Magistarski radovi

U kompletnom uzorku prosječna starosna dob iznosila je 68,7 godina i kretala se u rasponu od 49 do 87 godina. Komparacijom ove dvije ispitaničke grupe nije bilo razlike u prosječnoj dobi u korist Lift and Crack grupe. Desno oko operisano je u 37 a lijevo u 43 pacijenta. Pacijenti operisani metodom Lift and Crack imali su za 7,5% manje rizika za rupturu nego pacijenti operisani metodom Stop and Chop. Analogno ovoj analizi, dehiscencija zonula je detektovana u 4 stlučaja, opet sa većom učestalošću ove komplikacije kod operacije metodom Stop and Chop. U postoperativnom tretmanu nije bilo statistički značajne razlike u odnosu na obje rađene metode.

U studiju je uključeno ukupno 116 mladih bolesnika i 147 starijih bolesnika sa koronarnom bolesti.U kompletnom uzorku bio je veći broj muških ispitanika 853 u odnosu na ispitanike ženskog spola 310 sa prosječnom starosti 58.86 ± 10.41 god. Najmlađi pacijent imao je 20 g. a najstariji 85 godina. Prosjek godina u starijoj grupi je 61 g., a oblik distribucije je bimodalan sa dvije vrsne dobne vrijednosti 55 i 68 godina. Najveći broj ispitanika je imao 1 ili više riziko faktora. Pušački status mladih u odnosu na starije bolesnike je bio 46.9%&53.1%, hipertenzija 69.4%&30.6%, hiperlipoproteinemia 59.8%&40.2%, diabetes mellitus 29.1%&70.9%. U starijoj dobnoj skupini bilo je znatno više zastupljeno stabilne koronarne bolesti, dok je u mladoj dobnoj skupini, do 45 g. dominirala akutna koronarna bolest Ustanovljena je neujednačenost raspodjele u lokalizaciji promjena na pojedinačnim krvnim sudovima. LAD arterija je s obzirom na lokalizaciju najviše bolešću bila zahvaćena u srednjem segmentu 617 promjene u srednjem segmentu, 216 u proksimalnom i 48 u distalnom. CX arterija je s obzirom na lokalizaciju takoder najvise bolešću bila zahvaćena u srednjem segmentu. 435 proomjene, 189 u proksimalnom i 63 u distalnom. I RCA arterija, takoder je najvise, 388 puta je bila zahvaćena u srednjem segmentu, 224 u proksimalnom i 125 u distalnom segment. Iako su promjene bile neujednačene po lokalizaciji nije bilo črazlike lokalizacije promjena prema tipu koronarne bolesti. U starijih pacijenata najčešća je bila kompleksnija forma koronarne bolesti - trosudovna koronarna bolesti, dok je u mladih pacijenata najšešća bila jednosudovna koronarna bolest. U starijoj životnoj dobi, pored razvoja koronarne bolesti razvija se i periferna vaskularna bolest što može otežati periferni vaskularni pristup za invazivnu kardiološku proceduru. Standardni vaskularni pristup u našoj ustanovi je femoralni dok se brahijalni i radijalni koriste sam u slučaju nemogućnosti izvođenja standardnog pristupa. U svih pacijenata mlade dobi s uspjehom je korišten rutinski femoralni pristup dok se u starijih pacijenata mora povremeno koristiti i alternativni brahijalni pristup. Radijalni pristup nije korišten. Iz sličnih razloga (prevashodno PAD) i problem pristupa bili su zastupljeniji kod starijih. U uzorku u grupi mladih pacijenata bilo je znacajno vise pusa£a, dok su nepusaci bili vise zastupljeni među starijim pacijentima. Pušači su zastupljeniji u akutnom koronarnom sindromu, dok je više nepušača bilo među ispitanicima sa stabilnom formom koronarne bolesti. Također, i u akutnom koronarnom sindromu i u stabilnoj koronarnoj bolesti, ispitanici s dislipidemijom čine većinu u odnosu na one bez poremećaja lipidnog statusa. Hipertenzija je bila češće zastupljena u obje skupine ispitanika. Ispitanici u mladoj životoj dobi i sa koronarografski koronarnom bolešću cešće imaju hipertrofiju lijevog ventrikula. Šećerna bolest je zastupljenija je u starijoj životnoj dobi. Familijarna anamneza pokazala se kao bitan faktor u obje dobne skupine. Dužina hospitalizacije u kompletnom uzorku je bila 1-4 dana.

