Magistarski radovi

Prikazan je angiografski nalaz u akutnom infarktu miokarda, rezidualna koronarna stenoza/okluzija poslije primjene streptokinaze, bez primjene streptokinaze i poslije primarne implantacije stenta u terapiji akutnog infarkta miokarda, te stanje sistolne funkcije lijevog ventrikula poslije primjene navedenih modaliteta tretmana akutnog infarkta miokarda. Rezultati ovog istraživanja su pokazali slijedeće: 1. Utvrđen je intenzitet rezidualne koronarne stenoze/okluzije u pacijenata koji su u terapiji akutnog infarkta miokarda primili streptokinazu u prvih šest sati, i on iznosi 69%±9. 2. Utvrđeno je stanje sistolne funkcije lijevog ventrikula u pacijenata koji su u terapiji akutnog infarkta miokarda primili streptokinazu u prvih šest sati, njihova prosječna ejekciona frakcija je 47%±7 i spada u laku sistolnu disfunkciju lijevog ventrikula. 3. Kompariran je intenzitet rezidualne koronarne stenoze/okluzije u pacijenata koji su u terapiji akutnog infarkta miokarda primili streptokinazu u prvih šest sati sa onim u pacijenata kojima je urađena primarna perkutana koronarna angioplastika i implantacija stenta i pokazalo se da je da je implantacija stenta uspješnija sa visokom statističkom značajnošću. 4. U grupi koja je primila streptokinazu, prosječna EF je bila 47%±7, a u grupi ispitanika bez fibrinolitičke terapije 33%±8. Međutim, praćenjem grupe pacijenata kojima je implantiran stent, sa visokom statističkom značajnošću (p<0,001) se vidi da je funkcija lijevog ventrikula (EF 58%±8) bolja no u grupi ispitanika koji su dobili streptokinazu. 5. Ukoliko pacijent ne primi streptokinazu, niti bude usmjeren na primarnu perkutanu koronarnu intervenciju, rezidualna stenoza iznosi u prosjeku 88±9%. U grupi pacijenata koji su primili streptokinazu, rezidualna stenoza je nešto blaža, mada ipak signifikantna (69%±9), dok u pacijenata usmjerenih na primarnu implantaciju stenta arterija biva potpuno otvorena, bez signifikantnih rezidualnih stenoza. 6. Tretman akutnog infarkta miokarda sa ST-segment elevacijom fibrinolitičkom terapijom streptokinazom postiže signifikantno bolji uspjeh u odnosu na tretman bez streptokinaze za reperfuziju infarktne koronarne arterije. 7. Tretman akutnog infarkta miokarda sa ST-segment elevacijom fibrinolitičkom terapijom streptokinazom postiže signifikantno bolji uspjeh u odnosu na tretman bez streptokinaze za očuvanje sistolne funkcije lijevog ventrikula. 8. Tretman akutnog infarkta miokarda koji ne uključuje fibrinolitičku terapiju niti urgentnu implantaciju stenta, osim češćih rezidualnih koronarnih okluzija, u pravilu ostavlja i značajnije oštećenje sistolne funkcije lijevog ventrikula. 9. Iako streptokinaza postiže značajan uspjeh u reperfuziji infarktom zahvaćene arterije, čak i poslije uspješne restauracije protoka često ostaju rezidualne stenoze na zahvaćenoj arteriji, pa bi takvi pacijenti zbog mogućnosti naknadne revaskularizacije trebali biti podvrgnuti invazivnoj kardiološkoj dijagnostici-selektivnoj koronarnoj angiografiji. 10. Preporučuje se administriranje streptokinaze za akutni infarkt miokarda sa ST-segment elevacijom u svim slučajevima u kojima ne postoje apsolutne kontraindikacije, gdje nema uslova za urgentnu interventnu terapiju-implantaciju koronarnog stenta. 11. Fibrinolizu treba obavezno razmotriti i u starijih pacijenata, posebno onih bez komorbiditeta i drugih kontraindikacija. 12. U svim slučajevima u kojima postoje zadovoljeni uslovi, kako sa strane medicinskih indikacija, tako i u smislu logističkih i tehničkih okolnosti, preporučuje se urgentna interventna terapija akutnog infarkta miokarda sa implantacijom stenta za zahvaćenu arteriju. 13. Ukoliko se predviđa dugo vrijeme od početka simptoma do početka urgentne interventne procedure, preferira se fibrinoliza. 14. Naknadna revaskularizacija najčešće se indicira u pacijenata koji nisu primili streptokinazu, potom u pacijenata koji su primili streptokinazu u sklopu tretmana akutnog infarkta miokarda, a najrjeđa je u pacijenata tretiranih primarnom implantacijom stenta.