Magistarski radovi

U ovoj studiji niti jedan pacijent nakon adenoidektomije nije postoperativno krvario. U skladu sa važećom literaturom rezultati ove studije pokazuju da je krvarenje nakon adenoidektomije rijetka komplikacija. Kada je u pitanju lokalizacija krvarenja rezultati ove studije kazuju da je krvarenje češće iz tonzilarnih loža, sa dominacijom desne slično kao što su utvrdili i Conley-a i Ellison (Conley i Ellison, 1999). U cilju smanjenja mortaliteta i morbiditeta povezanog s koagulopatijama, a koje se tek ispoljavaju u operacionoj sali, izazvalo je mnoge kliničare da koriste PV, APTV, broj trombocita, i VK kod svih bolesnika prije operacije (Kaplan i sur., 1985). Međutim dokazi mnogih studija govore da koagulacijski profil u preoperativnoj pripremi nema apsolutno nikakav uticaj na pojavu postoperativnog krvarenja (Asaf i sur., 2001, Kitszel i sur., 2005, Schwab i sur., 2008). Kandidatkinja iznosi najnovije dokaze i smjernice koje jasno podržavaju dobijene rezultate i daju jasne preporuke za ispravno pristupanje ovom problemu.

DVH parametri konformalne transkutane radioterapije pokazuju statistički značajno manji doprinos doze na tanko crijevo nego DVH parametri konvencionalne transkutane radioterapije (p<0,0001). Analiza rezultata je pokazala da je Dmin statistički značajno manja kod primjene konvencionalne tehnike zračenja (0,84Gy vs 2,67 Gy; p<0.0001). Dmax za tanko crijevo je statistički značajno manja ukoliko se primjeni konformalna tehnika zračenja (47,97Gy versus 49,06 Gy; p <0.0001). Upoređujući ove dvije tehnike, uočeno je da je i Dsred za tanko crijevo statistički značajno manje ako se koristi konformalna tehnika (35,77 Gy versus 40,35 Gy; p<0.0001). V33,75Gy za tanko crijevo je statistički značajno manji ukoliko se koristi konformalna tehnika (56,58% versus 83,57%; p<0.0001). Analiza rezultata pokazala je da je i V42,75Gy za tanko crijevo statistički značajno manji ukoliko se koristi konformalna tehnika (41,74% versus 79,5%; p <0.0001) kao i V45Gy koji je statistički značajno manji ukoliko se koristi konformalna tehnika zračenja (30,2% versus 64,11%; p <0.0001). Rezultati za volumen tankog crijeva koji je obuhvaćen 75% dozom (V33,75Gy), a izraženi u centimetrima kubnim za tanko crijevo, je statistički značajno manji ako se koristi konformalna tehnika zračenja (421,81 cm3 versus 638,19 cm3 ; p<0,0001). Volumen tankog crijeva koji je obuhvaćen 95% dozom (V42,75Gy) i koji je u ovom slučaju izražen u kubnim centimetrima je statistički značajno manji ako se primjenjuje konformalna tehnika (311,64 cm3 versus 606,41 cm3; p<0,0001), kao i volumen tankog crijeva koji je obuhvaćen 100% dozom (V45Gy) koji je statistički značajno majnji ako koristimo konformalnu tehniku zračenja (224,74 cm3 vs 491,6 cm3; p<0,0001). DVH parametri konformalne transkutane radioterapije pokazuju statistički značajno manji doprinos doze na mokraćnu bešiku nego DVH parametri konvencionalne transkutane radioterapije (p<0,001). Analizirajući dobijene rezultate, došlo se do zaključka da je Dmin za mokraćnu bešiku statistički značajno manja kod konformalne tehnike u poređenju sa konvencionalnom tehnikom zračenja (28,91 Gy vs 43,95 Gy); p<0.0001). Upoređujući dobijene rezultate utvrđeno je da je Dmax za mokraćnu bešiku statistički značajno manja kod primjene