Doktorske disertacije

Najbolji pokazatelj težine oštećenja jetre i prognoze bolesti u hroničnom virusnom hepatitisu je uznapredovalost jetrene fibroze. Fibroza jetre se definiše kao nakupljanje ekstracelularnog matriksa u vidu ožiljnog tkiva. Ona se može utvrditi biopsijom jetre, ali i neinvazivnim fizikalnim ili biološkim metodama. U hroničnom virusnom hepatitisu navedene informacije pomažu u procjeni omjera koristi i rizika te modaliteta antivirusne terapije.Danas je u upotrebi nekoliko neinvazivnih markera jetrene fibroze koji sa manjom ili većom tačnošću prave razliku između klinički neznačajne (METAVIR F<2), i značajne (METAVIR >2) fibroze jetre. Mnogi serumski markeri su evaluirani kao prediktori determinacije stepena fibroze jetre. Praktična prednost analize serumskih markera za mjerenje fibroze podrazumjeva njihovu visoku primjenjivost i međulabaratorijsku reproduktibilnost kao i potencijal za proširenje. Cilj ovog istraživanja je evaluacija tačnosti : APRI, Forns, Guci, FIB4 i HaltC skora u dijagnostici prisustva klinički značajne fibroze, prisustva ciroze jetre u oboljelih od hroničnog hepatitisa C. Poseban akcenat je na komparaciji vrijednosti navedenih markera fibroze jetre prije i poslije specifične antivirusne terapije. U retrospektivnoprospektivnoj studiji evaluirano je 114 ispitanika oboljelih od hroničnog hepatitisa C uz određivanje vrijednosti : APRI, Forns, Guci, FIB4 i HALTC skora. Kao zlatni standard je korišten patohistološki nalaz biopsije jetre ocijenjen po METAVIR klasifikaciji. Dijagnostičke performanse pojedinih skorova su evaluirane Reciver Operating Chracteristics (ROC) analizom, uz istovremenu komparaciju površina ispod dobijenih ROC krivih (AUROC). Od 114 ispitanika bilo je 90/114 (78,9%) muškog spola, a medijalna dob ispitanika u kompletnom uzorku je iznosila 39 godina. U ukupnom uzorku je bilo 54 ( 47,5%) ispitanika koji su imali istoriju prethodne ovisnosti o heroinu. Učestalost ispitanika s obzirom na genotip kojim su bili inficirani bili su: genotip 1-54%; genotip 2-2%; genotip3-35%; genotip 4-9%. Od ukupnog broja ispitanika produženi virusološki odgovor (SVR) imalo je 65,8% pacijenata bez obzira na genotip. Sve AUROC su imale vrijednost >0,70 izuzimajući HALTC skor koji i nije dizajniran za detekciju signifikantne fibroze, nego jetrene ciroze. U predikciji signifikantne jetrene fibroze AUROC za APRI (AUROC=0,702; %95CI=0,6070,798; p<0,001), GUCI (AUROC=0,722; %95CI=0,6920,815; p<0,001), HALTC ( AUROC= 0,694; %95CI=0,5990,790; p<0,001), Forns( AUROC=0,802; %95CI= 0,7220,882; p<0,001;), FIB4 ( AUROC=0,773; %95CI= 0,6880,857; p<0,001). U predikciji uznapredovale fibroze jetre AUROC za APRI ( AUROC=0,712; %95CI= 0,5770,848; p<0,002), GUCI ( AUROC=0,716; %95CI= 0,5810,851; p<0,001), HALTc ( AUROC= 0,671; %95CI= 0,5360,806; p<0,012;), Forns (AUROC= 0,813; %95CI= 0,7050,921; p<0,001), FIB4 (AUROC= 0,764; %95CI= 0,6490,880; p<0,001). Naposlijetku, napravljena je komparativna ROC analiza za cirozu jetre (METAVIR4). AUROC za APRI ( AUROC= 0,925; %95CI= 0,8760,974; p<0,012), GUCI ( AUROC= 0,949; %95CI= 0,906992; p<0,08), HALTC (AUROC= 0,919; %95CI= 0,8550,982; p<0,14), Forns ( AUROC= 0,955; %95CI= 0,9061,00; p<007), FIB4 (AUROC= 0,940; %95CI= 0,894985; p<0,10). Komparirane su vrijednosti prije i poslije tremana pri čemu su sve vrijednosti imale značajan pad nakon tretmana. APRI prije i poslije tretmana (AS=0,97/0,91; SD=0,68/0,74; p<0,001); GUCI (AS=1,07/1,03; SD=0,79/0,84; p<0,002), HALTC (AS= 0,36<0,34; SD=0,20/0,23; p<0,001); Forns (AS=4,17/4,08; SD=2,05/2,21; p<0,003;), FIB4 ( AS= 1,64/1,60; SD=1,58/1,65; p<0,008). U našoj studiji, raspon AUROC