Magistarski radovi

Rezultati ovog istraživanja su pokazali da žene sa iskustvom nestalog člana porodice tokom rata u Bosni i Hercegovini su imale značajno veći intenzitet simptoma anksioznosti, depresivnosti, somatskih simptoma i simptoma posttraumatskog stresnog poremećaja u odnosu na žene bez iskustva nestalog člana porodice. Žene sa iskustvom nestalog sina/kćerke su imale značajno veći intenzitet somatskih simptoma i simptoma anksioznosti, depresivnosti i posttraumatskog stresnog poremećaja u odnosu na žene sa iskustvom nestanka drugih članova porodice. Nije bilo značajne razlike u intenzitetu simptoma anksioznosti, depresivnosti i posttraumatskog stresnog poremećaja i somatskih simptoma između žena sa iskustvom nestanka supruga i žena sa iskustvom nestanka brata/sestre. U žena sa iskustvom nestalog supruga simptomi anksioznosti, depresivnosti i posttraumatskog stresnog poremećaja i somatski simptomi bili su značajno većeg intenziteta u odnosu na žene sa iskustvom nestalog oca/majke. U obje grupe žena utvrđeno je postojanje korištenja sve tri strategije suočavanja s tim što žene sa iskustvom nestalog člana porodice su značajno više koristile strategije izbjegavanja, emocijama usmjereno suočavanje i problemu usmjereno suočavanje. Od strategija izbjegavanja značajno više su korištene religija, tablete za smirenje i ponašajno izbjegavanje, a od strategija emocijama usmjereno suočavanje značajno više je korištino ventiliranje emocija, dok je od strategija problemu usmjereno suočavanje značajno više korišteno potiskivanje drugih aktivnosti i prihvatanje. U žena sa iskustvom nestalog sina/kćerke značajno više su korištene strategije izbjegavanja i problemu usmjerenog suočavanja a od načina je potiskivanje drugih aktivnosti, prihvatanje, mentalno izbjegavanje, religija i korištenje tableta za smirenje u odnosu na žene sa iskustvom nestalog oca/majke, a u odnosu na iskustvo nestalog supruga je značajno više korišteno ponašajno izbjegavanje dok je u dnosu na nestalog brata/sestru bila religija i korištenje tableta. Utvrđena je značajna korelacija između simptoma depresivnosti, anksioznosti, somatskih simptoma i simptoma posttramatskog stresnog poremećaja i strategija suočavanja.

Od ispitivanih 231 pacijenta, postavljena je dijagnoza plućne embolije kod njih 72 (31,2%), većinom kod žena (68,1%) na osnovu CTA plućnih arterija, a nakon direktne vizualizacije tromba u stablu plućnih arterija. Ova razlika među polovima kod oboljeli od plućne embolije je bila statistički značajna (2=9,389; df=1; p=0,002). Embolija je bila obostrana u 41 pacijenta, a u 31 je bila jednostrana i te češće desno (74,2%). Razlika u zahvatanju oba ili jednog pluća embolijom nije bila statistički značajna, dok je razlika u zahvatanju desnog ili lijevog pluća kod jednostrane embolije bila statistički značajna (2=7,258; df=1; p=0,007). Promjene u plućnom parenhimu koje su viđene pomoću CTA i standardnog snimka pluća su najčešće bile pleuralni izliv, parenhimska zasjenjenja, atelektaza i infarkt. Senzitivnost i specifičnost za CTA plućnih arterija iznosi 100% i 99%, respektivno, a za standardni snimak pluća 74% i 50%, respektivno.

