Doktorske disertacije

Uvod: Rastući je trend karcinima prostate, a utvrđena je veza između karcinoma i faktora okoliša koji se mogu izbjeći. Dvije od tri smrti uzrokovane karcinomom prostate mogu se prevenirati prekidom rizične ekspozicije. Ciljevi rada: Utvrditi rizična zanimanja za nastanak karcinoma prostate; utvrditi karcinogene rizike profesionalne ekspozicije za nastanak karcinoma prostate u odnosu na intenzitet i dužinu trajanja ekspozicije; te utvrditi povezanost ekspozicije faktorima rizika radnog mjesta i životne dobi ispitanika kod karcinoma prostate. Ispitanici i metode: Proveli smo prospektivnu kontrolnu studiju slučaja upitnicima i analizu o potencijalnim profesionalnim faktorima rizika radnog okoliša za razvoj raka prostate u Zeničko- Dobojskom kantonu. Analizirali smo izloženost oboljelih karcinogenima (učestalost, intenzitet, dužina ili ekspozicioni staž izražen u godinama), njihovu uzajamnu povezanost sa nastankom karcinoma prostate, kao i udruženost zbunjujućih pogoršavajućih faktora navike pušenja i zloupotrebe alkohola. Istraživanjem je bilo obuhvaćeno 1000 ispitanika: 250 kojima je patohistološki i klinički potvrđen rak prostate (ispitanička skupina), 250 pacijenata oboljelih od raka drugih sijela karcinoma (prva kontrolna skupina) i 500 pacijenata kojima nije dijagnostikovano maligno oboljenje (druga kontrolna skupina). U II ispitaničkoj skupini pacijentima je proveden skrining sumnje na karcinom prostate testiranjem PSA u krvi. Ispitanici čije vrijednosti PSA koje nisu bile referentne su činili II ispitaničku podskupinu. Svi ispitanici su bili muškog spola, dobi ≥45 godina, pacijenti koji se liječe u timovima porodične medicine. Ovo kliničko istraživanje je provedeno metodom anketiranja i skrininga testiranja krvi, a instrument istraživanja je bio upitnik posebno osmišljen za ovo istraživanje. Rezultati: Postoje statistički značajne razlike u učestalosti ekspozicije slijedećim karcinogenicima radnog mjesta između ispitanika sa karcinomom prostate i ispitanika bez karcinoma: radioaktivnim materijama (P<0.001); olovu i živi (P= 0.009); arsenu (P<0.001); drvnoj prašini (P=0.001); te drugim teškim metalima (P=0.046); benzinu i nafti (P<0.002); organskim otapalima (P= 0.040) i drugim uljima (P<0.010). Ne postoje statistički značajne razlike niti za jedan karcinogenik radnog mjesta osim za benzin i naftu (P=0.011) između ispitanika obje skupine s karcinomima. Visoka je stopa prevalence ekspozicije benzenu. Postoje statistički značajne razlike u učestalosti ekspozicije za oba karcinogenika koji su svojstveni poljoprivrednoj djelatnosti između ispitanika sa karcinomom prostate i ispitanika bez karcinoma: pesticidima (P<0.001 i gnojivima (P< 0.001). Ne postoje statistički značajne razlike u učestalosti ekspoziciji pesticidima i gnojivima između ispitanika sa karcinomom prostate i ispitanika s karcinomima drugih sijela. Za pojavu karcinoma prostate u odnosu na karcinom drugih sijela riziko faktorima se mogu smatrati: stanovati na selu, biti u mirovini i status zaposlenja, mjesto stanovanja i viši imovinski status. Značajan faktor rizika za karcinoma prostate u odnosu na karcinome drugih sijela; brat imao rak prostate (OR=1.26), biti izložen teškim životnim situacijama (OR=1.7) i stresu (OR=1.10). Utvrđeno je