, nađena je statistički signifikantna razlika učestalosti rehospitalizacije prema redu hitnosti odnosno indikacijama za traheotomiju, sa najvišim brojem rehospitalizacija u grupi ispitanika koji su imali elektivnu/planiranu traheotomiju. Medijano vrijeme hospitalizacije u cjelokupnom uzorku je iznosilo 17 dana. U grupi ispitanika koja je imala hitnu/neplaniranu traheotomiju, medijano vrijeme hospitalizacije je iznosilo 7 dana, u grupi koja je imala planiranu/elektivnu traheotomiju 16 dana, a u grupi koja je imala produženu intubaciju, iznosilo je 22 dana. Komparacija medijanih vremena hospitalizacije između ove 3 grupe je pokazala statistički signifikantnu razliku, sa najdužim vremenom hospitalizacije u zadnjoj grupi. Bris je uzet u 65,1% ispitanika, od čega je 67% bilo pozitivnih nalaza. Medijano vrijeme hospitalizacije u bolesnika sa pozitivnim brisom je iznosilo 27 dana, u onih sa negativnim brisom 15 dana, te u onih u kojih bris nije uzet 7 dana, a što je bilo statistički signifikantno. Komparirajući učestalost rehospitalizacija, a prema nalazu brisa, nađena je statistički signifikantna razlika, sa najmanjim udjelom rehospitalizacija među ispitanicima u kojih je bris bio pozitivan. Analogno ovome, komparirana je i učestalost krvarenja nakon traheotomije, te je i ovdje nađena statistički signifikantna razlika, sa najvećom stopom krvarenja, opet u grupi sa pozitivnim brisom. Ključne riječi: traheotomija, indikacije za traheotomiju, zdravstvena njega i edukacija pacijenata.
Sve odbrane radova su otvorene za javnost. Pozivaju se studenti, nastavnici i zainteresirani građani da prisustvuju.
Odbrana uključuje prezentaciju kandidata u trajanju do 20 minuta, nakon čega slijede pitanja komisije i javna diskusija.
Završni radovi su dostupni u biblioteci fakulteta nakon uspješne odbrane.