Rezultati su pokazali da nije nađena statistički signifikantna razlika kada je u pitanju starosna dob ispitanika, dok je s druge strane postojala signifikantna razlika u spolnom sastavu između navedenih skupina. 67.5 % ispitanika testne skupine je bilo na oralnoj terapiji, a 30% na inzulinskom tretmanu. Prosječna vrijednost HbA1c iznosila je 7.05% a ŠUK-a 11.71, pri čemu je samo 25% oboljelih od DM tip 2 imalo ciljne vrijednosti HbA1c (<6.5%). Kada su u pitanju riziko faktori, dokazana je statistična signifikantnost za arterijsku hipertenziju (X2= 4.05, df=1, p=0.04) i dislipidemiju (X2 =4.09, df =1, p= 0.04). S druge strane nije nađena razlika za pušenje i pozitivnu porodičnu anamnezu. Prosječna vrijednost troponina u kontrolnoj skupini je iznosila 20.01, CK 331.28 i CKMB 48.63 vs 14.24, 251.73, 35.15 u testnoj skupini. Nije utvrđena statistički signifikantna razlika za troponin između ispitivanih skupina (p=0.64) a za CK je utvrđena granična signifikantnost (p=0.06) u korist kontrolne skupine, te za CKMB signifikantna statistička razlika (p=0.03) također u korist kontrolne skupine. Prosječna vrijednost sistolne funkcije lijeve komore izražene kroz ejekcionu frakciju u kontrolnoj skupini iznosila je 44.85% u odnosu na testnu skupinu gdje je bila 45.60%, samim time kompariranjem vrijednosti EF između ispitivanih skupina nije nađena statistička signifikantnost (p=0.70). Analizirajući zastupljenost pojedinih lokalizacija infarkta miokarda utvrđeno je da je najčešća bila inferiorna lokalizacija sa 51.2% nakon čega slijedi anteriorna lokalizacija sa 32.3% pri čemu je prosječna vrijednost troponina inferiorne lokalizacije bila 15.34, a anteriorne lokalizacije 20.17. Nije nađena statistička signifikantnost između koncentracije troponina i lokalizacije infarkta kako u kompletnom uzorku tako i u pojedinačnim skupinama (p=0.64). Nadalje korelacijskom analizom vrijednosti srčanih markera i ejekcione frakcije nađena je negativna, statistički signifikanta srednje izražena korelacija između testne i kontrolne skupine.

Analiziran je uzorak od 300 pacijenata, djece životne dobi do 16. godina, koja su hospitalizirana sa simptomima bolnog zgloba na Odjeljenju za reumatologiju i imunologiju Klinike za dječije bolesti, u periodu od 1. januara 2009. do 31. decembra 2011. godine, Izvršena je podjela uzorka prema spolu: 130 pacijenta (43,3 %) bilo je muškog spola, a 170 pacijenata (56,7 %) bilo je ženskog spola. Odnos ženski / muški spol iznosio je 1,3:1. Podjela uzorka pacijenata je izvršena na tri grupe prema životnoj dobi i to: dojenčad, predškolsku i školsku dob. Raspon životne dobi pacijenata u analiziranom uzorku se kretao od 0,2 do 15,9 godina života. Dojenačka dob ( 0 do 0,9 godina) bila je zastupljena sa ukupno 24 (8 %) djece. Djece predškolske dobi ( 1 do 6,9 godina) bilo je 78 (26 %). Najzastupljenija životna dob pacijenata, djece sa simptomima bolnog zgloba, bila je od 7 do 15,9 godina (školska) u kojoj je bilo 198 (66 %) djece. Medijan životne dobi analizirane djece je iznosio 9,95 godina. Analizom su bili obuhvaćeni pacijenti iz ukupno 24 općine sa područija cijele Bosne i Hercegovine sa naglaskom na općine Tuzlanskog