da su signifikantni faktori rizika za razvoj karcinoma prostate u odnosu na odsutnost karcinoma: dužina trajanja pušenja (OR=1,15), pušenje na radnom mjestu (OR=1,16) i dnevno konzumirana količina alkohola (1.24). Utvrđeno je da su značajni faktori rizika za karcinom prostate u odnosu na karcinome drugih sijela su dužina trajanje pušenja (OR=1.53) i pušenje na radnom mjestu (OR=1.27). Dobijene vrijednosti OR (Odds Ratio) koje su naznačene kao i njihova statistička značajnost na nivou (P<0,05) pokazuju da se za prediktore (sigurne faktore rizika) karcinoma prostate u odnosu na pacijente bez karcinoma mogu smatrati: pesticidi, drvna prašina, nafta i naftni derivati, druga ulja i gnojiva. Svi parametri dužine rada u vremenu su statistički značajan faktor rizika za razvoj karcinoma prostate: rad u smjenama (OR= 1.128), povećan broj radnih sati u sedmici (OR=2.075) i prekovremeni broj radnih sati (OR= 1.088). Profesionalni karcinogeni rizik skraćuje latentni period za razvoj karcinoma prostate i javlja se najčešće u dobi <55 godina ili u dobi od 55-60 godina, a ne u dobi >70 godina (skraćuje latentni period od -15 – 10 godina). Zaključak: Usmjerenje na prevenciju utvrđenih faktora rizika i pregled urologa i skrining testiranjem PSA u krvi u muškoj populaciji u dobi ≤45 godina može smanjiti stopu obolijevanja, a općenito svim muškarcima podići nivo očuvanja zdravlja i kvalitete života. Ključne riječi: karcinom prostate, okolišni rizici, faktori rizika radnog mjesta, skrining, PSA

Najbolji pokazatelj težine oštećenja jetre i prognoze bolesti u hroničnom virusnom hepatitisu je uznapredovalost jetrene fibroze. Fibroza jetre se definiše kao nakupljanje ekstracelularnog matriksa u vidu ožiljnog tkiva. Ona se može utvrditi biopsijom jetre, ali i neinvazivnim fizikalnim ili biološkim metodama. U hroničnom virusnom hepatitisu navedene informacije pomažu u procjeni omjera koristi i rizika te modaliteta antivirusne terapije.Danas je u upotrebi nekoliko neinvazivnih markera jetrene fibroze koji sa manjom ili većom tačnošću prave razliku između klinički neznačajne (METAVIR F<2), i značajne (METAVIR >2) fibroze jetre. Mnogi serumski markeri su evaluirani kao prediktori determinacije stepena fibroze jetre. Praktična prednost analize serumskih markera za mjerenje fibroze podrazumjeva njihovu visoku primjenjivost i međulabaratorijsku reproduktibilnost kao i potencijal za proširenje. Cilj ovog istraživanja je evaluacija tačnosti : APRI, Forns, Guci, FIB4 i HaltC skora u dijagnostici prisustva klinički značajne fibroze, prisustva ciroze jetre u oboljelih od hroničnog hepatitisa C. Poseban akcenat je na komparaciji vrijednosti navedenih markera fibroze jetre prije i poslije specifične antivirusne terapije. U retrospektivnoprospektivnoj studiji evaluirano je 114 ispitanika oboljelih od hroničnog hepatitisa C uz određivanje vrijednosti : APRI, Forns, Guci, FIB4 i HALTC skora. Kao zlatni standard je korišten patohistološki nalaz biopsije jetre ocijenjen po METAVIR klasifikaciji. Dijagnostičke performanse pojedinih skorova su evaluirane Reciver Operating Chracteristics (ROC) analizom, uz istovremenu komparaciju površina ispod dobijenih ROC krivih (AUROC). Od 114 ispitanika bilo je 90/114 (78,9%) muškog spola, a medijalna dob ispitanika u kompletnom