za performanse APRI, GUCI, HALTC, Forns i FIB4 skora su bile komparativne sa rezultatima svjetskih studija. Takođe se pokazalo da su serološki testovi pouzdaniji u utvrđivanju ciroze jetre od distinkcije među intermedijarnim stadijima fibroze jetre. Na kraju su komparirane vrijednosti razlike između ispitanika koji su postigli SVR i onih koji ga nisu postigli kako bi se dobila mjera poboljšanja u vrijednostima prediktivnih skorova za fibrozu jetre. Ključne riječi: Hepatitis C, fibroza jetre, markeri fibroze jetre, METAVIR, antivirusna terapija

Značaj dobivenih rezultata ovog istraživanja je naučni i praktični. Naučni značaj se očituje kroz doprinos ovog istraživanja epidemiologiji i sagledavanju problema u nas i kroz doprinos dosadašnjim saznanjima o faktorima rizika za hipertenziju u adolescenata. Prehipertenzija i hipertenzija I stepena su zastupljene u naših adolescenata sa značajno višom prevalencom u odnosu na njihovu prevalencu u razvijenom svijetu. Faktori rizika su uglavnom nepoznati, muški spol i prekomjeran indeks tjelesne mase, te broj popušenih cigareta u djevojaka. Ovakvi rezultati upućuju na potrebu provođenja skrininga u adolescenata na hipertenziju. Također, je naglašena potreba preventivnog djelovanja na promjenjive riziko faktore za hipertenziju (BMI, povećana tjelesna masa, pušenje). Ostaje neotkriven aspekt ekspozicije stresnim faktorima prema vrstama srednjih škola što bi u budućnosti trebalo istražiti.

Doktorska disertacija mr.sc. Elvedina Landže, specijaliste interne medicine, pod nazivom «Utjecaj trombocitofereze na vrijednosti korpuskularnih elemenata krvi donora» napisana je na 81 stranica teksta, a sadrži 58 tabela i 10 slika. Sastoji se od uobičajenih metodoloških poglavlja: uvod, metode i donori, rezultati, diskusija, zaključci, manje poznati termini, literatura. Ciljevi istraživanja su postavljeni tako da se utvrde vrijednosti hematokrita, koncentracije hemoglobina, broja leukocita i trombocita prije i poslije trombocitofereze urađene metodom SN- IFCS na aparatu Fenwal AMICUS i COBE Spectra LRS. Utvrditi vrijednosti hematokrita, koncentracije hemoglobina i broja leukocita prije i poslije trombocitofereze urađene metodom DN-IFCS na aparatu Fenwal AMICUS i FRESENIUS ComTec. Komparirati vrijednosti hematokrita, koncentracije hemoglobina i broja leukocita poslije trombocitofereze urađene metodoma SN-IFCS i DN-IFCS na aparatu Fenwal AMICUS. Donori i metode Istraživanje je realizirano kao observaciono, retrospektivno-prospektivno, kliničko-epidemiološka studija, po dizajnu cross-sectional-presječna studija. Period istraživanja je 31.09.2004. do 31.09.2013. godine. Korišteni su rezultati dobijeni prilikom rutinskog rada u postupku trombocitofereze u Zavodu za transfuzijsku medicinu Federacija Bosne i Hercegovine. Kriteriji za uključenje u studiju su: ispunjeni opći transfuzioloski kriterijumi, muškarci životne dobi 25-45 godina, kojima je učinjeno više trombocitofereza korištenjem procedura SN i DN na aparatu Fenwal AMICUS, CFCS DN procedura na FRESENIUS COM .TEC i procedura na COBE Spectra LRS metodom IFCS SN. U studiju su ušli samo donori koji su imali donacije na sva tri separatora. Donori su ispunjavali uvjete za standardnu proceduru separacije. Broj donora koji su ispunili sve uvijete studije je 60. Ispitivane grupe su: I grupa - separacija metodom SN- IFCS na aparatu Fenwal AMICUS, II grupa - separacije metodom SN-IFCS na aparatu COBE Spectra LRS, III grupa separacije metodom DN-CFCS na aparatu Fenwal AMICUS, IV grupa separacije metodom DN-CFCS na aparatu FRESENIUS ComTec , a grupa V i VI komparacija separacija metodama SN-IFCS i DN-IFCS na aparatu