Doktorske disertacije

„Raditi bolestan ili zabrinut“ je problem koji je praktično javno neprepoznat i neosvješten, kao i njegove nesagledive posljedice u području rada, zdravlja i ekonomije Ova studija je pokazala veću prevalencu presentizma u odnosu na absentizam u nastavnog osoblja, te je identificirala pojedine stresore, a posebno odsustvo podrške nadređenih i kolega, kao prediktore presentizma. Nefleksibilna organizaciona politika i praksa koja nastoji povećati produktivnost i smanjiti troškove, na način da smanji bolovanja i stvori menadžerima pritisak da se pridržavaju strogih ciljeva po cijenu ignoriranja zdravstvenih problema zaposlenika direktna je trasa za presentizam. Utvrđena je nedvojbena povezanost pada radne uspješnosti u uslovima iskustva presentizma. Rezultati ove studije omogućavaju daljnja istraživanja, u potrazi za ponalaženjem boljih modela organizacione politike u svrhu povećanja zadovoljstva radnika i produktivnosti na radu.

Na osnovu grupisanja pacijentica prema dobi, slijedi da je od 50 do 79 godina života imalo 94,3% ispitanica, odnosno da je 5,7% ispitanica bilo mlađe od 50 godina ili starije od 79 godina. Prosječna starost ispitanica eksperimentalne grupe je 62,89 godina, dok je za kontrolnu grupu prosječna starost 64 godine, sa standardnom devijacijom od 8,28 i 7,63 godine, respektivno. Hipertenziju nije imalo 31.4% ispitanica (26 ispitanica iz eksperimantalne i 22 ispitanice kontrolne grupe su imale hipertenziju u različitom trajanju). Bolesti žučnjaka imalo je 16 ispitanica (5 u eksperimentalnoj i 11 u kontrolnoj skupini). Nuliparitet, odnosno infertilitet je detektovan kod 7 ispitanica posmatrano na nivou obje grupe, raspoređeno kod oba obilježja na isti način, 3 ispitanice u eksperimentalnoj i 4 ispitanice u kontrolnoj grupi. Kod 5 ispitanica su ustanovljena maligna oboljenja dojke ili kolona, dok je jedna ispitanica bila podvrgnuta zračenju zdjelice. Također, 4 ispitanice su imale tamoksifensku terapiju. Niti jedna ispitanica od ukupno 70, nije imala bolesti jetre. 20 ispitanica je imalo određeni oblik šećerne bolesti i to približno 31% ispitanica iz eksperimentalne i 26% kontrolne grupe. Analiza faktora pretilosti, iskazana preko indeksa tjelesne težine (BMI) pokazala je da samo 2 ispitanice iz obje grupe imaju idealnu težinu, a da je 68 ispitanica sa prekomjernom tjelesnom težinom ili se mogu okarakterisati kao pretile osobe. Tehnikom dvostrukog tabeliranja sublimirane su ultrazvučne (transvaginalni- TVS, color doppler-TVCD) karakteristike endometrija: debljina, ehogenost, jasnoća rubova, prokrvljenost, dubina invazije u miometrij po pojedinim grupama ispitanica. 24.3% ispitanica je imalo debljinu endometrija 10mm ili manje, 58.6% iznad 10mm, ali ne preko 20mm, dok 17.1% od ukupnog broja ispitanica imalo debljinu iznad 20mm ili proširen endometrij. 97% pripadnica ekspoerimenatlne grupe ima nejasne rubove (po dijelovima ili u cjelosti), dok 94% pripadnica kontrolne grupe ima jasne rubove. Prokrvljenost endometrija posmatrano po grupama je dominatno obilna (centralno ili periferno) za eksperimenatlnu i dominantno oskudna za kontrolnu grupu. Kod jedne ispitanice eksperimentalne grupe prokrvljenost endometrija je bila difuzna, dok je za jednu ispitanicu kontrolne grupe označeno odsustvo prokrvljenosti. Za 5 pripadnica eksperimetalne grupe karakterična je osrednja prokvljenost ednometrija, dok osrednja prokrvljenost nije zabilježena niti kod jedne pripadnice kontrolne grupe. U okviru eksperimetalne grupe kod 97% ispitanica su detektovane invazije endometrija različite dubine (< od 50%, > od 50%). 18 pacijentica eksperimentalne grupe ima metabolički sindrom, dok je taj broj za kontrolnu grupu 11 pacijentica.

