Doktorske disertacije

Ukupno je analizirano 112 ispitanika, od kojih je 80 (71,4%) bilo muškog, a 32 (28,6%) bilo ženskog spola. Medijan životne dobi u ispitivanom uzorku je iznosio 10 godina (interkvartilni raspon: 8 do 13 godina) i kretao se od minimuma od 1 godine do maksimuma od 15 godina. Obzirom na PHD nalaz na odstranjenom apendiksu nije bilo statistički signifikantne razlike u učestalosti pojedinih nalaza, ali je bitno notirati frekvenciju od 25/22,3% ispitanika koji su imali histološki uredan apendiks. Medijana dužina trajanja bola prije javljanja u ambulantu je iznosila 29 sati (interkvartilni raspon: 24 do 32 sata) i kretala se u prostom rasponu od 12 do 106 sati. Komparirajući dužinu trajanja bola između kategorija ispitanika formiranih na osnovu PHD nalaza nakon apendektomije detektovana je signifikantna razlika u trajanju bola između grupa sa najdužim trajanjem u grupi ispitanika koji su imali perforirani apendiks (Kruskal-Wallis; X2=10,98; df=3; p<0,012). Detektovana je signifikantna razlika između grupa koristeći ANOVA analizu (F=17,46; df=3; p<0,001) pri komparaciji vrijednosti leukocita između kategorija ispitanika prema PHD nalazu. ANOVA analiza pokazala je prisustvo signifikantnih razlika između grupa apsolutnih vrijednosti neutrofila unutra kategorija prema PHD dijagnozi (F=18,87; df=3; p<0,001). Vrijednosti C-reaktivnog proteina (CRP), takođe su u komparaciji između grupa podijeljenih prema PHD nalazu nakon apendektomije, pokazale statistički signifikantnu razliku između grupa (ANOVA; F=13,67; df=3; p<0,001). Komparacija vrijednosti interleukina 6 je takođe pokazala prisustvo signifikantnih razlika između pacijenata podijeljenih prema PHD dijagnozi nakon apendektomije (ANOVA; F=6,49; df=3; p<0,001). Analizirane su i vrijednosti faktora tumorske nekroze alfa (TNF-alfa), te su komparirane između 4 kohorte pacijenata, nije detektovana signifikantna razlika između pacijenata (ANOVA; F=1,67; df=3; p=0,179). Vrijednosti Alvarado i PAS bodovnih sistema su komparirane između kategorija pacijenata, koristeći neparametrijski Kruskal-Wallis test. U obje analize su nađene signifikantne razlike (p<0,001). Prediktivni skor za apendicitis (prediktivni skor za apendicitis =CRP x 1,05 + Lkc x 1,5) je izračunat za svakog pacijenta u studiji, te su njegove vrijednosti, takođe komparirane i nađena je statistički signifikantna razlika (p<0,001) između kategorija pacijenata, sa jasnim rastom vrijednosti skora prema uznapredovalim stadijima apendicitisa. U daljem nastavku analize, pacijenti su kodirani u dihotomne kategorije, prema PHD nalazu i to na one sa urednim nalazom (25/112; 22,3%) i one sa patološkim nalazom (87/112; 77,7%) na apendiksu. TNF-alfa nije imao statistički signifikantan prediktivni potencijal za predviđanje patološkog nalaza na apendiksu, dok su svi ostali parametri bili statistički signifikantni prediktori. Parnom komparacijom svih AUROC, pokazano je da je IL-6 bio statsitički signifikantniji prediktor od svih ostalih parametara osim leukocita, apsolutnog broja neutrofila i Prediktivnog skora za apendicitis. S obzirom na veću AUROC Alavarado skora, te na njegovu široku primjenu kao inicijalnog alata za screening, isti je evaluiran u smislu njegovog potencijala za probir ispitanika sa kasnije utvrđenim urednim nalazom apendiksa. Pokazano je da je pražna vrijednost Alvarado skora sa ovakvim potencijalom, vrijednost od 4 i niže, koja je imala specifičnost od 100%, te negativnu prediktivnu vrijednost od 100%. Evaluirana je pozitivna prediktivna vrijednost neutrofilije izražene apsolutnim brojem. Pokazano je da je za ovaj parametar, pražna vrijednost od 16,3x109/l imala najbolje performanse sa PPV od 100%. Radi pojednostavljenja, vrijednost od 16x109 je uzeta kao cut-off. Evaluacijom interleukina 6 je pokazano da je vrijednost od 0,25 imala negativnu prediktivnu vrijednost od 100%, dok je vrijednost od 16,5 imala pozitivnu prediktivnu vrijednost od 100%.Integrirani u dijagram toka (algoritam) od kompletnog uzorka od 112 pacijenata, ostaju 34 pacijenta, od kojih 18 (52,9%) ima patološki, dok 16 (47,1%) ima uredan PHD nalaz na apendiksu, te bi bili podložni kliničkoj/hospitalnoj observaciji i eventualnoj CT dijagnostici. Sa druge strane, koristeći navedeni algoritam, ispravno je klasificirano 78 pacijenata, koji su imali ili patološki (69/88,5%) ili uredan PHD nalaz (9/11,5%). Koristeći ovaj pristup, izbjegnuto je 9/25 neopravdanih apendektomija ili 36% od ukupnog uzorka.

