Odbrane radova

Intrakranijalna krvarenja su ozljede mozga novorođenčeta. Imaju veliku učestalost javljanja i mogu ostaviti trajne posljedice i oštećenja, koja se manifestuju u kasnijoj životnoj dobi u vidu cerebralne paralize, zaostajanja u mentalnom razvoju ili različitih formi epilepsije. Istraživanjem smo dokazali koliko je bitno za neurološki razvoj dojenčeta što ranije početi sa fizikalnim tretmanom kako bi se spriječile razne komplikacije usljed različitih oblika krvarenja. U naše istraživanje je bilo uključeno 110 ispitanika, novorođenčadi i djece do navršene 1 godine života. Na osnovu vremena započetog fizioterapeutskog tretmana, naše ispitanike smo podijelili u tri grupe, prvu grupu su sačinjavali ispitanici, kod kojih je započet fizioterapeutski tretman u bolnici, u prvih 7 dana, druga grupa su ispitanici kod kojih je tretman započet od 14. do 28. dana, i treća grupa su bili ispitanici kod kojih nije započet fizioterapeutski tretman, u neonatalnom periodu, nego poslije 1 mjeseca života. Od ukupno 110 ispitanika, 32 (29%) naša ispitanika tokom boravka u Odjeljenju intenzivne terapije je pregledano od strane fizijatra i kod njih je započet fizioterapeutski tretman u ranoj neonatalnoj dobi tj. u periodu < 7 dana života. Naša 58 (52%) ispitanika su pregledana i započet im je fizikalni tretman u periodu >7 dana i <28 dana života. Dok 20 (18%) ispitanika u ranom neonatalnom periodu nisu zahtjevala pregled fizijatra niti fizioterapeutski tretman, ali im je započet fizikalni tretman poslije novorođenačkog perioda, u 2. mjesecu života i poslije. Značajno je veća učestalost započinjanja fizioterapeutskog tretmana 3,5 veća [OR=2,685; 95%CI (1,494-4,827)] u neonatalnom periodu kod naših ispitanika u donosu na ispitanike kod kojih nije započet. Značajno (p=0,012) je manje ispitanika u kojih je u ranom neonatalnom, u periodu < 7. dana života započet fizioterapeutski tretman. Sve naše ispitanike smo podijelili u dvije grupe na osnovu oblika i stadija intrakranijalnog krvarenja. Prvu grupu su sačinjavala djeca sa I i II stepenom HIC, dok su u drugoj grupi bila djeca sa III i IV stepenom HIC-a. 2. Tokom našeg istraživanja najviše smo imali djece sa intrakranijalnim krvarenjem drugog stepena (67,3 %) te uz fizioterapeutski tretman prateći, dobrog daljeg neuromotornog razvoja. Na osnovu neurološkog deficita i neurorazvojnih odstupanja također smo ispitanike podijelili u dvije grupe, prva grupa su bila djeca sa blažim, a druga sa težim neurološkim deficitom i neurorazvojnim odstupanjima. Retrospektivno smo iz kartona fizioterapeuta, te iz istorija bolesti i specijalističkih nalaza fizijatra, pedijatra i neuropedijatra analizirali podatke novorođenčadi i dojenčadi: o životnoj dobi djeteta pri započinjanju fizioterapijskog tretmana, načinu i vrsti provedenog fizioterapijskog tretmana, te neurološkom nalazu djeteta prije započinjanja i poslije 1., 3., 6. i 12. mjeseca života. Također smo prikupljali podatke o gestacijskoj nedelji rođenja, životnoj dobi hospitalizacije, porođajnoj masi i dužini, APGAR scoru, uz nalaze biohemijskih, mikrobioloških i radioloških pretraga. Tokom kontrolnih pregleda se popunjavao obrazac “Minhenska funkcionalna dijagnostika razvoja”, kojom se pratio motorni razvoj djeteta tokom prve godine života, uključujući razvoj puzanja, okretanja, stajanja i hoda, te razvoj funkcije šake, ali i način socijalizacija kroz komunikaciju sa djetetom. U našem istraživanju nismo našli statistički značajnu razliku među grupama naših ispitanika sa različitim stepenima HIC pri puzanju, ali uz provođenje fizioterapeutskog tretmana. Također, nađena je samo poslije 1.mjeseca statistički značajna razlika kod testa posjedenja, koja sa fizioterapeutskim tretmanom i tokom pregleda u 3.,6., i 12. mjesecu života nije signifikatna. Nije nađena je statistički značajna razlika poslije 12. mjeseca života djece, pri samostalnom stojanju i hodanju djeteta tokom fizioterapeutskog tretmana. Gotovo svi naši ispitanici su imali normalan nalaz motornog razvoja testa hvatanja šake pregledom poslije 1., 3., 6. i 12. mjeseca života, tokom fizioterapeutskog tretmana. Prijevremeno rođena djeca imaju češće intrakranijalna krvarenja različitog stepena, tako da je sprječavanje prijevremenog poroda možda i najvažnije u primarnoj prevenciji intraventrikularnog krvarenja. Ključne riječi: intrakranijalna kravrenja, fizioterapeutski tretman, novorođenče i dojenče