konformalne tehnike zračenja u poređenju sa konvencionalnom (46,15 Gy vs 47,01 Gy; p <0.0001). Poredeći vrijednosti za Dsred došlo se do zaključka da je i ova doza statistički znčajno manja ukoliko koristimo konformalnu tehniku zračenja (42,97Gy vs 45,32 Gy; p<0.0001.) Analiza rezultata pokazuje da je V33,75Gy za mokraćnu bešiku statistički značajno manji ukoliko koristimo konformalnu radioterapijsku tehniku (92,91% vs 100%; p <0.0001). Poredeći rezultate za V42,75Gy za mokraćnu bešiku došlo se do zaključka da je ovaj volumen statistički značajno manji kod primjene konformalne tehnike zračenja (78,6% vs 99,95%; p <0.0001), kao i V45Gy istog organa koji je statistički, također, statistički značajno manji kod primjene konformalne tehnike (24,11% vs 64,18%; p <0.0001). DVH parametri konformalne transkutane radioterapije pokazuju statistički značajno manji doprinos doze na debelo crijevo u poređenju sa DVH parametrima konvencionalne transkutane radioterapije endometrijalnog karcinoma (p<0,05). Analizirajući rezultate Dmin za debelo crijevo, došlo se do zalljčkada je ova doza statistički značajno manja kod primjene konformalne tehnike u poređenju sa konvencionalnom tehnikom zračenja (34,51Gy vs 41,73 Gy); p<0.0001). Upoređujući dobivene rezultate, utvrđeno je da je Dmax za debelo crijevo statistički značajno manja kod primjene konformalne tehnike zračenja u poređenju sa konvencionalnom (46,1 Gy vs 47,88Gy; p <0.0001). Poredeći vrijednosti Dsred, došlo se do zaključka da je i ova doza statistički znčajno manja ukoliko koristimo konformalnu tehniku zračenja u poređenju sa konvencionalnom tehnikom (44,45Gy vs 45,88 cGy; p<0.0001). I u slučaju V33,75Gy za debelo crijevo, postoji statistički značjna razlika u smislu da je ovaj volumen manji kod primjene konformalne tehnike zračenja (99,41% vs 99,78%; p=0,0164). Analiza prikazanih rezultata pokazuje da je V42,75Gy za debelo crijevo statistički značajno manji kod primjene konformalne tehnike zračenja (90,71% vs 99,03%; p <0.0001), kao i V45Gy istog organa koji je statistički, također, značajno manji kod primjene konformalne tehnike (35,65% versus 77,47%; p =0.0001).

U cjelokupnom uzorku je bilo 78 (65%) muškaraca i 42 (35%) žena. Komparirano između dvije ispitaničke grupe, u grupi ispitanika sa GFR<60 ml/min bilo je statistički signifikanto više žena. Prosječna dob u uzorku je iznosila 60,12 godina i kretala se u rasponu od 36 do 82 godine. Komparirane su prosječne vrijednosti životne dobi između dvije ispitaničke grupe, te je detektovano da su ispitanici sa GFR<60 ml/min bili stariji u prosjeku za 12,45 godine, što je bilo statistički signifikantno. Komparacijom između ispitaničkih grupa nađena je razlika u učestalosti pojedinih NYHA klasa, sa značajno većim brojem ispitanika sa NYHA klasom I u grupi onih koji su imali GFR>60 ml/min. Usporedbom vrijednosti tjelesne težine, tjelesne visine i hematokrita između dvije ispitaničke grupe nađene su signifikantne razlike u vrjednostima sve tri varijable. Učinjena su serijska mjerenja kreatinina i uree u tri mjerenja: na dan PCI, 24 sata i 72 sata nakon iste. U kompletnom uzorku je dokazano signifikantno povećanje vrijednosti kreatinina u serijskim mjerenjima. Analogno ovoj analizi, učinjena je komparacija vrijednosti uree u tri separatna mjerenja. I ovdje