Odbrane radova

Vakcinacija je postupak unošenja specifičnog antigena u organizam koji stimuliše razvoj specifične odbrane prema određenom uzročniku zarazne bolesti. Vakcine se dijele na žive i nežive. Žive vakcine sadrže žive, ali oslabljene uzročnike zaraznih bolesti. Tu se ubrajaju vakcine protiv: poliomijelitisa, morbila (ospica), parotitisa (zaušnjaka) itd..Vakcine koja sadrže mrtve mikroorganizme su vakcine protiv: pertusisa (velikog kašlja), ali i influenze. Vakcine koje sadrže izlučevine mikroorganizama su: anatoksin (toksoid) difterije, tetanusa i antraksa. Radi provođenja vakcinacije na propisan način uveden je kalendar imunizacije na nivou godine od strane Federalnog ministra zdravstva. Sprovedeno je anketno istraživanje o stavovima roditelja prema redovnoj vakcinaciji djece u TK, te je analizirana imunizacijska pokrivenost djece na području TK-a u periodu od 2017. godine do 2023. godine. Anketiranje je obuhvatilo 200 ispitanika, roditelja koji su dovodili svoju djecu u Centar za imunizaciju djece Doma zdravlja Živinice, te u dvije privatne laboratorije, Sky Medical Lab u Živinicama i Srebreniku. Ispitanici su u potpunosti obaviješteni o protokolu istraživanja, potpisali su saglasnost za učešće u istraživanju. Analizom dobijenih rezultata utvrđeno je da postoji statistički značajna razlika u stavovima između muškaraca i žena u pogledu obaveze vakcinacije, odbijanja vakcine, te koristi od vakcine. Također je utvrđeno da postoji statistički značajna razlika između roditelja koji vakcinišu svoju djecu i roditelja koji ne vakcinišu, na pitanje da li vakcinacija treba biti obavezna, ko ima najveću korist od vakcinacije, kao i u pogledu zadovoljstva informisanjem. Podjelom ispitanika u četiri starosne kategorije utvrđeno je da postoji statistički značajna razlika u pogledu zadovoljstva informacijama o vakcinaciji od nadležnog ljekara i medicinske sestre, te u odgovorima na pitanje o koristi od vakcine. Rezultati ovog istraživanja ukazuju da postoje statistički značajni rezultati u stavovima roditelja o redovnoj vakcinaciji djece u pogledu spola, dobi i stručne spreme. Ključne riječi: vakcina, vakcinacija, roditelji, djeca;

Infantilni tortikolis jedno od najčešćih oboljenja lokomotornog aparata koji se javlja kao posljedica porođajne traume ili problema vezano za vrijeme intrauterinog života. Karakterističan znak deformacije vrata odnosno infantilnog tortikolisa je prvenstveno izražena laterofleksija glave na jednu stranu, te rotacija lica na stranu kontra laterofleksiji. Promjene se primjete već nakon rođenja, dok u kasnijim mjesecima dolazi do pogoršanja stanja ukoliko nije učinjena adekvatna fizikalna terapija. U radu su prikazani i analizirani rezultati retrospektivnog petogodišnjeg istraživanja u Klinici za ginekologiju i akušerstvo Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli, u vremenskom periodu od 1.1.2019. - 31.12.2023. godine novorođenčadi sa infantilnim tortikolisom, podaci o trudnoći i porodu njihovih majki, te udruženost sa drugim oboljenjima novorođenčadi. Takođe su analizirani i rezultati ankete roditelja oboljele novorođenčadi kada je započeo tretman fizioterapeuta po preporuci fizijatra i ishod liječenja nakon 12 mjeseci. Tokom petogodišnjeg perioda (2019-2023.godina) na Klinici za ginekologiju i akušerstvo Tuzla je rođeno 16.899 novorođenčadi, od čega je kod 141 novorođenče (0.84%) dijagnostikovan infantilni tortikolis. Našli smo da je