Doktorske disertacije

Ovim istraživanjem dokazano je da je dijabetes hiperkoagulabilno i protrombotično stanje. Uporna hiperglikemija oštećuje vaskularni endotel i dovodi do oslobađanja aktivatora koagulacije u cirkulaciju i suprimira fibrinolizu, narušavajući tako ravnotežu hemostaze i povećavajući rizik za vaskularne bolesti u oboljelih od dijabetesa tipa 2. Isto tako pokazano je da u oboljelih od dijabetesa tipa 2 kod kojih je glikemija lošije regulirana, koji imaju veće vrijednosti BMI i lipidnog statusa hemostaza je više poremećena nego u onih sa normoglikemijom, manjim BMI i normalnim lipidnim statusom. Ovo istraživanje je značajan naučni rad u oblasti hemostaze u pacijenata oboljelih od dijabetesa tip 2. Isto tako daje značajan doprinos boljem razumijevanju poremećaja hemostaze u oboljelih od dijabetesa. Osim toga, rezultati ovog istraživanja će biti od velike praktične koristi. Ranim otkrivanjem hemostatskih abnormalnosti moguće je smanjiti rizik makrovaskularnih komplikacija dijabetesa odnosno aterosklerotske bolesti koronarnih, cerebralnih i perifernih arterija i smanjiti rizik nastanka koronarne bolesti srca, moždanog udara i perifernih tromboza kao i drugih makrovaskularnih komplikacija dijabetesa. Pravovremenom i dobrom kontrolom poznatih riziko faktora povećati će se svijest o važnosti prevencije makrovaskularnih komplikacija za razvoj kardiovaskularnog i cerebrovaskularnog morbiditeta i mortaliteta. Rezultati ovog istraživanja daju preporuke za rutinsko ispitivanje koagulacionih i fibrinolitičkih parametara, naročito kod gojaznih, hipertenzivnih, sa loše reguliranom glikemijom i trajanjem dijabetesa dužim od 10 godina i ističu važnost hemostatskih parametara u dijabetesu kao i benefit metaboličke kontrole dijabetesa.

Prijelom dijafize femura, je jedan od najčešćih prijeloma u ortopedskoj praksi i često udružen sa drugim povredama. Obzirom da je femur najveća kost tijela i jedna od najznačajnijih nosivih kostiju donjeg ekstremiteta, prijelom femura dovodi do prolongiranog morbiditeta i značajne nesposobnosti uprkos adekvatnom tretmanu. Cilj tretmana je postići brzo zarastanje u najboljoj, anatomskoj poziciji uz maksimalan povratak funkcije ekstremiteta. Izbor metode u tretmanu nije uvijek jednostavan. Svaka od njih ima prednosti i potencijalne komplikacije. Ovo istraživanje je značajan naučni rad i daje doprinos u izboru adekvatne metode i boljim rezultatima liječenja. Ovim istraživanjem dokazano je da je povoljniji ishod liječenja pri upotrebi intramedularnog zaključanog klina u odnosu na fiksaciju pločicom i vijcima. Učestalost komplikacija (infekcija, ograničenje pokretljivosti susjednih zglobova, nezarastanje, loše zarastanje prijeloma) i brzina zarastanja je u direktnoj vezi sa primijenjenom metodom liječenja. Osim toga, rezultati ovog istraživanja će biti od praktične koristi jer su dokazali da izbor najpodobnije operativne metode, uz zahvat izveden u što kraćem vremenskom periodu od momenta povređivanja, rana mobilizacija, kratka hospitalizacija, adekvatan fizikalni tretman, rezultirati povoljnijim ishodom u liječenju prijeloma nadkoljenične kosti.