Akutni apendicitis predstavlja najčešći uzrok pojave upale crvuljka, naročito u osoba starosti 10-19 godina, te prognoza oboljevanja iznosi 8,6 % za mušku, a 6,7 % za žensku populaciju. Smatra se da su progresija mukozne ishemije (povišen intraluminalni pritisak), bakterijska infekcija i okluzija lumena, faktori odgovornosti nastajanja akutnog apendicitisa. U toku životnog vijeka, muškarci imaju 12%, a žene 23% rizika za intervenciju uklanjanja crvuljka, s tim da su atipični simptomi bolesti prisutni u oko 30% (po nekim istraživanjima i 50%) slučajeva, a negativne apendektomije sa stopom od 15%, u žena čak 26%, čime rana dijagnoza biva složen i zahtjevan proces, koji je uprkos uvođenju novih pristupnih metoda i modaliteta još uvijek ozbiljan hirurški izazov. C reaktivni protein (CRP) opšte je poznati nespecifični marker inflamacije te u hitnim okolnostima liječenja široko primjenljiv pri ranom detektovanju, praćenju toka bolesti te učinka terapije i uspjeha u liječenja. Sastavni je elemenat kontinuiranog upalnog stanja, esencijalno bitan u procjeni istog, a kao laboratorijski nalaz lako dostupan i jeftin. Osnovni cilj našeg istraživanja bila je procjena kliničkog značaja serumskog CRP-a u ranoj dijagnozi akutnog apendicitisa, korelacija sa leukocitima, te saznanje da li razlike u koncentracijama, imaju učinkovitu ulogu u evaluaciji simptoma odnosno prepoznavanju nastanka akutnog nekompliciranog ili kompliciranog - perforirajućeg apendicitisa, te sprovođenju ispravnih medota liječenja. Zanimalo nas je, da li postoje i jesu li evidentne razlike izmjerenih vrijednosti CRP-a, leukocita u nekompliciranom i akutnom perforirajućem apendicitisu, te na osnovu statističkih proračuna utvrditi da li CRP u odnosu na leukocite ima veći prediktivni značaj u prepoznavanju perforirajućeg apendicitisa. U ovu retrospektivnu studiju, uključili smo laboratorijske podatke 41 pacijenta hirurške ambulante Opće bolnice „Dr Mustafa Beganović“ u Gračanici , koji su zbog simptoma (12-24 sata) i bolova u donjem dijelu abdomena, interventno pregledani, dijagnostički obradjeni, te u konačnici hospitalizirani i hirurškim disciplinama liječeni sa dijagnozama akutnog nekompliciranog ili akutnog perforirajućeg apendicitisa (period 2020-2021 godine). Svi pacijenti su podvrgnuti apendektomiji, s tim da je u 19 dijagnosticiran nekomplicirani appendicitis acuta, a u 22 pacijenta appendicitis acuta perforativa, te smo ih na osnovu navedenih dijagnoza odvojili u dvije ispitaničke grupe; NAap (Grupa sa nekompliciranim akutnim apendicitisom) i PAap (Grupa sa perforirajućim akutnim apendicitisom). Prikupljene podatke obradili smo koristeći statističke aplikacije SPSS (ver.26) sa pragom značajnosti p<0,05 , Mann-Whitney U testom te Spearman-ovim testom korelacije, te smo dobivenim rezultatima odredili statističke i korelacijske značajnosti. Diskusiju smo prezentirali kroz komparaciju sa drugim istraživačkim studijama iste ili slične tematike, utvrdili razlike i sličnosti rezultata, te donijeli određene zaključke.

Ljudska šaka ima 27 kostiju koje su podijeljene u tri grupe: kosti pešća (ossa carpi) ili karpalne, kosti zapešća (ossa metacarpi) ili metkarpalne te članke prstiju ili falange (phalanges digitorum manus). Prijelom distalnog radijusa, uobičajeno poznat kao prijelom ručnog zgloba, definiše se zahvaćenošću metafize distalnog radijusa. Zračenje se može podijeliti na jonizirajuće i nejonizirajuće, s obzirom na to da li prilikom interakcije sa materijom izaziva jonizaciju. Tehnike snimanja igraju važnu ulogu u procjeni složene anatomije kostiju i mehkih tkiva ručnog zgloba. Za postavljanje dijagnoze često nisu dovoljne samo tipične snimke. Kompjuterizirana tomografija konusnog zraka (eng. Cone Baem Computed Tomography - CBCT) razvijena je tehnika snimanja, poznata i kao digitalna volumetrijska tomografija koja se sastoji od rendgenske kompjuterizovane tomografije, koja nudi visokokvalitetne, brze i trodimenzionalne slike tijela s niskom dozom zračenja. Efektivna doza (E) je dozimetrijska veličina koja opisuje učinak ionizirajućega zračenja na cijelo ljudsko tijelo, ona je predstavlja zbir ekvivalentnih doza u pojedinim dijelovima tijela pomnoženih empirijski određenim modifikacijskim faktorima ozračenosti. Mjerna je jedinica efektivne doze je sivert (Sv). CBCT se pokazao kao pouzdan alat u dijagnostici prijeloma ručnog zgloba. Može se lako instalirati, ima visoku prostornu rezoluciju i potencijalno nižu dozu zračenja u poređenju sa  multislajsnom kompjuterizovanom tomografijom (MCT) ili nizom običnih rendgenskih zraka. Ključne riječi: ručni zglob, konvencionalna rendgenografija, cone beam metoda, efektivna doza zračenja