Dobijem rezultati u ovom istraživanju ukazuju na potencijalnu dijagnostičku vrijednost pojedinih biomarkera. te bi mogli otvoriti mogućnosti za nove terapijske alternative. Različiti biomarkeri bi se u budućnosti mogli identificirati kao prediktori ishoda i mogli bi se koristiti u ranoj dijagnostici i liječenu KV bolesti kod CKD. Veza između markera upale i prokoagulanata sa cistatinom C u ranom stadiju bubrežne bolesti ukazuje na rane rizike od KV obolijevanja. Prijedlog da grupa pacijenata sa povišenim cistatinom C ali normalnim e-Cil R čini "pred-CKD", može imati koristi u ranom liječenju. Veza cistatina C sa upalom bi mu mogla dati prednost u odnosu na kreatinin i eGl R kao prognostički marker. te poslužiti kao temelj bubućih istraživanja u pronalaženju novih terapijskih mogućnosti. U praktičnom smislu bi mogla identificirati pacijente ..pojačanog rizika" od KV obolijevanja.

Studijom je bilo obuhvaćeno šezdeset pacijenata koji su imali IIIB ili IV stadij bolesti, a prema patohistološkoj ili citološkoj klasifikaciji nemikrocelularni karcinom pluća (NSCLC) čiji je ECOG ≤ 2. Pacijenti su bili podijeljeni u dvije grupe. Prvu grupu je sačinjavalo trideset pacijenata kojima je bio ordiniran cisplatin-etopozid (PE), a istom broju pacijenata, u drugoj grupi, ordiniran je cisplatin-gemcitabin (PG). U cjelokupnom uzorku su dominirali muški spol 53/60 (88%), planocelularni karcinomom 31/60 (51%) i IIIB stadij oboljenja 32/60 (53%). Komorbiditeti su zabilježeni u 31-og ispitanika (51%). Prosječna dob ispitanika u PE protokolu je bila 62,13 } 6,3, dok je u PG protokolu iznosila 56,67 } 6,01. Cilj rada je bio ispitati efekat liječenja dva različita kemoterapijska protokola u IIIB i IV stadiju NSCLC-a, toksične efekte liječenja i testiranje Glasgow prognostičkim skorom kao mogućim prediktorima u odabiru kemoterapijskog protokola. Za svaku primijenjenu varijablu u istraživanju izračunati su osnovni statistički parametri: aritmetička sredina, standardna devijacija, minimalni i maksimalni rezultat i raspon rezultata. Kvalitet raspodjele uzorka bio je testiran Kolmogorov - Smirnovim testom. Za ispitivanje razlika u varijablama korišteni su t-test i χ2 test, Wilcoxon i Mann Whitney test. Test linearne korelacije (Pearson), za stepen vjerovatnoće p< 0,05, urađen je za sve ispitivane varijable. Rezultati su prikazani tabelarno i grafički. Za obradu podataka korišten je statistički program SPS Statistica. Ispitivanje je urađeno u Klinici za plućne bolesti, UKC Tuzla. Rezultati istraživanja su pokazali da je PG protokol imao bolje efekte liječenja uznapredovalog NSCLC-a. S obzirom na tok liječenja i uvidom u rezultate svih ispitanika pojedinačno, utvrđeno je da se terapijski odgovori na kemoterapiju najčeće pojavljuju kao stacionarno stanje a zatim i stanje regresije. Leukopenija je brojčano i gradacijski više izražena u PE protokolu, dok je anemija i trombocitopenija više izražena u PG protokolu. Veći broj krvarenja je zabilježen u PE protokolu, kao i veći broj pacijenata s gubitkom težine većim od 5%. Alopecija je bila više izražena u PE protokolu (22/18). Samo jedan slučaj renalne i hepatalne toksičnosti je bio zabilježen u PG protokolu, dok tih toksičnosti nije bilo u PE protokolu. Zabilježena je statistička značajnost toksičnih efekata