kantona. Analizom općina odnosno mjesta stanovanja pacijenata unutar općina, 189 pacijenata (63,0 %) potiče iz ruralne sredine, a 111 (37 %) iz urbane sredine. Najveći broj analiziranih pacijenata bio je je iz općine Tuzla 47 (15,7 %), zatim slijede općina Živinice 41 (13,7 %), Gradačac 37 (12,3 %), Kalesija 30 (10,0 %), Srebrenik i Banovići po 27 (9 %), Lukavac 22 (7,3 %), Gračanica 21 (7 %), Brčko 12 (4 %). Iz ostalih općina navedenih u tabeli analizirano je manje od po 10 slučajeva. Hi-kvadrat testom je testirana statistička veza između pojave simptoma bolnog zgloba kod pacijanta i njihovog spola. Najčešće, pojava simptoma bolnog zgloba u dječijoj dobi izražena je kod osoba ženskog spola (170 od 300 ili 56,7 %). Pripadnici ženske spolne skupine najzastupljeniji u segmentu školske dobi (119 od 300 ili 39,67 %) dok je njihov udio značajno manji u segmentu predškolske i dojenačke dobi. Testiranjem se pronalazi statistički značajna povezanost (signifikantnost p = 0,042 ; p < 0.05) varijabli dob i spol. Testiranje Hi-kvadrat testom postojanja statističke veze je potom izvršeno između varijabli dob i sredina. Iz rezultata vidljivo je da je pojava simptoma bolnog zgloba u dječijoj dobi najviše izražena kod pacijenata iz ruralne sredine (189 od 300 ili 63 %). Najzastupljeniji pacijenti sa bolnim zglobom su oni školske dobi iz ruralne sredine (152 ili 50,67 %). Pronalazi se statistički značajna povezanost (signifikantnost p < 0,001 < 0.05) varijabli dob i sredina. Hi-kvadrat testiranje provedeno je i odvojeno za pacijente koji žive u ruralnoj odnosno urbanoj sredini. Rezultat je: ruralna sredina p = 0,004 < 0,05, urbana sredina p = 0,149 > 0,05. Kako bi se još dublje ispitala statistička povezanost testiranih varijabli izvršeno je istovremeno ukrštanje varijabli dob i spol sa varijablom sredina. Hi-kvadrat testiranje provedeno je odvojeno za pacijente koji žive u ruralnoj odnosno urbanoj sredini. Rezultat je: ruralna sredina p = 0,004 < 0,05, urbana sredina p = 0,149 > 0,05. Rezultat dovodi u vezu dob sa spolom pacijenata i ruralnom sredinom u kojoj žive. Pokazalo se da su najzastupljeniji pacijenti iz ruralne sredine, školskog uzrasta i ženskog spola (103 od 300 ili 54,5 %). Najzastupljenija klinička stanja koja su u skladu sa MKB klasifikacijom (IX revizija) u analizirane četiri grupe oboljenja su: u reumatološkoj grupi oboljenja - juvenilni reumatoidni artritis 69 (81,1%); u ortopedskoj grupi oboljenja - osteohondroze 23 (35,2%); hemato – onkološkoj grupi – leukoze (ALL) sa ukupno 5 (1,7%) i u grupi reaktivni i ostali artritisi - prolazni sinovitis kuka 29 (9,7%). Korelacijom je utvrđena jačina povezanosti između dvije promjenjljive u ovom slučaju dva vremena (pojave prvih simptoma i vremena blagovremenog upućivanja u kliniku tj. postavljanja definitivne dijagnoze). Korelacija je testirana preko koeficijenta proste linearne korelacije (Pearson-ov koeficijent), koji izračunat pomoću statističkog programa SPSS, pri a = 0.05 iznosi: r = 0,981. Pearsonov koeficijent, analizirane jačine korelacije (između navedena dva vremena) je bliži jedinici, što ukazuje da je da postoji jaka međuzavisnost među posmatranim pojavama.

