Doktorske disertacije

Ovo istraživanje je imalo za cilj da utvrdi učestalost iznenadne srčane smrti na teritoriji općine Živinice i broj osoba kojima je ukazana adekvatna prva pomoć, te da ukaže na neophodnost reorganizacije postojeće službe hitne medicinske pomoći u cilju smanjenja broja fatalnih događaja. Rezultati doktorske disertacije pokazali su da je iznenadna srčana smrt najčešći pojedinačni uzrok smrti stanovnika općine Živinice s incidencom od 1,4/1000 stanovnika u 2007. godini, te da je zanemarivo malom broju osoba ukazana adekvatna prva pomoć na mjestu događaja zbog nepostojanja mobilnih timova hitne medicinske pomoći. Disertacija predstavlja značajan istraživački rad o iznenadnoj srčanoj smrti kao najurgentnijem stanju u medicini uopće, ali i javno-zdravstvenom problemu i vodećem pojedinačnom neposrednom uzroku smrti u svijetu. Disertacija daje osnovu koja bi vodila poboljšanju prehospitalnih resursa u cilju bržeg prepoznavanja simptoma koji prethode iznenadnoj srčanoj smrti, pravovremenom i adekvatnom tretmanu na mjestu događaja, te smanjenju broja fatalnih ishoda uslijed iznenadne srčane smrti. Istovremeno, rezultati disertacije mogu bitno utjecati na planiranje službe izvanbolničke urgentne medicine, kako na teritoriji općine Živinice, tako i na teritoriji Tuzlanskog kantona.

Ovo istraživanje je imalo za cilj ispitati alternativne i neinvazivne načine za procjenu fibroze i ciroze jetre u oboljelih od hroničnog hepatitisa B. Tema istraživanja je izuzetno aktuelna, posebno s obzirom na nedostatak sličnih istraživanja na području Bosne i Hercegovine, pa čak i u svjetskim okvirima. Ovo istraživanje je druga studija uopšte u svjetskoj literaturi koja primjenjuje vještačke neuronske mreže u predikciji klinički značajne fibroze i ciroze jetre. Dodatni značaj je u tome što rezultati ove studije nedvojbeno pokazuju da vještačke neuronske mreže kao forma vještačke inteligencije imaju nesumnjivu prednost u predviđanju patoloških stanja u biološkom sistemu kakav je ljudski organizam. Preciznost ovog prediktivnog alata pokazana ovim istraživanjem mnogostruko je bolja od svih do sada pokazanih u recentnoj literaturi. Takođe, jedna je od rijetkih koja se bavi problemom neinvazivne predikcije fibroze i ciroze jetre u populaciji oboljelih od hroničnog hepatitisa B. Njen nesumnjiv značaj je i u mogućnosti njene praktične primjene u svrhu redukcije broja biopsija jetre, kao vrlo invazivne i neugodne procedure, a što bi sve skupa moglo olakšati evaluaciju pacijenata u fazama prije, u toku i nakon terapije.

Određivanje progesteronom induciranog blokirajućeg faktora u serumu i urinu trudnica sa simptomima prijetećeg ili započetog pobačaja i prijevremenog porođaja se može koristiti kao prediktor ishoda trudnoće. U osnovi imunomodulatorne aktivnosti leži djelovanje progesterona kao ˝hormona trudnoće˝, a kao osnova za sintezu progesteronom induciranog blokirajućeg embrioprotektivnog faktora, administriranjem gestagenskih preparata se može dobiti pozitivan klinički odgovor. Uz terapiju spontanog i habitulanog pobačaja gestagenskim preparatima u slučajevima gdje se sumnja na imunološki uzrok spontanih i habitualnih pobačaja postoji mogućnost terapije kortikosteroidima i acetilsalicilnom kiselinom

Djejstvo stresa, kako psihičkog, tako i oksidativnog, često ostaje zamaskirano i neuočeno jer se o njemu obično i ne razmišlja. Pojedine studije upućuju da je upravo stres krivac za razvoj bolesti, bilo kratkoročno, bilo dugoročno. Samo dijagnostikovanje ovog problema bi moglo dovesti do boljitka u pristupu oboljelim. Potom bi efekti terapije, bilo medikamentozno, bilo kroz psihološku pomoć, mogli dodatno poboljšati stanje pacijenata sa Parkinsonovom bolešću i ishemijskim cerebrovaskularnim inzultom, ne samo za vrijeme hospitalizacije nego i po nastavku liječenja van zdravstvenih ustanova. Planirano istraživanje je originalno i trebalo bi ponuditi doprinos u području neuroendokrinologije i neuropsihologije, a napose neurologije.