S obzirom da je propadanje vidnog polja jedan od glavnih znakova prisustva kao i napredovanja bolesti, ranom dijagnostikom, pravovremenim i efikasnim liječenjem može se otkriti na vrijeme i usporiti daljnje propadanje ganglijskih stanica. Tako se spriječavaju komplikacije glaukomske bolesti koje u konačnici vode ka potpunom sljepilu. SOCT 3D je novija metoda koja se primjenjuje u kliničkoj praksi. Dosadašnje analize glave optičkog nerva kao i sloja retinalnih nervnih vlakana bazirale su se na subjektivnoj procjeni stereobiomikroskopije sa lupama ili green light oftalmoskopijom. Ti podaci nisu davali niti dovoljan kvalitativan niti kvantitativan opis promjene. Nemaju, dakle, dovoljnu osjetljivost i specifičnost. Sa druge strane, svi podaci dobiveni SOCT 3D pretragom su od neprocjenjive važnosti za ranu detekciju glaukoma, planiranje liječenja te daljnje praćenje terapije. Oni su pouzdani, lako dostupni i za pacijenta i za ljekara, ponovljivi i izuzetno precizni. Ovo istraživanje ukazalo je na to da SCOT3D kao jednostavna i neinvazivna dijagnostička procedura bit će dio kliničkog protokola u ranoj detekciji glaukoma, u praćenju ispravnosti terapije i posljedičnih promjena kao i komplikacija ove bolesti nakon izvjesnog vremena praćenja glaukomskog pacijenta. Sve ovo treba da bude u cilju očuvanja vida što i jeste osnovni zadatak svakog oftalmologa.

Liječenje krupnoćelijskog B limfoma hemioterapijom kod oko 70% bolesnika dovodi do remisije bolesti, od kojih u polovini slučajeva dolazi do izliječenja. Međutim, bar u polovine naprijed navedenih bolesnika dolazi do relapsa ili progresije bolesti, koja često fatalno završava. To znači da dvije trećine oboljelih, prije ili kasnije, podlegne ovoj agresivnoj limfoidnoj neoplazmi. Terapija za ovaj limfom se mora primjeniti bez odlaganja, jer je u protivnom širenje bolesti neminovno i brzo. Veoma značajan dio tretmana ovih pacijenata je procjena terapijskog odgovora, odnosno rizika od progresije bolesti. Iako je standardni polihemoterapijski protokol sa ili bez imunoterapije rituximabom, terapija koja je globalno prihvaćena, ona nažalost ne donosi izlječenje velikom dijelu oboljelih. U tim slučajevima moraju se primijeniti i drugi terapijski modaliteti, uključujući i autologu, pa i alogenu transplantaciju matične ćelije hematopoeze. Ovo istraživanje pokazalo je da određeni klinički pokazatelji, kao što su starija dob, visok stadijum bolesti, visok Internacionalni prognostički index i serumski nivo LDH, prisustvo velike tumorske mase i visok nivo expresije Ki-67 i bcl-6 u tkivu limfoma imaju nepovoljan uticaj na stepen terapijskog odgovora i dužinu perioda bez progresije bolesti pacijenata oboljelih od krupnoćelijskog B limfoma. Na ovaj način definisani su dodatni značajni imunofenotipski pokazatelji prognoze, koji uz kliničke parametre su dobra osnova za planiranje tretmana i adekvatno praćenje oboljelih od ove agresivne neoplazme. Takođe, istraživanje je potvrdilo da oboljeli od krupnoćelijskog B limfoma tretirani terapijskim protokolom CHOP+R imaju bolji terapijski odgovor i duži period bez progresije bolesti u odnosu na oboljele tretirane terapijskim protokolom CHOP.

Rana detekcija i analiza svih prognostičkih faktora sa planiranom operacijom će dati dobru prognozu za pacijentovo preživljavanje. Dijagnostičke metode uvijek pomažu dobrom hirurškom timu da se odluči za vrstu operativnog zahvata koji će na najbolji način dati dobre rezultate u smanjenju recidiva tumora, a pomoći patologu da histološkim tipom tumora odredi dalji terapeutski tretman za pacijenta. Do sada se ypT2bN1MX pokazala kao granična klasifikacija za terapiju pacijenata oboljelih od karcinoma želuca. Onkološki konzilij će uvijek odrediti terapiju (hemoterapiju, radioterapiju i kombinovanu) prema TNM klasifikaciji nakon resekcije želuca. Podaci su revidirani prema uputama College’s februara 2006 za prognostičke informacije pacijenta i kliničara. Značaj istraživanja bi pokazao važnost vrste operativnog zahvata i pažljive limfadenektomije za bolje i dugoročnije preživljavanje pacijenta. Studija bi pokazala vezu između prognoze karcinoma želuca i broja pozitivnih limfnih čvorova koji su limitirani na broj između 7 do 8 čvorova , čija je prognoza slaba. Prisustvo metastaza ima negativan uticaj za prognozu i tehnika D 2 limfadektomije je tehnika koja bi se morala koristiti za tretman karcinoma želuca. Ona je metoda izbora za liječenje karcinoma želuca operativnom metodom. Kliničaru određuje bolji klinički menađment za pacijenta i olakšava hiruršku procjenu operativnog tretmana, a određuje i dijagnostički modalitet i medikamentoznu terapiju.