uzorku je iznosila 39 godina. U ukupnom uzorku je bilo 54 ( 47,5%) ispitanika koji su imali istoriju prethodne ovisnosti o heroinu. Učestalost ispitanika s obzirom na genotip kojim su bili inficirani bili su: genotip 1-54%; genotip 2-2%; genotip3-35%; genotip 4-9%. Od ukupnog broja ispitanika produženi virusološki odgovor (SVR) imalo je 65,8% pacijenata bez obzira na genotip. Sve AUROC su imale vrijednost >0,70 izuzimajući HALTC skor koji i nije dizajniran za detekciju signifikantne fibroze, nego jetrene ciroze. U predikciji signifikantne jetrene fibroze AUROC za APRI (AUROC=0,702; %95CI=0,6070,798; p<0,001), GUCI (AUROC=0,722; %95CI=0,6920,815; p<0,001), HALTC ( AUROC= 0,694; %95CI=0,5990,790; p<0,001), Forns( AUROC=0,802; %95CI= 0,7220,882; p<0,001;), FIB4 ( AUROC=0,773; %95CI= 0,6880,857; p<0,001). U predikciji uznapredovale fibroze jetre AUROC za APRI ( AUROC=0,712; %95CI= 0,5770,848; p<0,002), GUCI ( AUROC=0,716; %95CI= 0,5810,851; p<0,001), HALTc ( AUROC= 0,671; %95CI= 0,5360,806; p<0,012;), Forns (AUROC= 0,813; %95CI= 0,7050,921; p<0,001), FIB4 (AUROC= 0,764; %95CI= 0,6490,880; p<0,001). Naposlijetku, napravljena je komparativna ROC analiza za cirozu jetre (METAVIR4). AUROC za APRI ( AUROC= 0,925; %95CI= 0,8760,974; p<0,012), GUCI ( AUROC= 0,949; %95CI= 0,906992; p<0,08), HALTC (AUROC= 0,919; %95CI= 0,8550,982; p<0,14), Forns ( AUROC= 0,955; %95CI= 0,9061,00; p<007), FIB4 (AUROC= 0,940; %95CI= 0,894985; p<0,10). Komparirane su vrijednosti prije i poslije tremana pri čemu su sve vrijednosti imale značajan pad nakon tretmana. APRI prije i poslije tretmana (AS=0,97/0,91; SD=0,68/0,74; p<0,001); GUCI (AS=1,07/1,03; SD=0,79/0,84; p<0,002), HALTC (AS= 0,36<0,34; SD=0,20/0,23; p<0,001); Forns (AS=4,17/4,08; SD=2,05/2,21; p<0,003;), FIB4 ( AS= 1,64/1,60; SD=1,58/1,65; p<0,008). U našoj studiji, raspon AUROC za performanse APRI, GUCI, HALTC, Forns i FIB4 skora su bile komparativne sa rezultatima svjetskih studija. Takođe se pokazalo da su serološki testovi pouzdaniji u utvrđivanju ciroze jetre od distinkcije među intermedijarnim stadijima fibroze jetre. Na kraju su komparirane vrijednosti razlike između ispitanika koji su postigli SVR i onih koji ga nisu postigli kako bi se dobila mjera poboljšanja u vrijednostima prediktivnih skorova za fibrozu jetre. Ključne riječi: Hepatitis C, fibroza jetre, markeri fibroze jetre, METAVIR, antivirusna terapija

Značaj dobivenih rezultata ovog istraživanja je naučni i praktični. Naučni značaj se očituje kroz doprinos ovog istraživanja epidemiologiji i sagledavanju problema u nas i kroz doprinos dosadašnjim saznanjima o faktorima rizika za hipertenziju u adolescenata. Prehipertenzija i hipertenzija I stepena su zastupljene u naših adolescenata sa značajno višom prevalencom u odnosu na njihovu prevalencu u razvijenom svijetu. Faktori rizika su uglavnom nepoznati, muški spol i prekomjeran indeks tjelesne mase, te broj popušenih cigareta u djevojaka. Ovakvi rezultati upućuju na potrebu provođenja skrininga u adolescenata na hipertenziju. Također, je naglašena potreba preventivnog djelovanja na promjenjive riziko faktore za hipertenziju (BMI, povećana tjelesna masa, pušenje). Ostaje neotkriven aspekt ekspozicije stresnim faktorima prema vrstama srednjih škola što bi u budućnosti trebalo istražiti.