je nađena signifikantna razlika sa postupnim povećanjem nivoa uree nakon 72 sata od intervencije. Na osnovu vrijednosti serijskih mjerenja kreatinina kalkulisana je vrijednost glomerularne filtracije koristeći Cockroft-Gault jednačinu. Posmatrajući kompletan uzorak, zabilježen je signifikantan pad vrijednosti glomerularne filtracije. Uzimajući u obzir kriterij po kome povećanje kreatinina od 25% u odnosu na početne vrijednosti predstavlja kriterij za definiciju kontrastne nefropatije, načinjena je kalkulacija procentualne izmjene vrijednosti kreatinina u odnosu na početnu, a koristeći mjerenja 24 i 72 sata nakon iste. Nakon 24 sata prosječna zabilježena promjena vrijednosti kreatinina je rasla a komparacijom izmjene kreatinina između dvije ispitaničke grupe nije zabilježena statistički signifikantna razlika. Uzimajući u obzir ove kriterije u cijelom uzorku je detektovano 5 ispitanika koji su nakon 24 sata zadovoljavali kriterije za kontrastnu nefropatiju. U usporedbi između dvije grupe nije bilo razlike u učestalosti kontrastne nefropatije nakon 24 sata, niti nakon 72 sata. Analogno navedenim analizama, evaluirana je učestalost kontrastne nefropatije uzimajući u obzir vrijednost kreatinina 72 sata nakon intervencije, a prema kriteriju od 25% rasta u odnosu na početne vrijednosti, te je detektovano 25 ispitanika sa kontrastnom nefropatijom. Komparirano između 2 ispitaničke grupe, nije nađena signifikantna razlika u učestalosti kontrastne nefropatije 72 sata nakon intervencije. Vrijednost injiciranog kontrasta je korelirana sa procentualnim porastom vrijednosti kreatinina 24 i 72 sata nakon PCI, te sa razlikom u vrijednostima GFR nakon 72 sata od PCI, kao mjerama pogoršanja renalne funkcije. Pad u GFR nakon 72 sata nije korelirao signifikantno sa volumenom injiciranog kontrasta. Kako bi se dodatno evaluirao uticaj volumena injiciranog kontrasta na bubrežnu funkciju, testiran je njegov uticaj na ukupnu vrijednost GFR 72 sata nakon PCI. Pokazano je da je volumen injiciranog kontrasta signifikantan nezavisni i negativni prediktor iste odnosno da se povećanjem volumena injicranog kontrasta može očekivati pad vrijednosti GFR i to za svaki ml injiciranog kontrasta može se očekivati pad GFR od 0,136 ml/min.

U studiji je dokazana učestalost nastanka kontrastom inducirane nefropatije u bolesnika sa Diabetes mellitus-om, također dokazano je da se kontrastom inducirana nefropatija češće javlja kod bolesnika sa Diabetes mellitus-om, u odnosu na bolesnike bez Diabetes mellitus-a. Dokazano je da je procjenjena glomerularna filtracija manja u bolesnika sa Diabetes mellitus-om prije i nakon aplikacije intravenskog kontrastnog sredstva u odnosu na bolesnike bez Diabetes mellitus-a, kao i da bolesnici sa Diabetes mellitus-om imaju izvjestan stepen oštećenja bubrega (bubrežne funkcije) u odnosu na bolesnike bez Diabetes mellitus-a. Praktični značaj je u preporuci da kod bolesnika koji se upućuju na kontrastne preglede kompjuteriziranom tomografijom, na ovaj način možemo dobiti korisne podatke o stepenu oštećenja bubrežne funkcije, naročito kod bolesnika sa Diabetes mellitus-om, što može pomoći u identifikaciji bolesnika sa povećanim i umjerenim rizikom nastanka kontrastom inducirane nefropatije i omogućiti sprovođenje protektivnih strategija kod tih bolesnika.