Rezultati su pokazali da nije nađena statistički signifikantna razlika kada je u pitanju starosna dob pacijenata niti spolna raspodjela u odnosu na vrstu grafta.Komparirajući broj komplikacija takođe nije nađena statistički signifikatna razlika ,dok u stepenu rane mobilizacija je uočena statistička značajnost 0,80 odnosno da između grupe pacijenata u vrsti zaobilaznice PTFE (SV=3,1;SD=0,539) i grupe pacijenata u vrsti grafta VSM (SV = 2,30; SD = 0,608) postoji značajna razlika u prosječnim vrijednostima rane mobilizacije. Ut (69) = 5,754; p = 0,000 u korist skupine sa VSM.U daljoj statističkoj obradi u smislu poređenja prosječnih vrijednosti rane mobilizacije u odnosu na ICV u toku statističke obrade podataka nismo našli statističkih značajnosti u poređenju između skupina pacijenata sa VSM i PTFE ali u skupini VSM postoji statistička značajnost Ut(36)=3,151; p = 0,003,zatim kod poređenja stepena rane mobilizacija u odnosu na bolesti srca u skupini PTFE postoji statistički značajna razlika t(29) = 3,252; p = 0,003 između pacijenata koji su imali srčana obolenja i onih koji ih nisu imali.Pri kompariranju broja komplikacija nađena je statistička značajnost u skupini VSM postoji statistička značajnost t(38) = -4,706; p = 0,000 između pacijenata koji su imali komplikacije i pacijenata koji ih nisu imali te pri komparaciji stepena rane mobilizacije i riziko-faktora pušenje u skupini sa VSM postoji statistička značajnost t(28,19) = -2,569; p = 0,016 između pacijenata koji puše i onih koji ne puše. Prilikom komparacije komorbiditeta nisu nađene statističke značajnosti između dvije skupine pacijenata .

Nađen je odnos djece muškog i ženskog spola u omjeru 2,14:1, a prosječna životna dob djece je bila 5,68±0,25 godina. Zatim je utvrđeno da se tranzitorni sinovitis podjednako učestalo javljao na desnom i lijevom kuku kod oba spola (χ2 test; p>0,05). Utvrđena je godišnja incidenca tranzitornog sinovitisa u Tuzlanskom kantonu 1:10 000 djece. Nakon stratificiranja prem životnoj dobi, konstatovano je da djeca starosti od 3 do 7 godina statistički značajno češće obolijevaju od tranzitornog sinovitisa kuka, u odnosu na djecu mlađu i stariju od navedene grupe (χ2 test; p<0,01). Analizom incidence i životne dobi, u ovom istraživanju uočen je značajan pad incidence sa porastom životne dobi djece. Povezanost s prethodnom upalom gornjih respiratornih puteva je bila kod 74 djece (53,4%). Analizom učestalost tranzitornog sinovitisa u pojedinim godišnjim dobima utvrđena je podjednaka distribucija (χ2 test; p>0,05). Povišena tjelesna temperaturom je bila kod 23 (16,67%) djece, a prosječna vrijednost je bila 37,8 oC. Odnos djece sa normalnom i povišenom tjelesnom temperaturom je bio 5:1. Prosječna tjelesna temperatura kod sve djece je bila 36,8 ±0,04 oC. Sedimentacija eritrocita u prvom satu je bila povišena kod 89 (64,71%) djece, a prosječna vrijednost je bila 30,3±3,8mm/h. Prosječna vrijednost sedimentacije eritrocita u prvom satu kod sve djece je bila 22,8±2,9mm/h. U drugom satu sedimentacija je bila povišena kod 111 (80,43%) djece i prosječno