Ovo istraživanje je pokazalo da pacijenti koji imaju povišen kreatinin iznad 177 µmol/L godinu dana iza transplantacije imaju 4 puta veći rizik za anemiju od pacijenata čiji je kreatinin < 177 µmol/L i da pacijenti koji su anemični u 6. mjesecu iza transplantacije imaju 11 puta veći rizik da budu anemični godinu dana iza transplantacije u odnosu na one koji nisu anemični, a pod uslovom da ne primaju eritropoetin. Pokazano je takodje da pacijenti koji su anemični imaju 3 puta veći rizik za gubitak grafta i smrtni ishod nego oni koji nisu anemični. U svjetlu činjenice da pacijenti koji su izgubili graft i vratili se na hronični program dijelize imaju značajno niže vrijednosti hemoglobina od pacijenata na hroničnom programu dijalize, postoji očigledna potreba da se anemija transplantiranih bolesnika rigorozno liječi eritropoetinom. U pilot istraživanju nije pokazano da terapija eritropoetinom sa konvencionalnim ciljnim vrijednostima hemoglobina smanjuje rizik za kardio-vaskularni incident i poboljšava kvalitetu života primalaca bubrežnog grafta, što je sukladno podacima iz literature. Preporuka je da se redefiniraju ciljne vrijednosti hemoglobina. Na koncu, treba blagovremeno uočiti nepoželjne efekte eritropoetina, a u ovom istraživanju je nesanica bila najzastupljenija.

Pokazano je da je u istraživanje bilo uključeno 39 ispitanika ženskog spola i 21 ispitanik muškog spola. Ispitivanje je pokazalo veću zastupljenost ispitanika ženskog spola i u grupi ispitanika sa lakim oblikom oboljenja i u grupi ispitanika sa teškim oblikom oboljenja. Starosna analiza nije pokazala statističku značajnost o uticaju dobi na težinu kliničke slike. Etiološka analiza pokazala je najveću zastupljenost bilijarnog pankreatitisa (41), potom alkoholnog (9), hiperlipoproteinemijskog (3), tumorskog (3) i najmanju zastupljenost virusnog (1) pankreatitisa. Analiza odnosa spola i etiologije oboljenja pokazala je predominaciju bilijarnog pankreatitisa u ispitanika ženskog spola i alkoholnog pankreatitisa u ispitanika muškog spola. Prema klasifikaciji iz Atlante (1992) dobiveni su podaci da je zastupljenost intersticijskog pankreatitisa 50%, nekrotičnog oblika 0,16%, akutne kolekcije tekučine 20%, pseudocista 15%, 8,3% apcesa i organskog zatajenje 6,6%. Največi broj pacijenata bio je podvrgnut kombiniranom načinu liječenja, ali je kao osnovna metoda liječenja konvencionalna terapija bila zastupljena u 63.33% slučajeva, fine needle aspiration biopsy (FNAB) u 28.33%, a u 8.33% slučajeva zastupljen je ERCP kao dominantna metoda liječenja. Praćen je i mortalitet koji je u ovom istraživanju iznosio 3%. Najveći broj ispitanika više od 50% liječen je između 16 i 30 dana. Granične vrijednosti CRP-a koje su ukazivale na razvoj teškog oblika akutnog pankreatitisa bile su više od 100 prvog dana, odnosno više od 120 trečeg i 220 sedmog dana hospitalizacije. Kao elementi UZ detekcije korišteni su verifikacija akutne nakupine tekućine i kalkuloze bilijarnog stabla. Prvog dana hospitalizacije CRP i Ronsonov prognostički model imali su jednaku pozitivnu prediktivnu vrijednost (PPV) 85.7% dok je trečeg dana hospitalizacije CRP imao višu PPV 93%. Sedmog dana hospitalizacije PPV CRP-a iznosila je 100%. UZ verifikovana akutna nakupina tekučine i kalkuloza bilijarnog stabla pokazale su različitu PPV, sa visokim vrijednostima za akutnu nakupinu tekućine od prvog do sedmog dana hospitalizacije koja je iznosila 100% (uz nisku zastupljenost) i niskim vrijednostima za kalkulozu bilijarnog stabla (ispod 50%) u ispitivanom periodu. Ovim istraživanjem dobiven je novi, ekonomsko prihvatljiv i pouzdan prognostički model na osnovu kojeg se upotrebom C reaktivnog proteina i ultrazvuka mogu več u ranoj fazi akutnog pankreatitisa dobiti podaci koji ukazuju na razvoj komplikacija odnosno teškog oblika oboljenja.

