Odbrane radova

Svrha ovog rada bila je odrediti značaj citološke punkcije pod kontrolom ultrazvuka u dijagnostici solitarnog čvora štitne žlijezde. U istraživanje je uključeno 70 ispitanika, prosječne starosne dobi 54g., od kojih je bilo 17 ili 24,2% muškog i 53 ili 75,7% ženskog spola. U obzir su uzeti klinički pregled, ultrazvuk štitne žlijezde i citološka punkcija pod kontrolom ultrazvuka (FNAC). Ispitanici u ovoj studiji predstavljaju visoko selekcioniranu grupu pacijenata upućenih na operativni zahvat zbog sumnjivog citološkog nalaza. Rezultati studije pokazuju da je najveći broj solitarnih čvorova u štitnjači procijenjen ultrazvučnim pregledom lokaliziran u gornjim polovima oba režnja i to u 48 ispitanika ili 68,57 %. Izuzetno rijetka lokalizacija solitarnih čvorova je donji pol režnjeva štitnjače, gdje je solitarni čvor nađen samo u dva ispitanika ili 2,86%. Najsenzitivnija metoda u otkrivanju čvorova štitne žlijezde je ultrazvučni pregled. Na osnovu njega se mogu izdiferencirati solitarni čvorovi koji imaju veći klinički značaj u odnosu na multiple.Dobijeni rezultati ukazuju da su karcinomi najvećim dijelom bili prisutni u hipoehogenim nodusima sa kalcifikatima (44,3%) , što potvrđuje dobro poznati značaj ultrazvuka u indentifikaciji ehogenosti čvorova. Najveći broj ispitanika u ovoj studiji je imalo citološku dijagnozu papilarnog karcinoma, njih 28 ili 40%. Svim ispitanicima je učinjen operativni zahvat. Kao zlatni standard korišten je patohistološki nalaz operisanih pacijenata. Najčešće zastupljen karcinom u ispitivanoj grupi je bio papilarni, koji je nađen u 44 ispitanika ili 62,9% dok je folikularni karcinom nađen u 26 ili 37,14% . Najveći broj karcinoma štitne žlijezde je patohistološki potvrđen u ispitanika sa citološkom dijagnozom folikularne neoplazme, i to: u 63,16% ispitanika je patohistološkom metodom je nađen folikularni a u 36,84% papilarni karcinom štitne žlijezde. Na osnovu brojčanih vrijednosti izračunata je senzitivnost citološke metode u procjeni maligne lezije štitne žlijezde, koja je iznosila 72,8%. U predikciji pojave papilarnog karcinoma, FNAC je imala senzitivnost od 61,4%, specifičnost od 86,3%, pozitivnu prediktivnu vrijednost (PPV) od 96,4% i negativnu prediktivnu vrijednost (NPV) od 55,3%. na osnovu svega navedenog dobiveni rezultati pokazuju da primjena ove dvije metode, koje su uglavnom dostupne u većini centara, imaju veliki klinički značaj u dijagnostičkom protokolu u evaluaciji solitarnih čvorova štitne žlijezde.

Bol predstavlja subjektivno neugodno iskustvo i kompleksan doživljaj koji zavisi od emocija, prethodnog iskustva, okoline i individualnih karakteristika. Uklanjanje ili ublažavanje bola smatra se osnovnim načelom dobre kliničke prakse. Svi hirurški zahvati uzrokuju određeni nivo postoperativnog bola, a strah od tog bola jedna je od najvećih briga pacijenata koji idu na operaciju. Neadekvatno tretiran postoperativni bol može dovesti do ozbiljnih komplikacija koje značajno narušavaju kvalitet života pacijenata. Kontrola postoperativnog bola je ključna za uspješno liječenje pacijenata. Cilj je olakšati tegobe pacijentu, skratiti vrijeme liječenja i smanjiti troškove. U poslednjih nekoliko decenija razvijene su brojne kliničke smjernice i akreditacijski programi za poboljšanje praksi u postoperativnoj analgeziji. Cilj ovog prospektivnog istraživanja bio je analizirati zastupljenost procjene intenziteta postoperativnog bola u svakodnevnom radu medicinskih sestara/tehničara, analizirati faktore koji utiču na procjenu postoperativnog bola i uticaj nivoa obrazovanja i dužine radnog staža na nivo znanja medicinskih sestara tehničara u procjeni i tretmanu akutnog postoperativnog bola. U istraživanje je uključeno 90 medicinskih sestara/tehničara koje rade na hirurškim odjelima JZU UKC Tuzla najmanje 6 mjeseci. Rezultati naglašavaju potrebu za kontinuiranom edukacijom, obukom i unapređenjem protokola, kako bi se poboljšala praksa procjene i tretmana postoperativnog bola što može poslužiti kao osnova za buduće intervencije i strategije koje će poboljšati kvalitet zdravstvene njege i zadovoljstvo pacijenata.