je bila 51,82±4,3mm/h. Odnos djece sa normalnim i povišenim vrijednostima sedimentacije eritrocita u prvom satu je bio 1:1,8, a u drugom 1:4,1. Povišena vrijednost CRP-a je bila kod 42 (30,50%) djece, a prosječna vrijednost je iznosila 23,6±4,2 mg/L. Odnos djece sa normalnim i povišenim vrijednostima CRP-a je bio 2,3:1. Prosječna vrijednost CRP-a kod sve djece u ovom istraživanju je bila 7,7±2,1 mg/L. Vrijednost leukocita je bila povišena kod 27 (19,69%) djece i prosječno je iznosila 12,37±0,7x109/L. Odnos djece sa normalnim i povišenim vrijednostima leukocita je bio 4,1:1, a prosječna vrijednost leukocita kod sve djece je bila 8,4±0,2x109/L. Od 138 djece oboljele od tranzitornog sinovitisa u ovoj studiji, kod 64 je urađena diferencijalna krvna slika. Neutrofilni granulociti su bili povišeni kod šest (9,37%) djece, a prosječna vrijednost je bila 79,72±3,6 (%). Limfociti su bili povišeni kod 16 (25%) djece i prosječna vrijednost je iznosila 54,84±2,3 (%). Prosječna vrijednost neutrofilnih granulocita kod sve djece je bila 45,0±2,7 (%), a limfocita 34,2±2,3 (%). Ultrazvučni pregled kukova je urađen kod 47 (34%) djece, a izljev u kuku bio prisutan kod 37 (78,7%). Analizom nađeno da je broj djece oboljele od tranzitornog sinovitisa koja su imala izljev u kuku bio statistički značajno veći u odnosu na broj djece koja nisu imala izljev (Fisher test; p<0,05). Djeca sa izljevom nisu imala statistički značajno češće povišenu tjelesnu temperature u odnosu na djecu bez izljeva (Fisher-ov test; p>0,05). Ali se kod djece sa izljevom povišena koncentracija CRP-a i leukocita, te ubrzana sedimentacija eritrocita u prvom satu statistički značajno češće javljala u odnosu na djecu bez izljeva (Fisher-ov test; p<0,05). Statistički značajna pozitivna korelacija je utvrđena između veličine intraartikularnog izljeva i koncentracije neutrofilnih granulocita periferne krvi. S druge strani, uočena je statistički značajna negativna korelacija između veličine intraartikularnog izljeva i koncentracije limfocita periferne krvi.

U ovoj studiji niti jedan pacijent nakon adenoidektomije nije postoperativno krvario. U skladu sa važećom literaturom rezultati ove studije pokazuju da je krvarenje nakon adenoidektomije rijetka komplikacija. Kada je u pitanju lokalizacija krvarenja rezultati ove studije kazuju da je krvarenje češće iz tonzilarnih loža, sa dominacijom desne slično kao što su utvrdili i Conley-a i Ellison (Conley i Ellison, 1999). U cilju smanjenja mortaliteta i morbiditeta povezanog s koagulopatijama, a koje se tek ispoljavaju u operacionoj sali, izazvalo je mnoge kliničare da koriste PV, APTV, broj trombocita, i VK kod svih bolesnika prije operacije (Kaplan i sur., 1985). Međutim dokazi mnogih studija govore da koagulacijski profil u preoperativnoj pripremi nema apsolutno nikakav uticaj na pojavu postoperativnog krvarenja (Asaf i sur., 2001, Kitszel i sur., 2005, Schwab i sur., 2008). Kandidatkinja iznosi najnovije dokaze i smjernice koje jasno podržavaju dobijene rezultate i daju jasne preporuke za ispravno pristupanje ovom problemu.

