Doktorske disertacije

Određivanje progesteronom induciranog blokirajućeg faktora u serumu i urinu trudnica sa simptomima prijetećeg ili započetog pobačaja i prijevremenog porođaja se može koristiti kao prediktor ishoda trudnoće. U osnovi imunomodulatorne aktivnosti leži djelovanje progesterona kao ˝hormona trudnoće˝, a kao osnova za sintezu progesteronom induciranog blokirajućeg embrioprotektivnog faktora, administriranjem gestagenskih preparata se može dobiti pozitivan klinički odgovor. Uz terapiju spontanog i habitulanog pobačaja gestagenskim preparatima u slučajevima gdje se sumnja na imunološki uzrok spontanih i habitualnih pobačaja postoji mogućnost terapije kortikosteroidima i acetilsalicilnom kiselinom

Djejstvo stresa, kako psihičkog, tako i oksidativnog, često ostaje zamaskirano i neuočeno jer se o njemu obično i ne razmišlja. Pojedine studije upućuju da je upravo stres krivac za razvoj bolesti, bilo kratkoročno, bilo dugoročno. Samo dijagnostikovanje ovog problema bi moglo dovesti do boljitka u pristupu oboljelim. Potom bi efekti terapije, bilo medikamentozno, bilo kroz psihološku pomoć, mogli dodatno poboljšati stanje pacijenata sa Parkinsonovom bolešću i ishemijskim cerebrovaskularnim inzultom, ne samo za vrijeme hospitalizacije nego i po nastavku liječenja van zdravstvenih ustanova. Planirano istraživanje je originalno i trebalo bi ponuditi doprinos u području neuroendokrinologije i neuropsihologije, a napose neurologije.

Ovo istraživanje je pokazalo da pacijenti koji imaju povišen kreatinin iznad 177 µmol/L godinu dana iza transplantacije imaju 4 puta veći rizik za anemiju od pacijenata čiji je kreatinin < 177 µmol/L i da pacijenti koji su anemični u 6. mjesecu iza transplantacije imaju 11 puta veći rizik da budu anemični godinu dana iza transplantacije u odnosu na one koji nisu anemični, a pod uslovom da ne primaju eritropoetin. Pokazano je takodje da pacijenti koji su anemični imaju 3 puta veći rizik za gubitak grafta i smrtni ishod nego oni koji nisu anemični. U svjetlu činjenice da pacijenti koji su izgubili graft i vratili se na hronični program dijelize imaju značajno niže vrijednosti hemoglobina od pacijenata na hroničnom programu dijalize, postoji očigledna potreba da se anemija transplantiranih bolesnika rigorozno liječi eritropoetinom. U pilot istraživanju nije pokazano da terapija eritropoetinom sa konvencionalnim ciljnim vrijednostima hemoglobina smanjuje rizik za kardio-vaskularni incident i poboljšava kvalitetu života primalaca bubrežnog grafta, što je sukladno podacima iz literature. Preporuka je da se redefiniraju ciljne vrijednosti hemoglobina. Na koncu, treba blagovremeno uočiti nepoželjne efekte eritropoetina, a u ovom istraživanju je nesanica bila najzastupljenija.