Fenwal AMICUS. Statistička obrada podataka učinjen je standardnim metodama deskriptivne i analitičke statistike. Rezultati Za prikupljanje 1x1111/L trombocita bilo je potrebo procesuirati najmanje krvi donora na aparatu Fenwal AMICUS DN procedura 687,18 ml krvi, a na aparatu COBE Spectra LRS SN metodom 917,41 ml krvi donora. Registrovane su značajne razlike kako među aparatima i metodama. Registrovani pad vrijednosti hematokrita je veći kod SN procedura nego kod DN procedura. Separacija metodom SN-IFCS na aparatu Fenwal AMICUS (ANOVA testom) razlika između srednjih vrijednosti dviju grupa svih posmatranih parametara je statistički značajne razlike p=<0,001. U grupi postoji visoki stepen korelacije srednjih vrijednosti početnih i završnih vrijednosti posmatranih parametara. Separacija metodom SN-IFCS na aparatu COBE Spectra LRS (ANOVA testom) razlika između srednjih vrijednosti dviju grupa svih posmatranih parametara je statistički značajne razlike p=<0,001. U grupi postoji visoki stepen korelacije između srednjih vrijednosti početnih i završnih vrijednosti posmatranih parametara. Separacija metodom DN-CFCS na aparatu Fenwal AMICUS (ANOVA testom) razlika između srednjih vrijednosti dviju grupa svih posmatranih parametara je statistički značajne razlike p=<0,001. U grupi postoji visoki stepen korelacije između srednjih vrijednosti početnih i završnih vrijednosti posmatranih parametara. Separacija metodom DN-CFCS na aparatu FRESENIUS ComTec (ANOVA testom) razlika između srednjih vrijednosti dviju grupa svih posmatranih parametara statistički značajne razlike p=<0,001. U grupi postoji visoki stepen korelacije između srednjih vrijednosti početnih i završnih vrijednosti posmatranih parametara. Komparacijom rezultata separacija metodama SN-IFCS i DN-IFCS na aparatu Fenwal AMICUS. (ANOVA analize) dokazuje da je nivo značajnosti za sve varijable približno 0.000 (p≈0.000), što je manje od 0,05 (α=0,05) osim za trombocite p=0,107. Za varijable hematokrit, hemoglobin i leukociti postoji statistički značajna razlika srednjih vrijednosti za procedure DN i SN. Komparacijom rezultata DN-CFCS procedura na dva aparata (ANOVA testom) za varijable hematokrit i hemoglobin manji od 0,05 (α=0,05), što je statistički značajna razlika srednjih vrijednosti za proceduru DN i aparate Fenwal AMICUS i Frazenius. Za varijablu leukociti i trombociti ne postoji statistički značajna razlika. Komparacijom rezultata procedure SN-IFCS na dva aparata za parametre hemoglobin, leukociti i trombociti postoji statistički značajna razlika srednjih vrijednosti. Za parametar hematokrit ne postoji statistički značajna razlika između srednjih vrijednosti. Komparacija istih procedura, a različitih aparata DN-CFCS procedure su se pokazale „štedljivije“ prema posmatranim parametrima u odnosu na procedure SN-IFCS bez obzira o kojoj vrsti aparata je riječ. Niti u jednom slučaju, bez obzira na proceduru ili aparat, pad vrijednosti praćenih parametara nije bio takav da bi ugrozio zdravlje donora niti su vrijednosti posmatranih parametara poslije procedure prelazili donju granicu fizioloških vrijednosti. Kod procedure DN-CFCS aparat FRESENIUS ComTec smanjuje vrijednosti vrijednosti hematokrita, koncentracije hemoglobina, broja leukocita i trombocita u krvi donora manje nego aparat Fenwal AMICUS, ali je vrijeme za postizanje željenog broja prikupljenih trombocita znatno kraće kod aparata Fenwal AMICUS. Kod procedure SN-IFCS aparat Fenwal AMICUS znatno manje snižava vrijednosti vrijednosti hematokrita, koncentracije hemoglobina, broja leukocita i trombocita, ali i brzinu prikupljanja trombocita u odnosu na aparat COBESpectra LRS. Na