Analiziran je ukupno 40 ispitanika. Prosječna životna dob muških ispitanika uključenih u studiju bila je 67.85 ± 8.26 godina. Od ukupnog broja (n=40) većinu su činili ispitanici starije životne dobi, odnosno između 65 i 75 godina. Najmlađi pacijent imao je 51 g. a najstariji 80 godina. Rezultati ove studije potvrđuju da se karcinom prostate uglavnom javlja u starijoj muškoj populaciji odnosno da starosna dob muškaraca pozitivno korelira sa povećanim rizikom razvoja ovog karcinoma, tj. da rizik od razvoja karcinoma prostate raste sa godinama. Studija o dobnoj zastupljenosti ispitanika sa karcinomom prostate u neposrednoj blizini je studije autora Ling-Huei i sar., kod kojih je prosječna dob pacijenata sa karcinomom prostate iznosila 71,92±0,76 godina. U otkrivanju koštanih metastaza kod karcinoma prostate primjenjuju se različite dijagnostičke metode (laboratorijske, slikovne-imaging metode), sa više ili manje uspjeha, uz napomenu da nijedna od primjenjenih metoda nema 100% dijagnostičku tačnost. U dijagnostici koštanih metastaza najčešće se koriste dvije metode i to : određivanje PSA u serumu i scintigrafija kostiju cijelog tijela (WBS) sa difosfonatnim jedinjenjima. Karcinom prostate se javlja u osoba starije životne dobi, odnosno prosječna starosna dob ispitanika je 67.85 ± 8.26 godina, a samo 20% ispitanika je bilo mlađe od 60g. Najveći broj ispitanika je imao niže vrijednost PSA odnosno do 20 ng/L (ukupno 24 ispitanika ili 60%). Najčešća lokalizacija metastatskih promjena u bolesnika sa karcinomom prostate su bile karlične kosti u 38,9%. Određivanje tumorskog markera PSA je visoko senzitivan (88,9%) i visoko specifičan test u otkrivanju koštanih metastaza uz kriterij da je vrijednost PSA u serumu veća od 11,3 ng/L. Vrijednost PSA veća od 27,93 ng/L povećava specifičnost ovog testa (na 95,5%) ali je tada senzitivnost testa niska (27,78%). Vrijednost PSA veća od 61,34 ng/L povećava specifičnost ovog testa (na 100%) ali je tada senzitivnost izrazito niska (27,78%). Vrijednosti PSA u intervalu od 20-40 ng/L su od posebne važnosti jer je u ovom rasponu vjerovatnoća da pozitivan nalaz znači i prisustvo metastaza dva puta veća (likelihood ratio 2.03) u odnosu na zdrave ispitanike.Komparacijom tri dijagnostičke metode, naši rezultati pokazuju da najveću specifičnost u otkrivanju koštanih metastaza ima scintigrafija sa 99mTc DMSA sa specifičnošću od 95%. Kombinacijom tri navedene dijagnostičke procedure rana dijagnostika metastatskih promjena postaje veoma efikasna što bitno utiče na poboljšanje prognoze, učinka terapije kao i produženje životnog vijeka oboljelih. Na osnovu dobijenih rezultata možemo potvrditi da su PSA i scintigrafija sa DMSA kao i scintigrafija sa MDP metode izbora u dijagnostičkom protokolu ispitivanja prisustva koštanih metastaza. Kombinacija gore navedenih metoda rana dijagnostika metastatskih promjena postaje veoma navedenih dijagnostičkih procedura smanjuje broj lažno negativnih nalaza čime dijagnostika koštanih metastaza postaje efikasnija, a ujedno se smanjuju i troškovi nepotrebnih dodatnih dijagnostičkih procedura. Kombinacijom efikasna što bitno utiče na poboljšanje prognoze, učinka terapije kao i produženje životnog vijeka oboljelih

Rezultati koji su prikazani u ovom radu jesu segment istraživanja provedenog u sklopu prospektivne studije o kvalitetu življenja nakon akutnog infarkta miokarda u populaciji oboljelih sa područja Gradiške, Srpca i Kozarske Dubice tokom 2011. godine. Ukupno je analizirano 110 ispitanika, podijeljenih u dvije grupe prema lokalizaciji infarkta miokarda po 40 ispitanika. U ispitivanom uzorku analizirana je distribucija ispitanika prema dobi i vidi se da je najzastupljenija srednja starosna kategorija u dobi od 55 do 65 godina (54,5%) (tabela 2). Nije uočena značajna razlika starosne strukture i grupa. Nešto veći udio čine muškarci ali su žene u prosjeku starije. Prosječna dob (SD) u ukupnom uzorku je iznosila 62,08 (±8,53) godina s minimumom od 42 i maksimumom od 82 godine. Dobna zastupljenost u cjelokupnom uzorku je prikazana na slici 2. Analizirana je distribucija ispitanika u uzorku prema polu gdje muškaraca ima 74 (67,3%) i žena 36 (32,7%). Prosječna dob (SD) za muškarce u ukupnom uzorku je iznosila 60,45 (±7,91) godina sa minimumom