Rezultati ovog istraživanja su pokazali da je visoka učestalost depresivnog poremećaja u bolesnika koji boluju od insulin ovisnog dijabetesa (96%); teška i umjerena depresivna epizoda utvrđena je u 67% ispitanika; statistička značajnost je veća u inzulin ovisnih dijabetičara nego bolesnika na oralnim antidijabeticima. Najčešći simptomi kod inzulin ovisnih dijabetičara su: poremećaj u seksualnim odnosima, nesposobnost za uživanje i razdražljivost, a najintenzivniji su poremećaj u seksualnim odnosima, mršavljenje više od 7 kg, hipohondrija i nedostatak apetita. Nije nađena statistički značajna razlika u odnosu na dužinu trajanja dijabetesa i samoprocjenu za depresiju kod inzulin ovisnih dijabetičara. U korelaciji dužine trajanja dijabetesa i vrijednosti Bekovog skora u kompletnom uzorku nađena je statistički signifikantna, pozitivna, ali slaba korelacija izmedu ove dvije varijable, dok u podgrupi ispitanika na inzulinskoj terapiji, nije nađena statistički značajna korelacija.

Analizom prikupljenih podataka kandidatkinja je dokazala da je učestalost ponavljanih hipoglikemija kod hipertrofične novorođenčadi nedijabetičnih majki visoka, da su ponavljane hipoglikemije češće kod muške novorođenčadi i da je učestalost javljanja ponavljanih hipoglikemija najveća u prvom danu života. Hipoglikemija hipertrofične novorođenčadi nedijabetičnih majki, u odnosu na nepovoljan perinatalni ishod imala je izrazito visoku specifičnost i negativnu prediktivnu vrijednost, uz dijagnostičku tačnost od 85%. Kandidatkinja je dobivenim rezultatima ukazala na značaj ponavljanih hipoglikemija hipertrofične novorođenčadi nedijabetičnih majki koja spadaju u grupu rizične novorođenčadi i potrebu kontrole glikemije u krvi u prvom danu života kod ove grupe novorođenčadi.

Prosječna dob pacijenata, predviđenih za operaciju katarakte je bila 68,239 godina (SD ± 9,254 godina). Najveći broj pacijenata, pripada dobnoj skupini između 50 i 70 godina starosti, 72,62 %. Utvrđeno je da ima 46,03 % muškog pola i 53,96 % pacijenata ženskog pola. Prosječne ukupne keratometrijske vrijednosti rožnice, pacijenata predviđenih za operaciju katarakte su: 43,462D (SD ± 1,56D) za ravni i 44,178D (SD ± 1,59D) za strmi meridijan rožnice. Ukupna refrakcijska snaga svih očiju, uključenih u istraživanje je 43,820D (SD ± 1,62D). Ne postoji statistički značajna razlika u keratometrijskim vrijednostima, ravnog i strmog meridijana, između očiju pacijenata muškog i ženskog pola. Nema statistički značajne razlike, u keratometrijskim vrijednostima, ravnog i strmog meridijana, između desnih i lijevih očiju. Postoji trend porasta, prosječnih keratometrijskih vrijednosti, između ravnog i strmog meridijana rožnice, sa povećanjem dobi pacijenta. Ukupni prosječni astigmatizam rožnice pacijenata predviđenih za operaciju katarakte, je: 0,715 ± 0,606D; 23,43 % očiju ima astigmatizam rožnice (> 0,75D) kao refrakcijsku manu; 76,56 % očiju, nikako nema ili ima fiziološki astigmatizam (< 0,75D); 10,46 % očiju, uopšte nema astigmatizma (0D); 66,10 % očiju ima astigmatizam između 0D i 1D; 16,44% očiju ima astigmatizam između 1D i 2D; 6,98 % očiju ima astigmatizam veći od 2D. Međutijm, 13,33 % očiju, ima astigmatizam rožnice veći od 1,5D što predstavlja vrijednost koja određuje kandidate za korekciju astigmatizma, toričnim intraokularnim lećama. Ukoliko se granica za korekciju, postavi