osnovu rezultata učinjene studije, može se reći da je potvrđena radna hipoteza, a odbačena nulta. Pri postupku trombocitofereze na pad vrijednosti hematokrita, koncentracije hemoglobina, broja leukocita i trombocita u krvi donora poslije završenog postupka značajan utjecaj ima kako vrsta procedure, DN ili SN, tako i vrsta ćelijskoga separatora. Zaključci: U svim posmatranim separacijama trombocita, bez obzira na proceduru i aparat, dolazi do pada vrijednosti vrijednosti hematokrita, koncentracije hemoglobina, broja leukocita donora poslije postupku trombocitofereze. Na pad vrijednosti praćenih parametara utječe vrsta procedure separacije i/ili vrsta ćelijskoga separatora. Procedura DN-CFCS u odnosu na SN-IFCS, bez obzira o kojem aparatu se radi, mnogo povoljnije za donora, kako sa aspekta posmatranih parametara krvi donora poslije procedure tako i sa aspekta dužine trajanja procedure. Aparat Fenwal AMICUS je u prednosti u odnosu na druga dva aparata posmatrajući pad vrijednosti hematokrita, hemoglobina, broja leukocita i trombocita poslije procedure, vremena potrebnog za izvođenje procedure. Ključne riječi: komparacija single needle i double needle trombocitofereza, komparacijarazličitih ćelijskih separatora, hematološke vrijednosti donora

U studiji smo opisali karakteristike uvida u bolest u pacijenata sa shizofrenijom. Upravo je česta karakteristika ovih pacijenata nedostatak uvida u vlastito stanje. Tipično za deficit uvida je da se ne popravlja sa vremenom, edukacijom ili psihijatrijskim liječenjem. Uz nizak stepen svjesnosti o svom stanju veže se i lošija suradljivost pri liječenju, a time i prognoza bolesti. Deficit uvida u bolest se razmatra kao pozitivni simptom shizofrenije, tj. kao „zdravstvena deluzija“, kao negativni simptom, znak poricanja, misatribucije, metakognicije, a posebno kao znak oštećenja egzekutivnih moždanih funkcija. Koliko je autorima poznato, u Bosni i Hercegovini, a i u regionu nije bilo studija koje bi adresirale problem uvida u bolest u pacijenata sa shizofrenijom. Istraživanje je provedeno s ciljevima: Analizirati nivo uvida u ispitanika sa shizofrenijom u odnosu na intenzitet pozitivnih i negativnih simptoma; analizirati nivo uvida u ispitanika sa shizofrenijom u odnosu na deficit egzekutivnih funkcija mozga; analizirati nivo uvida u ispitanika sa shizofrenijom u odnosu na prisustvo gojaznosti i arterijske hipertenzije; utvrditi povezanost dužine trajanja bolesti i nivoa uvida u ispitanika sa shizofrenijom. Rađena je presječna studija. Formiran je uzorak od 60 ispitanika kojima je dijagnostikovana shizofrenija po MKB-10. Ispitanici su uključivani konsekutivno, slijedom dolaska na ambulantne kontrolne preglede. Uzorak je, s obzirom na dužinu trajanja bolesti, podjeljen na dvije grupe. Prvu, koju je činilo 30 ispitanika čija bolest traje do 2 godine i koji su jednom ili nijednom liječeni hospitalno, te drugu, takođe od 30 ispitanika čija bolest traje 3 i više godina, te koji su dva ili više puta liječeni hospitalno. Uvid je procjenjen pomoću Upitnika za samoprocjenu bolesti (Self appraisal of illness questionnaire). Upitnik mjeri stepen uvida pojedinca u mentalnu bolest, procjenjuje stavove prema mentalnoj bolesti u populaciji pacijenata koji su u procesu liječenja, a u pitanju je samoocjenska skala sa 17 itema koji se boduju po Likertovom sistemu. Pozitivne simptome shizofrenije smo utvrdili i kvantifikovali sa 4- item rejting skalom za pozitivne simptome, a negativne sa Kratkom skalom za procjenu negativnih simptoma. Egzekutivne funkcije su ustanovljene pomoću Viskonsin testa sortiranja karata. Ovaj test je namijenjen za ispitivanjesposobnosti