DVH parametri konformalne transkutane radioterapije pokazuju statistički značajno manji doprinos doze na tanko crijevo nego DVH parametri konvencionalne transkutane radioterapije (p<0,0001). Analiza rezultata je pokazala da je Dmin statistički značajno manja kod primjene konvencionalne tehnike zračenja (0,84Gy vs 2,67 Gy; p<0.0001). Dmax za tanko crijevo je statistički značajno manja ukoliko se primjeni konformalna tehnika zračenja (47,97Gy versus 49,06 Gy; p <0.0001). Upoređujući ove dvije tehnike, uočeno je da je i Dsred za tanko crijevo statistički značajno manje ako se koristi konformalna tehnika (35,77 Gy versus 40,35 Gy; p<0.0001). V33,75Gy za tanko crijevo je statistički značajno manji ukoliko se koristi konformalna tehnika (56,58% versus 83,57%; p<0.0001). Analiza rezultata pokazala je da je i V42,75Gy za tanko crijevo statistički značajno manji ukoliko se koristi konformalna tehnika (41,74% versus 79,5%; p <0.0001) kao i V45Gy koji je statistički značajno manji ukoliko se koristi konformalna tehnika zračenja (30,2% versus 64,11%; p <0.0001). Rezultati za volumen tankog crijeva koji je obuhvaćen 75% dozom (V33,75Gy), a izraženi u centimetrima kubnim za tanko crijevo, je statistički značajno manji ako se koristi konformalna tehnika zračenja (421,81 cm3 versus 638,19 cm3 ; p<0,0001). Volumen tankog crijeva koji je obuhvaćen 95% dozom (V42,75Gy) i koji je u ovom slučaju izražen u kubnim centimetrima je statistički značajno manji ako se primjenjuje konformalna tehnika (311,64 cm3 versus 606,41 cm3; p<0,0001), kao i volumen tankog crijeva koji je obuhvaćen 100% dozom (V45Gy) koji je statistički značajno majnji ako koristimo konformalnu tehniku zračenja (224,74 cm3 vs 491,6 cm3; p<0,0001). DVH parametri konformalne transkutane radioterapije pokazuju statistički značajno manji doprinos doze na mokraćnu bešiku nego DVH parametri konvencionalne transkutane radioterapije (p<0,001). Analizirajući dobijene rezultate, došlo se do zaključka da je Dmin za mokraćnu bešiku statistički značajno manja kod konformalne tehnike u poređenju sa konvencionalnom tehnikom zračenja (28,91 Gy vs 43,95 Gy); p<0.0001). Upoređujući dobijene rezultate utvrđeno je da je Dmax za mokraćnu bešiku statistički značajno manja kod primjene konformalne tehnike zračenja u poređenju sa konvencionalnom (46,15 Gy vs 47,01 Gy; p <0.0001). Poredeći vrijednosti za Dsred došlo se do zaključka da je i ova doza statistički znčajno manja ukoliko koristimo konformalnu tehniku zračenja (42,97Gy vs 45,32 Gy; p<0.0001.) Analiza rezultata pokazuje da je V33,75Gy za mokraćnu bešiku statistički značajno manji ukoliko koristimo konformalnu radioterapijsku tehniku (92,91% vs 100%; p <0.0001). Poredeći rezultate za V42,75Gy za mokraćnu bešiku došlo se do zaključka da je ovaj volumen statistički značajno manji kod primjene konformalne tehnike zračenja (78,6% vs 99,95%; p <0.0001), kao i V45Gy istog organa koji je statistički, također, statistički značajno manji kod primjene konformalne tehnike (24,11% vs 64,18%; p <0.0001). DVH parametri konformalne transkutane radioterapije pokazuju statistički značajno manji doprinos doze na debelo crijevo u poređenju sa DVH parametrima konvencionalne transkutane radioterapije endometrijalnog karcinoma (p<0,05). Analizirajući rezultate Dmin za debelo crijevo, došlo se do zalljčkada je ova doza statistički značajno manja kod primjene konformalne tehnike u poređenju sa konvencionalnom tehnikom zračenja (34,51Gy vs 41,73 Gy); p<0.0001). Upoređujući dobivene rezultate, utvrđeno je da je Dmax za debelo crijevo statistički značajno manja kod primjene konformalne tehnike zračenja u poređenju sa konvencionalnom (46,1 Gy vs 47,88Gy; p <0.0001). Poredeći vrijednosti Dsred, došlo se do zaključka da je i ova doza statistički znčajno manja ukoliko koristimo konformalnu tehniku zračenja u poređenju sa konvencionalnom tehnikom (44,45Gy vs 45,88 cGy; p<0.0001). I u slučaju V33,75Gy za debelo crijevo, postoji statistički značjna razlika u smislu da je ovaj volumen manji kod primjene konformalne tehnike zračenja (99,41% vs 99,78%; p=0,0164). Analiza prikazanih rezultata pokazuje da je V42,75Gy za debelo crijevo statistički značajno manji kod primjene konformalne tehnike zračenja (90,71% vs 99,03%; p <0.0001), kao i V45Gy istog organa koji je statistički, također, značajno manji kod primjene konformalne tehnike (35,65% versus 77,47%; p =0.0001).