PE protokola u odnosu na PG protokol, praćena gubitkom tjelesne težine veće od 5%, zatim krvarenjem, osipom, mukozitisom, alopecijom i visokom toksičnosti. Također je zabilježena statistička značajnost povećanja patoloških stanja ABS-a i spirometrije u ispitivanju nakon primjene kemoterapije, u odnosu na stanje prije uključenja kemoterapije. Urađena je procjena Glasgow prognostičkog skora prije uključenja kemoterapije u PE i PG protokolu čije vrijednosti su 1 (43,30: 53,30), zatim 2 (40,00: 36,70) a najmanja 0 (16,70: 10,00) što govori u prilog patološkim vrijednostima GPS-a u uznapredovalom karcinomu pluća, tj da je većina pacijenata imala patološku vrijednost GPS-a u oba protokola (83,30 : 90,00). Koeficijenti korelacije terapijskog odgovora u oba protokola, u odnosu na vrijednost predtretmanskog GPS-a, nisu statistički značajni, na nivou stastističke značajnosti p<0,05, pa se Glasgow prognostički skor ne može smatrati prediktorom zastupljenoti terapijskog odgovora na kemoterapiju. Ključne riječi: karcinom pluća IIIB i IV stadij, efekti kemoterapije, Glasgow prognostički skor.

Stenoza aortalne valvule (AS) je redukcija ušća valvule na jednu četvrtinu normalne dimenzije. Jedini adekvatan tretman AS, za većinu pacijenta, je hirurška zamjene aortalne valvule (aortic valve replacement, AVR), koja je danas povezana sa niskom peri-operativnom smrtnošću, minimalnim morbiditetom i dobrim dugorčni rezultatima. Degenerativna kalcificirajuća stenoza je najčešći uzrok stenoze, brojeći 48% od svih hirurških slučajeva i najčešći razlog za AVR kod pacijenata sa AS. Ukupno 2% populacije od 65 godina ili starijih imaju izoliranu AS. Poslijedično nastaje graduirana opstrukcija izgonskog trakta lijevog ventrikula (left ventricular outflow, LVO) što rezultira velikim gradijentom pritiska kroz stenoziranu aortalnu valvulu (AV), odnosno tlačnim opterećenjem. Tlačno opterećenje rezultira koncentričnom hipertrofijom lijevog ventrikula (left ventricular hypertrophy, LVH) te strukturalnim promjenama miokardnog ekstracelularnog matriksa (myocardial extracellular matrix, ECM) što vodi do progresivne miokardne fibroze, reducirane ventrikularne komplijanse i poremećaja dijastolnog punjenja tj. Dijastolne disfunkcije. U stvari, miokardna fibroza nakon dugotrajne progresivne AS može da traje godinama nakon AVR i može da doprinosi postoperativnom perzistiranju simptoma srčanognpopuštanja . Glavne subjektivne manifestacije AS su angina pektoris, sinkope i ultimativno, srčano popuštanje. Interval od pojave simptoma do smrtnog ishoda je približno 2 godine kod pacijenata sa srčanim popuštanjem, 3 godine kod pacijenata sa sinkopama, i 5 godina kod pacijenta sa anginom pektoris. Trenutni kriterij za gradaciju AS je: 1. Blaga AS: area >1.5 cm2 2. Umjerena AS: area od 1 do 1.5 cm2 3.Teška AS: area <1.0 cm2 Idikacije za AVR se postavljaju u slučaju prisutnih simptoma, kada je površina aortalnog ušća (aortic valve area, AVA) < 0.8 cm2 i kod asimptomatičnih pacijenta radi izbjegavanja ireverzibilnih promjena strukture tkiva miokarda lijevog ventrikula, tj, remodelinga. Danas dostupne za hiruršku zamjenu aortalne valvule su: mehaničke valvularne proteze, stentirane biološke proteze, nestentirane biološke proteze, humani tkivni homograft, pulmonalni autograft i