apstraktnog rezoniranja i promjena kognitivnih strategija.Sastoji se od64 karte za razvrstavanje i četiri podražajne karte. Nakartama su slike različitih oblika (krugovi, trokutovi, zvijezde ili križevi), a razlikujuse i po broju (od jedan do četiri) i po boji (crvena, zelena, plava i žuta). Podražajne karte se rasporede ispred ispitanika i od njega se traži da karte za razvrstavanje složiispod podražajnih karata po određenom principu, koji mora otkriti sam na osnovu povratnih informacija od ispitivača.U ovom istraživanju su upotrebljeni i verbalni subtestovi iz Wechslerovog testa inteligencije – WB-II, i to sljedeći subtestovi: Računanje: test osnovnih računskih znanja, logičkog mišljenja, kratkoročnog pamćenja, pažnje i koncentracije. Ovaj subtest je općenito osjetljiv na organsko oštećenje mozga. Zajednički pojmoviili sličnosti: test je apstraktnog mišljenja i konceptualizacije. To je vrlo dobar test opće intelektualne sposobnosti i najmanje je pod utjecajem kulture i obrazovanja. On zahtijeva dobro naučene stare verbalne sposobnosti. Sniženi rezultati na ovom subtestu mogu ukazivati na lijevostrano oštećenje, naročito temporalno ili frontalno, te Poučenost na kome ispitanici odgovaraju na 27 pitanja o ljudima, mjestima, ili na pitanja opšte informiranosti. Vinskonsin test sortiranja karata i subtestovi iz Wechsleovog testa su aplicirani i interpretirani od strane diplomiranog psihologa, posebno educiranog za rad sa ovim i drugim neuropsihološkim testovima. Svim ispitanicima su mjereni obim struka i BMI kao parametri povećane tjelesne mase. Gojaznima smo smatrali ispitanike sa BMI iznad 25 i obimom struka većim od 102 cm za muškarce odn. 88 cm za žene. Korišteni su anamnestički podaci o arterijskoj hipertenziji, a svim ispitanicima je mjeren krvni pritisak standardnom metodom, nakon odmora u trajanju od 15 minuta. Analiza je ukazala da se grupe ispitanika ne razlikuju bitno s obzirom na bodovni skor na skali koja mjeri pozitivne simptome shizofrenije (p=0.197). Nađena je statistički značajna razlika u odnosu na procjenu negativnih simptoma shizofrenije (p=0.003) koji su izraženiji u grupi sa dužim trajanjem bolesti. Nije nađena značajna razlika među grupama ispitanika u odnosu na ukupan skor uvida (p=0.46). Nema značajne veze između procjenjenih nivoa uvida i intenziteta pozitivnih simptoma shizofrenije za grupu kraćeg (p=0.43) i dužeg trajanja (p=0.33), kao niti za negativne simptome u grupi kraćeg (p=0.63) i dužeg trajanja bolesti (p=0.34). Nije uočena značajna razlika među grupama ispitanika u odnosu na totalni skor na Viskonsin testu sortiranja karata (p=0.32). Nije nađena povezanost između ukupnog skora uvida i učinka na Viskonsin testu u grupi kraćeg trajanja bolesti (p=0.19), niti u grupi dužeg trajanja bolesti (p=0.87). Među grupama nije bilo značajne razlike niti u učinku na subtestovima „poučenost“, „zajednički pojmovi“ i „računanje“. U odnosu na ukupan skor uvida, nije nađena korelacija sa rezultatima na subskalama „poučenost“ (p=0.97), „zajednički pojmovi (p=0.21), te „računanje“ (p=0.65). Postoji značajna povezanost između učinaka na subskali „poučenost“ i zajednički pojmovi“(p<0.001), te „poučenost“ i „računanje“ (p<0.001). Ukupno 7 ispitanika je imalo hipertenziju. Nije bilo statistički značajne razlike između grupa ispitanika (p=0.688). Ukupno 53.3% ispitanika u cijelom uzorku ima povećan indeks tjelesne mase, no nema značajne razlike među grupama ispitanika (p=0.30). Razlika nije nađena niti u odnosu na obim struka (p=0.56). Nađen je značajan uticaj obrazovanja na nivo uvida (p=0.014). Na osnovu rezultata istraživanja nulte hipoteze ne mogu se odbaciti.

