Odbrane radova

Biomedicinski potpomognuta oplodnja predstavlja skup medicinskih i laboratorijskih postupaka kojima se omogućava začeće u slučajevima kada se trudnoća ne može ostvariti prirodnim putem. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, između 10 i 15% parova reproduktivne dobi suočava se s problemom infertiliteta, što liječenje čini važnim javnozdravstvenim segmentom i prioritetom u savremenim zdravstvenim sistemima. Rađena je retrospektivna studija na Klinici za ginekologiju i akušerstvo i na Klinici za dječije bolesti UKC Tuzla u periodu od 01.01.2020. - 31.12.2024. godine. Ispitivanu grupu su činila novorođenčad koja su začeta iz IVF postupaka (53), a kontrolnu grupu novorođenčad koja su prirodno začeta (89). Prosječna masa u IVF grupi iznosila je 2857 ± 860 g, dok je u grupi sa prirodnim začećem iznosila 3314 ± 588 (p < 0.001). Vrijednosti Apgar scora u 1. minuti (7.7 vs. 8.6) i 5. minuti (8.2 vs. 8.8) nakon porođaja su bile statistički značajne. U IVF grupi zabilježen je veći udio prijevremenih porođaja (32%) u poređenju s prirodnim trudnoćama (9%) (p < 0.05). U grupi pacijentica koje su začele iz IVF postupka je u 91% slučajeva završena carskim rezom, dok je u grupi pacijentica koje su začele prirodnim putem učestalost carskog reza 33% (p < 0.001). Višeplodne trudnoće su bile signifikantno češće u postupcima potpomognute oplodnje nego u prirodnom začeću. Nije nađena signifikantna razlika u učestalosti kongenitalnih anomalija između ispitivanih grupa. IVF postupci predstavljaju efikasnu i sigurnu metodu liječenja infertiliteta, pri čemu perinatalni ishod u najvećem broju slučajeva ostaje povoljan, posebno uz adekvatnu prenatalnu i perinatalnu zdravstvenu zaštitu. Dalja istraživanja sa većim uzorkom ispitanika i dugoročnim praćenjem djece koja su začeta iz ART postupaka, neophodna su kako bi se dodatno razjasnili suptilni efekti ove metode na perinatalno i kasnije zdravstveno stanje djece. Ključne riječi: infertilitet, biomedicinski potpomognuta oplodnja, perinatalni ishod, novorođenče

Doktorska disertacija dr.dent.med. Belkise Hodžić, pod nazivom: „Oralno zdravlje i kvalitet života šestogodišnjaka na području grada Živinice” napisana je na 130 stranica. Sačinjena je od standardnih metodoloških poglavlja: Sažetak na bosanskom i engleskom jeziku, Uvod, Pacijenti i metode rada, Rezultati, Diskusija, Zaključak i Literatura. Sažetak doktorske disertacije u kome su objašnjeni osnovni ciljevi studije, metode, dobiveni rezultati i zaključak, a napisan je na bosanskom i engleskom jeziku. U Uvodu koji je napisan na 41 stranici adekvatno je elaboriran problem istraživanja kroz slijedeća podpoglavlja: Oralno zdravlje djece, Zubni karijes ( Dijagnostika karijesa; Rani dječiji karijes; Parodontalno zdravlje i oboljenja kod djece), Kvalitet života ( Mjerenje kvaliteta života i metoda evaluacije prisustva zubnog karijesa kod djece), Geopolitički i administrativni podaci Grada Živinice, Formulacija problema istraživanja. Ciljevi istraživanja su bili: 1.Utvrditi nivo oralnog zdravlja kroz kep i pufa indeks šestogodišnjaka na području Grada Živinice 2.Analizirati faktore rizika lošeg oralnog zdravlja: nivo oralne higijene, način ishrane, i socioekonomski status porodice ispitanika 3.Utvrditi utjecaj oralnog zdravlja na kvalitet života šestogodišnjaka na području Grada Živinice Na osnovu postavljenih ciljeva postavljene su slijedeće radne hipoteze: H1: Nepravilne prehrambene navike i nepravilne oralno-higijenske navike povezane su s lošijim oralnim zdravljem kod djece uzrasta od šest godina H2: Lošije oralno zdravlje negativno utiče na kvalitet života kod djece uzrasta od šest godina. Poglavlje Pacijenti i metode je napisano na 3 stranice. U ovom istraživanju je obuhvaćeno 307 pacijenta. Istraživanje je provedeno na području Grada Živinice, i obuhvatilo je pacijente uzrasta od 6 godina, a koji su u periodu od septembra 2022-2024. godine došli na stomatološki pregled u Službu za zaštitu zdravlja usta i zuba djece i odraslih u JZU „Dom zdravlja“ Živinice. Kriterijumi za uključivanje su bili sljedeći: djeca uzrasta od 6 godina (raspon od 5,5 do 6,4 godine) iz ruralnog i urbanog područja grada Živinice. Kriterijumi