od 52 i maksimumom od 68 godina, dok je za žene prosječna dob (SD) u ukupnom uzorku iznosila 65,30 (±8,87) godina sa minimumom od 56 i maksimumom od 74 godina. U ispitivanom uzorku analiziran je edukativni nivo ispitanika gdje se vidi da su zastupljeniji ispitanici sa završenom srednjom školom (52,7%), dok su manje zastupljeni ispitanici sa završenim fakultetom (4,5%) (tabela 3). Analizirano je materijalno stanje i bračni status ispitanika u cjelokupnom uzorku, gdje se vidi da više ispitanika živi u bračnoj zajednici (79,1%), a da broj ispitanika koji je slabog materijalnog statusa iznosi 73 (66,4%). Kategorija srednje starosne dobi od 55 do 65 godina je najzastupljenija u svim ispitaničkim grupama. Komparacijom dobi između ispitaničkih grupa nije nađena statistički signifikantna razlika (X²=3,77; df-4; p=0,438) (slika 5). Analizirana je i polna zastupljenost ispitanika unutar grupa. Muškarci su više zastupljeni u svim ispitivanim grupama u odnosu na žene. Unutar kontrolne grupe zastupljenost muškaraca je 60% a žena 40%. Zastupljenost po polu je identična u obje grupe ispitanika sa preboljelim AIM, gdje je odnos 70% muškaraca i 30% žena. Komparacijom polne zastupljenosti između ispitaničkih grupa nije nađena statistički signifikantna razlika (X²=0,99; df-2; p=0,609). Komparacijom između ispitivanih grupa oboljelih od AIM nađena je signifikantna razlika u vrijednosti fizičke dimenzije SF-36 skora (Kruskal-Wallis; X²=45,93; df-2; p<0,0001). Grafički prikaz razlike je dat na slici 7, na kojoj se utvrdi da niže vrijednosti SF-36 dimenzije fizičkog zdravlja imaju ispitanici iz grupe I (s preboljelim AIM prednjeg zida). Takođe je učinjena komparacija vrijednosti mentalne dimenzije SF-36 skora između ispitivanih grupa oboljelih od AIM. Komparacijom između ispitivanih grupa oboljelih od AIM nađena je signifikantna razlika u vrijednosti mentalne dimenzije SF-36 skora (Kruskal-Wallis; X²=47,06; df-2; p<0,0001). Analogno prethodno navedenoj analizi učinjena je multipla komparacija između pojedinačnih segmenata dimenzije fizičkog zdravlja SF-36 skora unutar ispitivanih grupa. Analiza je data u tabeli 8, a u kojoj je nađeno postojanje statistički signifikantne razlike u vrijednostima pojedinih segemenata dimenzije fizičkog zdravlja SF-36 skora. Utvrđeno je da niže vrijednosti medijane u segmentima fizičkog funkcionisanja, tjelesnog bola i opšteg zdravlja imaju ispitanici iz grupe s preboljelim AIM prednjeg zida, a samo u segmentu fizičkih ograničenja niže vrijednosti medijane imaju ispitanici iz grupe s preboljelim AIM donjeg zida (Kruskal-Wallis; X²=49,23; df-2; p<0,0001). Takođe je učinjena multipla komparacija između pojedinačnih segmenata dimenzije mentalnog zdravlja SF-36 skora unutar ispitivanih grupa. Razlike su date u tabeli 9, gdje je nađeno postojanje statistički signifikantne razlike u vrijednostima pojedinih segemenata dimenzije mentalnog zdravlja SF-36 skora. Utvrđeno je da niže vrijednosti medijane u segmentima vitalnost, socijalno funkcionisanje i duševno zdravlje imaju ispitanici iz grupe s preboljelim AIM prednjeg zida, a jednake vrijednosti medijane su izmjerene samo u segmentu socijalnih ograničenja kod ispitanika s preboljelim AIM u obje grupe (Kruskal-Wallis; X²=49,23; df-2; p<0,0001). S obzirom da se vrijednost Minnesota skora nije distribuirala po normalnoj raspodjeli, distribuira se asimetrično, primjenjeni su neparametrijski testovi za komparaciju prosječnih vrijednosti Minnesota skora između ispitivanih grupa. Komparacijom između ispitivanih grupa oboljelih od AIM je utvrđena statistički signifikantna razlika u vrijednosti Minnesota skora (Kruskal-Wallis; X²=64,27; df-2; p<0,0001). Medijane vrijednosti Minnesota skora unutar ispitaničkih grupa su date u tabeli 10. S obzirom da se kontrolna grupa zajedno sa ispitivanim grupama oboljelih od akutnog infarkta miokarda ponaša kao ordinalna varijabla, učinjena je neparametrijska korelacija između kategorija AIM i vrijednosti ukupnog SF-36 skora i ukupnog Minnesota skora. Grafički prikaz korelacije je dat na slici 12, koja govori o obrnuto proporcionalnoj međuzavisnosti bodovnih skorova dvije skale, a to znači da je viši bodovni skor na SF-36 skali pratio niži skor na Minnesota bodovanju i da se radi o negativnoj linearnoj korelaciji.