Istraţivan je nazalni alergijski test (NT) u dijagnostici perzistentnog alergijskog rinitis kao i kako lokalna kortikosteroidna terapija utiče na vrijednosti NT. Istraţivanje je bilo prospektivnog karaktera. Eksperimentalnu skupina je činila 102 ispitanika, kojima je na osnovu ARIA smjernica postavljena radna dijagnoza perzistentnog alergijskog rinitisa. Eksperimentalna skupina je podijeljena u dvije podskupine: Skupinu A je činilo 51 ispitanik sa perzistentnim alergijskim rinitisom koji su u zadnja tri mjeseca koristili lokalnu kortikosteroidnu terapiju. Skupinu B je činilo 51 ispitanik sa perzistentnim alergijskim rinitisom koji nisu nikada koristili lokalnu kortikosteroidnu terapiju. Kontrolnu grupu je sačinjavlo 60 ispitanika, izabranih metodom slučajnog izbora koji u anamnezi i fizikalnom pregledu nisu imali perzistentni alergijski rinitis niti drugu alergijsku bolest. Svim ispitanicima je urađen NT a nkon toga kod pozitivnih alegena kod eksperimentalne grupe uradi se specifični IgE iz seruma na aparatu Hytec 288 i prick test. Ispitanicima grupe B ordinira se Flutikazon propionat 50 μg 2x2 potiska u obje nosnice tokom mjesec dana a zatim napravi pauzu od 10 dana te se nakon toga svim ispitanicima eksperimentalne grupe uradi kontrolni nazalni alergijski test. Na osnovu dobijenih rezultata nazalni alergijski test se pokazao senzitivnijim od specifičnog IgE i prick testa. Nakon urađenog kontrolnog nazalnog alergijskog testa njihove vrijednosti kod grupe B su smenjene a kod grupe A porasle.

Istraživanje je pokazalo da postoji korelacija između pojedinih metaboličkih i funkcionalnih parametara oka za koje je bilo moguće napraviti analizu i da promjene na oku kod oboljelih od dijabetesa tipa 2 mogu biti manje izražene kod bolje regulirane glikemije i pratećih metaboličkih parametara. Ovo još jednom naglašava značaj skrininga kod T2DM i razvoja strateškog pravca rane detekcije promjena na oku kako bi se prevenirale komplikacije kod T2DM. Promjene na dijabetičnom oku mogu biti prisutne i bez simptoma bolesti, zato je važno na vrijeme ih prepoznati i tretirati. Značaj skrininga, pravilne terapije i praćenja stanja kod dijabetičnog oka je i u tome što određene komplikacije kao katarakta, glaukom,dijabetična makulopatija kada nastanu moraju se tretirati a RD se može i prevenirati. Također vrlo je bitno na vrijeme otkriti pacijente sa rizikom za razvoj RD kao i one koji su na putu razvoja teških stadija koji dovode do ozbiljnih oštećenja vida pa i nastanka sljepila.