isključenja su bili sljedeći: dob djece, djeca koja ne dolaze sa područja grada Živinice, djeca koja dolaze zbog tretmana urgentnog stanja u stomatološku ordinaciju, djeca sa mentalnim i neurorazvojnim poremećajima. Djeca su pregledana u stomatološkim ordinacijama po standardiziranim uvjetima i kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije za obavljanje stomatoloških pregleda (WHO, 2013), u uslovima kontrolisane higijene i uz prikladan ambijent. Istraživanje je obuhvatilo vizuelno-taktilni pregled usne šupljine ispitanika prema kriterijima SZO uz upotrebu FDI stomatološke sonde, ogledala i pustera, uz izvor ovjetljenja. Podaci iz pregleda upisivani su u karton SZO za procjenu stanja oralnog zdravlja šestogodišnjaka, kao i u karticu za procjenu pufa indeksa. Tokom pregleda svakom pacijentu se pristupilo individualno i objasnilo koji će se koristiti instrumentarij kao i njegovu svrhu pri pregledu. Svakom djetetu se nakon sudjelovanja u istraživanju demonstrirala pravilna tehnika četkanja zuba, date upute za pravilno održavanje oralne higijene kao i preporuke za pravilne prehrambene navike. Istraživanje je provedeno sukladno Helsinškoj deklaraciji o pravima pacijenata (World Medical Association, 2013) i u skladu sa postojećim znanstvenim standardima, vodeći računa da se ne učini ništa na štetu ispitanika, uz obavezu tačnog i iscrpnog izvještavanja o dobivenim rezultatima i poštujući načelo navođenja izvora kao i povjerljivost podataka. U radu je prikazano i Etičko odobrenje od ustanove u kojoj su prikupljani podaci JZU „Dom zdravlja“ Živinice, a roditelji pacijenata su potpisali pismeni pristanak na dobrovoljno bazi, za učestvovanje u istraživanju dječijih ispitanika. Tokom pregleda pacijenata roditelji/staratelji su ispunjavali anketne upitnike u ime svoje djece. Anketni upitnici su podijeljeni u četiri dijela: dijelovi o prehrambenim navikama ispitanika, njegovim oralno-higijenskim navikama, i o socioekonomskom statusu porodice ispitanika. Rezultati ovih upitnika su kodirani na način da lošije navike/lošiji status porodice ispitanika bile vrednovane sa višim skorovima, i obrnuto. Za anketni upitnik o utjecaju oralnog zdravlja na kvalitet života ispitanika koristio se mjerni instrument, preveden također od strane sudskog tumača, i imao je ukupno 10 pitanja koja se odnose na fizičku, emocionalnu, socijalnu i obrazovnu komponentu. Na pitanja se odgovaralo na dva načina, i to koliko često su se dešavala navedena stanja (vrijednosti od 0-3), kao i koliko su navedena stanja smetala (vrijednosti od 0-4), sa ukupnim skorom od 70. Statistička obrada podatka je napisana na 2 stranice. Za statističku obradu podataka koristila se Microsoft Office Excel 2023 za Windows (Microsoft Corporation, Redmond, WA, SAD) za unos podataka o statusu oralnog zdravlja i podataka dobijenih iz upitnika, te za izradu tabela deskriptivnih pokazatelja posmatranih varijabli. Podaci su statistički analizirani korištenjem programa SPSS 23.0 za Windows (SPSS Inc., Chicago, IL, SAD). Kao nivo statističke značajnosti određena je vrijednost od 0,05, odnosno pouzdanost od 95 %. Deskriptivni pokazatelji posmatranih varijabli prikazani su tabelarno u apsolutnim i relativnim vrijednostima (procenti). Distribucije dobijenih rezultata analizirane su pomoću Kolmogorov-Smirnovljev testa. Shodno utvrđenoj asimetričnoj distribuciji, korišteni su neparametrijski testovi za analize postojanja statistički značajnih razlika i povezanosti varijabli. Tako je za ispitivanje postojanja statistički značajnih razlika posmatranih relativnih vrijednosti u odnosu na očekivane kod kategorijskih varijabli korišten χ2 test za jedan uzorak. Za ispitivanje postojanja statistički značajnih razlika između nezavisnih kategorijskih varijabli korišten je Mann-Whitney test. Za ispitivanje postojanja statistički značajnih razlika između zavisnih kategorijskih varijabli korišten je Friedmanov test. Ispitivanje postojanja statistički značajnih povezanosti između posmatranih varijabli rađeno je određivanjem Spearmanovog koeficijenta korelacije . Ispitivanje pouzdanosti skale Kvaliteta života povezanog sa oralnim zdravljem kod djece izvršeno je određivanjem Cronbachovog