heterograftna proteza za zamjenu pulmonalnog izgonskog trakta (Ross procedura). Veliki napredak u dizajnu mehaničkih valvula bilo je uvođenje St. Jude Medical Regent valvule, koju odlikuju odlične hemodinamske karakteristike, koje se odražavaju na odlične rane i kasne postoperativne rezultate nakon AVR. Optimalan protok i funkcija valvule može da se omogući sa implantatom oslobođenim od suportivnog skeleta (stenta). Sorin Freedom Solo (SFS) valvula je kompeltno perikardijalana nestentirana vlavula konstruisana spajanjem dva lista bovinog perikarda. Pokazalao se da nestentirane aortalne valvule imaju znatno šire efektivno valvularno ušće (EOA) i bolji oporavak funkcije lijevog ventrikula, bez povećanog mortaliteta. Cilj istraživanja bio je ispitati i uporediti rane i kasne rezultate hiruške zamjene AS St. Jude Regent mehaničkom valvulom i Sorin Freedom Solo Stentless biološkom valvulom. Ispitanici su podjeljeni u tri Grupe po 50 ispitanika. Svaka grupa podjeljena je na dvije skupine po 25 ispitanika koji su dobili St. Jude Regnet ili Sorin Freedom Solo Stentless valvulu. U sve tri analizirane skupine distribucija ispitanika slična je po grupama, pri čemu u skupini sa St. Jude više su zastupljeni pripadnici muškog spola, a u skupini sa Sorin Freedom Solo valvulom više su zastupljene pripadnice ženskog spola (Grupa 1: StJ M 10 tj 40% naprema Ž 15 tj. 60%, SFS M 18 tj. 72% naprema Ž 7 tj. 28%; Grupa 2: StJ M 12 tj. 48% naprema Ž 13 tj. 52%, SFS M 19 tj. 76% naprema Ž 6 tj. 24%; Grupa 3: StJ M 6 tj. 24% naprema Ž 19 tj. 74%, SFS M 17 tj.68% naprema Ž 8 tj.32%) Ispitivanjem dobne strukutre u sve tri promatrane Grupe ispitanici sa SFS valvulom bili su satariji u odnosu na ispitanike sa St.Jude Regent vavulom, a u Grupi 1 i Grupi 3 ispitanici u skupini sa Sorin Freedom Solo valvulom bili su značajno stariji u odnosu na ispitanike iz skupine sa St. Jude Regent valvulom (Grupa 1: 62.96 ±11.69 naprema 77.08*±4.16; Grupa 2: 69.2 ±9.91 naprema 73.84 ±11.79; Grupa 3: 68 ±10.03 naprema 75.56*±5.90). Vrijednosti EuroScora, kako Aditivnog tako i Logističkog značajno se razlikuju između ispitanika unutar prve i treće Grupe, dok u Grupi 2 nije uočena znajčajna razlika iako su obje vrijednosti nešto više za ispitanike sa Sorin Freedom Valvulom (LogES: Grupa 1 5.27 ±6.37 naprema 8.69* ±3.29*; Grupa 2 6.54 ±5.19 naprema 9.53 ±7.18; Grupa 3 5.48 ±2.90 naprema 8.67* ±5.26). Ispitivanje najčešćih predoperativnih riziko faktora pokazalo je da su Hipertenzija, Hiperholesterolemija, Pušenje i Dijabetes mellitus najzastupljeniji u sve tri skupine. Vrijeme trajanja operativnog zahvata, trajanje aplikacije aortalne kros kleme kao i vrijeme koje je pacijent proveo na mašini za ekstrakorporalni krvotok upoređeno je u svim Grupama. Nije bilo značajne razlike u dužini trajanja operativnog zahvata u cijelosti između podgrupa ispitanika sa St.Jude Regent i Sorin Freedom Solo valvulom niti u jednog grupi. U prvoj grupi ispitanika vrijeme trajanja aortne kros kleme i vrijeme trajnja ekstrakorporalne cirkulacije bilo je statistički značajno kraće kod ispitanka u Grupi 1 za podgrupu sa Sorin Freedom Solo valvulom (EKC: Grupa 1: 95.88* ±27.68 naprema 81.48* ±20.08, p = 0.041*; Grupa 2: 85.84 ±24.99 naprema 83.64 ±27.44, p = 0.768; Grupa 3: 97.78 ±28.83 naprema 109.96 ±31.86, p = 0.181; Kros klema: Grupa 1: 73* ±21.33 naprema 61.88* ±14.36, p = 0.032*; Grupa 2: 63.2 ±17.58 naprema 62.54 ±20.01, p = 0.903; Grupa 3: 75.22 ±21.50 naprema 79.66 ±23.05, p = 0.475 ). Analizom ukupne drenaže na torakalne drenove i zapremine retransfuzije krvi, nadoknade krvi i krvnih derivata, osobenosti boravka u JIT-a, neželjenih događaji u JIT postoperativno (Reintubacija, Intropni ljekovi, IABP, Mors in Tabulam, Mors in JIT) nije uočena značajna razlika između ispitanika unutar sve tri grupe. Samo vrijednost p u ukupnom zbiru za PM ovisnost (St. Jude Regent naprema Sorin Freedon Solo: 8 naprema 2; 10.2 % naprema 2.7%; p = 0.098) pokazuje tendenciju prema statistički značajnoj većoj učestalosti implantacija PM nakon AVR kod ispitanika sa St. Jude Regent valvulom. Zabilježeno je krvarenje je koje je zahtjevalo hiruršku reviziju operativng polja kod po dva pacijeta sa St. Jude Regent valvulom u Grupi 1 i Grupi 3, kod po jednog pacijenta sa St. Jude Regnet i Sorin Freedom Solo u Grupi 2 i Grupi 3 respektivno, bez značajne rezlike unutar grupa. U ranom postoperativnom periodu, do otpusta iz bolnice, duboka sternalna infekcija rana zabilježena je kod dva pacijenta u Grupi 1 sa Sorin Freedom Solo valvulom, što je statistički bez značaja u poređenju sa St. Jude Regent vavulom. Najčešća komplikacija bio je poremećaj ritma po tipu Atrijalne fibrilacije, čija se učestalost nije značajno razlikovala unutar grupa između dvije skupine ispitanika (Grupa 1: 9 tj. 36% naprema 8 tj. 32%, p = 1; Grupa 2: 7 tj. 28% naprema 6 tj. 24%, p = 1; Grupa 3: 8 tj. 32% naprema 11 tj. 44%, p = 0.561). Nešto veći broj ishemijskih ICV događaja zabilježen je u ukupnom zibiru kod ispitanika sa Sorin Freedom Solo valvulom, ali bez značajne razlike unutar grupa (Grupa 1: 1 tj. 4% naprema 1 tj. 4%, p = 1; Grupa 2: 0 tj. 0% naprema 2 tj. 8%, p = 0.489; Grupa 3: 1 tj. 4% naprema 3 tj. 12%, p = 0.609). Zabilježen je jedan smrtni ishod u prvih sedam dana kod ispitanika sa Sorin Freedom Solo valvulom u Grupi 3 ( 0 tj. 0% naprema 1 tj. 4%, p = 1). Trajanje postoperativnog liječenja bilo je duže za ipitanike sa Sorin Freedom Solo valvulom u Grupi 1 dok u ostale dvije Grupe nije zabilježana razlika u ovom parametru (Grupa 1: 7.96 ±2.39 naprema 12.12* ±8.58, p = 0.027*; Grupa 2: 9.84 ±6.51 naprema 11.92 ±7.73, p = 0.314; Grupa 3: 9.26 ±3.62 naprema 10.72 ±5.77, p = 0.304). U periodu praćenja nije zabilježena značajna razlika u ranom i kasnom mortalitetu među ispitanicima u sve tri Grupe. Analizom kumulativnog preživljavanja metodom Kaplan-Meier nije uočena statistički značajna razlika u preživljavanju između ispitanika unutar sve tri Grupe bez obzira na vrstu implantirane valvule. Analizom osnovnih parametara LV praćenih u posmatranim intervalima od dvije godine, godinu dana i šest mjeseci (gradijent prisitka kroz aortalno ušće, debljina intrerventrikularnog septuma - IVS, endijastolni dijametar lijevog ventrikula – left ventricle end-diastolic diameter- LVEDD, endsistolni dijametar lijevog ventrikula – left ventricle end -ystolic diameter-LVESD) uočena je statistički značajna razlika u redukciji gradijenta pristika u sve tri Grupe, za obje vrsta implaniranih valvula u odnosu predoperativih i neposredno postoperatvinih vrijednosti gradijenta pristiska ( p < 