Studija je uključila ukupno 100 ispitanika sa arterijskom hipertenzijom: 46% muškaraca i 56% žena. Prosječna životna dob svih ispitanika bila je 63,3±8,9 godina; muškaraca 61,3±9,2 godine i žena 64,9±8,5 godine, pri čemu su žene bile statistički značajno starije od muškaraca (p=0,0463). Statistički značajno veći procenat ispitanika živio je u urbanoj sredini u odnosu na ruralnu (61% vs 39%; p=0,0278). Najveći broj ispitanika pripadao je dobnoj skupini starijih od 70 godina (32%), a najmanji dobnoj skupini od 40-50 godina (16%). Najveći procenat ispitanika imao je hipertenziju 5-10 i duže od 10 godina (38%), dok je trajanje hipertenzije manje od 5 godina bilo prisutno kod 24% ispitanika. Razlike u dužini trajanja hipertenzije u odnosu na spol nisu bile statistički značajne (p=0,6442). Statistički značajno veći procenat ispitanika imao je nekontrolisan krvni pritisak (80% vs 20%; p<0,001). Razlika u distribuciji ispitanika sa normalnim i povišenim krvnim pritiskom u odnosu na spol nije nije statistički značajna (p=0,108). Ukupna prosječna vrijednost krvnog pritiska za sve ispitanike bila je 177,95/96,55 mmHg, a muškarci su imali statistički značajno viši krvni pritisak u odnosu na žene (182,39/100,11 mmHg vs 174,17/93,52 mmHg; p=0,0013). Razlike u prosječnim vrijednostima sistolnog krvnog pritiska među dobnim skupinama bile su statistički značajne (p=0,0000). Sistolni krvni pritisak se povećavao sa starijom životnom dobi. Također, utvrđena je statistički značajna razlika i u razlikama dijastolnog pritiska u odnosu na dob (p=0,0003), sa trendom porasta u starijim grupama. Prosječne vrijednosti sistolnog i dijastolnog krvnog pritiska ispitanika povećavale su se sa porastom dužine trajanja hipertenzije. Razlike su bile statistički značajne i za nivo sistolnog (p=0,0000) i dijastolnog krvnog pritiska (p=0,0008). Nezdrave životne navike bile su prisutne kod više od 40% ispitanika sa hipertenzijom: 72% ispitanika je pušilo, 41% konzumiralo je alkohol, 70% ispitanika unosilo je masnoću iznad preporučenih vrijednosti, a laganu fizičku aktivnost imalo je 70% ispitanika. Među ženama je zabilježen veći procenat pušača (60%) u odnosu na muškarce (40%), ali razlika u distribuciji pušača u odnosu na spol nije bila statistički značajna (p=0,1057). Najveći procent pušača bio u dobnoj skupini od 61-70 godina (76,9%), dok je najveći procenat nepušača bio u dobnim skupinama 40-50 godina i > 70 godina, bez statistički značajne razlike u odnosu na dob (p=0,901). Statistički značajno više muškaraca je konzumiralo alkohol u odnosu na žene (p=0,0009). Ispitanici dobne skupine 40-50 godina su u statistički značajno najvećem procentu konzumirali alkohol (p=0,001). Najveći broj ispitanika oba spola imao je umjeren ili visok unos masnoća bez statistički značajne razlike u odnosu na spol (p=0,9074) i dob (p=0,75). Većina ispitanika, bez obzira na spol, imala je laganu fizičku aktivnost pri čemu su žene u većem procentu bile fizički neaktivne u odnosu na muškarce (74,1% prema 65,2%), ali bez statistički značajne razlike u nivou fizičke aktivnosti među spolovima (p=0,4567). Postoji statistički značajan trend opadanja nivoa fizičke aktivnosti s porastom životne dobi (p=0,0014). U dobnoj skupini 40-50 godina je najviše ispitanika sa umjerenom ili teškom fizičkom aktivnošću (75,0%) i taj procent opada na 12,5% kod skupine > 70 godina. Prosječan indeks