Istraživanje je pokazalo da prisustvo delirijuma kod pacijenata sa moždanim udarom značajno povećava mortalitet, a posebno pacijenata iznad 65 godina starosti. Takođe delirantni pacijenti imaju statistički značajno lošije kumulativno preživljavanje godinu dana nakon udara u odnosu na kontrolnu grupu. Delirijum značajno pogoršava stepen funkcionalne neovisnosti i funkcionalne onesposobljenosti pacijenata tokom godinu dana od udara i značajno umanjuje stepen kognitivnog funkcionisanja. Ovo istraživanje je skrenulo pažnju na druge nemotorne simptome moždanog udara kojima se često u svakodnevnom radu ne posvećuje dovoljna pažnja a koji imaju značajan uticaj na preživljavanje i oporavak oboljelih. Ponuđen je algoritam dijagnostikovanja delirijuma u akutnoj fazi moždanog udara, faktori koji su prediktori pojave delirijuma i lošije prognoze kao i terapijske opcije ovog poremećaja.

Doktorska disertacija je prvo istraživanje u BiH o molekularnim i virsuološkim karakterstikama HBV čiji rezultati doprinose povećanju ukupnog znanju o imunološkim i molekularnim karakterstikama HBV. U doktorskoj disertaciji autor je pokazao veliku varijabilnost HBV virusa u PC/BCP regiji genoma u hroničnoj HBV infekciji, kao i prisustvo dominantnog genotipa, ukazujući na epidemiološke, kliničke i terapeutske implikacije. Posebno treba istaći važnost detekcije HBeAg negativnog hroničnog hepatitisa kao globalnog problema, ukazujući na važnost virusološkog testiranja i teraputske izazove ovog kliničkog entiteta. Navedeni rezultati daju doprinos razumijevanju molekularno virusoloških i imunoloških karakteristika hronične HBV infekcije, kao i epidemiologije HBV infekcije u TK, što može poslužiti kao osnova za dalja istraživanja u ovoj oblasti i za jačanje strategije prevencije HBV infekcije. Uvođenje molekularnih testiranja kao dijela rutinskih laboratorijskih testova može biti vrlo važno u procjeni statusa i monitoringa hronične HBV infekcije, kao i u donošenju odluke od strane kliničara o izboru najpovoljnijeg tretmana hroničnog hepatitisa B i praćenju uspješnosti tretmana.

Analizom intenziteta bola nakon laparoskopske holecistektomije je utvrđeno da kod pacijenata rađenih sa standardnim insuflacionim (12-15 mm Hg) pritiskom intenzitet bola je veći nego kod pacijenata sa niskim insuflacionim pritiskom (6-8 mm Hg). Istraživanjem smo utvrditi da postoji povezanost između količine insufliranog CO2 i brzine isuflacije CO2. sa pojavom postoperativnog bolnog sindroma u obje grupe pacijenata, bez obzira na metodu rada. Kiseliji pH sadržaj iz trbušne šupljine dovodi do većih bolova postoperativno i da je češće prisutan kod pacijenata sa većom količinom insufliranog sadržaja. Na ovaj način potvrđena je povezanost količine CO2 u trbuhu sa intezitetom i učestalošću postoperativnih bolova nakon laparoskopske holecistektomije. Također, je potvrđeno da je laparoskoska holecistektomija sa niskim insuflacionim pritiskom mnogo povoljnija za pacijente i da su postoperativni bolovi nakon laparoskopske holecistektomije rađene sa niskim insuflacionim pritiskom mnogo manji nego kod pacijenata rađenih sa visokim insuflacionim pritiskom. Također, sindrom bolova u desnom ramenu i leđima, često prisutan nakon laparoskopske holecistektomije je manje priusutan kod pacijenata rađenih sa niskim intraabdominalnim pritiskom. Potrebno je rutinski primjenjivati laparoskopiju sa niskim insuflacionim pritiskom kod svih pacijenata, bez obzira da li su opterećeni komorbiditetom ili ne. Rad sa niskim insuflacionim pritiskaom zahtjeva iskusnijeg hirurga ali su benefiti po pacijenta znatno veći, nego pri radu sa standardnim insuflacionim pritiskom od 12-14 mm Hg.