Ova studija je pokazala da primjena mini-STR direktnim poređenjem profila koštanih uzoraka u kombinaciji sa klasičnim PP16 multipleks sistemom za uspostavljanje Kinshipove relacije sa referentnim uzorcima krvi rodbine i tradicionalnih antropoloških metoda može poslužiti kao moćan metod za rekonstrukciju i identifikaciju razdvojenih elemenata skeleta u uslovima velike izmiješanosti. Ključ uspjeha za razrješenje kompleksnih situacija izuzetne izmiješanosti bilo u uslovima sekundarnih masovnih grobnica kao posljedice ratnog zločina kao što je predmet ove studije, bilo u uslovima drugih katastrofičnih situacija, nalazi se u multidisciplinarnom pristupu, a odabir metoda treba da zavisi od tipa populacije nestalih (otvorena ili zatvorena populacija), ali i od uticaja vanjskih faktora na pronađeni koštani materijal tj. stepena oštećenja, dekompozicije i degradacije koštanog materijala. Zatvorene populacije su pogodne za primjenu metoda ove studije pod uslovom da ne postoji velika rodbinska povezanost nestalih osoba.

Ovo istraživanje je imalo za cilj utvrditi postojanje korelacije serumskog markera CA-125 i morfoloških karakteristika malignih tumora jajnika sa kliničkim stadijem bolesti, kao i korelacije ovog serumskog markera sa morfološkim karakteristikama. Rezultati ove doktorske disertacije su pokazali da preoperativne vrijednosti serumskog markera CA-125 linearno koreliraju sa kliničkim stadijem bolesti, da ultrazvučne, intraoperativne i patoanatomske morfološke karakteristike slabo koreliraju sa kliničkim stadijem, da povećane vrijednosti CA-125 uz prisustvo ascitesa imaju znatno veći stepen pozitivne korelacije kada se zajedno koreliraju sa kliničkim stadijem nego kada se koreliraju kao neovisni parametri, te da se najveća učinkovitost u dijagnostici malignih tumora jajnika postiže primjenom ultrazvuka kao primarnog testa, te određivanjem vrijednosti CA-125 kod suspektne ultrazvučne morfologije. Disertacija može biti značajna pomoć u stvaranju kliničkih vodilja u dijagnostici i tretmanu malignih tumora jajnika.