na 2D astigmatizma rožnice, onda 7% pacijenata predstavlja kandidate za ugradnju toričnih intraokularnih leća. Nema statistički značajne razlike u učestalosti astigmatizma, između očiju pacijenata muškog i ženskog pola. Ne postoji statistički značajna razlika u učestalosti astigmatizma rožnice, između desnih i lijevih očiju. Sa dobi raste i učestalost astigmatizma rožnice ( > 0,75D). Nije utvrđena statistički značajna razlika u dioptrijskoj snazi ukupnog prosječnog astigmatizma rožnice, između očiju pacijenata muškog i ženskog pola. Takođe, nema statistički značajne razlike u dioptrijskoj snazi ukupnog prosječnog astigmatizma rožnice, između desnih i lijevih očiju. Postoji trend porasta dioptrijske snage, ukupnog prosječnog astigmatizma rožnice, sa povećanjem dobi pacijenta Direktni (WTR) astigmatizam, ima 40,49 % očiju pacijenata, predviđenih za operaciju katarakte; 20,49 % očiju ima kosi (Obliquus) astigmatizam i 39,01 % očiju ima inverzni – indirektni (ATR) astigmatizam. Nema statistički značajne razlike u aksijalnom rasporedu zakrivljenosti glavnih meridijana rožnice, između očiju pacijenata muškog i ženskog pola. Postoji statistički značajna razlika aksijalnog rasporeda u zakrivljenosti glavnih meridijana rožnice, između između desnih i lijevih očiju; 22,22 % desnih očiju ima kosi – obliquus astigmatizam u odnosu na 18,66 % lijevih očiju. Nije nađena predominacija direktne ili obrnute simetrije u aksijalnom rasporedu glavnih meridijana zakrivljenosti pari očiju Postoji trend rasta, procentualne zastupljenosti inverznog - indirektnog (ATR) astigmatizma, sa povećanjem dobi pacijenata.

Studija je rađena u Opštoj bolnici Doboj, obuhvatila je sve novooboljele, hospitalno liječene pacijente sa akutnim moždanim udarom, svih dobnih skupina oba spola, tokom 12 mjeseci 2010-te godine. Retrospektivno-prospektivnog je toka, uzorak je brojao 506 ispitanika. Dijagnoza je postavljena na osnovu neuroradiološke dijagnostike, kliničke slike i neurološkog pregleda. Od parametara kod ispitanika pratili su se: dob, spol, vrsta moždanog udara, vaskularna topografija, promjenjivi faktori rizika (hipertenzija, dijabetes mellitus, fibrilacija atrija, srčane bolesti, povišene masnoće u krvi, pušenje, alkoholizam), NIHSS na prijemu i otpustu, Glazgov koma skor na prijemu, Rankin skor na otpustu, komplikacije i ishod liječenja. Analizom prikupljenih podataka nađena je učestalost koja iznosi 198,35/100 000 tj, za ishemijski MU 148,57/100 000 a 34,50/100 000 za hemoragijski MU. Od ukupnog broja oboljelih 52% su muškog spola a 48% su ženskog spola. Prosječna starost kod ženskog spola je viša i znosi 72,76 god a kod muškog spola je 69,79 god. Kod 80% oboljelih nađeni su faktori rizika, 20% je bilo bez faktora rizika. Najčešći faktor rizika je hipertenzija i prisutna je u 70% oboljelih, slijede je pušenje kod 35%, bolesti srca kod 28%, diabetes mellitus kod 28%, povišene masnoće kod 26%, fibrilacija atrija kod 18,5% i alkoholizam kod 17% oboljelih. Kod muškaraca su češći alkoholizam, pušenje i povišene masnoće, kod žena je češća fibrilacija atrija, a hipertenzija, bolesti srca i diabetes mellitus su podjednako zastupljeni. Ishod liječenja se može okarakterisati kao loš jer 55% ima loš oporavak prema Rankin skali. Ukupna smrtnost je visoka i iznosi 44,1%. Najveća je kod hemoragijskog MU i iznosi 72,7%, i kod ženskog spola (50%).