koeficijenta unutrašnje konzistencije . Ispitivanje valjanosti spomenute skale rađeno je pomoću faktorske analize sa Varimax rotacijom. Poglavlje Rezultati je napisano na 28 stranica i prikazano ilustracijama od 52 tabele. U istraživanje je bilo uključeno 307 ispitanika, uzrasta od 6 godina. U uzorku bilo je 161 ispitanik muškog spola, i 146 ispitanika ženskog spola. U uzorku je nešto više ispitanika iz ruralnih područja Grada Živinice. S obzirom da se stomatologu treba prvi put javiti već po nicanju prvog zuba, a najkasnije do prve godine života djeteta, većina roditelja ispitanika se za odlazak stomatologu odlučila kasno, ili zbog odontalgije. Sa pranjem zuba kod djeteta treba započeti već po nicanju prvog miječnog zuba, a u istraživanju većina roditelja ispitanika se izjasnila da je pranju zuba pristupila je kasno, uglavnom u periodu nakon prve godine života i kasnije. Iako pranje zuba kod djeteta trebaju obavljati isključivo roditelji, sve do polaska u školu, pa i kasnije, većina roditelja ispitanika pranje zuba je djelomično ili u potpunosti prepustila svojoj djeci. Većina ispitanika roditelja je izjavilo da oralno zdravlje nije na vrlo dobrom/izvrsnom nivou, a preko 40% njih je izjavilo da je oralno zdravlje njihove djece na (ispod)prosječnom nivou. Samo petina roditelja ispitanika je izjavila da je njihovo dijete u posljednjih 12 mjeseci posjetilo stomatologa redovno (minimalno tri puta godišnje, optimalno 4-6 puta godišnje). Trećina roditelja je izjavila da svoje dijete nije vodilo stomatologu u posljednjih 12 mjeseci, odnosno nikada. Nešto malo preko trećine ispitanika je izjavilo da su im djeca stomatologa posjetila radi rutinskog pregleda ili tretmana, a većina zbog problema u oralnom zdravlju koji su se pojavili ili su bili u fazi rješavanja problema. Svi ispitanici su izjavili da se kod njihove djece četkica za zube upotrebljava kao osnovno sredstvo za oralnu higijenu. Samo nešto preko četvrtine roditelja ispitanika je sa sigurnošću izjavilo da im je poznato da pasta za zube koja se koristi kod njihove djece sadrži preparate fluora, dok se kod petine upotrebljavaju paste za zube bez fluorida. Preko polovine roditelja ispitanika je izjavilo da ne obraćaju pažnju da li paste za zube koju koriste njihova djeca sadržavaju fluoride. Preko četvrtine djece je imalo problema sa griženjem tvrde hrane. Skoro petina djece je imala problema sa žvakanjem. Većina djece je konzumirala voće bar nekoliko puta sedmično. Većina djece je konzumirala keks, torte, kolače i čokoladne kreme bar nekoliko puta sedmično. Većina djece je konzumirala slatkiše i čokoladu bar nekoliko puta sedmično. Preko 60% djece je rijetko ili nikako konzumiralo mlijeko sa šećerom. Skoro 60% djece je koristilo bočicu (flašicu). Većina ispitanika je izjavila da su djeca u bočici (flašici) koristila kariogen sadržaj, a samo petina vodu ili čaj bez šećera kao dozvoljeni nekariogeni sadržaj. Skoro 60% djece je koristilo flašicu nakon prve godine života, a skoro petina njih povremeno i stalno po noći. Preko dvije trećine je za međuobroke konzumiralo voće ili slanu hranu, preko četvrtine slatkiše. Porodica ispitanika broji prosječno 4,27 (±1,04) članova domaćinstva. U uzorku je dominantna srednja stručna sprema oca. Otac je dominantno član domaćinstva zaposlen na puno radno vrijeme. Majka je dominantno član domaćinstva nezaposlena i prijavljena na biro. Stomatološka zdravstvena zaštita za djecu je u većini slučajeva bila u potpunosti dostupna neovisno da li je u pitanju javni ili privatni sektor. Kod dječijih ispitanika najviše su bili onemogućeni fizičko i emocionalno funkcionisanje, zatim socijalno funkcionisanje, a najmanje funkcionisanje uloge, kako generalno tako i prema učestalosti javljanja i ometanja svakodnevnog života. U istraživanju je veći uticaj na kvalitet života povezan s oralnim zdravljem bio kod djece sa ruralnog područja Grada Živinice, kako generalno, s obzirom na socijalnu, fizičku i emocionalnu komponentu skale, tako i s obzirom na učestalost i ometenost kvaliteta života. Skala za mjerenje kvaliteta života povezanog s oralnim zdravljem kod djece pokazala se kao pouzdan i valjan instrument. Na dijelu skale koji se bavi