0001), ali u daljem toku gradijent pristiska se nije mijenjao. Vrijednost IVS značajno je reducirana za ispitanike koji su dobili St. Jude Regent valvulu u Grupi 2 (godinu dana nakon AVR) (St. Jude Regent preOp/postOP/Follow UP IVS: 1,90 ±0,25 naprema 1,90 ±0,25 naprema 1,68 ±0,20, Anova P = 0.0006*, post Hoc p = 0.017*, post Hoc p = 0.017*; Sorin Freedom Solo preOp/postOP/Follow UP 1,74 ±0,25 naprema 1,74 ±0,25 naprema 1,69 ±0,26, Anova P = 0,718, post Hoc p = 0.776, , post Hoc p = 0.776) dok je u svim Grupama za obje skupine pacijenta pokazivao tendenciju redukcije debljine u odnosu na predoperativne vrijednosti. Vrijednosti LVEDD I LVESD nisu se bitno promijenile nakon AVR niti za jednu vrstu implantirane valvule za sve Grupe. Vrijednost EF je pokazala tendenciju porasta u svim grupama, za obje vrste implantiranih valvula. U Grupi 1 za St. Jude Regent valvulu taj porast je imao tendenciju prema statistički značajnim vrijednostima (St. Jude Regent preOp/postOP/Follow EF: 56,04 ±12,80 naprema 58,56 ±11,53 naprema 64,24 ±10,35 , Anova P = 0.062, post Hoc p = 0.067, posto Hoc p = 0.266), dok je porast EF bio značajan u odnosu na predoperativni u Grupi 2 za ispitanike sa Sorin Freedom Solo Valvulom ( Sorin Freedom Solo preOp/postOP/Follow UP EF: 54,23 ±11,84 naprema 59,88 ±11,74 naprema 63,04 ±8,81, Anova P = 0.021*, post Hoc p = 0.024*, post Hoc p = 0.605). Niti kod jednog pacijenta nije registrovano paravalvularno curenje niti strukturne promjene implantirane vlavule. Sorin Freedom Solo valvula je odličan izbor za pacijente sa AS bez obzira na visok operativni rizik. I životnu dob. Preživljavanje u ranom i kasnom postoperativnom periodu, kao i broj komplikacija komparativni su sa rezultatima liječenja St. Jude Regent valvulom. Hemodinamske performanse su takođe podjednako dobre, uprkos činjenici da su Sorin Freedom Solo valvulu dobili stariji pacijenti sa dužim trajanjem oboljenja, a efekat na parametre funkcije lijevog ventrikula u konačnici je jednak. Izbjegavanje antikoagulantne terapije, podjednak hemodinamski rezultat i efekat na funkciju lijevog ventrikula i trajnost, uz potencijalno predviđenu trajnost, čini Sorin Freedom Solo valvulu komparativnom sa već dokaznom St. Jude Regent Valvulom, te je čine potencijalno mogućim izborom i za pacijente mlađe životne dobi u odnosu na ispitanike uključene u studiju. Rezultati studije podržavanju naše hipoteze o Sorin Freedom Solo valvuli. Ključne riječi: aortalna stenoza, hirurška zamjena aortalne valvule, mehanička St. Jude Regent valvula, biološka Sorin Freedom Solo nestentirana valvula, rani rezultati, kasni rezultati

Naučni doprinos provedenog istraživanja ogleda se prije svega u dobijenim rezultatima i zaključcima koji ne ukazuju na EMT kao generalizovani mehanizam u procesu progresije invazivnih karcinoma dojke lobularnog histološkog tipa, ali ne isključuju mogućnost dodatnog i indirektnog djelovanja transkripcionih faktora i na ekspresiju E-kadherina u invazivnom lobularnom karcinomu sa regionalnom metastazom kao i u metastatskom tumoru. Razumijevanje procesa EMT i ekspresije transkripcionih faktora u invazivnim lobularnim karcinomima dojke može imati prognostički i prediktivni značaj. Dobiveni rezultati u ovom istraživanju ukazuju na mogući prognostički značaj povećane