Rezultati istraživanja ukazali su na neophodnost optimalnog dijagnostičko-terapijskog pristupa ovim pacijentima. Takođe je važno prepoznati teže oblike bolesti koji zahtijevaju endoskopsku dijagnostiku i obradu na sekundarnom nivou zdravstvene zaštite. Neophodna je identifikacija faktora rizika i zaštitnih faktora, edukacija zdravstvenih radnika i pacijenata, pridržavanje uputstava o zdravoj ishrani, borba protiv pušenja i otkrivanje drugih faktora rizika- redovnim anketiranjem građana. Sa svim navedenim aktivnostima ćemo smanjiti i stopu morbiditeta i moguće komplikacije bolesti. Ova studija može predstavljati osnov za druga istraživanja koja bi imala za cilj ispitati uticaj pogoršanja psihičke bolesti na egzacerbaciju GERB-a, kao faktora rizika.

Nađena je statistički signifikantna razlika kada je u pitanju starosna dob ispitanika između dvije ispitivane grupe od prosječno 3 godine, dok s druge strane nije postojala signifikantna razlika u spolnom sastavu između navedenih skupina. Analizirana je učestalost različitih indikacija između dvije ispitaničke grupe, te je nađena signifikantna razlika u indikacijama za tretman (X2=17,11; df=4; p=0,002). U ovom istraživanju najzastupljenija indikacija za tretman je bila atrioventrikularna nodalna reentri tahikardija kod 37 pacijenata od čega je bilo 20 žena i 17 muških pacijenata. Sljedeči po zastupljenosti je bio WPW sindrom, kod 31 pacijenta od čega je bila 21 žena i 10 muških pacijenata. Podjednak odnos zastupljenosti između spolova je bio kod ostala tri poremečaja srčanoga ritma i to 16 je pacijenata bilo sa fibrilacijom atrija, 10 pacijenata koji si imali refrakterni poremečaj srčanoga ritma te 6 pacijenata je imalo paroxizmalnu supraventrikularnu tahikardiju. U ovom istraživanju u grupi pacijenata tretiranih medikamentoznom terapijom sa jednim lijekom je tretirano 38 pacijenata od 50 pacijenata koliko ih je bilo u grupi a 12 pacijenata je imalo još jedan dodatni antiaritmik. Komparirane su vrijednosti ukupnog SF 36 skora, te mentalne i fizičke dimenzije kao i svih segmenata istoga prije tretmana u obje ispitaničke grupe, te nisu nađene signifikantne razlike. Rezultati SF 36 upitnika nakon provedenih terapijskih mjera su pokazali porast kvalitete života u obje grupe, tj. kvalitet života se nakon šest mjeseci u grupi pacijenata tretiranih sa RF ablacijom te u grupi pacijenata tretiranih medikamentozno, evidentno poboljšao. Komparirane su vrijednosti svih dimenzija i segmenata SF-36 skora prije i nakon terapije, bez obzira na tip tretmana. Kako je vidljivo postojalo je jasno poboljšanje u svim segmentima SF-36 skora koje je bilo statistički visoko signifikantno. Izrazito se poboljšanje u dvije ispitivane grupe, šest mjeseci nakon provedenih terapijskih mjera, ogledalo u percepciji opšteg zdravlja, socijalnom funkcionisanju, ograničenju zbog fizičkih poteškoća te u poboljšanju u segmentu vitalnosti i energije.