U cjelokupnom uzorku je bilo 78 (65%) muškaraca i 42 (35%) žena. Komparirano između dvije ispitaničke grupe, u grupi ispitanika sa GFR<60 ml/min bilo je statistički signifikanto više žena. Prosječna dob u uzorku je iznosila 60,12 godina i kretala se u rasponu od 36 do 82 godine. Komparirane su prosječne vrijednosti životne dobi između dvije ispitaničke grupe, te je detektovano da su ispitanici sa GFR<60 ml/min bili stariji u prosjeku za 12,45 godine, što je bilo statistički signifikantno. Komparacijom između ispitaničkih grupa nađena je razlika u učestalosti pojedinih NYHA klasa, sa značajno većim brojem ispitanika sa NYHA klasom I u grupi onih koji su imali GFR>60 ml/min. Usporedbom vrijednosti tjelesne težine, tjelesne visine i hematokrita između dvije ispitaničke grupe nađene su signifikantne razlike u vrjednostima sve tri varijable. Učinjena su serijska mjerenja kreatinina i uree u tri mjerenja: na dan PCI, 24 sata i 72 sata nakon iste. U kompletnom uzorku je dokazano signifikantno povećanje vrijednosti kreatinina u serijskim mjerenjima. Analogno ovoj analizi, učinjena je komparacija vrijednosti uree u tri separatna mjerenja. I ovdje je nađena signifikantna razlika sa postupnim povećanjem nivoa uree nakon 72 sata od intervencije. Na osnovu vrijednosti serijskih mjerenja kreatinina kalkulisana je vrijednost glomerularne filtracije koristeći Cockroft-Gault jednačinu. Posmatrajući kompletan uzorak, zabilježen je signifikantan pad vrijednosti glomerularne filtracije. Uzimajući u obzir kriterij po kome povećanje kreatinina od 25% u odnosu na početne vrijednosti predstavlja kriterij za definiciju kontrastne nefropatije, načinjena je kalkulacija procentualne izmjene vrijednosti kreatinina u odnosu na početnu, a koristeći mjerenja 24 i 72 sata nakon iste. Nakon 24 sata prosječna zabilježena promjena vrijednosti kreatinina je rasla a komparacijom izmjene kreatinina između dvije ispitaničke grupe nije zabilježena statistički signifikantna razlika. Uzimajući u obzir ove kriterije u cijelom uzorku je detektovano 5 ispitanika koji su nakon 24 sata zadovoljavali kriterije za kontrastnu nefropatiju. U usporedbi između dvije grupe nije bilo razlike u učestalosti kontrastne nefropatije nakon 24 sata, niti nakon 72 sata. Analogno navedenim analizama, evaluirana je učestalost kontrastne nefropatije uzimajući u obzir vrijednost kreatinina 72 sata nakon intervencije, a prema kriteriju od 25% rasta u odnosu na početne vrijednosti, te je detektovano 25 ispitanika sa kontrastnom nefropatijom. Komparirano između 2 ispitaničke grupe, nije nađena signifikantna razlika u učestalosti kontrastne nefropatije 72 sata nakon intervencije. Vrijednost injiciranog kontrasta je korelirana sa procentualnim porastom vrijednosti kreatinina 24 i 72 sata nakon PCI, te sa razlikom u vrijednostima GFR nakon 72 sata od PCI, kao mjerama pogoršanja renalne funkcije. Pad u GFR nakon 72 sata nije korelirao signifikantno sa volumenom injiciranog kontrasta. Kako bi se dodatno evaluirao uticaj volumena injiciranog kontrasta na bubrežnu funkciju, testiran je njegov uticaj na ukupnu vrijednost GFR 72 sata nakon PCI. Pokazano je da je volumen injiciranog kontrasta signifikantan nezavisni i negativni prediktor iste odnosno da se povećanjem volumena injicranog kontrasta može očekivati pad vrijednosti GFR i to za svaki ml injiciranog kontrasta može se očekivati pad GFR od 0,136 ml/min.