Ovo istraživanje je imalo za cilj prikazati nove i potvrditi već prihvaćene stavove o uticaju kardiopulmonalnog bajpasa na plućnu funkciju. Rezultati ovog istraživanja pokazali su kao što se i očekivalo da je operacija na otvorenom srcu uz primjenu kardiopulmonalnog bajpasa praćena visokim stepenom akutne plućne ozljede. Identifikacija plućne ozljede u ranom postoperativnom periodu i na vrijeme preduzete terapijske mjere, uveliko mogu smanjiti razvoj teških respiratornih komplikacija. Na ovaj način su stvoreni preduslovi za još uspješnije liječenje i kraću hospitalizaciju kardiohirurških pacijenata.

Ovo istraživanje je imalo za cilj ispitati uticaj upotrebe probiotika na oporavak funkcije jetre nakon resekcijskih zahvata zbog hepatocelularnog karcinoma u cirozi. Istraživanje je originalno i aktuelno, a dobijeni rezultati imaju značajan naučni i praktični doprinos u razumijevanju funkcije jetre, hepatologiji i hirurgiji jetre. Rezultati ovog rada su pokazali da pacijenati koji su koristili probiotik, a kojima je urađen jedan od resekcijskih zahvata na jetri zbog prisustva HCC-a, imaju funkcionalno stanje jetre i imuni odgovor organizma bolji, serumski nivo tumorskih markera niži, intraoperativne i postoperativne komplikacije rjeđe, a morbiditet i mortalitet manji nego u onih koji nisu koristili probiotik. Praktični naučni značaj ovog istraživanja je da upotreba probiotika može ubrzati oporavak funkcije jetre i povećati stepen imunog odgovora u ranom postoperativnom periodu i tako pozitivno uticati na ishod i uspješnost resekcijskog zahvata jetre zbog hepatocelularnog karcinoma u cirozi.

Ovo istraživanje je imalo za cilj utvrditi validnost kompjuterizovane tomografske angiografije u dijagnostici oboljenja intrakranijalnih krvnih sudova u poređenju sa digitalnom suptrakcionom arteriografijom kao zlatnim standardom. Digitalna suptrakciona arteriografija je invazivna metoda pregleda sa mogućnostima brojnih komplikacija i njeno korištenje samo u dijagnostičke svrhe je skupa i potencijalno opasna metoda pregleda. Rezultati doktorske disertacije pokazali su da se oboljenja intrakranijalnih krvnih sudova jednako dijagnosticiraju kompjuterizovanom tomografskom angiografijom i digitalnom suptrakcionom angiografijom i da razlike u specifičnosti i senzitivnosti između ove dvije metode dijagnostikovanja oboljenja krvnih sudova mozga nisu statistički signifikatne. Disertacija može biti značajna pomoć u stvaranju kliničkih vodilja u dijagnostikovanju intrakranijalnih oboljenja krvnih sudova.

Po sadržaju, opsegu istraživanja i po originalnim rezultatima ova disertacija pruža značajan doprinos u oblasti dječije imunologije. Naučni doprinos posebno se ogleda u slijedećem: • Rezultati u ovoj studiji su potvrdili da dobro standardizovane i pravilno odabrane imunološke pretrage omogućavaju ranu procjenu nivoa i stepena oštećenja imunološkog sistema, a što je još važnije, ukazuju na karakteristike imunosti u dječijoj dobi, koja se zbog nepotpune imunokompetencije, osobito u mlađem uzrastu, znatno razlikuje od imunosti u odraslih. • Ovo istraživanje je početna faza u definisanju djece u kojih imunosupresivna terapija dodatno kompromituje nerazvijeni imunološki sistemi i utječe na učestalost teških po život opasnih infekcija. • Rezultati ovoga istraživanja će u naučnim spoznajama o imunodeficijencijama i imunosupresiji učiniti pomak s obzirom da su ovakva istraživanja u djece na našim prostorima rijetka. Dobiveni rezultati, i na osnovu toga izvedeni zaključci, predstavljaju značajan doprinos nauci i mogu biti poticaj za buduća istraživanja u oblasti imunologije. Autorica je u potpunosti ispunila zadati cilj, a doktorska disertacija , pored toga što pruža očekivani naučni doprinos u oblasti pedijatriske imunologije sadrži dovoljno detalja da se istraživanje može ponoviti, pa ima osobine znanstvenog, ali i klinički poučno usmjeravajućeg rada.