infantilni tortikolis prema spolu češće,stupljen kod ženske novorođenčadi (51.77%), dok je nešto manji procenat kod muškem novorođenčadi (48.23%), bez statistički značajne razlike. Kod muške i ženske novorođenčadi dominira desnostrani infantilni tortikolis (62.41%), bez statistički značajne povezanosti između spola novorođenčeta i strane pojave infantilnog tortikolisa. Svake naredne godine je evidentan rast broja novorođenčadi sa kongenitalnim tortikolisom, tako da za jednu godinu povećanje broja novorođenčadi sa tortikolisoma za 3.1 novorođenče. Analizirani su riziko faktori od strane majke i od strane novorođenčadi za nastanak infantilnog tortikolisa. Starosna dob majke kao riziko faktor nastanka infantilnog tortikolisa uz značajnu statističku razliku je evidentna je između 25-29 godine (34.04%) i majki starosne dobi između 30- 34 godina (31.91%) gdje su najzastupljenija su novorođenčad sa infantilinim tortikolisom. Porod završen prirodnim putem je kod 54.61% majki, dok je nešto manji procenat majki kod kojih je porod završen carskim rezom 45.39%, bez statistički značajne razlike, s tim da dominiraju prvorotke (66.67%), dok su najmanje zastupljene trećerotke (1.42%). Najveće relativno učešće među novorođenčadi sa infantilnim tortikolisom uz značajnu statistčku razliku zauzimaju novorođenčad rođena u terminu (55.32%), dok su najmanje zastupljena postterminska novorođenčad (1.42%). Najzastupljenija su novorođenčad sa infantilnim tortikolisom porođajne težine 3500-3999 g (48.23%), dok su najmanje zastupljena novorođenčad porođajne težine 2000-2499 g (2.13%), sa statistički značajnom razlikom. Apgar scor novorođenčadi sa infantilnim tortikolisom kao parameter vitalnosti na rođenju je imao kod 76.60% novorođenčadi ocjenu iznad 8, dok su najmanje zastupljena novorođenčad sa Apgara scorom 0-3 (1.42%). Postoji statistički značajna razlika u relativnom (procentualnom) učešću udruženih oboljenja kod pacijenata kod kojih je zabilježena pojava tortikolisa na desnoj strani (P<0.05) i među istim najzastupljenija su novorođenčad sa hipoksično ishemijskom encefalopatijom (35.29%), potom intrakranijalnim krvarenjima (21.57%). Značaj rane dijagnoze i ranog započinjanja tretmana fizioterapeuta je potvrđen dobijenim rezultatima našeg istraživanja. Prvi fizijatrijski pregled novorođenčadi sa tortikolisom obavljen u periodu do 7 dana nakon rođenja (50%), dok je najmanji udio novorođenčadi kod kojih je prvi pregled fizijatra načinjen nakon 2 mjeseca ili više od rođenja. Tretman fizioterapeuta se obavljao jednom sedmično kod 53% novorođenčadi, dok je najmanje onih koji su bez tretmana (21%) uz statistički značajnu razliku u relativnom učešću (procentu) novorođenčadi sa infantilnim tortikolisom obzirom na učestalost tretmana fizioterapeuta. Najveći procenat roditelja novorođenčadi sa tortikolisom (90%) je educirano o sprovođenju fizioterapije u kućnim uvjetima, sa 100% izlječenjem svih anketiranih 100 novorođenčadi sa infantilnim tortikolisom. Pravovremena dijagnoza i započinjanje liječenja prije 3 mjeseca života kod 98-100% novorođenčadi će pozitivno odgovoriti na konzervativno liječenje u roku od 6 mjeseci (Caplan i sur., 2013). U slučaju odgođenog započinjanja fizikalne terapije, može se razviti asimetrija kostiju glave i lica, te deformacije kralježnice (skolioza). Pored toga, jako je važna i aktivna suradnja roditelja u rehabilitacijskom postupku, čemu treba posvetiti posebnu pozornost.