ispitivanjem učestalosti uticaja na kvalitet života, Cronbachov koeficijent unutrašnje konzistencije je iznosio =0,903, a na dijelu skale koji se bavi ispitivanjem nivoa ometenosti na svakodnevni život Cronbachov koeficijent unutrašnje konzistencije je iznosio =0,909. Vrijednosti indeksa oralnog zdravlja su visoke, odnosno prikazano je da je oralno zdravlje djece iz uzorka loše. Više (lošije) vrijednosti indeksa oralnog zdravlja (kep, pufa, PBI stalnih zuba) imala su djeca iz ruralnih područja grada Živinice. Postojala je slabija, statistički značajna povezanost indeksa oralnog zdravlja (kep, pufa, PBI) sa kvalitetom života povezanog s oralnim zdravljem kod dječijih ispitanika (kako generalno, s obzirom na socijalnu, fizičku i emocionalnu komponentu skale, tako i s obzirom na učestalost i ometenost kvaliteta života) (Spearmanov koeficijent korelacije u rasponu od 0,246 pa sve do 0,407 na nivou značajnosti od p=0,01; korelacija je bila najniža za kep, viša za pufa, a najviša za PBI). Stanje oralnog zdravlja djece u uzorku prema kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije je bilo izuzetno loše. Prosječno je karijesnim oboljenjem bilo zahvaćeno skoro 13 od 20 prisutnih mliječnih zuba kod djece, što je prevalenca od 63,93%. Dominirao je netretirani karijes (40,54%) u odnosu na prijevremene ekstrakcije (23,08%) te zube sa ispunima u tragovima (0,28%). Kod skoro svakog karioznog zuba (94,94%) došlo je do dubinske propagacije infekcije i zahvaćenosti pulpe. Otprilike četvrtina gingivalnog tkiva oko mliječnih zuba i otprilike osmina gingivalnog tkiva oko stalnih zuba kod djece bili su zahvaćeni upalnim promjenama. Djeca iz ruralnih područja grada Živinice imala su lošije stanje oralnog zdravlja. Više (lošije) vrijednosti indeksa oralnog zdravlja kod djece su bile u slabijoj značajnoj korelaciji sa lošijim kvalitetom života povezanog sa njihovim oralnim zdravljem. Poglavlje Diskusija sadrži 20 stranica gdje kandidatkinja kritički analizira dobivene rezultate i komparira ih sa sličnim studijama objavljenim u relevantnoj literaturi. Zaključci su napisani na 1 stranici. Pravilno su izvedeni iz rezultata istraživanja i odgovaraju postavljenim ciljevima istraživanja i radnim hipotezama. Najvažniji zaključci su: 1.Očekivani porast epidemioloških indeksa za praćenje kvaliteta oralnog zdravlja najvjerovatnije je posljedica reforme primarne zdravstvene zaštite u kojoj se izgubila sistemska dentalna preventivna zaštita djece školskog uzrasta, a dugo vremena nije bio izgrađen novi sistem. Prema rezultatima iz istraživanja, kvalitet života povezan s oralnim zdravljem načelno je segment koji je zanemaren na našim prostorima, a kojem se treba dati važan značaj u cjelokupnom postizanju što boljeg oralnog zdravlja stanovništva. 2. Na osnovu provedenog istraživanja, potvrdena je prva istraživačka hipoteza: Nepravilne prehrambene i oralno-higijenske navike povezane su sa lošijim oralnim zdravljem kod djece uzrasta od šest godina. Prikazani profil dječijih ispitanika s dokazanim statistički značajnim prisustvom nepravilnih prehrambenih i oralno-higijenskih navika praćen je jako lošim stanjem njihovog oralnog zdravlja, kako tvrdih zubnih tkiva tako i mehkih tkiva usne šupljine. 3.Analizom urađenog istraživanja utvrđeno je postojanje slabije statistički značajne korelacije loših indeksa oralnog zdravlja kod dječijih ispitanika s pogoršanjem njihovog kvaliteta života povezanog s oralnim zdravljem. Na osnovu navedenog, potvrďena je i druga istraživačka hipoteza: Lošije oralno zdravlje utiče negativno na kvalitet života kod djece uzrasta od šest godina. 4.Ovo istraživanje predstavlja polazište za kontinuirano praćenje nivoa oralnog zdravlja djece dobi od šest godina u Živinicama. 5.U narednom periodu potrebno je mnogo rada u daljnjem razvoju kvalitetnog sistema praćenja oralnog zdravlja svih dobnih skupina i kategorija stanovništva i njegove zaštite na temelju saradnje mnogobrojnih sudionika u tom procesu. Nakon kreiranja spomenutog sistema i dobivanja ulaznih podataka o nivou oralnog zdravlja i kvaliteta života, stvorile bi se pretpostavke za sistematsko planiranje preventivne stomatološke zaštite djece na teritoriji Grada Živinice.