U studiji je dokazana učestalost nastanka kontrastom inducirane nefropatije u bolesnika sa Diabetes mellitus-om, također dokazano je da se kontrastom inducirana nefropatija češće javlja kod bolesnika sa Diabetes mellitus-om, u odnosu na bolesnike bez Diabetes mellitus-a. Dokazano je da je procjenjena glomerularna filtracija manja u bolesnika sa Diabetes mellitus-om prije i nakon aplikacije intravenskog kontrastnog sredstva u odnosu na bolesnike bez Diabetes mellitus-a, kao i da bolesnici sa Diabetes mellitus-om imaju izvjestan stepen oštećenja bubrega (bubrežne funkcije) u odnosu na bolesnike bez Diabetes mellitus-a. Praktični značaj je u preporuci da kod bolesnika koji se upućuju na kontrastne preglede kompjuteriziranom tomografijom, na ovaj način možemo dobiti korisne podatke o stepenu oštećenja bubrežne funkcije, naročito kod bolesnika sa Diabetes mellitus-om, što može pomoći u identifikaciji bolesnika sa povećanim i umjerenim rizikom nastanka kontrastom inducirane nefropatije i omogućiti sprovođenje protektivnih strategija kod tih bolesnika.

Analiziran je ukupno 40 ispitanika. Prosječna životna dob muških ispitanika uključenih u studiju bila je 67.85 ± 8.26 godina. Od ukupnog broja (n=40) većinu su činili ispitanici starije životne dobi, odnosno između 65 i 75 godina. Najmlađi pacijent imao je 51 g. a najstariji 80 godina. Rezultati ove studije potvrđuju da se karcinom prostate uglavnom javlja u starijoj muškoj populaciji odnosno da starosna dob muškaraca pozitivno korelira sa povećanim rizikom razvoja ovog karcinoma, tj. da rizik od razvoja karcinoma prostate raste sa godinama. Studija o dobnoj zastupljenosti ispitanika sa karcinomom prostate u neposrednoj blizini je studije autora Ling-Huei i sar., kod kojih je prosječna dob pacijenata sa karcinomom prostate iznosila 71,92±0,76 godina. U otkrivanju koštanih metastaza kod karcinoma prostate primjenjuju se različite dijagnostičke metode (laboratorijske, slikovne-imaging metode), sa više ili manje uspjeha, uz napomenu da nijedna od primjenjenih metoda nema 100% dijagnostičku tačnost. U dijagnostici koštanih metastaza najčešće se koriste dvije metode i to : određivanje PSA u serumu i scintigrafija kostiju cijelog tijela (WBS) sa difosfonatnim jedinjenjima. Karcinom prostate se javlja u osoba starije životne dobi, odnosno prosječna starosna dob ispitanika je 67.85 ± 8.26 godina, a samo 20% ispitanika je bilo mlađe od 60g. Najveći broj ispitanika je imao niže vrijednost PSA odnosno do 20 ng/L (ukupno 24 ispitanika ili 60%). Najčešća lokalizacija metastatskih promjena u bolesnika sa karcinomom prostate su bile karlične kosti u 38,9%. Određivanje tumorskog markera PSA je visoko senzitivan (88,9%) i visoko specifičan test u otkrivanju koštanih metastaza uz kriterij da je vrijednost PSA u serumu veća od 11,3 ng/L. Vrijednost PSA veća od 27,93 ng/L povećava specifičnost ovog testa (na 95,5%) ali je tada senzitivnost testa niska (27,78%). Vrijednost PSA veća od 61,34 ng/L povećava specifičnost ovog testa (na 100%) ali je tada senzitivnost izrazito niska (27,78%). Vrijednosti PSA u intervalu od 20-40 ng/L su od posebne važnosti jer je u ovom rasponu vjerovatnoća da pozitivan nalaz znači i prisustvo