jedarne ekspresije Snail-a i Slug-a u primarnim invazivnim lobularnim karcinomima ukazujući na veću vjerovatnoću postojanja metastaza u regionalnim limfnim čvorovima. Prediktivni značaj ekspresije transkripcionih faktora, prvenstveno Twist-a i Snail-a ogleda se u mogućnost procjene odgovora na liječenje pojedinim hemoterapeuticima. Premda odgovori na mnoga pitanja u oblasti onkogeneze karcinoma dojke nedostaju, razumijevanje procesa progresije tumora, uključujući i EMT, kao i djelovanja transkripcionih faktora, u budućnosti otvaraju mogućnosti za iznalaženje novih načina liječenje bolesnica sa karcinomom dojke inhibitorima ovog procesa.

Rezultati i zaključci ove studije su pokazali da Talijum scintigrafija ima veliki kliničko-praktični značaj u diferencijaciji maligne od benigne tireoidne lezije. Ova studija je pokazala da talijum scintigrafija u dijagnostičkom protokolu u nodoznoj bolesti štitnjače zauzima posebno mjesto, jer se na osnovu nje mogu izdiferencirati maligne i benigne folikularne lezije čija dijagnoza nije moguća korištenjem dosadašnjih dijagnostičkih metoda. Ujedno rana i kasna talijum scintigrafija, predstavlja visoko specifičnu i visoko senzitivnu metoda u dijagnostici malignoma štitnjače, jer nosi direktnu i specifičnu informaciju koja omogućava ranu dijagnozu malignoma štitnjače. Primjenom ove metode u dijagnostičkom protokolu solitarnog tireoidnog čvora poboljšana je selekcija tireoidnih čvorova koji zahtijevaju operativni tretman, a ujedno je poboljšan i kvalitet dijagnoze nakon učinjene FNAC naročito kod citološkog nalaza folikularnih lezija ili kod dvojbenih citoloških nalaza. Korištenjem ove metode u dijagnostičkom protokolu, dijagnostika malignoma štitnjače postaje brža i lakša, čime se bitno skraćuje put i poboljšava kvalitet dijagnostike i prije razvoja metastaskih promjena malignoma štitnjače, što veoma bitno utiče na prognozu i definitivno izlječenje pacijenata.

Saznanja o RAB svakim danom su sve veća kao i broj kontraverznih radova. Značaj pomenute problematike u svakodnevnoj ljekarskoj praksi sa jedne strane kao i činjenica da je sličnih radova za naše područije malo, dalo je povod za ovo istraživanje. Iz ovih razloga je u našem istraživanju važno bilo odrediti učestalost pozitivnih nalaza i dijagnostičku opravdanost ezofagogastroduodenoskopije u djece sa RAB nepoznate etiologije. U radu su ispitani i procijenjeni klinički, biohemijski, imunološki i mikrobiološkh parametri u dijagnozi RAB, te njihova predikcija u pozitivnosti ezofagogastroduodenosopije, kako bi se izbjegla ova invazivna i nekonformna metoda. Ujedno ispitivanjem korelacije među navedenim metodama, istraživanje je pokazalo da je ipak u nekim slučajevima ezofagogastroduodenosopiju nemoguće izbjeći, ali da ova metoda nema značajne opravdanosti u djece sa RAB kod koje nisu prisutni upozoravajući simptomi i znaci. Najčešči laboratorijski parametri povezani sa pozitivnim nalazom ezofagogastroduodenosopije bili su patološke vrijednosti amilaza u serumu, dok za nalaza EGD i koprokulture, stolice na CP, amebe i viruse, te nalaza perianalnog otiska nisu nađene signifikantne korelacije