Pokazano je da je u istraživanje bilo uključeno 39 ispitanika ženskog spola i 21 ispitanik muškog spola. Ispitivanje je pokazalo veću zastupljenost ispitanika ženskog spola i u grupi ispitanika sa lakim oblikom oboljenja i u grupi ispitanika sa teškim oblikom oboljenja. Starosna analiza nije pokazala statističku značajnost o uticaju dobi na težinu kliničke slike. Etiološka analiza pokazala je najveću zastupljenost bilijarnog pankreatitisa (41), potom alkoholnog (9), hiperlipoproteinemijskog (3), tumorskog (3) i najmanju zastupljenost virusnog (1) pankreatitisa. Analiza odnosa spola i etiologije oboljenja pokazala je predominaciju bilijarnog pankreatitisa u ispitanika ženskog spola i alkoholnog pankreatitisa u ispitanika muškog spola. Prema klasifikaciji iz Atlante (1992) dobiveni su podaci da je zastupljenost intersticijskog pankreatitisa 50%, nekrotičnog oblika 0,16%, akutne kolekcije tekučine 20%, pseudocista 15%, 8,3% apcesa i organskog zatajenje 6,6%. Največi broj pacijenata bio je podvrgnut kombiniranom načinu liječenja, ali je kao osnovna metoda liječenja konvencionalna terapija bila zastupljena u 63.33% slučajeva, fine needle aspiration biopsy (FNAB) u 28.33%, a u 8.33% slučajeva zastupljen je ERCP kao dominantna metoda liječenja. Praćen je i mortalitet koji je u ovom istraživanju iznosio 3%. Najveći broj ispitanika više od 50% liječen je između 16 i 30 dana. Granične vrijednosti CRP-a koje su ukazivale na razvoj teškog oblika akutnog pankreatitisa bile su više od 100 prvog dana, odnosno više od 120 trečeg i 220 sedmog dana hospitalizacije. Kao elementi UZ detekcije korišteni su verifikacija akutne nakupine tekućine i kalkuloze bilijarnog stabla. Prvog dana hospitalizacije CRP i Ronsonov prognostički model imali su jednaku pozitivnu prediktivnu vrijednost (PPV) 85.7% dok je trečeg dana hospitalizacije CRP imao višu PPV 93%. Sedmog dana hospitalizacije PPV CRP-a iznosila je 100%. UZ verifikovana akutna nakupina tekučine i kalkuloza bilijarnog stabla pokazale su različitu PPV, sa visokim vrijednostima za akutnu nakupinu tekućine od prvog do sedmog dana hospitalizacije koja je iznosila 100% (uz nisku zastupljenost) i niskim vrijednostima za kalkulozu bilijarnog stabla (ispod 50%) u ispitivanom periodu. Ovim istraživanjem dobiven je novi, ekonomsko prihvatljiv i pouzdan prognostički model na osnovu kojeg se upotrebom C reaktivnog proteina i ultrazvuka mogu več u ranoj fazi akutnog pankreatitisa dobiti podaci koji ukazuju na razvoj komplikacija odnosno teškog oblika oboljenja.

Ovo istraživanje je imalo za cilj prikazati nove i potvrditi već prihvaćene stavove o uticaju kardiopulmonalnog bajpasa na plućnu funkciju. Rezultati ovog istraživanja pokazali su kao što se i očekivalo da je operacija na otvorenom srcu uz primjenu kardiopulmonalnog bajpasa praćena visokim stepenom akutne plućne ozljede. Identifikacija plućne ozljede u ranom postoperativnom periodu i na vrijeme preduzete terapijske mjere, uveliko mogu smanjiti razvoj teških respiratornih komplikacija. Na ovaj način su stvoreni preduslovi za još uspješnije liječenje i kraću hospitalizaciju kardiohirurških pacijenata.

Ovo istraživanje je imalo za cilj ispitati uticaj upotrebe probiotika na oporavak funkcije jetre nakon resekcijskih zahvata zbog hepatocelularnog karcinoma u cirozi. Istraživanje je originalno i aktuelno, a dobijeni rezultati imaju značajan naučni i praktični doprinos u razumijevanju funkcije jetre, hepatologiji i hirurgiji jetre. Rezultati ovog rada su pokazali da pacijenati koji su koristili probiotik, a kojima je urađen jedan od resekcijskih zahvata na jetri zbog prisustva HCC-a, imaju funkcionalno stanje jetre i imuni odgovor organizma bolji, serumski nivo tumorskih markera niži, intraoperativne i postoperativne komplikacije rjeđe, a morbiditet i mortalitet manji nego u onih koji nisu koristili probiotik. Praktični naučni značaj ovog istraživanja je da upotreba probiotika može ubrzati oporavak funkcije jetre i povećati stepen imunog odgovora u ranom postoperativnom periodu i tako pozitivno uticati na ishod i uspješnost resekcijskog zahvata jetre zbog hepatocelularnog karcinoma u cirozi.