metastaza dva puta veća (likelihood ratio 2.03) u odnosu na zdrave ispitanike.Komparacijom tri dijagnostičke metode, naši rezultati pokazuju da najveću specifičnost u otkrivanju koštanih metastaza ima scintigrafija sa 99mTc DMSA sa specifičnošću od 95%. Kombinacijom tri navedene dijagnostičke procedure rana dijagnostika metastatskih promjena postaje veoma efikasna što bitno utiče na poboljšanje prognoze, učinka terapije kao i produženje životnog vijeka oboljelih. Na osnovu dobijenih rezultata možemo potvrditi da su PSA i scintigrafija sa DMSA kao i scintigrafija sa MDP metode izbora u dijagnostičkom protokolu ispitivanja prisustva koštanih metastaza. Kombinacija gore navedenih metoda rana dijagnostika metastatskih promjena postaje veoma navedenih dijagnostičkih procedura smanjuje broj lažno negativnih nalaza čime dijagnostika koštanih metastaza postaje efikasnija, a ujedno se smanjuju i troškovi nepotrebnih dodatnih dijagnostičkih procedura. Kombinacijom efikasna što bitno utiče na poboljšanje prognoze, učinka terapije kao i produženje životnog vijeka oboljelih

Rezultati koji su prikazani u ovom radu jesu segment istraživanja provedenog u sklopu prospektivne studije o kvalitetu življenja nakon akutnog infarkta miokarda u populaciji oboljelih sa područja Gradiške, Srpca i Kozarske Dubice tokom 2011. godine. Ukupno je analizirano 110 ispitanika, podijeljenih u dvije grupe prema lokalizaciji infarkta miokarda po 40 ispitanika. U ispitivanom uzorku analizirana je distribucija ispitanika prema dobi i vidi se da je najzastupljenija srednja starosna kategorija u dobi od 55 do 65 godina (54,5%) (tabela 2). Nije uočena značajna razlika starosne strukture i grupa. Nešto veći udio čine muškarci ali su žene u prosjeku starije. Prosječna dob (SD) u ukupnom uzorku je iznosila 62,08 (±8,53) godina s minimumom od 42 i maksimumom od 82 godine. Dobna zastupljenost u cjelokupnom uzorku je prikazana na slici 2. Analizirana je distribucija ispitanika u uzorku prema polu gdje muškaraca ima 74 (67,3%) i žena 36 (32,7%). Prosječna dob (SD) za muškarce u ukupnom uzorku je iznosila 60,45 (±7,91) godina sa minimumom od 52 i maksimumom od 68 godina, dok je za žene prosječna dob (SD) u ukupnom uzorku iznosila 65,30 (±8,87) godina sa minimumom od 56 i maksimumom od 74 godina. U ispitivanom uzorku analiziran je edukativni nivo ispitanika gdje se vidi da su zastupljeniji ispitanici sa završenom srednjom školom (52,7%), dok su manje zastupljeni ispitanici sa završenim fakultetom (4,5%) (tabela 3). Analizirano je materijalno stanje i bračni status ispitanika u cjelokupnom uzorku, gdje se vidi da više ispitanika živi u bračnoj zajednici (79,1%), a da broj ispitanika koji je slabog materijalnog statusa iznosi 73 (66,4%). Kategorija srednje starosne dobi od 55 do 65 godina je najzastupljenija u svim ispitaničkim grupama. Komparacijom dobi između ispitaničkih grupa nije nađena statistički signifikantna razlika (X²=3,77; df-4; p=0,438) (slika 5). Analizirana je i polna zastupljenost ispitanika unutar grupa. Muškarci su više zastupljeni u svim ispitivanim grupama u odnosu na žene. Unutar kontrolne grupe zastupljenost muškaraca je 60% a žena 40%. Zastupljenost po polu je identična