tjelesne mase (BMI) svih ispitanika bio je 25,8±3,3 kg/m², pri čemu su muškarci imali statistički značajno viši prosječni BMI (26,08±3,4 kg/m²) u odnosu na žene (25,46±3,1 kg/m²) (p=0,0102). Postoji statistički značajan utjecaj unosa masti (p<0,001) i fizičke aktivnosti (p<0,001) na BMI pacijenata. Nije utvrđena statistički značajna povezanost nezdravih životnih navika ispitanika (pušenje, konzumacija alkohola, nezdrava ishrana sa povećanim unosom masnoće i lagana fizička aktivnost) sa lošom kontrolom krvnog pritiska. Ključne riječi: arterijska hipertenzija, životne navike

Ovo istraživanje evaluiralo je primarnu prevencija kardiovaskularnih bolesti u porodičnoj medicini. Ukupan uzorak ispitanika karakterisala je izražena spolna neravnoteža, gdje su žene činile 68%, a muškarci 32% ispitanika. Najzastupljenija starosna skupina bila je između 60 i 69 godina, što ukazuje na dominaciju starijih osoba u istraživanju. Analiza nije pokazala značajnu povezanost između spola i starosnih grupa, što potvrđuje ravnomjernu distribuciju spolova unutar dobnih kategorija. Hipertenzija je zabilježena kod 40% ispitanika, što je u skladu s ranijim epidemiološkim podacima za Bosnu i Hercegovinu. Prosječne vrijednosti sistoličkog i dijastoličkog krvnog pritiska (132,55 mmHg i 82,60 mmHg) ukazuju na umjereno povišene vrijednosti u odnosu na preporučene norme. Kod ispitanika nisu zabilježene statistički značajne razlike u krvnom pritisku prema spolu i starosnim grupama. Hiperholesterolemija je utvrđena kod čak 72% ispitanika, čime se potvrđuje visoka učestalost ovog faktora rizika u populaciji porodične medicine. Spol i starosna dob nisu imali značajan uticaj na vrijednosti ukupnog holesterola. Prosječne vrijednosti LDL-holesterola bile su povišene (3,48 ± 1,13 mmol/L), sa najvišim vrijednostima u starosnoj grupi od 60–69 godina. Trigliceridi su bili iznad preporučenih vrijednosti kod 46% ispitanika, što ukazuje na prisutnost značajnog metaboličkog rizika. Analiza non-HDL holesterola pokazala je prosječnu vrijednost od 4,33 mmol/L, pri čemu je veliki broj ispitanika imao vrijednosti iznad ciljnih nivoa. Kontrola kardiovaskularnih rizičnih faktora bila je suboptimalna. Samo mali procenat ispitanika postigao je preporučene ciljne vrijednosti ključnih parametara: arterijskog krvnog pritiska (10%), ukupnog holesterola (23%), triglicerida (46%) i LDL-holesterola (4%). Najlošija kontrola zabilježena je kod non-HDL holesterola, gdje je samo 2% ispitanika dostiglo ciljne vrijednosti. Više od polovine ispitanika (56%) imalo je pozitivnu porodičnu anamnezu za nastanak kardiovaskularnih bolesti, što potvrđuje značaj genetskog faktora u procjeni rizika. Analiza pušačkog statusa pokazala je da je 22% ispitanika pušilo, a 18% bili su bivši pušači, bez značajnih razlika prema spolu i dobi. Većina ispitanika (74%) bila je fizički neaktivna, što predstavlja važan modificirajući faktor rizika. Čak 86% ispitanika imalo je prekomjernu tjelesnu težinu ili gojaznost, s prosječnim indeksom tjelesne mase (BMI) od 28,2. Analiza ukupnog kardiovaskularnog rizika pokazala je da je 68% ispitanika svrstano u kategoriju vrlo visokog rizika, što zahtijeva prioritetnu pažnju primarne zdravstvene zaštite. Postoji statistički značajna povezanost kontrole non-HDL holesterola i pušenja sa nivoom kardiovaskularnog rizika, ali ne i kontrole drugih kardiovaskularnih rizičnih faktora.