Shodno postavljenim ciljevima svrstani su u nekoliko cjelina pa je od ukupno 6000 ispitanika 83,4% studenata i 16,6% nestudenata bilo 41,8% muškog i 58,2% ženskog spola. Distrubucija ispitanika u pogledu vjeroispovijesti bila je slijedeća: 20,0% ispitanika je pravoslavne vjeroispovijesti; 49,0% islamske vjeroispovijesti; 19,9% katoličke vjeroispovijesti, te 11,1% ispitanika pripadaju ostalim konfesijama. U odnosu na način stanovanja omladine u BiH kod roditelja je stanovalo 50,7% ispitanika, privatno 33,6%, te u studentskom domu 15,7%. U BiH je spolna aktivnost omladine u porastu (61%). Spolna aktivnost sa jednim partnerom (56,4%) je značajno veća (p<0,001) prema 19,9% omladine sa ≥3 partnera, a mladića (16,3%) sa ≥3 spolnih partnera značajno je više (p<0,001) od djevojaka (3,6%), bez razlika između studenata i nestudenata, studijskih grupa, vjeroispovjesti, mjesta i načina stanovanja. Česte spolne odnose ima 42,9% omladine, značajno je više (p<0,001) djevojaka u odnosu na mladiće, omladine pravoslavne vjeroispovijesti (p<0,001) u odnosu na druge vjeroispovjesti i studentske omladine koja stanuje privatno (p=0,04). Srednja dob seksarhe je značajno ranija (p<0,001) kod mladića (17,34±1.77 godina), u odnosu na djevojke (18,20 ± 1.84 godina), značajnije je ranija (p=0,02) kod studenata u odnosu na nestudente. Metode kontracepcije nedovoljno poznaje 51,6% omladine, značajnije manje (p<0,001) znanje imaju mladići u odnosu na djevojke, te omladina islamske u odnosu na omladinu drugih vjeroispovjesti. Trend korištenja kontracepcije je u porastu, 67,6% omladine je zaštićeno kod prvog, a 70,4% pri zadnjem spolnom kontaktu. Mladići značajnije (p<0,001) koriste kontracepciju pri zadnjem spolnom kontaktu od djevojaka, dok studenti katoličke vjeroispovjesti i oni koji stanuju kod roditelja značajnije (p<0,001) koriste kontracepciju u odnosu na ostale i pri prvom i zadnjem spolnom odnosu. Kondom kao metod kontracepcije značajno više (p<0,001) koristi omladina katoličke u odnosu na druge vjeroispovijesti, te mladići u odnosu na djevojke, a značajno (p<0,001) manje omladina koja stanuje privatno. Omladina (48%) nedovoljno poznaje spolno prenosive bolesti, značajno (p<0,001); slabije znaju mladići od djevojaka i omladina islamske u odnosu na druge vjeroispovjesti. Omladina (96%) dobro zna način prenošenja spolno prenosivih bolesti, djevojke značajno (p<0,001) bolje od mladića. Namjerni prekid trudnoće kod studentica (4,9%) je značajno manji nego kod nestudentica (p<0,001). Ginekološki pregled nije nikada obavilo 51,7% djevojaka, PAPA test je uradilo samo 19,9%, a 61,8% preglede obavlja u privatnim zdravstvenim ustanovama. Omladina poznaje način dijagnostikovanja trudnoće u 69,1%, značajno (p<0,001) slabije mladići u odnosu na djevojke, te omladina islamske u odnosu na ostale vjeroispovjesti. Spolno ponašanje mladića je rizičnije nego kod djevojaka, imaju veći broj spolnih partnera, ranije stupaju u spolne odnose, nedovoljno poznaju metode kontracepcije i spolno prenosive bolesti, ali značajnije (p<0,001) koriste kondom. Rezultatima istraživanja postavljen je značajan strateški algoritam multidisciplinarne socijalno medicinske individualne i grupne kontrole spolnog ponašanja omladine u BiH.

Rezultati ove studije doprinose boljem razumijevanju varijabilne anatomije karotidnih krvnih sudova i koji pokazaju usku povezanost „geometrije“ karotidnih krvnih sudova sa stenozom unutrašnje karotidne arterije, jer sadašnja saznanja kvantitativnih korelacija između bifurkacione geometrije karotidnih arterija, hemodinamike i izložrnosti rizik faktorima nastanka ateroskleroze je nekompletno, uprkos velikog zanimanja kliničara i biofluidomehaničara.

Ovim istraživanjem dokazano je da je samoća značajan faktor koji utiče na kvalitet života u osoba starije životne dobi. Rezultati ovog istraživanja su utvrdili set specifičnih zdravstvenih potreba starih osoba procjenom u cilju rješavanja u zdravstveno-socijalnom i u sektoru lokalne zajednice. Procjena se treba provoditi kroz vrijeme i tokom višestrukih posjeta. Očekivano je potvrdjeno da je samoća važan rizik u razvoju psiholoških smetnji i poremećaja zdravlja. Rezultati ovog istraživanja su istakli potrebu za prepoznavanjem, utvrđivanjem, praćenjem i proučavanjem specifičnih zdravstvenih potreba starijih osoba, njihovim otkrivanjem i korigovanjem u populaciji starijoj od 65 godina. Rezultati ovog istraživanja takodje daju preporuke za razvijanje sistema usluga pomoći starijim osobama u lokalnoj zajednici i ukazuju na potrebu osnivanja gerontoloških centara koji će biti središte okupljanja starijih osoba u promociji i prevenciji faktora rizika bolesnog starenja, a koji bi bili mjesta stalne tjelesne, psihičke i radne aktivnosti osoba starije životne dobi.