Intrakranijalna krvarenja su ozljede mozga novorođenčeta. Imaju veliku učestalost javljanja i mogu ostaviti trajne posljedice i oštećenja, koja se manifestuju u kasnijoj životnoj dobi u vidu cerebralne paralize, zaostajanja u mentalnom razvoju ili različitih formi epilepsije. Istraživanjem smo dokazali koliko je bitno za neurološki razvoj dojenčeta što ranije početi sa fizikalnim tretmanom kako bi se spriječile razne komplikacije usljed različitih oblika krvarenja. U naše istraživanje je bilo uključeno 110 ispitanika, novorođenčadi i djece do navršene 1 godine života. Na osnovu vremena započetog fizioterapeutskog tretmana, naše ispitanike smo podijelili u tri grupe, prvu grupu su sačinjavali ispitanici, kod kojih je započet fizioterapeutski tretman u bolnici, u prvih 7 dana, druga grupa su ispitanici kod kojih je tretman započet od 14. do 28. dana, i treća grupa su bili ispitanici kod kojih nije započet fizioterapeutski tretman, u neonatalnom periodu, nego poslije 1 mjeseca života. Od ukupno 110 ispitanika, 32 (29%) naša ispitanika tokom boravka u Odjeljenju intenzivne terapije je pregledano od strane fizijatra i kod njih je započet fizioterapeutski tretman u ranoj neonatalnoj dobi tj. u periodu < 7 dana života. Naša 58 (52%) ispitanika su pregledana i započet im je fizikalni tretman u periodu >7 dana i <28 dana života. Dok 20 (18%) ispitanika u ranom neonatalnom periodu nisu zahtjevala pregled fizijatra niti fizioterapeutski tretman, ali im je započet fizikalni tretman poslije novorođenačkog perioda, u 2. mjesecu života i poslije. Značajno je veća učestalost započinjanja fizioterapeutskog tretmana 3,5 veća [OR=2,685; 95%CI (1,494-4,827)] u neonatalnom periodu kod naših ispitanika u donosu na ispitanike kod kojih nije započet. Značajno (p=0,012) je manje ispitanika u kojih je u ranom neonatalnom, u periodu < 7. dana života započet fizioterapeutski tretman. Sve naše ispitanike smo podijelili u dvije grupe na osnovu oblika i stadija intrakranijalnog krvarenja. Prvu grupu su sačinjavala djeca sa I i II stepenom HIC, dok su u drugoj grupi bila djeca sa III i IV stepenom HIC-a. 2. Tokom našeg istraživanja najviše smo imali djece sa intrakranijalnim krvarenjem drugog stepena (67,3 %) te uz fizioterapeutski tretman prateći, dobrog daljeg neuromotornog razvoja. Na osnovu neurološkog deficita i neurorazvojnih odstupanja također smo ispitanike podijelili u dvije grupe, prva grupa su bila djeca sa blažim, a druga sa težim neurološkim deficitom i neurorazvojnim odstupanjima. Retrospektivno smo iz kartona fizioterapeuta, te iz istorija bolesti i specijalističkih nalaza fizijatra, pedijatra i neuropedijatra analizirali podatke novorođenčadi i dojenčadi: o životnoj dobi djeteta pri započinjanju fizioterapijskog tretmana, načinu i vrsti provedenog fizioterapijskog tretmana, te neurološkom nalazu djeteta prije započinjanja i poslije 1., 3., 6. i 12. mjeseca života. Također smo prikupljali podatke o gestacijskoj nedelji rođenja, životnoj dobi hospitalizacije, porođajnoj masi i dužini, APGAR scoru, uz nalaze biohemijskih, mikrobioloških i radioloških pretraga. Tokom kontrolnih pregleda se popunjavao obrazac “Minhenska funkcionalna dijagnostika razvoja”, kojom se pratio motorni razvoj djeteta tokom prve godine života, uključujući razvoj puzanja, okretanja, stajanja i hoda, te razvoj funkcije šake, ali i način socijalizacija kroz komunikaciju sa djetetom. U našem istraživanju nismo našli statistički značajnu razliku među grupama naših ispitanika sa različitim stepenima HIC pri puzanju, ali uz provođenje fizioterapeutskog tretmana. Također, nađena je samo poslije 1.mjeseca statistički značajna razlika kod testa posjedenja, koja sa fizioterapeutskim tretmanom i tokom pregleda u 3.,6., i 12. mjesecu života nije signifikatna. Nije nađena je statistički značajna razlika poslije 12. mjeseca života djece, pri samostalnom stojanju i hodanju djeteta tokom fizioterapeutskog tretmana. Gotovo svi naši ispitanici su imali normalan nalaz motornog razvoja testa hvatanja šake pregledom poslije 1., 3., 6. i 12. mjeseca života, tokom fizioterapeutskog tretmana. Prijevremeno rođena djeca imaju češće intrakranijalna krvarenja različitog stepena, tako da je sprječavanje prijevremenog poroda možda i najvažnije u primarnoj prevenciji intraventrikularnog krvarenja. Ključne riječi: intrakranijalna kravrenja, fizioterapeutski tretman, novorođenče i dojenče