Kardiorenalni sindrom tipa 2 (KRS2) predstavlja kompleksan klinički entitet u kojem hronično srčano zatajenje dovodi do progresivnog oštećenja bubrežne funkcije, uz međusobno pojačavanje patofizioloških mehanizama koji uključuju hemodinamske promjene, neurohormonalnu aktivaciju, inflamaciju i oksidativni stres. Uprkos značajnom kliničkom opterećenju i visokoj stopi mortaliteta, rani i pouzdani prognostički markeri koji omogućavaju preciznu stratifikaciju rizika i pravovremenu intervenciju i dalje su predmet intenzivnih istraživanja. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi prognostički značaj hematoloških, inflamatornih i funkcionalnih bubrežnih parametara u procjeni kliničkog ishoda kod pacijenata sa kardiorenalnim sindromom tipa 2. Istraživanje je dizajnirano kao prospektivna opservacijska kohortna studija i obuhvatilo je ukupno 200 hospitaliziranih pacijenata sa hroničnim srčanim zatajenjem, primljenih zbog dekompenzacije na Klinici za interne bolesti JZU UKC Tuzla. Pacijenti su podijeljeni u dvije grupe prema prisustvu KRS2: grupu sa KRS2 (n=130; 65,0%) i grupu bez KRS2 (n=70; 35,0%). Svim ispitanicima su na prijemu određeni hematološki, inflamatorni i bubrežni parametri, nakon čega su prospektivno praćeni tokom 90 dana. Primarni ishod definisan je kao kompozitni ishod koji uključuje smrtnost od svih uzroka ili započinjanje nadomjesne bubrežne terapije tokom perioda praćenja. Analiza podataka obuhvatila je ROC analizu za procjenu diskriminativne sposobnosti biomarkera, Kaplan-Meier analizu preživljenja, te Cox proporcionalni hazard model za procjenu prognostičkog značaja pojedinačnih parametara. Rezultati su pokazali da pacijenti sa KRS2 imaju izraženije hemodinamske poremećaje i značajno smanjenu diurezu u odnosu na pacijente bez KRS2, što ukazuje na teži klinički status i izraženiju kongestiju. Među analiziranim parametrima, inflamatorni markeri, posebno odnos neutrofila i limfocita (NLR) i C-reaktivni protein (CRP), pokazali su značajnu povezanost sa nepovoljnim kliničkim ishodom. ROC analiza je ukazala na njihovu dobru diskriminativnu sposobnost u identifikaciji pacijenata sa povećanim rizikom od trojmjesečnog mortaliteta. Hematološki parametri, naročito širina distribucije eritrocita (RDW), također su pokazali značajan prognostički potencijal, što potvrđuje njihovu ulogu kao markera sistemske upale i ukupne biološke krhkosti pacijenata. Funkcionalni bubrežni parametri imali su ključnu ulogu u procjeni prognoze. Smanjena vrijednost procijenjene brzine glomerularne filtracije (eGFR), kao i povišene vrijednosti uree, kreatinina i cistatina C, bile su značajno povezane sa povećanim rizikom od nepovoljnog ishoda. Posebno se ističe cistatin C kao osjetljiviji i pouzdaniji marker bubrežne funkcije u odnosu na kreatinin, jer je manje podložan utjecaju ekstarenalnih faktora. Također, markeri oštećenja bubrega poput albuminurije i odnosa albumin/kreatinin u urinu (UACR) pokazali su značajnu povezanost sa kliničkim ishodom, što potvrđuje njihovu ulogu kao ranih indikatora bubrežnog i endotelijalnog oštećenja. Povišene vrijednosti mokraćne kiseline dodatno su bile povezane sa lošijim ishodima, ukazujući na važnost oksidativnog stresa i metaboličkih poremećaja u progresiji bolesti. Analize preživljenja pokazale su da pacijenti sa nepovoljnim vrijednostima navedenih biomarkera imaju značajno veću vjerovatnoću smrtnog ishoda ili potrebe za nadomjesnom bubrežnom terapijom tokom trojmjesečnog praćenja. Kombinovana analiza više biomarkera omogućila je precizniju stratifikaciju rizika u odnosu na pojedinačne parametre. Zaključno, rezultati ovog istraživanja potvrđuju da hematološki, inflamatorni i funkcionalni bubrežni parametri imaju značajan prognostički potencijal u procjeni kliničkog ishoda kod pacijenata sa kardiorenalnim sindromom tipa 2. Njihova široka dostupnost, jednostavnost primjene i klinička relevantnost čine ih vrijednim alatima za svakodnevnu praksu. Integracija ovih biomarkera u rutinsku kliničku procjenu može doprinijeti ranijoj identifikaciji visokorizičnih pacijenata i optimizaciji terapijskog pristupa.