Ovo istraživanje je imalo za cilj utvrditi validnost kompjuterizovane tomografske angiografije u dijagnostici oboljenja intrakranijalnih krvnih sudova u poređenju sa digitalnom suptrakcionom arteriografijom kao zlatnim standardom. Digitalna suptrakciona arteriografija je invazivna metoda pregleda sa mogućnostima brojnih komplikacija i njeno korištenje samo u dijagnostičke svrhe je skupa i potencijalno opasna metoda pregleda. Rezultati doktorske disertacije pokazali su da se oboljenja intrakranijalnih krvnih sudova jednako dijagnosticiraju kompjuterizovanom tomografskom angiografijom i digitalnom suptrakcionom angiografijom i da razlike u specifičnosti i senzitivnosti između ove dvije metode dijagnostikovanja oboljenja krvnih sudova mozga nisu statistički signifikatne. Disertacija može biti značajna pomoć u stvaranju kliničkih vodilja u dijagnostikovanju intrakranijalnih oboljenja krvnih sudova.

Po sadržaju, opsegu istraživanja i po originalnim rezultatima ova disertacija pruža značajan doprinos u oblasti dječije imunologije. Naučni doprinos posebno se ogleda u slijedećem: • Rezultati u ovoj studiji su potvrdili da dobro standardizovane i pravilno odabrane imunološke pretrage omogućavaju ranu procjenu nivoa i stepena oštećenja imunološkog sistema, a što je još važnije, ukazuju na karakteristike imunosti u dječijoj dobi, koja se zbog nepotpune imunokompetencije, osobito u mlađem uzrastu, znatno razlikuje od imunosti u odraslih. • Ovo istraživanje je početna faza u definisanju djece u kojih imunosupresivna terapija dodatno kompromituje nerazvijeni imunološki sistemi i utječe na učestalost teških po život opasnih infekcija. • Rezultati ovoga istraživanja će u naučnim spoznajama o imunodeficijencijama i imunosupresiji učiniti pomak s obzirom da su ovakva istraživanja u djece na našim prostorima rijetka. Dobiveni rezultati, i na osnovu toga izvedeni zaključci, predstavljaju značajan doprinos nauci i mogu biti poticaj za buduća istraživanja u oblasti imunologije. Autorica je u potpunosti ispunila zadati cilj, a doktorska disertacija , pored toga što pruža očekivani naučni doprinos u oblasti pedijatriske imunologije sadrži dovoljno detalja da se istraživanje može ponoviti, pa ima osobine znanstvenog, ali i klinički poučno usmjeravajućeg rada.

Po sadržaju, opsegu istraživanja i originalnim rezultatima, ova disertacija pruža značajan naučni doprinos u oblasti procjene rizika po zdravlje od okolišnih riziko-faktora. Naučni doprinos posebno se ogleda u sljedećem: - Uspostava Katastra emisije polutanata u zrak omogućava identifikaciju riziko-faktora iz zraka po zdravlje ljudi. - Upotreba podataka monitoringa zraka daje podatke o ekspoziciji populacije koja živi na ugroženom prostoru. - Metodološka upotreba epidemioloških informacija omogućava kvantifikaciju pripisivih zdravstvenih ishoda. - Procjena rizika po zdravlje polutanata iz zraka do sada nije rađena na ovim prostorima, te će ovaj rad doprinijeti osvjetljavanju problema aerozagađenja sa stanovišta javnog zdravstva. - Ovo istraživanje upućuje na kratkotrajne, dnevne varijacije polutanata u zraku te na manje učestale, ali najozbiljnije zdravstvene ishode, mortalitet i hospitalizacije. Ukazuje da je aerozagađenje značajan javnozdravstveni problem na području općine Tuzla. Dobiveni rezultati su značajan doprinos nauci i biće relevantni za buduća istraživanja u oblasti javnog zdravstva i zdravstvene ekologije, a posebno procjeni rizika po zdravlje.