Predmet ove studije su pacijenti operisani jednom ili više puta, zbog postoperativne opstrukcije tankog crijeva uzrokovane priraslicama, nakon nekog od operativnih zahvata u trbuhu. Skolonost određenih pacijenata brzom nastanku priraslica nakon operativnog zahvata u trbuhu ima za posljedicu ponovnu potrebu za novim operativnim zahvatom, jednom ili više puta, što utiče na kvalitet života ovih pacijenata i ima veliki socio-ekenomski efekat, kroz trošenje velike sume novca za liječenje i njegu ovakvih pacijenata. Poznavanje faktora rizika za nastanak postoperativnih priraslica omogučiće blagovremeno djelovanje u pravcu preveniranja nastanka postoperativnih priraslica, te smanjenje invaliditeta do kojega dovode ponovljeni operativni zahvati u trbuhu. Obzirom da je studija retrospektivna, da u njenom uzorku nema pacijenata kod kojih je primjenjena neka od mjera prevencije nastanka postoperativnih priraslica, smatramo da dobivene rezultate treba posmatrati kao presjek trenutnog stanja i dobru osnovu za buduća istraživanja u primjeni različitih metoda prevencije nastanka postoperativnih priraslica i posljedičnih opstrukcija tankog crijeva.

Cilj. Ciljevi ovog istraživanja jesu na osnovi CT-a ispitati interfrakcijsko pomjeranje položaja i varijacije jačine D2cc brahiterapijske doze mokraćne bešike i rektuma kod pacijentica sa inoperabilnim rakom vrata maternice. Metode. U ovu prospektivnu studiju je uključeno 30 pacijentica sa rakom vrata maternice FIGO IIb-IVa stadijuma koje su liječene konkomitantnom hemoradioterapijom. HDR intrakavitarna brahiterapija se izvodila aplikatorima tipa Fletcher tandem i ovoidi. Za svaku brahiterapijsku frakciju je određivan položaj D0,1cc mokraćne beške i rektuma koji primaju minimalnu brahiterapijsku dozu a koji reprezentuje položaj D2cc jer je njegov dio. Zatim su na osnovi pomjeranja po X, Y i Z osi izračunata interfrakcijska srednja pomjeranja po X, Y i Z osi kao i njihovi vektori pomjeranja (R). Analizirano je da li postoji statistički značajna razlika u interfrakcijskom pomjeranju položaja i jačini brahiterapijske doze D2cc mokraćne bešike i rektuma. Za testiranje statističke značajnosti razlika među ispitivanim grupama koristićen je ANOVA test i post–hoc analiza po Tukey metodi. Razlika među ispitivanim grupama smatrana je značajnom ako je P < 0.05. Rezultati. Postoje značajna interfrakcijska pomjeranja položaja refrentnih volumena mokraćne bešike i rektuma koji primaju minimalnu brahiterapijsku dozu. Nije nađena statistička značajnost u promjeni jačine doze za sve frakcije u odnosu na prvu kao niti posthoc analizom po Tukey-u za razlike u promjeni jačine doze za sve frakcije međusobno za mokraćnu bešiku (p=0,45) i za rektum (p=0,73). Jedna standardna devijacija promjene brahiterapijske doze iznosi za bešiku 1.09 Gy i za rektum 1.045 Gy (15.6% i 15% od propisane doze). Zaključci. Kada računamo kumulativnu brahiterapijsku dozu sabiranjem D2cc organa od rizika za sve frakcije moramo imati na umu njihovo interfrakcijsko pomjeranje i da je malo vjerovatno da će se najgori scenario u istinu i desiti. Ne postoji značajna interfrakcijska promjena jačine D2cc brahiterapijske doze mokraćne bešike i rektuma, ali ukoliko ne radimo imidžing za svaku frakciju moramo uračunati dvije standardne devijacije brahiterapijske doze u totalnu biološki ekvivalentnu dozu (EQD2cc). Ključne riječi: interfrakcijske varijacije, brahiterapija, inoperabilni cervikalni karcinom