Moždani udar predstavlja jedan od vodećih problema suvremenog društva, s obzirom na visoku stopu smrtnosti, ali i značajan udio u nastanku dugotrajnog invaliditeta i smanjenja kvaliteta života oboljelih. Kao kompleksno neurološko oboljenje, moždani udar ostavlja posljedice koje se ne ogledaju samo u motoričkim deficitima, već obuhvaćaju i širok spektar kognitivnih poremećaja, uključujući oštećenja pažnje, pamćenja, izvršnih funkcija i sposobnosti donošenja odluka. Usprkos tome, u kliničkoj praksi se rehabilitacija često primarno fokusira na motorički oporavak, dok su kognitivni aspekti nedovoljno zastupljeni i nerijetko zanemareni. Suvremeni rehabilitacijski pristupi naglašavaju potrebu za sveobuhvatnim i integriranim pristupom liječenju pacijenata nakon moždanog udara, pri čemu fizikalna terapija ima ključnu ulogu u unapređenju funkcionalne sposobnosti. Međutim, njen potencijalni utjecaj na kognitivni oporavak još uvijek nije u dovoljnoj mjeri istražen, što dodatno naglašava značaj sprovođenja ovakvih istraživanja. Predmet ovog istraživanja bio je ispitivanje utjecaja fizikalne terapije na kognitivni oporavak pacijenata nakon ishemijskog moždanog udara, s posebnim fokusom na dinamiku promjena tijekom rehabilitacijskog procesa. Osnovni cilj istraživanja bio je utvrditi u kojoj mjeri primjena fizikalne terapije doprinosi poboljšanju funkcionalne neovisnosti, smanjenju stupnja onesposobljenosti, kao i poboljšanje kognitivnih funkcija kod ispitanika, te ispitati povezanost između početnog kognitivnog statusa i konačnih ishoda rehabilitacije. Istraživanje je provedeno na uzorku od 60 ispitanika oba spola, starosne dobi od 45 do 87 godina, kod kojih je dijagnosticiran ishemijski moždani udar. U istraživanje su uključeni ispitanici koji su zadovoljili unaprijed definirane uključujuće kriterije, čime je osigurana homogenost uzorka u odnosu na osnovne karakteristike relevantne za istraživanje. Demografske i kliničke varijable, uključujući dob, spol, stupanj obrazovanja i lokalizaciju moždanog udara, analizirane su s ciljem utvrđivanja njihovog potencijalnog utjecaja na tok i ishod rehabilitacije. Za procjenu funkcionalnog i kognitivnog statusa korišteni su standardizirani, validirani i široko prihvaćeni mjerni instrumenti: Skala funkcionalne neovisnosti (Functional Independence Measure – FIM), Rankin skala onesposobljenosti, Mini Mental Skala (Mini Mental Status Examinatio- MMSE) te Test crtanja sata. FIM skala omogućila je detaljnu procjenu funkcionalne neovisnosti kroz motorne i kognitivne domene, dok je Rankin skala korištena za procjenu stupnja onesposobljenosti i globalnog funkcionalnog ishoda. Kognitivne funkcije procjenjivane su primjenom MMSE testa, koji obuhvaća više kognitivnih domena, kao i Testa crtanja sata, koji pruža dodatni uvid u izvršne i vizuoprostorne sposobnosti ispitanika. Procjena ispitanika vršena je u tri vremenske točke: mjesec dana nakon moždanog udara, nakon sprovedenog fizikalnog tretmana, te dva mjeseca nakon završetka terapije. Ovakav longitudinalni dizajn istraživanja omogućio je praćenje dinamike promjena i detaljnu evaluaciju efekta fizikalne terapije na funkcionalni i kognitivni oporavak kroz vrijeme. Rezultati istraživanja pokazali su statistički značajno poboljšanje funkcionalnog statusa ispitanika kroz sve tri vremenske točke, što je potvrđeno povećanjem ukupnog FIM skora, kao i poboljšanjem u pojedinačnim domenama. Istovremeno, zabilježeno je smanjenje vrijednosti Rankin skale, što ukazuje na smanjenje stupnja onesposobljenosti i povećanje samostalnosti ispitanika u obavljanju aktivnosti svakodnevnog života. Ovi rezultati jasno potvrđuju značaj i efikasnost fizikalne terapije u rehabilitaciji pacijenata nakon moždanog udara. Kada je riječ o kognitivnim funkcijama, rezultati su također ukazali na poboljšanje, iako u nešto manjoj mjeri u odnosu na funkcionalni oporavak. Analiza rezultata MMSE i Testa crtanja sata pokazala je postepeno poboljšanje kognitivnih sposobnosti tijekom rehabilitacijskog procesa. Posebno je značajno uočeno da ispitanici bez inicijalnih kognitivnih oštećenja postižu bolje rezultate i brži napredak u odnosu na ispitanike s prisutnim kognitivnim deficitima.