. Analizom rezultata istraživanja utvrđeno je da starosna dob ispitanika u obje grupe pokazuje neznatno odstupanje (P>0.05=0.062), pa se može reći da su grupe homogene. Primjetna je mlađa populacija ispitanika (M=43) sa implantiranim multifokalnim IOL-a, u odnosu na ispitanike sa implantiranim monofokalnim IOL-a (M=50), ali nije zabilježena statistički značajna razlika. Homogenost grupa ispitanika utvrđena je u polnoj strukturi i strani operacije (P>0.05). Nije utvrđena statistički značajna razlika (P>0.05=0.92) između ispitivanih grupa, u odnosu na dioptrijsku jakost implantiranih IOL-a. U grupi sa multifokalnim IOL-a srednja vrijednost bila je M=22.5, dok je u monofokalnoj grupi srednja vrijednost iznosila M=22.64, što pokazuje neznatna odstupanja u izboru ispitanika za uključejnje u ispitivanje. Kako je i očekivano nije zabilježena statistički značajna razlika (P>0.05=0.083) između grupa u postignutoj oštrini vida bez dodatne korekcije na daljinu. Srednja vrijednost oštrine vida na daljinu bez dodatne korekcije u multifokalnoj grupi iznosila je M=0.83, a u monofokalnoj grupi M=0.80. Statistički značajna razlika zabilježena je u postoperativnoj oštrini vida na srednju distancu bez dodatne korekcije (P<0.05). Srenja vrijednost u multifokalnoj grupi iznosila je M=0.86, a u monofokalnoj grupi M=0.52. Bolju oštrinu vida od 0.5, na srednju distancu bez dodatne korekcije u grupi sa multifokalnim IOL-a postiglo je 68 % ispitanika, dok u grupi sa monofokalnim IOL-a oštrinu vida 0.5 i bolju postiglo je 36 % ispitanika. Analizom rezultata postignute oštrine vida na blizinu bez dodatne korekcije utvrđeno je da su ispitanici u multifokalnoj grupi postigli oštrinu vida J3 i bolju u 98 % uzorka, dok u grupi sa monofokalnim IOL-a oštrinu vida J3 i bolja je bila u 26 % ispitanika. Korelacijom varijabli (Paersonova korelacija) utvđjena je statistički značajna razlika (r = 0.745; P < 0.001), odnosno da ispitanici sa implantiranim multifokalnim IOL-a imaju bolju oštrinu vida na blizinu bez dodatne korekcije od ispitanika sa monofokalnim IOL-a. Subjektivne vidne poteškoće i fotopski fenomeni (zablještenja, iluzije likova,haloi oko posmatranog lika i jako veliki sveukupni problemi), su rijeđe prijavljivani u grupi sa implantiranim monofokalnim IOL-a (ukupno 23) u odnosu na broj prijavljenih vidnih poteškoća u multifokalnoj grupi (ukupno 30), ali neparametrijskim statističkim testom nije utvrđena statistički značajna razlika (P > 0.001 = 0.896). Izbor razičitog optičkog dizajna multifokalna il monofokalna IOL-a ne utječe značajno na niže nivoe binokularnog vida (P > 0.001 = 0.002). U ovom istrživanju utvrđeno je da 86 % ispitanika u grupi sa multifokalnim IOL-a odgovorilo pozitivno na Bagolinijev test dok je u grupi sa monofokalnim IOL-a taj procenat iznosio 72 %. Statistički značajnu razlika, utvđena je u ispitivanju višeg nivoa binokularnog vida, odnosno stereopsije (P = 0.001). Ispitanici sa implantiranim multifokalnim IOL-a postigli su prag dispariteta od 100 lučnih sekundi u 68 % uzorka, dok je samo 22 % ispitanika u monofokalnoj grupi prešlo ovaj prag, te se može reći da optički dizajn multifokalne zonsko-progresivne IOL-e obezbjeđuje bolji stereo vid, pogotovu na blizu. Rezultati ovog istraživanja predstavljaju prvu studiju utjecaja monokularnog, multifokalnog zonsko-progresivnog implanta nakon operacije katarakte u Bosni i Hercegovini i širem regionu, te predstavljaju značajan doprinos razumjevanju kvaliteta vida i subjektivnih vidnih poteškoća operisanih pacijenata.