Acidobazni status je pouzdana metoda procjene trenutnog stanje zdravlja i može nagovijestiti znakove pogoršanja ili krize i predvidjeti rizik mortaliteta. Metabolička acidoza ostaje snažan pokazatelj lošeg ishoda u bolesne novorođenčadi. Novom Stewartovom metodom acidobazne analize opseg prepoznatih metaboličkih acidobaznih poremećaja bio je značajno viši u odnosu na tradicionalnu metodu. Za razliku od tradicionalne metode, Stewartova metoda uzima u obzir elektrolitni status, te druge biohemijske parametre. Ovo istraživanje je pokazalo da su u bolesne novorođenčadi najčešći bili metabolički acidobazni poremećaji, hiponatremija, hipohloremija i hipoalbuminemija. Tradicionalna metoda acidobazne analize dobro je korelirala sa težinom oboljenja kada je bila u pitanju acidoza, metabolička bolje u odnosu na respiratornu. Stewartova metoda acidobazne analize, osim za metaboličku i respiratornu acidozu, dobro je korelirala sa stepenom težine bolesti i kad je u pitanju metabolička alkaloza. Od pojedinačnih acidobaznih parametara jedino je bazni eksces imao signifikantne, negativne i srednje izražene korelacije sa svim skorovima težine bolesti liječene novorođenčadi. Pojedinačni elementi vrednovanja acidobaznog statusa omogućuju donošenje valjanih zaključaka u vezi vjerojatnosti preživljavanja. U ovom istraživanju, procjenom prediktivne vrijednosti dvije metode acidobazne analize u predviđanju mortaliteta u bolesne novorođenčadi nađena je statistički signifikantna razlika u svim parametrima nalaza acidobaznog statusa između kohorte ispitanika sa nepovoljnim ishodom i onih koji su preživjeli. U univarijantnoj logističkoj regresionoj analizi bazni eksces (BE) i korigovani anion gap (Agcor) su se pokazali kao statistički signifikantni prediktori nepovoljnog ishoda. Multivarnijantnom logističkom regresijom najbolje rezultate je pokazao bazni eksces koji je prema ovoj analizi bio nezavisan prognostički faktor za nepovoljan ishod (OR=0,725; %95 CI=0,62-0,85; p<0,001), a što je praktično značilo da se za svaki pad baznog ekcsesa za jednu jedinicu, rizik nepovoljnog ishoda se povećavao za 37,9%.

S obzirom na nedostatak podataka o hipokalcijemji nakon tireoidektomije sa područija Bosne i Hercegovine (BiH) ovo istraživanje moglo bi dati najprije podatke o učestalosti ove komplikacije, pa i drugih koje su u predhodnom tekstu navedeni. Takođe ovo istraživanje evaluirala i potrebu serijskog mjerenja kalcijuma i utvrđuje vrijednost serumskog kalcijuma koja bi mogla predvidjeti razvoj privremene ili stalne hipoklacijemije. Jer, novija istraživanja ukazuju da je mjerenje serumske razine kalcijuma nakon većine operativnih zahvata na štitnoj žlijezdi nepotrebno. Pored toga ovo istraživanje evaluira urađene operativne zahvate te detekciju rizičnih pacijenata (u kojih se postoperativno može očekivati veća stopa komplikacija), a samim tim i njihov nadzor i eventualno drugačiji hiruški pristup. Iz svega navedenog možemo zaključiti da ovo istraživanje daje doprinos, najprije što dokazuje da vrijednosti serumskog kalcijuma drugi postoperativni dan ima najveću vrijednost u predviđanju nastanka eventualne hipokalcijemije. Pored toga ova studija može uticati na smanjenje broja svakodnevnih praćenja vrijednosti serumskog kalcijuma što će dovesti do uštede određenih finansijskih sredstava.