u obje grupe ispitanika sa preboljelim AIM, gdje je odnos 70% muškaraca i 30% žena. Komparacijom polne zastupljenosti između ispitaničkih grupa nije nađena statistički signifikantna razlika (X²=0,99; df-2; p=0,609). Komparacijom između ispitivanih grupa oboljelih od AIM nađena je signifikantna razlika u vrijednosti fizičke dimenzije SF-36 skora (Kruskal-Wallis; X²=45,93; df-2; p<0,0001). Grafički prikaz razlike je dat na slici 7, na kojoj se utvrdi da niže vrijednosti SF-36 dimenzije fizičkog zdravlja imaju ispitanici iz grupe I (s preboljelim AIM prednjeg zida). Takođe je učinjena komparacija vrijednosti mentalne dimenzije SF-36 skora između ispitivanih grupa oboljelih od AIM. Komparacijom između ispitivanih grupa oboljelih od AIM nađena je signifikantna razlika u vrijednosti mentalne dimenzije SF-36 skora (Kruskal-Wallis; X²=47,06; df-2; p<0,0001). Analogno prethodno navedenoj analizi učinjena je multipla komparacija između pojedinačnih segmenata dimenzije fizičkog zdravlja SF-36 skora unutar ispitivanih grupa. Analiza je data u tabeli 8, a u kojoj je nađeno postojanje statistički signifikantne razlike u vrijednostima pojedinih segemenata dimenzije fizičkog zdravlja SF-36 skora. Utvrđeno je da niže vrijednosti medijane u segmentima fizičkog funkcionisanja, tjelesnog bola i opšteg zdravlja imaju ispitanici iz grupe s preboljelim AIM prednjeg zida, a samo u segmentu fizičkih ograničenja niže vrijednosti medijane imaju ispitanici iz grupe s preboljelim AIM donjeg zida (Kruskal-Wallis; X²=49,23; df-2; p<0,0001). Takođe je učinjena multipla komparacija između pojedinačnih segmenata dimenzije mentalnog zdravlja SF-36 skora unutar ispitivanih grupa. Razlike su date u tabeli 9, gdje je nađeno postojanje statistički signifikantne razlike u vrijednostima pojedinih segemenata dimenzije mentalnog zdravlja SF-36 skora. Utvrđeno je da niže vrijednosti medijane u segmentima vitalnost, socijalno funkcionisanje i duševno zdravlje imaju ispitanici iz grupe s preboljelim AIM prednjeg zida, a jednake vrijednosti medijane su izmjerene samo u segmentu socijalnih ograničenja kod ispitanika s preboljelim AIM u obje grupe (Kruskal-Wallis; X²=49,23; df-2; p<0,0001). S obzirom da se vrijednost Minnesota skora nije distribuirala po normalnoj raspodjeli, distribuira se asimetrično, primjenjeni su neparametrijski testovi za komparaciju prosječnih vrijednosti Minnesota skora između ispitivanih grupa. Komparacijom između ispitivanih grupa oboljelih od AIM je utvrđena statistički signifikantna razlika u vrijednosti Minnesota skora (Kruskal-Wallis; X²=64,27; df-2; p<0,0001). Medijane vrijednosti Minnesota skora unutar ispitaničkih grupa su date u tabeli 10. S obzirom da se kontrolna grupa zajedno sa ispitivanim grupama oboljelih od akutnog infarkta miokarda ponaša kao ordinalna varijabla, učinjena je neparametrijska korelacija između kategorija AIM i vrijednosti ukupnog SF-36 skora i ukupnog Minnesota skora. Grafički prikaz korelacije je dat na slici 12, koja govori o obrnuto proporcionalnoj međuzavisnosti bodovnih skorova dvije skale, a to znači da je viši bodovni skor na SF-36 skali pratio niži skor na Minnesota bodovanju i da se radi o negativnoj linearnoj korelaciji.