UVOD: Infekcije urinarnog trakta predstavljaju jedno od najčešćih oboljenja u kliničkoj praksi, čija se dijagnostika primarno oslanja na analizu urina i urinokulturu kao „zlatni standard“. Međutim, s obzirom na to da klasične metode mogu biti dugotrajne, protočna citometrija se nameće kao sofisticirana tehnika koja omogućava brzu i preciznu kvantitativnu analizu celularnih elemenata i bakterija u urinu. CILJ: Cilj istraživanja bio je utvrditi povezanost demografskih karakteristika ispitanika sa učestalošću infekcija urinarnog trakta, te ispitati korelaciju između nalaza protočne citometrije urina, rezultata urinokulture i sistemskih inflamatornih parametara (leukocita, neutrofila i C-reaktivnog proteina). MATERIJAL I METODE: Istraživanje je dizajnirano kao retrospektivna studija kojom je obuhvaćeno 200 odraslih pacijenata sa kliničkom sumnjom na infekciju urinarnog trakta, hospitaliziranih na Klinici za zarazne bolesti UKC Tuzla tokom 2025. godine. U studiju su uključeni pacijenti kojima su unutar 24 sata od prijema urađene protočna citometrija urina i urinokultura. Pored demografskih podataka, analizirani su sistemski inflamatorni parametri (leukociti, neutrofili, CRP). Protočna citometrija urina izvedena je na automatiziranom analizatoru UF-4000 (Sysmex Corporation, Japan), dok je urinokultura obrađena standardnim mikrobiološkim metodama. Pozitivnim nalazom urinokulture, kao zlatnim standardom, smatrano je prisustvo ≥10⁵ CFU/mL bakterija. Za procjenu normalnosti distribucije podataka korišten je Shapiro-Wilk test. Razlike između kategorijalnih varijabli testirane su Hi-kvadrat testom, korelacije su ispitane Spearmanovim testom, dok je za procjenu prediktivnih faktora korištena logistička regresija (p<0.05). REZULTATI: Od ukupno 200 ispitanika (62% žene, prosječna dob 68.61±15.19 godina), pozitivna urinokultura potvrđena je kod 51.5% pacijenata, pri čemu je Escherichia coli bila dominantni uzročnik (48.5%). Žene starije od 65 godina imale su 2.76 puta veći rizik za nastanak infekcije (p=0.007). Utvrđena je statistički značajna pozitivna korelacija između broja leukocita i neutrofila u krvi sa brojem leukocita i bakterija u urinu (p<0.05), dok CRP nije pokazao značajnu povezanost. ROC analiza pokazala je visoku dijagnostičku tačnost protočne citometrije: za broj bakterija u urinu (cut-off ≥1367/μL) površina ispod krive (AUC) iznosila je 0.951 (senzitivnost 90.3%, specifičnost 90.7%), dok je za broj leukocita u urinu (cut-off ≥120/μL) AUC iznosila 0.88. Logistička regresija potvrdila je dob, broj leukocita i neutrofila u krvi kao značajne prediktore urinarne infekcije. ZAKLJUČAK: Protočna citometrija urina predstavlja pouzdanu i brzu metodu za detekciju infekcija urinarnog trakta, sa visokom osjetljivošću i specifičnošću, što omogućava brzo isključivanje negativnih uzoraka. Sistemski inflamatorni parametri, specifično broj leukocita i neutrofila, koreliraju sa nalazom u urinu i mogu služiti kao dodatni prediktori, za razliku od CRP-a koji se nije pokazao značajnim u ovoj populaciji. Starija životna dob i ženski spol ostaju ključni faktori rizika koji zahtijevaju pojačan nadzor.