Rezultati su pokazali da je u obje ispitivane grupe bilo najviše pacijenata starosne dobi između 51 i 60 godina, da je u grupi A najmanje bilo pacijenata srednje starosne dobi odnosno između 41 i 50 godina, a u grupi B najmanje pacijenata starijih od 61 godine. Rezultati statističke analize tjelesnog indeksa mase (BMI) su pokazali da je u obje ispitivane grupe bilo najviše pacijenata sa BMI između 25 – 29.9, da je u grupi A najmanje bilo pacijenata sa BMI od 18.5 – 24.9, a u grupi B najmanje pacijenata sa BMI od 30-34.9. Kod 35 (58.3%) pacijenata pronađena je desnostrana kila (Grupa A-17, grupa B-18), a kod 25 (41.7%) pacijenta pronađena je lijevostrana kila (Grupa A-13, grupa B-12). Intraoperativno, kile su klasificirane prema EHS klasifikaciji: L1-19 (31.7%), L2 – 16 (26.6%), M1 – 6 (10%), M2 – 19 (31.7%). U obje grupe je bio sličan omjer različitih tipova kila. Uz rizik od 5% potvrđena je H1 - radna hipoteza po kojoj postoji statistički značajna razlika u trajanju operativnog zahvata između metoda A - fibrinsko ljepilo i B - šavno fiksiranje. Na osnovu vrijednosti t i aritmetičke sredine izračunata je vrijednost p = 0.013, koja obzirom da je < 0.05 dokazuje signifikantnu razliku između dvije ispitivane grupe. Izračunata testovna t-vrijednost (-4,30) nalazi se izvan granica prihvatanja nulte hipoteze (2.00) kod dvosmjernog testa razlike aritmetičkih sredina posmatranih populacija, tako da je na osnovu vrijednosti t i aritmetičke sredine izračunata vrijednost p = 0.022, koja obzirom da je < 0.05 dokazuje signifikantnu razliku između dvije ispitivane grupe. Rezultati su pokazali da postoji statistički značajna razlika i u pogledu povratka radnim obavezama između metode A i metode B (p= 7.07E-12 ). Izračunata vrijednost p = 0.011, koja obzirom da je < 0.05 dokazuje signifikantnu razliku između dvije ispitivane grupe i ukazuje na značajno skraćeno vrijeme do povratka radnim obavezama kod grupe A. Rezultati analize bola koji je analiziran po vizuelnoj analognoj skali (VAS) je određivan u 5 navrata, i to: preoperativno, 1. postoperativni dan, 7. postoperativni dan, nakon 1 mjesec i nakon 3 mjeseca od operativnog zahvata, su pokazali da je bol značajno bio niži u grupi A i to 1. i 7. postoperativni dan, kao i 1 mjesec nakon operacije. Rezultati su pokazali da je trnjenje (parestezije) u predjelu operativne rane (ožiljka) bilo signifikantno manje zastupljeno u grupi A. Isto je praćeno 7. postoperativni dan, 1 mjesec i 3 mjeseca nakon operacije. Odnos između grupa A i B je bio 7. dan – 13.3 vs 26%, mjesec dana nakon operacije 6.6 vs 20%, 3 mjeseca nakon operacije 3.3 vs 13.3%. Tokom rane postoperativne faze uočeno je 17 komplikacija, i to dvije u grupi A (ekhimoza 1, serom 1), a 15 u grupi B (ekhimoze 6, serom 9 ). Rezultati su pokazali da 28/30 (93.3%) pacijenata u grupi A, te 15/30 (50.0%) pacijenata grupe B nisu imali nikakvih komplikacija. Dakle, u grupi A je bilo znatno manje postoperativnih komplikacija nego u grupi B. Rezultati analize SF – 36 kvaliteta života preoperativno i 3 mjeseca nakon operacije ukazuju na poboljšanje fizičkog i mentalnog zdravlja, te ukupnog SF - 36 kod obje grupe pacijenata.