Rezultati su pokazali da nije postojala statistiški značajna razlika u starosnoj dobi, broju porođaja, broju pobačaja i bračnim statusom ispitanica sa urednim i patološkim PAPA nalazom. Anamnestički podaci su pokazali statistički češće infekcije grlića materice kod ispitanica sa CIN I nalazom u 49 (98%) odnosu na uredan 35 (70%) PAPA test. Ponavljajuće infekcije više puta mjesčno je imalo 39 (78%) ispitanica sa CIN I dok su takve infekcije bile kod ispitanica sa urednim nalazom 2 puta rjeđe kod 19 (38%). Ispitujući kliničke karakteristike vaginalnog sekreta kod ispitanica sa CIN I nađena je statistički značajna razlika u promjenjenoj vaginalnoj sekreciji. Vrijednost pH vaginalne sredine ispitanica sa CIN I iznosila je 5,26 i bila je statistički značajno veća u odnosu na ispitanice sa urednim nalazom koja je iznosila 4,94. Bakterijska vaginoza je nađena kod 6 (12%) ispitanica sa CIN I i 2 (4%) ispitanice sa urednim PAPA testom. Aerobni vaginitis je nađen kod 36 (72%) ispitanica sa CIN I i 14 (28%) ispitanica sa urednim PAPA testom, dok je Chlamydia trachomatis nađena kod 2 (4%) ispitanica sa CIN I a kod ispitanica sa urednim PAPA testom nije zabilježeno prisustvo Chlamydie trachomatis. Aerobni vaginitis je statistički značajno bio češće zastupljen kod ispitanica sa CIN I dok kod ostalih uzročnika nije zabilješena ova značajnost. Ispitujući prisustvo Lactobacilla nije nađena statististički značajna razlika, naime u obje grupe su bili u velikom procentu odsutni kod CIN I u 34 (68) i kod urednog PAPA 29 (58%). Leukociti su značajno češće nađeni kod CIN I u 36 (72%), dok kod urednih nalaza u 15 (30%).

Rezultati su pokazali da između vrijednosti ukupnog bilirubina kod obije grupe pacijenata nema statistički značajne razlie ali da postoji statistički značajna razlika između vrijednosti direktnog bilirubina. Između vrijednosti ukupnih proteina, albumina i transaminaza postoji statistički značajna razlika dok je utvrđeno da nema značajne razlike između vrijednosti holesterola. U drugoj skupiti rezulata statističkom analizom je utvrđeno da postoji značajna razlika između vrijednosti ukupnih bilirubina, direktnog bilirubina, AST-e, ALT-e, ukupnih proteina te albumina. Sedmi i petnaesti postoperativni dan koda pacijenata nakon hirurškog zbrinjavanja tupe i onih nakon hirurškog zbrinjavanja penetrantne traume jetre. Analizom parametara imunološke reakcije je utvrđeno postojanje statistički značajne razlike između vrijednosti CRP-, fibrinogena te leukocita sedmi i petnaesti postoperativni dan nakon hirurškog zbrinjavanja tupe i onih nakon hirurškog zbrinjavanja penetrantne traume jetre. Analizom vrste i učestalosti ranih postoperativnih komplikacija se došlo do rezultata da su infekciju operativne rane imala 3 operisana pacijenta nakon hirurškog zbrinjavnja tupe povrede jetre te 11 pacijenata nakon hirurškog zbrinjavanja penetrantne povrede rane te postoji značajna razlika. Rana postoperativna komplikacija gastrointestinalno krvarenje je zabilježena kod 4 pacijenta nakon hirurški zbrinute tupe povrede jetre a niti ujednog pacijenta nakon hirurškog zbrinjavanja penetrantne povrede jetre. Bilijarna lezija je zabilježena kod 14 pacijenata nakon hirurškog zbrinjavanja penetrantne povrede jetre te kod 3 pacijenta nakon hirurškog zbrinjavanja tupe povrede jetre. Postoperativno krvarenje je zabilježeno kod 9 pacijenata nakon hirurškog zbrinjavanja penetrantne povrede jetre te kod 3 pacijenta nakon hirurškog zbrinjavanja tupe povrede jetre. Abscesna kolekcija je zabilježenn kod 9 pacijenata nakon hirurškog zbrinjavanja penetrantne povrede jetre te kod 2 pacijenta nakon hirurškog zbrinjavanja tupe povrede jetre. Zatajenje jetre je zabilježeno kod 4 pacijenata nakon hirurškog zbrinjavanja penetrantne povrede jetre te kod 1 pacijenta nakon hirurškog zbrinjavanja tupe povrede jetre. Portalna tromboza je zabilježena kod 9 pacijenata nakon hirurškog zbrinjavanja penetrantne povrede jetre te kod 2 pacijenta nakon hirurškog zbrinjavanja tupe povrede jetre.