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati učestalost depresije i urinarnih infekcija kod pacijenata sa multiplom sklerozom na imunomodulatornoj terapiji, te procijeniti njihov uticaj na adherenciju, relaps bolesti, stepen invaliditeta i kontinuitet liječenja. Istraživanje je obuhvatilo 102 pacijenta. Depresivnost je procjenjivana Beckovom skalom za depresiju, stepen invaliditeta EDSS skalom, a kognitivni status Mini-Mental testom. Prikupljeni podaci analizirani su primjenom odgovarajućih deskriptivnih i inferencijalnih statističkih metoda. Rezultati su pokazali da je depresivno raspoloženje bilo prisutno kod 27,5% pacijenata, dok je patološki nalaz urina zabilježen kod 49,2% ispitanika. Utvrđena je statistički značajna pozitivna korelacija između stepena depresivnosti i adherencije na terapiju. Pacijenti sa urinarnom infekcijom imali su značajno veći rizik od odgađanja ili prekida imunomodulatorne terapije. Također, pacijenti sa depresijom imali su statistički značajno veći broj relapsa, dok nije utvrđena statistički značajna razlika u EDSS skoru između pacijenata sa i bez depresije, niti između pacijenata sa i bez urinarne infekcije. Zaključno, rezultati ukazuju da su depresija i urinarne infekcije česti i klinički važni komorbiditeti kod pacijenata sa multiplom sklerozom. Njihovo pravovremeno prepoznavanje i praćenje može doprinijeti boljoj organizaciji liječenja, očuvanju kontinuiteta terapije i unapređenju ukupnog ishoda bolesti. Ključne riječi: multipla skleroza, depresija, urinarne infekcije, imunomodulatorna terapija, adherencija, relaps, EDSS

Uvod: Karcinom pluća predstavlja jedan od najčešćih i najsmrtonosnijih malignih tumora u svijetu, pri čemu rana dijagnostika i precizno stadiranje bolesti imaju ključnu ulogu u planiranju terapijskog pristupa. Kompjuterizirana tomografija (CT) predstavlja osnovnu radiološku metodu u dijagnostičkom algoritmu kod pacijenata sa sumnjom na tumor pluća, jer omogućava detaljnu procjenu lokalizacije, veličine i morfoloških karakteristika tumorske lezije. Materijal i metode: Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti dijagnostičku vrijednost CT pregleda u detekciji i karakterizaciji tumora pluća te utvrditi podudarnost CT nalaza sa patohistološkim nalazima. Retrospektivno istraživanje obuhvatilo je 94 pacijenta sa kliničkom i radiološkom sumnjom na tumor pluća, dok je histološka analiza bila dostupna kod 50 operiranih pacijenata. Rezultati: Muškarci su činili većinu ispitanika, njih 66, a žena 28 uz visok udio aktivnih pušača, dok je prosječna starosna dob svih ispitanika iznosila 66,5 ± 10,37 godina. U grupi PH pozitivnih pacijenata, muškarci su činili 40, dok je žena bilo 16. U grupi PH negaitvnih, muškaraca je bilo 26 a žena 16. Tumori su najčešće bili lokalizirani u desnom plućnom krilu, dominantno u desnom gornjem režnju. Spikulirane lezije pokazale su izrazito snažnu povezanost sa malignim patohistološkim nalazom (χ² = 71,06; p < 0,001). Histopatološka analiza pokazala je dominaciju adenokarcinoma sa učestalošću od 31 pacijent, a zatim planocelularnog karcinoma sa učestalošću od 15 pacijenata. Zaključak: CT pregled je pokazao visoku tačnost u procjeni lokalizacije, veličine i morfologije tumora, uz određena ograničenja u procjeni pleuralne i vaskularne invazije. Zaključno, CT predstavlja pouzdanu i nezamjenjivu metodu u dijagnostici, stadiranju bolesti, planiranju terapijskog pristupa te preoperativnoj evaluaciji tumora pluća. Takoder, predstavlja jednu od najznačajnijih metoda u praćenju bolesnika tokom liječenja, kao i u evaluaciji bolesti nakon završetka određenog modaliteta liječenja. Ključne riječi: karcinom pluća, kompjuterizirana tomografija, patohistološki nalaz, spikulirane lezije, adenokarcinom