Posljedice rata u Bosni i Hercegovini (1992.-1995.) vidljive su i 19 godina nakon njegovog okončanja. Rat nije učinio samo štetu razaranjem i uništavanjem gradova i sela, već je doveo do velikih gubitka stanovništva, individualnih i kolektivnih posljedica zastrašujućih traumatskih događaja, oslabio je i usporio privredni razvoj zemlje, te direktno i indirektno uticao na zdravstveno stanje stanovništva i radni potencijal. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi analizirati strukturu medicinskih razloga promjene radne sposobnosti na području Unsko-Sanskog kantona u periodu od 1997. – 2010. godine, te utvrditi udio depresivnih poremećaja kao psihijatrijskih razloga promjene radne sposobnosti i analizirati odnos između sociodemografskih karakteristika (spol, dob, stručna sprema, dužina radnog staža, dužina bolovanja, dužina liječenja i broj psihijatrijskih hospitalizacija) i promjena radne sposobnosti zbog depresivnih poremećaja. Istraživanje je longitudinalno retrospektivna epidemiološka studija koja je provedena na području Unsko-Sanskog kantona analizom medicinske dokumentacije Odjeljenja za prvostepeni postupak medicinskog vještačenja u Bihaću za period od 1997. do 2010. godine. Podaci iz medicinske dokumentacije (Nalaza, ocjene i mišljenja) unešeni su Evidencioni list za prikupljanje podataka (ELPP) koji je konstruisan za potrebe ovog istraživanja. Podaci iz ELPP svrstani su u tri grupe podataka: sociodemografski podaci i podaci o radnom statusu; podaci o liječenju, nalazu ocjene i komisijskog mišljenja o radnoj sposobnosti i grupa podataka o vodećoj dijagnozi i pratećim dijagnozama na temelju kojih je rađena ocjena radne sposobnosti. Statistička analiza rađena je pomoću SPSS programa verzija 20.0. Analizom dobijenih podataka u posmatranom periodu komisijska ekspertiza radne sposobnosti urađena je kod 9004 osiguranika od kojih je 64.7% bilo muškog spola. Promjena radne sposobnosti utvrđena je kod 5612 (62.3%), od čega je potpun gubitak radne sposobnosti bio kod 71.8% ispitanika. Promjena radne sposobnosti nađena je kod 66.4% ispitanika muškog i 54.8% ispitanika ženskog spola. Vodeći medicinski razlozi za komisijsku ekspertizu, te promjenu i gubitak radne sposobnosti su bolesti cirkulatornog sistema, mentalni poremećaji i bolesti mišićno koštanog sistema. U promjeni radne sposobnosti, odnos učestalosti javljanja gubitka i umanjenja radne sposobnosti kod bolesti cirkulatornog sistema je 3:1 a kod mentalnih poremećaja 8:1. Od mentalnih poremećaja kao vodeći razlozi komisijske ekspertize su depresivni poremećaji (38.7%), shizofrenija (24.7%) i neurotski i uz stres vezani poremećaji (20.6%). Promjena radne sposobnosti zbog mentalnih poremećaja najčešća je kod depresivnih poremećaja (22.1%) i shizofrenija (18.9%). Također, vodeći razlog gubitka radne sposobnosti su depresivni poremećaji (33.2%), shizofrenija i drugi psihotični poremećaji (31.8%) i neurotski i uz stres vezani poremećaji (11.0%). Nađeno je da se depresija javlja kao prateći poremećaj kod 14.2% slučajeva, a najčešće je prateći poremećaj kod bolesti cirkulatornog, mišićno koštanog sistema i endokrinih oboljenja. U grupi ispitanika s mentalnim poremećajima više je muškaraca (62.8%) nego žena (37.2%), no u odnosu na ukupan broj žena i muškaraca više je žena s mentalnim poremećajima (30.6%) nego muškaraca (28.4%). U promjeni radne sposobnosti više je muškaraca s mentalnim poremećajima (31.2%) nego žena (27.1%). Kod depresivnih poremećaja nije nađena značajna razlika u broju komisijskih ekspertiza između muškaraca (42.6%) i žena (41.0%), međutim u ukupnom uzorku ispitanika s mentalnim poremećajima veći je broj žena s depresivnim poremećajem (50.9%) nego muškaraca (49.1%). Više je muškaraca (30.3%) nego žena (26.8%) imalo promjenu radne sposobnosti, a bez promjene radne sposobnosti više žena (22.2%) nego muškaraca (20.6%). Najveći broj ispitanika s depresivnim poremećajem su u dobi 50 i više godina (66.0%) od kojih 39.6% učestvuje u promjeni radne sposobnosti. Prosječna dob ispitanika s depresijom je 46.9±0.63 godine, a prosječna dob s promjenom radne sposobnosti je 47.4±0.63 godine Broj komisijskih ekspertiza zbog depresije raste u odnosu na sve mentalne poremećaje. Sa ponovnom ocjenom raste broj ispitanika s promjenom radne sposobnosti od 20.2% kod prve ocjene do 37.0% kod ponovne ocjene. Najviše je bilo ispitanika s teškom depresivnom epizodom bez (37.9%) i sa psihotičnim simptomima (26.9%) kod kojih je u najvećem broju utvrđen gubitak radne sposobnosti (25.5% i 23.6%). Kod teške depresivne epizode bez psihotičnih simptoma svega 2.3% ispitanika je imalo umanjenu radnu sposobnost, dok kod teške depresivne epizode sa psihotičnim simptomima nije bilo umanjene radne sposobnosti. Očuvanu radnu sposobnost imali su ispitanici sa blagom (89.7%) i srednje teškom depresivnom epizodom (16.1%). Dakle stepen i intenzitet depersivnog poremećaja predstavljaju prediktore radnog onesposobljenja. Na komisijsku ekspertizu pristupio je približno jednak broj visokokvalificiranih/ kvalificiranih (36.7%) i polukvalificiranih/nekvalificiranih (35.7%) ispitanika s depresijom i koji značajno učestvuju u promjeni radne sposobnosti (22.3% i 17.5%). Prosječni radni vijek ispitanika koji zbog depresije imaju promjenu radne sposobnosti je 14.3±0.76 godine Nađeno je da 54.5% ispitanika u vrijeme komisijske ekspertize su bili nezaposleni, 34.1% je bilo na bolovanju, od kojih je 51.3% bilo sa dužinom bolovanja preko godinu dana. Promjena radne sposobnosti najčešća je kod nezaposlenih (28.8%) i sa dužinom bolovanja preko godinu dana (39.2%). Najveći broj ispitanika prije komisijske ekspertize je liječen više od 24 mjeseca (35.3%) i učestvovao sa 34.4% u promjeni radne sposobnosti od kojih je najviše utvrđen gubitak radne sposobnosti (32.7%). Najviše onih kojima je utvrđeno da nema promjene u radnoj sposobnosti su se liječili u periodu od 6 do 12 jeseci (28.0%) od kojih je 8.5% depresija ocijenjeno da invalidnosti ne postoji, a 19.5% da ispitivanje i liječenje nije završeno. Najveći broj ispitanika upućenih na komisijsku ekspertizu je imao bolničko liječenje (80.8%) te je kod 69.6% utvrđena promjena, a kod 49.7% gubitak radne sposobnosti. U gubitku radne sposobnosti najviše su ocijenjeni ispitanici koji su imali tri i više hospitalizacija (42.7%). Visok postotak ispitanika (90.2%) su izjavili da ne mogu da rade i da žele penziju, od kojih je kod 60.9% utvrđena promjena radne sposobnosti (odnos gubitka i umanjene radne sposobnosti je 8 : 1). U analiziranom periodu evidentan je povećan broj komisijskih ekspertiza, gdje su mentalni poremećaji, uz bolesti cirkulatornog sistema vodeći medicinski razlog promjene radne sposobnosti. Depresivni poremećaji su najčešći psihojatrijski razlog promjene radne sposbnosti. Sociodemografske karakteristike su u korelaciji sa promjenom radne sposobnosti zbog depresivnih poremećaja.