Istraživanje mikrovaskularnih komplikacija je jedan od načina da se utvrde subkliničke komplikacije tipa 1 šećerne bolesti u djece i mladih, na koje se dobrom metaboličkom kontrolom bolesti može uticati. Postojanje mikrovaskularnih komplikacija tipa 1 šećerne bolesti u djece i mladih uglavnom ukazuje na slabiju metaboličku kontrolu bolesti, neadekvatnu primjenu insulina, nepravilan način ishrane i smanjenu fizičku aktivnost uz postojanje i drugih riziko faktora. Primjenom adekvatne terapije, uz poboljšanje metaboličke kontrole bolesti, te povećanje fizičke aktivnosti može se spriječiti nastanak akutnih i odložiti nastanak hroničnih komplikacija tipa 1 šećerne bolesti u djece i mladih. Korelacija metaboličke kontrole bolesti sa nalazom mikrovaskularnih komplikacija, povišenim vrijednostima BMI, hipertenzijom i poremećenim metabolizmom lipida predstavlja realne pokazatelje efikasnosti glikemijske kontrole u djece i mladih oboljelih od tipa 1 šećerne bolesti. Praćenjem nalaza mikroalbuminurije, kao prediktora ranog stadija dijabetesne nefropatije, uz redovne oftalmološke i neurološke preglede očekujemo da će se doprinijeti blagovremenom otkrivanju nastanka hroničnih komplikacija tipa 1 šećerne bolesti u djece i mladih, te poduzimanju daljih terapijskih postupaka radi usporenja njihove progresije.

U studiju je uključeno 610 parova pubičnih simfiza osoba muškog spola. Uzorci pubičnih simfiza su poticali od posmrtnih skeletnih ostataka osoba nestalih u prošlom ratu, za koje je proces sudsko-medicinske obrade i identifikacije bio završen. Isključene su oštećene, nekompletne kao i simfize sa eventualnim patološkim promjenama. Životna dob osoba kojim pripada uzorak pubičnih simfiza bio je od 15 do 80 godina. Kontrolni uzorak se sastojao od 101 para pubičnih simfiza skeletnih ostataka ekshumiranih iz pojedinačnih i masovnih grobnica kod kojih je bila poznata dob u trenutku smrti. Nakon spolnog razlikovanja i laterizacije pubičnih simfiza definisano je 12 morfoloških karakteristika pubične simfize, a zatim je definisan broj i opis faza za svaku pojedinačnu morfološku promjenu. Izvršeno je definisanje ukupne faze na osnovu statistički izraženih starosnih promjena za svaku morfološku promjenu, procijenjena zaživotna starost kontrolnog uzorka, na osnovu razvijene metode pubične simfize muške bosanskohercegovačke populacije i na osnovu Suchey-Brooks metode pubične simfize. Prilikom statističke obrade podataka korišten je SPSS 17 paket. Pored deskriptivne statistike, intervala povjerenja i statističkih testova, ukrštanja i hi-kvadrat testova nezavisnosti, korištene su regresiono-korelacione analize, i to za kontinuirane varijable Pearsonov koeficijent korelacije i za provjeru postojanja međuzavisnosti varijabli Spearmanov koeficijent korelacije ranga za prekidne varijable sa malim brojem modaliteta. Rezultati su originalan doprinos razumijevanju starosno uslovljenih morfoloških promjena pubične simfize u muškaraca i bližoj i tačnijoj procjeni starosne dobi u trenutku smrti osoba muškog spola.